Egzotični kućni ljubimci
Prikaz rezultata 1 do 10 od ukupno 10
  1. #1

    Egzotični kućni ljubimci


    Zelene iguane

    Osim zelenih [Iguana iguana] postoje morska [Amblyrhynchus cristatus] i kopnena [Conolophus] koje žive na Galapagoskim ostrvima, pustinjska [Dipsosaurus dorsalis] iz Meksika i S.A.D., tzv. "nosorog" iguana [Cyclura cornuta] i Zapadno indijska iguana [I. delicatissima]. Ovaj gušter je sigurno najzastupljeniji reptil među kućnim ljubimcima na svetu.

    Na naše tržište ovu gmizavci stižu uglavnom iz odgajivačnica u Latinskoj americi gde ih ima i u divljini. U Sjedinjenim Državama ova životinja je kao kućni ljubimac dostigla toliku popularnost da se proširila i na predele Floride gde je nikada ranije nije bilo. O njihovoj brojnosti najbolje govore znaci na putu koji upozoravaju vozače u Ki Biskejnu [Florida] na to da iguane često pretrčavaju put. Uprkos svom agresivnom izgledu, iguane su u osnovi biljožderi iako im dobro razvijeni organi za varenje omogućavaju da se hrane i beskičmenjacima, manjim pticama i sisarima. Dugogodišnji odgajivači preporučuju ishranu koja sadrži 95 procenata povrća i 5 procenata voća. Tek izlegle iguane su svetlo zelene boje sa crnim šarama na repu. Odrasli su manje upadljivih zeleno-sivih nijansi mada im boje znatno ožive tokom perioda parenja kada postaju vatreno narandžaste. Bebe iguane se uglavnom drže zemlje dok su odrasli pretežno orijentisani na drveće. I mladi i odrasli su dobri plivači i trkači.


    Narav

    Velika zelena iguana je odlično prilagođena svojoj prirodnoj okolini. Ovaj gušter se odlično penje po drveću, veoma dobro pliva, brzo trči a ume dobro i da skače ako je to neophodno. U divljini iguane većinu vremena provode na suncu skupljajući energiju za svoje inače hladnokrvno telo. Kao i kod ostalih gmizavaca toplotna energija koju prikupe je krucijalna za njihov opstanak. Kako u divljini ishrana iguane zavisi i od podvodnih biljaka one moraju naizmenično da se greju i da rone. Voda u okeanu je veoma hladna pa tako od stepena zagrejanosti tela iguane zavisi vreme ronjenja tj. pojedene hrane. Ako izgube previše toplote iguane gube snagu, telo im obamire i nisu u stanju da se vrate na površinu. Divlji primerci u zatočeništvu se teško ili nikako ne mogu pripitomiti. Tek sledeća generacija rođena u neposrednoj blizini čoveka pokazuje znake poverenja. Ženke i mladi su generalno pitomiji nego mužjaci.
    Iguane imaju veoma jaku vilicu i oštre zube i ne libe se da ih upotrebe ako se oseđaju ugroženim. Posebno im treba prilaziti pažljivo u sezoni parenja kada ta agresivnost značajno poraste i kada mužjak može pomisliti da mu vlasnik ugrožava dominaciju nad ženkom.


    Spoljašnji izgled

    Teško da postoji osoba koja barem na televiziji nije videla kako izgleda iguana. Prilično impresivan i čak "gladijatorski" izgled je ovom gušteru doneo veliku popularnost širom sveta. Srebrni tonovi oko glave i na gornjem delu tela podsećaju na metalne mreže i oklope koje su nekada nosili gladijatori i vitezovi. Mužjaci su znatno krupniji pol od ženki a mogu porasti i više od 2 metra [uključujući rep]. Mužjaci takođe imaju veoma visoku leđnu krestu koja se sastoji iz dugačkih odvojenih režnjeva, kao i veliku čeljust. Ženke su manje, porastu do metar i po u dužinu, imaju manju vilicu i ne toliko izraženu krestu. Osim u sezoni parenja [kada im tela postanu jarko obojena] odrasle iguane su najčešće neupadljivo sivo-zelene. Tek rođene iguane su jarko zelene, vitke i dugonoge i nemaju krestu. Rep iguane čini oko dve trećine tela ovog guštera i ima ulogu odbrambenog sistema. Jedan udarac repom je dovoljan da Vam napravi ozbiljnu oteklinu ili posekotinu.

    Ishrana

    Van svog prirodnog kruženja, dakle u domovima ljubitelja i odgajivača, iguane se hrane raznim vrstama hrane koju inače jedu u prirodi ali i onima koje inače nikada ne bi ni videle u svojim prirodnim staništima. Većina tih "neprirodnih" namirnica iguanama ne čini dobro, pa tako hrana sa visokom količinom životinjskih proteina po svemu sudeći kumulativno uništava njihovo zdravlje. Iguane odlično napreduju ako se hrane sa 95 procenata zelenog lisnatog i ostalog povrća i 5 procenata voća. Hranite svoju iguanu slačicom, cveklom, repom i listovima maslačka. Dodajte tu i prokelj, seckani kelj, zelenu salatu, blitvu, lišće i cvetove hibiskusa, lišće i cvetove potočarke, seckani kupus [najtamniji spoljni listovi su najbolji] i poneko voće. Veoma je važno da ishrana bude raznovrsna pošto dugotrajna jednolična ishrana obično prouzrokuje probleme tj. dovodi do prevelike ili premale količine određenih vitamina ili minerala. Gotova industrijska hrana za iguane [preporučuje se vrsta sa najmanjom količinom životinjskih proteina] nije loše rešenje ali isključivo kao dodatak a ne kao glavna hrana. Iguani bez bojazni možete davati i crni hleb, mešavinu kuvanog pirinča, ovsenog brašna, graška i kukuruza.
    Velika plitka činija sveže pijaće vode treba da im bude dostupna u svako doba.
    Bebe iguane koje veoma brzo rastu i ženke u ovulaciji treba da dobijaju i dodatak u vidu D3-kalcijuma dva puta nedeljno. Za odrasle mužjake najbolje je da dobijaju vitaminsko-mineralne preparate jednom u dve nedelje.



    Čuvanje

    Bebe iguane više ni u našoj zemlji ne predstavljaju toliku retkost pa se tako mogu kupiti i na nekoliko mesta u Beogradu. Njihova cena nije mala tako da se ljudi koji se odlučuju da ih nabave uglavnom dobro raspituju o uslovima koje ovaj gmizavac zahteva. Beba iguane koja se hrani pravilno veoma brzo raste i dostiže dužinu i preko 2 metra. Životni vek im iznosi preko 20 godina. Beba iguane veličine od 20 do 30 cm može za početak živeti u terarijumu zapremine oko 250 do 300 litara. Veći je naravno i bolji. Odrasla iguana zahteva kavez dug najmanje 3, širok 1.5 i visok 3 metra.
    Kavez bi trebalo "išarati" po zidovima sa što više žice ili grana kako bi gušter imao vizuelni osećaj sigurnosti i zaštićenosti. Jedan ćošak kaveza mora biti osvetljen i zagrejan na 30 stepeni posebnom UV-B lampom. Dobro proverite da li sijalica koju nameravate da kupite ima pun UV-B spektar. Ovaj detalj je veoma važan za zdravlje iguane.

