Draga redakcio!
Moram reći da sam očarana vašim genijalnim idejama i savetima!
Te sam stoga želela da vam se javim i ispričam svoja iskustva.
Oduševljena sam predlogom za uredjenje šupe i volim da unosim novine u uredjenje pogotovo tako egzotične, ali moj najdraži mi muki je bolesni perfekcionista i gaji sklonosti uredjenja ,nešto slično kao što je drug Lebac priložio sliku one pederske šupe.Toliko je usavršio taj stil da je svakom predmetu iscrtao grafitnom olovkom B2 mesto na kojem odredjena stvar treba da stoji i u slučaju da recimo piksla sa maticama promera 6 mm ne stoji tačno u granicama obeleženog mu mesta ,osoba koja je bila tako nepromišljena završiće razapeta na krst ili još gore kamenovana.Pošto je uz to moj najdraži muki još i veliki srbista ne priznaje ništa što je van srpkih običaja i verovanja,pogotovo ne tako egzotično istočnjački.Te tako sa žaljenjem javljam da odustajem od Feng šupi stila,ne bi li tako sačuvala moj dragoceni život.

Ipak moj prvi komšija Radorad Limarčevič je vatreni obožavalac Feng šupi stila kako u šupi tako i u svom domu,toliko da je egzotični stil metastazirao na veći deo njegovog dvorišta i tako po mišljenju mog mukija kvari opšti utisak i u našem dvorištu dovodeći naše goste u neprijatnu situaciju da gledaju taj njemu tako mrski istočnjački stil.
Poslao me je da pospremim komšijino dvorište u časovima dokolice da mi se ne bi slučajno desilo da nemam šta da radim i posvetim to malo vremena samo za sebe.Tako sam morala svojevoljno da odem kod Radorada i zamolim ga da mu preuredim dvorište u čisto srpskom stilu, na što me je on mrsko pogledao i rekao da može samo uz veću novčanu nadoknadu, jer mu je veoma teško da se rastane od svog veoma omiljenog mu stila.
Naravno zarad prijatnog pogleda gostima izdvojili smo poveću sumu u eurima i počela sam da raskrčujem komšijino dvorište.
Pošto nisam znala šta bih uradila sa tim silnim limovima,delovima od automobila ,raznim otpadcima koje komšija verovatno nikad ne bi upotrebio,zamolila sam rodjaka Djuru Pucara Starog da mi posudi njegovu hidrauličnu presu.Sav taj otpad sam iskoristila kako bi napravila lep kvadar 4m x 2,4m x 50 cm.Posadila sam ga uspravno u našem dvorištu i izlakirala crnim lakom.Sad neopisivo podseća na monolit iz čuvene odiseje 2001.Usled nekih vibracija ili jačine vetra monolit proizvodi čudesne zvukove nešto kao duboko mmmmm.....mmmmm..

Posle nekog vremena počele su da dolaze komšije i da opčinjeni zure u monolit,pipkaju ga i dive mu se.Zatim su uzeli motke i udaraju u zemlju i na kraju su u transu lupali jedno drugo u glavu.Čini mi se da su počeli da evoluiraju
I sad dok ovo pišem i gledam kroz prozor u moje dvorište pristižu gomile hodočasnika da bi se klanjali tom nadaleko čuvenom monolitu.Mogla bih početi da naplaćujem ulaznice i još bolje da pravim male monolitčiće kao prigodne suvenire,ne bi li od novčanih sredstava obnovila izgažen travnjak.