    Temperatura u terarijumu preko dana treba da bude vlažnih 30 stepeni.
    Noću temperatura sme da padne par stepeni. Mešavina tzv. gnojiva [lišća, slame, treseta] na dnu terarijuma ili kaveza omogućava visok procenat vlažnosti vazduha istovremeno olakšavajući održavanje higijene. Velika plitka posuda za vodu je idealna a temperatura vode takođe treba da bude na nivou temperature vazduha. Posebno treba obratiti pažnju na momenat kada se voda menja kako bi njena temperatura bila odgovarajuća.

    Najčešće bolesti i poremećaji:

    • Bebe iguane koje brzo rastu su podložne genetskoj bolesti kostiju
    • Lomljenje repa
    • Nedovoljna čvstina jaja usled nedostatka minerala


    preuzeto sa životinjskog carstva
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #2

    Odgovor: Iguane

    Terarijum za početnike


    Dom gmizavaca u kućnom zooparku zove se terarijum i potiče od latinske reči Terra što znači Zemlja. Ovaj naziv zapravo opisuje posudu namenjenu držanju određenih kućnih ljubimaca, opremljenu ne [samo] vodom već i peskom, kamenjem i različitim biljkama. U prodavnicama kućnih ljubimaca postoji veliki izbor terarijuma različitih dimenzija i oblika a uz malo mašte i spretnosti možete i sami napraviti dom za ove veoma neobične životinje od stakala spojenih silikonom ili drugim lepkom. Obavezno morate obezbediti odgovarajući poklopac jer su ovi ljubimci nemirni i može se lako desiti da izađu iz posude i sakriju se negde u stanu.


    Dno terarijuma treba posuti debljim slojem zemlje ili peska, debljine oko 5 cm. Nekoliko komada kamena interesantnog oblika, boje i odgovarajuće veličine prvo očistite oštrom [`čeličnom`] četkom a zatim dobro operite pod mlazom tople vode. U jedan ugao ćete smestiti posudu sa vodom, manju ili veću, što će zavisiti od toga da li imate ljubimca koji voli i da se kupa u kadici ili će samo piti vodu iz nje. Potrebno je da, takođe, obezbedite i posudu za hranu kao i komad šupljeg drveta u kome će se Vaš novi ljubimac skrivati u prvo vreme. Gmizavci se, recimo, uopšte ne osećaju sigurno ukoliko nemaju gde da se sakriju od čovekovog pogleda , pa će ukoliko im ne obezbedite parče šupljeg drveta ili komad keramičke posude, uporno kopati po podlozi tražeći skrivalište. Lampa i termometar su obavezna oprema svakog terarijuma jer je ovim životinjama toplota jedan od najbitnijih faktora.
    Stanovnici terarijuma - kornjače, zmije, gušteri, žabe, nemaju konstantnu temperaturu tela, pa je zato ovim životinjama neophodno da ona varira oko 30 stepeni Celzijusa kako ne bi došlo do pregrevanja. Život ovih vrsta je izuzetno interesantan pa će proučavanje njihovih navika biti prava mala avantura. Na primer, svlačenje košuljice kod zmije je fenomenalan prizor za strpljivog posmatrača. Gmizavci žive dugo i ako im priuštite dobre uslove radovaćete im se puno godina. Spremni su i da se maze kada upoznaju dodir i miris vlasnika, neće bežati i gristi ako se čovek ponaša strpljivo.

    Poteškoća je samo jedna a to je hrana. Poznato je da se većina gmizavaca hrani živim insektima, gusenicama i manjim glodarima. To je hrana koju oni u prirodi nalaze tokom čitave godine, a u prodavnicama za ribolovnu opremu možete nabaviti nešto od hrane koja može biti adekvatna. Gušteri se, naprimer, halapljivo hrane kišnim glistama koje ćete sa lakoćom iskopati u plićim slojevima zemlje od veoma ranog proleća do kasne jeseni. Možete ih naviknuti i da se hrane živim mesom. Nikada nemojte ove ljubimce hraniti silom, jer će oni jesti koliko im je potrebno iako to nama možda izgleda kao nedovoljna količina hrane. Zmijama je, pak, potrebna sasvim druga vrste hrane koju čine miševi, mladi pacovi, žabe i manji gmizavci. Ako zmiju uhvatite u prirodi i donesete je kući, uporno će odbijati svaku mrtvu hranu pa je potrebno da nabavljate žive primerke, dok će zmija koji se od rođenja hrani u zarobljeništvu komotno jesti šta joj se ponudite. Iako ne baš čest i omiljen stanovnik domaćeg zooparka, žaba takođe zaslužuje posebnu pažnju. Njeno ponašanje je izuzetno zanimljivo i sve češće je preporučuju kao kućnog ljubimca. Ona se sa lakoćom navikava na dostupnu ili sezonsku hranu, lovi insekte i crviće koje lakomo stavlja u usta prednjim nogama. Neke vrste kada su napete ili uplašene luče otrovnu sluz koja ima blago neprijatan miris i peče na dodir.

    Odgajanje ovih zanimljivih životinja, kao što vidite, uopšte ne zahteva preterano egzotične uslove a ni znanja. Jedino je potrebno puno strpljenja i želje da za početak naučite što više o svom novom ljubimcu. U tome vam može pomoći raznovrsna literatura kao i ljudi od kojih nabavljate ljubimca. Iskusniji odgajivači će vam vrlo rado pomoći savetom.
    Ukoliko propustite da nahranite ove ljubimce nekoliko dana, ili odete na odmor nećete im ugroziti život. Važno je pratiti temperaturu jer kod gmizavaca samo u toplim uslovima pravilno teče proces varenja hrane. Ako se dogodi da nahranite zmiju ili guštera pa im potom snizite temperaturu u terarijumu može se dogoditi da životinja nije u stanju da svari hranu pa i da ugine.

    preuzeto sa životinjskog carstva
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  3. #3

    Odgovor: Egzotični kućni ljubimci


    TARANTULA



    Kada je reč o paukovima, među ljubiteljima teraristike su neosporno najpopularnije tarantule uprkos svom izgledu koji većini ljudi deluje zastrašujuće. Ovoj brojnoj porodici paukova [Theraphosidae, iz reda Araneida] pripada oko 800 vrsta što nije zanemarljivo ako uzmemo u obzir podatak da je danas poznato čak 35 000 vrsta pauka. Ime koje nose prvobitno je dato vučjem pauku [Lycosa tarentula, iz familije Lycosidae]. Nekada se verovalo da ujed tarantule izaziva bolest tarantizam, od koje `žrtva` prvo pada u plač a zatim doživljava euforiju. Ispitivanja su međutim dokazala da ujed tarantule potpuno bezopasan za čoveka.

    Ova životinja masivnog tela ima 8 malenih očiju koje se nalaze na prednjem delu tela. Do skoro je najkrupniji poznati primerak bila Avicularia avicularia koja živi u tropskim šumama južne Afrike, njeno telo je tamno-smeđe do crne boje dužine oko 6 cm, a po dimenzijama joj parira jedino stanovnica ostrva Jave - Selenocosmia javanesis čije telo dostiže čitavih 10-tak cm.


    Tarantule su široko rasprostranjene, a samo tropske oblasti naseljava čak 600 vrsta ovih paukova. Većina je potpuno bezopasna za čoveka ali ima i onih sa kojima se ne treba opuštati. Acanthoscurria iz Južne Amerike i Theraphosa iz Istočne Afrike mogu naneti veoma opasan ujed. Svi ovi paukovi u zatočeništvu žive dosta dugo, mužjaci oko 5 a ženke i do 20 godina. Ne zahtevaju neku posebnu negu, pa je i to jedan od razloga njihove velike popularnosti, bar na zapadu. Kod nas se mogu naći tek kod par preprodavaca. Dovoljno je da im obezbedite dobro zatvoren terarijum, adekvatnu ishranu i čistu vodu, kao i da za početak poznajete njihove glavne odlike i osobine staništa sa kojih potiču. Družeći se sa njima naučićete mnogo više i uživati u sasvim nesvakidašnjim predstavama kao što su pravljenje kućice ili strastveni zagrljaji, ako imate par.


    Šta vam je potrebno?

    Kada odlučite da nabavite Tarantulu neobhodno je da prvo pripremite odgovarajući smeštaj. Za gajenje jednog primerka najpogodniji je terarijum zapremine 5-8 litara, a pošto se ove životinje kreću i vertikalno po staklu morate obezbediti i odgovarajući stakleni poklopac. Na jednoj strani ćete napraviti nekoliko manjih rupa koje će osiguravati normalnu cirkulaciju vazduha. Za pokrivanje ovih ventilacionih otvora možete upotrebiti i komad mreže za komarce ili stare zavese što će zavisiti od veličine vašeg pauka. Ustajali vazduh je savršena sredina za razvoj bakterija i mikroba što u nekim slučajevima može izazvati čak i smrt, pa treba biti obazriv po ovom pitanju. Važan faktor pri opremanju terarijuma je formiranje odgovarajuće podloge. Postoji veliki izbor materijala koji se može iskoristiti u tu svrhu, pri čemu svaki ima svoje prednosti i mane. Možete koristiti treset, običnu šumsku zemlju, usitnjenu koru drveta ili kokosova vlakna u kombinaciji sa peskom. Jedino je veoma bitno da je materijal dobro očišćen i opran. Dno možete pokriti mešavinom zemlje i peska, a zatim slojem mahovine što je sigurno najbolje estetsko rešenje ali zahteva redovno održavanje, tj. redovno čišćenje od insekata i parazita. Ako ste početnik najbolje je da nabavite gotovu supstrat podlogu, nakon čega ostaje samo da brinete o vlažnosti podloge koju možete održavati prskanjem ili polivanjem.


    Tarantule se mogu podeliti na tri grupe, penjače, kopače i moguće kopače, što je veoma bitno jer svaki tip zahteva specifične uslove i uređenje terarijuma. Penjači su dugonogi, izduženog tela i prgavije naravi. Za njih ćete u jedan ili dva ugla smestiti dugačku granu po kojoj se mogu penjati i tako imati pristup svim delovima terarijuma. Kopačima je potreban dublji terarijum, sa debljim slojem podloge za kopanje i ako im to uskratite sigurno ćete kod ovih ljubimaca izazvati stres a u težim slučajevima i smrt. Kao osnovnu konstrukciju postavite slomljenu glinenu činiju ili veliki komad kore od drveta koju ćete zatim posuti osnovnim materijalom-zemlja, treset, supstrat. Oko postavljenog komada Vaš ljubimac će uskoro sam izgraditi svoj dom, a ako ga postavite u sam ugao terarijuma moći ćete često nadgledati podzemne aktivnosti pauka. Treba da znate da kopači nisu vešti u veranju pa su postavljene grane u ovom slučaju veoma rizične, jer pauk može da padne i ozbiljno se povredi. Kamenje, prirodne i veštačke biljke nisu neophodne za normalan život Tarantula ali će sigurno ulepšati terarijum. Kaktusi nisu baš najbolja ideja jer se pauk može ozbiljno povrediti, mada ćete u knjigama često pronaći ovakve primere koji zapravo imaju za cilj da prikažu prirodna staništa ovih životinja.

    preuzeto sa životinjskog carstva
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  4. #4

    Odgovor: Egzotični kućni ljubimci

    Ma iguane su meni skroz cool .

    Rado bih imala jednu kuci.

    A te dlakave paukove, ne hvala.

  5. #5

    06 Odgovor: Egzotični kućni ljubimci

    Svi egzoticni su super,i zelja mi je sto vise da ih imam,poceo sam sa tarantulom a gde li su zavrsiti to samo nebo zna

  6. #6

    Odgovor: Egzotični kućni ljubimci

    Phelsume - Dnevni gekoni
    Kao što im i sam naslov kaže, spadaju u dnevno aktivne gekone, za razliku od većine ostalih gekona koji su aktivni noću. Porodica se sastoji od 38 vrsta i 42 podvrste (trenutno opisane), od kojih većina dolazi s Madagaskara ili okolnih otoka istočne Afrike, gdje su endemske vrste.

    Gušteri iz ove skupine se nalaze na CITES B listi. Welcome to CITES (CITES: Convention on International Trade in Endangered Species of Wild Fauna and Flora)


    Phelsume su izrazito teritorijalni gušteri, koji se nalaze u sredini hranidbenog lanca te su zbog toga izuzetno plahi i osjetljivi. Često se zadržavaju na teško dostupnim mjestima ili se sunčaju u blizini potencijalnog skrovišta. Ova grupa guštera zahtjevna je za držanje i uzgoj, pa je najbolje započeti s nekima manje zahtjevnim pripadnicima ovog roda, kao što su: Phelsuma madagascariensis grandis, Phelsuma laticauda, Phelsuma lineata. Iako je njihovo držanje slično svaka vrsta ima posebne zahtjeve i specifičnosti.

    Držanje

    Terarij za držanje Phelsuma trebamo smijestiti u mirnijem, ne prometnom dijelu stana.Svako pomicanje, nagli pokreti ili prekomjerna buka mogu loše utjecati na zdravlje guštera, jer odvlače pažnju na opasnost, pa su gušteri pod stalnim stresom, ne mogu se koncentrirati na prehranu i osnovne fiziološke potrebe (sunčanje, podizanje temperature tijela i ispuštanje enzima za probavu).Neovisno o veličini ova grupa guštera zahtjeva vertikalno orijentirani terarij, gusto zarastao i s mnogo potencijalnih skrovišta; debelih i šupljih grana bambusa i netoksičnih vrsta biljaka koje ne smiju biti tretirane nikakvim kemijskim preparatima (insekticidima ili umjetnim gnojivima)
    Biljke tipa Bromelije, Sansiverije, palme i slične, služe kao idealno mjesto za skrovište ili polaganje jaja.Budući da su Phelsume izuzetno teritorijalne zahtijevaju, ovisno o vrsti, velik terarij u koji je poželjno staviti samo jedan par (mužjaka i ženku).

    Pod držanjem Phelsuma podrazumijeva se da se svaki kontakt smanji na minimum. Ova porodica guštera izuzetno je osjetljiva na dodir i hvatanje te je evolucijski razvila način obrane otpuštanjem repa. Njihova koža i oči bez vjeđa posebno su osjetljive na ozljede ili špricanje kloriranom vodom, pa je vodu najbolje ostaviti da odstoji ili koristiti demineraliziranu vodu. Terarij treba projektirati tako da je u stanju stalno održavati visoku vlagu pa je najbolje izbjegavati drvene dijelove i prevelike ventilacijske otvore.
    Na dno terarija obično se stavlja čisti zeleni tepih koji se pokazao kao najučinkovitiji za redovito održavanje higijene. Preporučuje se veliki broj biljaka koje zahtijevaju visoku vlagu. Na dno se može staviti i treset, a kora (Reptil Bark) se ne preporuča jer Phelsume u potjeri za hranom mogu slučajno progutati dio takvog tla i kasnije uginuti.


    Svjetlo, temperatura i vlažnost

    Rasvjetu treba organizirati prema vrsti zračenja i intenzitetu. Obično se sastoji od :
    1. usmjerene reflektorske žarulje, maksimalno 50W, koja će služiti kao mjesto na kojem će gušter dignuti temperaturu tijela za svakodnevne aktivnosti.Kod manjih pripadnika ove vrste potrebno je paziti da je takva žarulja zaštićena metalnom mrežicom da se životinje ne opeku.

    2. neonska lampa koja sadrži UV B dio spektra koji je potreban za sintetiziranje vitamina D3. Neonsku lampu je potrebno ugraditi unutar terarija, a instalacije neonske lampe potrebno je zaštititi od visoke vlage terarija i mogućih proboja električnog napona.Duljina trajanja dana u terariju mora varirati prema godišnjim dobima. Ti ciklusi izmjene dana i noći koji upravljaju metabolizmom guštera najviše utječu na sezonu parenja i pripreme ženki za proizvodnju jaja.

    Temperaturu u terariju dijelimo na noćnu i dnevnu,
    Dnevna temperatura varira 26C 32C (i više ispod reflektora za grijanje)
    Noćna temperatura varira 20C 25C


    Takva ciklička izmjena temperature potrebna je zbog pravilnog razvoja i ciklusa noćnih i dnevnih aktivnosti.Budući da Phelsume nemaju očne kapke treba izbjegavati infra-crvene grijače ili Night-glo žarulje. Bitno je napomenuti da je temperatura u terariju slojevita,te da gušter uvijek može izabrati temperaturu koja mu u tom trenutku odgovara.

    Vlažnost se najlakše regulira velikim brojem živih biljaka u terariju te špricanjem jednom dnevno. Treba paziti i na pretjeranu vlagu jer klima terarija je idealna za razvoj raznih bakterija i pljesni koje se hrane izmetom i nepojedenim ostacima hrane. Vlaga bi trebala iznositi između 60-80% no potrebno je paziti da se ne kondenzira jer to pogoduje razvoju pljesni.Vlagu je potrebno ispitati prije puštanja životinje u terarij i dok neki terariji imaju izvrsnu ventilaciju drugi će je kondenzirati i zadržavati.


    Prehrana


    Da bi shvatili pojam pravilne prehrane gmazova potrebno je poznavati njihovu fiziologiju. Kad gušter pojede neku hranu treba započeti s probavom, a to uključuje podizanje temperature tijela, ubrzavanje otkucaja srca i veću brzinu krvotoka što će rezultirati buđenjem metabolizma koji će početi ispuštanjem hormone koji potiču žlijezde za proizvodnju enzima, koji probavljaju hranu. Kada je samo jedna stepenica preskočena, bilo stalnim uznemiravanjem ili lošim uvjetima u terariju, gušter će početi odbijati hranu lagano oslabjeti i to je početak kraja. Važno je napomenuti da je ključ zdrave prehrane svakog gmaza u raznolikosti i kvaliteti pojedene hrane. Konkretno Phelsume su 90% mesojedi a 10% biljojedi.



    Sva hrana koja se nudi Phelsumama mora biti živa. Jedino tako gušteri percipiraju neki predmet kao hranu u suprotnom je zaobilaze (ne primjećuju). Glavna prehrana su cvrčci koji, prije nego ih ponudimo gušteru, moraju biti nahranjeni, punih želudaca i to kvalitetnom hranom . Fobasi su primjereni samo za veće pripadnike ove porodice, a brašnari su najlošija prehrana i treba je izbjegavati. Livadni kukci su obično izvrsna prehrana, bitno je da nisu otrovni ili da ne spadaju u skupinu kornjaša (buba mara), koji imaju deblji hitinski neprobavljivi oklop.


    Biljna hrana koja čini samo 10% prehrane su razne voćne kašice za malu djecu, (najbolje prihvaćaju pasiranu marelicu, bananu, breskvu, dinju, papaju) koja se u omjeru 50/50 miješa s medom i malo vode te se postavlja u male posudice, iz kojih je Phelsume ližu. Povremeno je u takve kašice potrebno dodati vitaminsko mineralne dodatke prehrani za gmazove.

    Razmnožavanje
    Mužjaci su obično vidno većeg tijela intenzivnijih boja, na samom korijenu repa između nogu samo mužjaci imaju jako izražene fermoralne pore.Sezona parenja određena je temperaturom i periodom izmjene svijetla (dana i noći). Do parenja dolazi obično u proljeće te se tada ženkama posebno pojača prehrana s kalcijem i fosforom i ako su ostali uvjeti zadovoljeni dolazi do parenja. Samo parenje je dosta nasilno. Mužjak grize ženku za vrat i dolazi do sparivanja . Pritom može ženku ozlijediti, ali takve rane su siguran dokaz da je došlo do parenja i obično kasnije bez problema zacijele.


    Postoje dvije osnovne grupe dnevnih gekona : s mekanom ljuskom jaja i tvrdom ljuskom jaja (kod vrsta s tvrdom ljuskom jaja, jaje je obično prvih par sati mekano i ne preporuča se dirati dok se ne stvrdne) pa za svaku vrstu postoji različit pristup.
    Kod vrsta sa tvrdom ljuskom jaja nakon izlijeganja jaja se stavljaju u inkubator radi daljnje inkubacije u kontroliranim uvjetima.


    Kod vrsta koje ležu meka jaja potrebno je ostaviti jaje na mjestu, ne dirati, te ga eventualno samo zaštititi da ga roditelji u terariju ne razbiju ili pomaknu.
    Bitna stvar je da kad uzimamo otvrdnula jaja, jaje spuštamo u inkubator u istom položaju u kojem smo ih uhvatili jer okretanjem jaja koje je formiralo zametak za dno, narušavamo njegov cijeli sustav što dovodi do smrti zametka.
    Svaka vrsta Phelsuma ima specifičnu duljinu i temperaturu inkubacije.



    Tekst preuzet sa neta


  7. #7

    Odgovor: Egzotični kućni ljubimci

    BRADATA AGAMA


    Gušteri koji pripadaju familiji agamide poznati su kao ,,zmajevi. Kontinentalni bradati zmaj Pogonija vitticeps je jedan od najpopularnijih i najomiljenijih guštera u teraristici danas. Ime su dobili po svojoj karakterističnoj bodljikavoj bradi i guši koju nadimaju kada su uplašeni ili ljuti. Boja im se kreće od tamno braon do svetlo braon, dok se boja brade kod mužijaka menja u zavisnosti od sezone parenja. Bradati zmaj je gušter srednje veličine. Dostiže dužinu do 50 cm. od kojih čak polovina odpada na rep. Telo im je horizontalno spljošteno i pokriveno bodljama. Postojbina ovih prelepih gustera jesu suve i stenovite pustinje kontinentalne i južne Australije. Ovo su dnevni gušteri i veći deo dana provode na suncu. Životni vek im je oko deset godina mada mogu da žive i duže. U suštini njihov životni vek zavisiće od toga kako se postavimo prema životinji i kakve joj uslove pružimo. U njavećem broju primerci ove vrste dolaze iz uzgoja (što ne važi za mnoge vrste gekona i iguana) i to iz Evropskih zemalja. U Australiji su strogo zaštićeni i zabranjen je izvoz. Bradati zmaj je izuzetno blage naravi i lako se privikne na ljude. Što su mlađi to se lakše navikavaju na vlasnikov ritam; vreme hranjenja, vrstu hrane, pijenje vode iz činije, maženje, hranjenje iz ruke itd.

    Habitat

    Terarijum bi trebalo da bude od stakla zato što je on najlakši za održavanje, a istovremeno životinja nema utisak da je u zatvorenoj kutiji. Još jedna prednost staklenog terarijuma naspram terarijuma sa mrežom ili rešetkama je u tome što se temperatura i vlažnost vazduha lakše kontrolišu . Što se tiče veličine terarijuma, najbolje je u startu napraviti terarijum koji će zadovoljiti potrebe prostora odraslog guštera. Bradati zmaj za godinu dana dostigne skoro devedeset procenata svoje maksimalne veličine pa će vam za tren oka biti potreban veći terarijum. Odrasla jedinka zahteva habitat 100 cm. širok 60cm. dubok i isto toliko visok. Prilikom opremanja unutrašnjosti treba se držati pravila: što jednostavnije to bolje. Terarijum se može ukrasiti većom, položenom granom i kamenjem na kojima će se guster sunčati. Preporučuje se i mesto za skrivanje. U tu svrhu može da posluži stari šuplji panj ili velika glinena saksija.

    Uglavnom gusteri koji imaju mogućnost da se sakriju osećaju se sigurnije i opuštenije što olakšava pripitomljavanje. Za podlogu se preporučuje pesak (pre nego što ga pospemo kao podlogu obavezno peći pesak tridesetak minuta u rerni zbog sterilizacije). Debljina podloge treba da bude minimum 10 cm. zato što je bradati zmaj veoma dobar kopač i ima običaj da rilja po terarijumu.

    Temperatura

    Kao i svi gusteri i bradati zmaj zahteva povišenu temperaturu. Na mestu za sunčanje ,,basking spot treba obezbediti temperaturu između 30-35 C. Na drugom kraju terarijuma treba da bude sobna temperatura. Noću temperatura može da padne i do 17 C mada idealno je oko 19 C. Bitno je da postoji razlika oko 10 C izmđu noćne i dnevne temperature. Noćna temperatura se kontroliše podnim grejačima ili grejačima koji direktno idu u pesak.



    Svetlo

    Možda je UVA/UVB svetlo jedan od najvećih problema sa kojima se suočavaju naši teraristi. Bradati zmaj zahteva UVA/UVB lampu koja proizvodi svetlo talasne dužine od 290 nanometara neophodno za sintezu vitamina D3. Ovaj vitamin je jedini sposoban da vezuje kalcijum iz hrane. Bez D3 vitamina i sinteze kalcijuma gušteru preti rahitis i slepilo. Kada se rahitis pojavi tada je već kasno za intervenciju. To je nepopravljivo stanje. Jedino što se može učiniti jeste zaustavljanje daljeg propadanja kostiju davanjem većih količina kalcijuma i intenzivnijim UVA/UVB zračenjem. Posebno je važno mladom gušteru obezbediti ovo svetlo. UVA/UVB lampa mora da se menja na godinu, godinu ipo dana ( iako dalje svetli) zato što posle određenog perioda prestaje da emituje ultraljubičaste zrake. Svu rasvetu treba osigurati kako se guster ne bi ozledio ili opeko.



    Hrana i voda

    Bradati zmaj u glavnom jede insekte, povrće i voće. Treba početi što ranije sa navikavanjem na hranu biljnog porekla s obzirom da odrasli gušteri teško menjaju svoje navike. Sveže ubran maslačak, zatim listovi i cvet hibiskusa, zeleni vrhovi šargarepe jesu odlična biljna hrana. Pogledajte tabelu -NUTRICIJA

    Omnivori energiju uzimaju 25% iz masti, 25% iz proteina i 50% iz karbohidrata. Mlade jedinke u divljini jedu vise masti i proteina nego u odralsom dobu. Tako odrasle agame jedu velike količine hrane biljnog porekla.

    Što se tiče insekata, gušteru treba ponuditi što širi izbor hrane: cvrčke, skakavce, brašnene crve (tenebrije), bubašvabe, razne bube i njihove larve. Jednom u dve nedelje može se gušteru ponuditi tek izlegli miš. Meso sisara je jako bogati proteinima. Svaki drugi, treći obrok treba prašiti vitaminsko mineralnim dodacima. Količina hrane koju treba ponuduti zavisi od uzrasta i individualnih osobina samog guštera. Tek izlegli gušteri i gušteri do jednog meseca starosti hrane se 2 puta dnevno malim cvrčcima i tenebrijama. Gušteri do šest meseci starosti hrane se jednom dnevno a zatim se postepeno proređuju obroci. Odrasla jedinka treba da se hrani svaki drugi ili treći dan. Na primer dajese dva dana za redom hrana pa treći dan preskoči. Četvrti dan se ponudi hrana pa se onda dva dana preskoči hranjenje. Na ovaj način obroci gušteru neće biti dosadni i monotoni.

    Voda se daje iz plitke činije ili zdele. Najbolje je staviti par činija tako da gušter može da bira odakle mu odgovara da pije. Voda se menja svaki dan. Gušterima prija povremeno prskanje vodenim raspršivačem ali obratite pažnju da voda bude topla i da prskanje ne bude predveče. Dozvolite gušteru da se ,,napije toplote a ne mokar da ide na spavanje. Hladna voda naglo obara telesnu temperaturu i tako se narušava metabolizam guštera što može da dovede do hipotermije i životno ugrozi vašeg ljubimca.

    Razlikovanje polova

    Razlika između polova može da se utvrdi sa velikom sigurnošću tek kada jedinke budu polno zrele. Mužijaci su generalno krupniji i jači u odnosu na ženke. Preanalne i femoralne pore su kod mužijaka znatno izraženije i tamnije. Takođe u vreme parenja brada mužijaka postane potpuno crna.

    Ako se ikada budete odlučili da udomite ovako čudesnu životinju uverićete se u ono u šta su se uverili milioni prezadovoljnih vlasnika, bradati zmaj je fantastičan ljubimac. Svojim očaravajućim izgledom, blagim temperamentom i staloženošću pleni i osvaja simpatije ljudi. Pa ne čudi što je jedan od najčešćih stanovnika terarijuma u svetu.

  8. #8

    Odgovor: Egzotični kućni ljubimci

    Poznanica ima neobičnog kućnog ljubimca. Nisam ni znala da ima ovakvog ljubimca sve dok nije jednom naišla kod mene i izvadila čarapu iz džepa. Otvorila je čarapicu i izašla je ova preslatka veverica.




    Ova veverica se zove Djo-DJo, u pitanju je neka azijska vrsta veverice.



    Toliko mi je slatka i nežna bila da nisam imala hrabrosti da je umem u ruke, jer sam se bojala da je ne povredim. Jako je blesava i slatka i voli da se sakriva u kosi svoje gazdarice.




    Na kraju sam je ipak uzela da se poigram sa njom. Nekako se i ne možete igrati s ovakvom životinjicom, jer ona sama voli da šeta i da se gura svuda, a vaše je samo da je gledate.


  9. #9

    Odgovor: Egzotični kućni ljubimci

    Hymenochirus - Žabica





    Ime: Hymenochirus (Hymenochirus boettgeri , Hymenochirus boulengeri , Hymenochirus curtipes, Hymenochirus feae)
    Naziv: African dwarf clawed frog (ADCF), African dwarf frog (ADF), hymenochirus, afrička patuljasta žabica
    Stanište: Regija oko Konga. (Neki vjeruju da je u prirodi izumrla.)
    Temperatura: 24-26 *C
    Veličina: Maksimalno 3.5 cm (od glave do repa)
    Životni vijek: od 5 pa do čak 10+ godina
    Cijena: 20-30kn (periodično se pojavljuju u svakom boljem pet shopu)
    Ishrana:
    To je po meni najveći problem sa njima. Mesožderi, sporo jedu tako da ih čak i puževi preduhitre. Znači hraniti ih posebno pincetom ili po noći dok ribe spavaju ubaciti tonuću hranu.
    Hrana: krvavi crvi, mlade ribice, nasjeckani crvi, daphnije, riblje granule...


    Akvarij:
    cca 4-6 litara po žabici. Nisu neki plivači tako da je bolje da je akvarij dulji i širi nego viši ( max visina 40 cm)


    Uređenje:
    Tamniji akvariji, gušće zasađeni sa puno mjesta za skrivanje (puno panjeva, kamenih spilja, lončići za cvijeće, kokos... paziti da nema oštrih rubova niti da se mogu strušiti)


    Podloga:
    Tamnija, dovoljno velika da se ne može progutati ili dovoljno mala da može proći kroz probavni sustav


    Rasvjeta:
    Vole tamnije akvarije, što se njih tiče, može i bez rasvjete. Najaktivnije po noći


    Bilje:
    Sve bilje prolazi jer ga ne diraju. Pogotovo vole plutajuće bilje na kojem se znaju odmarati


    Slaže se sa:
    Miroljubivim stanovnicima akvarija, veličine da im žabe ne mogu ući u usta niti oni žabama. Znači bez predatora. Po mogućnosti bez riba dna koje bi im mogle pojesti hranu


    Razlikovanje spolova:
    Muški su malo mršaviji, imaju jake podlaktice (kao Popaj), kvrgu (prištić, žlijezdu) pod pazuhom koja je obično bijela ili ružičasta ali i ne mora biti. Krekeću. Ženke su kruškolikije te mogu biti malo veće rastom.



    muzjak



    zenka

    Parenje:
    Obično se potiče promjenom vode, boljom/jačom ishranom, spuštanjem temp vode za nekoliko stupnjeva. ADF se pare tokom amplexusa. U amplexusu muški zgrabi prednjim nogama ženku oko struka (nakon što joj je otpjevao serenadu). Ona pliva sa njim nekoliko sati i izbaci oko 60ak jaja, dok on ispusti sjeme u vodu. Jajašca su jako sitna tako da ih se može previdjeti. Mladi se hrane infuzorijom, kasnije BBSima i sličnom sitnom hranom. Potrebno ih je odvojiti u posebni akvarij. Za 2-3 mjeseca se iz punoglavca transformiraju u male žabice.



    PAŽNJA!!!

    Često ih se zna zamijeniti sa mladim xenopusima. To su veće žabe (veličine dlana) često albino i predatori su. Najbolje je da pogledate prednje noge žabica. Ako ima plivaće kožice tada je ADF... Ako nema onda je xenopus.


    Preuzeto sa akvarij net


  10. #10

    Odgovor: Egzotični kućni ljubimci

    Chameleo calyptratus - kameleon



    Na svijetu postoji oko 130 vrsta kameleona smještenih u 9 rodova, ali Chamaeleo calyptratus je vrsta koju teraristi najčešće drže kod kuće. Kameleoni spadaju u razred gmazova (Reptilia), red ljuskaša (Squamata), porodica kameleona (Chamaeleonidae). Ne mogu vlastitom energijom zagrijavati svoje tijelo i održavati temperaturu konstantnom, nego im je potrebna sunčeva toplina, ili neki drugi izvor topline za termoregulaciju. Kameleoni imaju izuzetno dug jezik (i do 30 cm kod odraslih primjeraka) koji služi za hvatanje hrane uglavnom kukaca, ali i manjih ptica i glodavaca. Jezik je navođen očima koje imaju sposobnost zakretati se za 180 te je cijela okolina dostupna za razgledavanje. Također ima sposobnost mijenjanja boje svoje kože u skladu s okolinom, te se na taj način sjajno uklapa u okoliš i zamaskiran vreba žrtve u zasjedi. Boja kože također ovisi o "raspoloženju" same životinje (agresija, strah, stres, itd.). Kameleoni se izuzetno sporo gibaju mjereći svaki korak imitirajući pritom gibanje lista na povjetarcu.



    Muzjak

    Chamaeleo calyptratus je kameleon koji živi na području Jemena i Saudijske Arabije. Ova vrsta jedna je od najvećih vrsta kameleona. Dosta je otporan i zato se preporučuje početnicima. Mužjaci narastu od oko 30 do 47cm, a ženke od oko 25 do 35cm. Razlika između mužjaka i ženke jasno je vidljiva. Mužjaci su veći, imaju veću krijestu, veći spektar boja i, što je najvažnije, na stražnjim nogama imaju izraslinu nalik bradavici (tzv. tarzalna ostruga).



    Slika gravidne zenke

    KUPNJA:

    Prije same kupnje kameleona treba razmotrit nekoliko stvari:

    1. Imate li mjesta u kući gdje možete smjestit dovoljno velik terarij, uz to da to mjesto ne bude izloženo velikoj buci i stalnom prolazu ljudi (to je jako stresno za kameleona)?

    2. Imate li dovojno vremena da se svaki dan bar na sat vremena posvetite njemu?

    3. Tko će se brinit o njemu kad odete na putovanje.

    4. Imate li dovoljno novca da mu priuštite sve šta treba (hrana, rasvjeta, struja koja se potroši, terarij itd.)?

    5. Jeste li spremni u kući uzgajati hranu za njega (crve,žohare,cvrčke itd.)?

    Ako ste na svako ovo pitanje pozitivno odgovorili, onda možete razmišljati o nabavci kameleona.


    Pri kupnji kameleona također treba voditi račina o sljedećim stvarima:

    1. Preporučuje se uzimanje kameleona od uzgajivača. Uz to što su jeftiniji, sigurniji ste da je vaš kameleon zdrav i možete dobiti detaljne informacije o njemu.

    2. Također se preporučuje doći osobno po kameleona, a ne da bude poslan bez da ga pregledate.

    3. Ako uzimate mladog kameleona, otiđite do uzgajivača i pogledajte ostale kameleone. Svi kameleoni iz istog legla trebali bi biti približno iste veličine (barem prvih mjesec dana).

    4. Pogledajte mu oči. One su dobar pokazatelj da nešto nije u redu. Kameleoni preko dana nikad ne zatvaraju oči niti spavaju. One moraju biti širom otvorene, bistre i bez "krmelja". Ako ima zatvorene ili poluzatvorene oči možda je bolestan.

    5. Boja mladog kameleona treba biti zelena. Tamna boja kameleona označava da je možda dehidriran ili jako izložen stresu.

    6. Primite kameleona u ruke. Pogledajte kako se kreće. Zdrav kameleon ima jak stisak. Pogledajte da li mu je krijesta ravna, izgledaju li udovi ''slomljeno''. Provjerite da li mu je ravnoteža dobra dok hoda, da li se teško penje.

    7. Probajte mu dati nešto za jelo (mladi kameleoni imaju velik apetit). Zdrav kameleon trebao bi reagirati na hranu. Dok jede, pogledajte da li je s čeljusti sve u redu. Ona ne smije biti iskrivljena i oko usta ne bi smjele biti nikakve izbočine ni ostaci kože.

    Kad sve ovo prođete, spremni ste za kupnju jednog malog kameleona!


    TERARIJ:

    E, sada nešto o držanju. Prije svega treba napraviti terarij. Materjali od kojih se rade terariji su različiti, ovisno što više volite. Mogu biti napravljeni u potpunosti od stakla, a mogu biti i u kombinaciji staka s drvom ili nekim drugim materjalom. Kameleoni brzo rastu i već u 10-12 mjesecu života dosegnu svoju maksimalnu veličinu. Najbolje bi bilo odmah napraviti terarij za odraslog kameleona. Idealne dimenzije terarija za odraslog kameleona su relativna kategorija. U teraristici uvijek vrijedi pravilo ''što veće to bolje''. Mislim da bi minimalne dimenzije stranica trebale biti 60x90x60(DxVxŠ). Vidimo da je dimenzija visine najveća. To je zato što kameleoni žive u krošnjama drveća, pa nam i terarij mora biti visok. Terarij mora imati vrata konstruirana tako da nam ih je lako otvoriti i da kroz njih možemo doći u svaki kutak terarija. Mora imati i dobar sustav strujanja zraka, jer zadržavanje zraka omogućuje razvoj neželjenih bakterija, gljivica i plijesni što štetno utječe na kameleonovo zdravlje. Dakle, na poklopcu terarija trebao bi biti otvor prekriven nekakvom mrežicom (npr. mrežica za komarce). Također se preporuča i da jedna stranica terarija bude otvorena i prekrivena tom istom mrežicom (bočna ventilacija). Prije nego terarij pustite u pogon, dobro ga operite (nemojte koristiti deterdžente ili neka toksična sredstva za dezinfekciju). To je najbolje obaviti vrućom vodom te ga dobro osušiti.


    Terarij

    UREĐENJE TERARIJA:

    Kad napravite terarij treba urediti unutrašnost. Chamaeleo calyptratus živi u krošnama grmlja i drveća (nalazimo ga uz vodotokove gdje je vegetacija bujnija), pa u skladu s tim mora biti uređen i terarij. Na dno terarija najbolje je staviti nekakav tepison (tzv. umjetna trava). Može se staviti i kora drveta, ali postoji opasnost da kameleon pri hranjenju zajedno s hranom skupi i komad kore od koja može izazvati fatalnu crijevnu opstrukciju (začepljenje donjeg probavnog trakta). U terarij je poželjno staviti dosta grana po kojima će kameleon hodati. Od grana i biljaka koje se mogu koristiti (bitno je da nisu toksične) ja bi preporučio grane vinove loze, vrbe ili nekih voćaka. Od bilja ficus, hibiscus i puzavac scyndapsus. Prije nego bilo koja biljka ili grana uđe u vaš terarij treba je temeljito isprati u vreloj vodi ili prokuhati, a svaku biljku par tjedana držati van terarija i redovito prskati kako bismo isprali štetne tvari koje se nalaze na lišću i stabljici (pesticidi). Također možete staviti i umjetno bilje, ali ga je prije unošenja u terarij potrebno dobro oprati. Važno je napomenuti da se treba predvidjeti i jedno mjesto za skrivanje (najbolje malo zagustit s granama i biljem) gdje će se kameleon sakriti od judskih pogleda.

    RASVJETA:

    Kad ste sredili unutrašnjost sad treba postaviti odgovarajuću rasvjetu. Većini guštera pa tako i kameleonu, potreban je vitamin D3 za normalan razvoj. U prirodi D3 gušteri sintetiziraju pomoću UV dijela spektra iz sunčeve svijetlosti. Neonke koje emitiraju svjetlost u ovom dijelu spektra možete naći u svakom malo boljem pet centru. Na neonkama je potrebno provjeriti postotak zračenja UVB spektra. On mora biti 5%, a preporučuje se i 8%. Ove neonke potrebno je mijenjati svakih 6-8 mjeseci jer nakon tog vremena gube svoju funkcionalnost. Preporučuje se da se uz neonku od 5% (ili 8%) UVB stavi i obična neonka kako bi povećali intezitet svjetla. Na red dolaze lampe za grijanje. U ovom slučaju najbolje je koristit obične reflektorice (spot lamp) ili halogenke. Jačinu žarulja trebate sami odrediti prije nego stavite terarij u funkciju (ovisi o veličini terarija i o udaljenosti od mjesta za sunčanje). Te lampe se postavljaju iznad mjesta predviđenog za sunčanje. Trebate paziti da žarulje ne budu preblizu grana kako se kameleon ne bi opekao (barem 30-40cm od grane na kojoj će se kameleon sunčati ili je obložiti sigurnosnom mrežicom). Kao noćno svjetlo, ako temperatura padne nisko, koristite night glo i heat glo lampe (ne emitiraju gmazovima vidljivo svjetlo, pa kameleonu ne smetaju dok spava).
    Također bitno je izolirati sve električne vodove kako kameleon ne bi nastradao.

    Važno je uskladiti duljinu trajanja noći i dana (fotoperiod). Ljeti bi trebalo namjestiti da dan bude 14 sati, a noć 10. Zimi obratno, noć 14, a dan 10 sati. Ali, treba napraviti i periode između (12 sati noć i dan). Važna napomena je da se sva rasvjeta treba postaviti na vrh terarija jer životinja na to gleda kao da je sunce.

    TEMPERATURA I VLAGA:

    Kameleoni (kao i ostali poikilotermi) zagrijavaju svoje tijelo toplinom iz okoline. Oni zahtjevaju bazičnu temperaturu koja se kreće u rasponu od 15 do 30C. Tijekom dana temperatura u terariju trebala bi biti oko 28C. Na mjestima za sunčanje oko 35-40C (ne više od 45C). Treba napomenuti da mora postojati razlika između dnevne i noćne temperature. To moramo osigurati jer je toplina neophodna za probavu hrane. Pa tako ako je tijekom noći temperatura visoka, kameleon se puno troši i životni vijek mu se može smanjiti. S druge strane, ako je tijekom dana temperatura niska, kameleon neće imati apetit i sporo će probavljati hranu, što dovodi do neuhranjenosti. Ako su noćne temperature vrlo niske (ispod 15C), treba koristiti noćne lampe za grijanje night glo i heat glo (one se koriste po potrebi). Za grijanje terarija i podizanje vlage može se još koristiti i podni kabelski grijač koji se stavlja ispod podloge, na dno terarija. Prije nego što stavite kameleona u terarij testirajte ga nekoliko dana. Uzmite termometar i pogledajte kolika je temperatura u sredini terarija, ispod lampi za sunčanje i kolika je noćna temperatura.

    Što se tiče vlage nema baš nekog problema. Chameleo calyptratus je životinja koja živi na rubovima pustinje. Tamo je vlaga promjenjiva. Tako imamo periode kad je u zraku 20% vlažnosti, a i periode kad je u zraku 80% vlažnosti. Za vlagu ne trebate brinuti. Redovitim zalijevanjem cvijeća u terariju ona će biti kako treba. Ali, u doba presvlačenja poželjno je malo povisiti vlagu (na oko 60%) da bi se kameleon lakše presvukao.


    Vlagu u terariju povisimo tako da prskalicom za cvijeće poprskamo biljke u terariju i podlogu ispod koje je grijač.

    Napomena:nemojte prskati samog kameleona!

    Ako se slučajno desi da se neki djelovi tijela nisu presvukli (zaostaci stare kože, pogotovo oko očiju i oko usta), potrebno je kameleona uzeti u ruke i sa štapićem za uši namočenim u mlaku vodu ili kamilicu pažljivo to odstraniti.



    Mladi kameleon u doba presvlacenja


    HRANA I VODA:

    Kameleoni su kukcojedi. Da bi vaš kameleon bio zdrav potrebna mu je raznolika prehrana. Hrana koju dajete kameleonu mora biti živa. Za hranu je najbolje koristiti:

    1. žohare-najbolja hrana, najbogatija hranjivim tvarima
    2. šturke (cvrčke) i razne skakavce-također odlična hrana
    3. kraljevske crve (Zophobas spec.)
    4. leptirie, mušice, noćne leptirie
    5. crve brašnare - samo kao nadopuna prehrani

    Također na meniju mogu biti i ostali kukci koji nisu tvrdokrilci. Bitno je samo kad lovite kukce u prirodi da znate da nisu prskani insekticidima.

    Kad hranite kameleona najbolje mu je dati onoliko hrane koliko može pojesti. Tako ste sigurni da nikad nije gladan. Mladi kameleoni jedu puno više i češće nego odrasli.

    Bitno je spomenuti i ostale dodatke u prehrani. To su vitamin D3 i kalcij, te ostali vitamini i minerali koji su neophodni za razvoj guštera. Tako u malo boljim trgovinama specializiranim za gmazove (rijetko u Hrvatskoj) možete naći razne preparate u prahu kojima se posipa hrana i na taj način se nadopunjavaju sve potrebne tvari za normalan život. Ja koristim Nekton MSA (vitamin D3, kalcij) i Nekton REP (vitamini B12,B6,A,aminokiseline,jod.).

    U prirodi kameleoni ližu kapljice s lišća i tako dobivaju potrebnu količinu vode. Mnogi teraristi svakodnevno 1 do 2 puta prskaju biljke u terariju kako, ali se neke kameleone od malih nogu može naučiti da piju iz pojilice za glodavce ili se uzme sustav za infuziju i napravi se kap-po-kap sistem. Uzme se pojilica ili cjev od infuzije i lagano mu se kapa na 5cm od usta. Nakon par dana pojilicu ili sustav za infuziju stavimo mu u terarij i više mu ne trebamo prskati. Iz sustava voda pomalo kapa (namjestimo tako da nam suvišne kapi padaju u posudu od bilja), on pije kad je žedan. Svaka 3-4 dana promjenimo vodu.

    Napomena: kameleoni znaju nekad jesti i lišće u terariju. Neka vas to ne zabrinjava, to je sasvim normalna pojava.


    PONAŠANJE:

    Kameleoni kao i svi gušteri nisu životinje koje se vole maziti i ne možemo ih dresirati. To uvijek trebamo imati u vidu i nikad ih ne smijemo maltretirati. Nije pametno dovoditi cijelo susjedstvo da stoji ispred terarija i kucka po staklu. Ne smijemo na silu tjerati životinje van terarija i uzimati ih u ruke. Dobrom socijalizacijom i strpljivošću, možemo uspostaviti jedan način ''prijateljskog odnosa''. To znači da životinja dobrovoljno dolazi na ruku kad joj je pružimo i da ne bježi uokolo kad je izvadimo iz terarija. Ponašanje kameleona je izuzetno zanimljivo. On će promjenom boja i siktanjem dati do znanja kakve je volje. Tako naprimjer, kad se ljuti dobije crne pjege, napuše se i počne siktati. Kada se boji onda potamni, okreće glavu i skupi se da izgleda što tanji. U doba parenja ima prekrasne boje, glava mu potamni, napuše se i stalno skuplja i ispruža rep. Ako naučite prepoznavati i pravilno tumačiti kameleonove "poruke" možete s njime uspostaviti puno bolji odnos.

    ZAKLJUČAK :

    Kameleoni su jako zanimljiva stvorenja, vrijedni divljenja i poštovanja. Vjerujte mi, nećete biti razočarani negovom prisutnošću u vašem stanu. Imajte na umu da su oni jako osjetljiva bića i probajte im pravilnom skrbi uljepšati život!

    preuzeto sa sajta akvarij net


Slične teme

  1. Kad ljubimci zavire u vaš tanjir
    Autor silvia u forumu Kućni ljubimci
    Odgovora: 15
    Poslednja poruka: 24.09.2015, 12:57
  2. Svi ljubimci koje ste imali....
    Autor silvia u forumu Kućni ljubimci
    Odgovora: 45
    Poslednja poruka: 23.03.2012, 22:24
  3. Goji - egzotična biljka sa Tibeta
    Autor sinadinovicn u forumu Biljno carstvo
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 09.09.2010, 00:52
  4. Transport, odmori i kućni ljubimci
    Autor silvia u forumu Kućni ljubimci
    Odgovora: 9
    Poslednja poruka: 23.07.2009, 20:59
  5. Deca i kućni ljubimci
    Autor Lady S u forumu Roditeljski kutak
    Odgovora: 9
    Poslednja poruka: 05.04.2009, 22:50

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •