BAČKA PALANKA
MESTO POD CRVENIM SUNCEM
u jednoj od priča iz starog arhiva
BAČKA PALANKA,da ne ostane mesto pod crvenim suncem u kome se ništa i ama baš ništa nije dogodilo.Osim toga što su se oko nje vodile borbe, osim što je padala iz ruke u ruku, osim što je uvek bila i ostala palanka, običan pogranični grad sa dobrim vrednim i poštenim ljudima.Evo prenosim Vam jednu priču iskopanu iz Vojvodjanskog arhiva.Govori o vremenu neposredno posle Mohačke bitke pa sve do konačnog posedanja našeg kraja od strane turaka.U palanci su tada živeli Srbi,Jevrejski i grčki trgovci i nešto malo ugara.
PROSTOR SADAŠNJE STARE PALANKE
ZEČKI BREG,1527 godina
Zemljana utvrda se ni po čemu nije razlikovala od svih pograničnih karaula toga doba.Na brežuljku tik uz Dunav,danas poznatiji kao Zečka greda nalazio se četvorougaoni prostor sa dve kapije.Jedna prema Dunavu i velika kapija prema gradu,u kome se nalazio veoma visok dvorac i pored njega sud.Utvrda je bila opasana dubokim i širokim jarkom preko koga je postavljen pokretni most a šikara u dužini od jednog strelometa tatarskih lukova,negde oko četrsto koraka bila je iskrčena i trava košena da se moglo jasno izdaleka videti ko palanki prilazi.Pre nego bi se stiglo u varoš morao se preći široki most sa Dunavske strane a zatim iz varoši još jedan pokretni most koji je vodio u samu palanku.Kod mosta se nalazilo oko pedesetak šatora i malih drvenih radnji,jedna gostionica i jedna crkva.U varoši su dva dela pripadala ugarima a dva srbima.Nalazilo se oko tristotine lepih kuća.U otmenim kućama fragmentarno su nalaženi čak i tragovi kupatila.Posle propasti Ugarske vojske kod Mohača i predaje Bača,Feldjhaze i Bukina ni turci oko Utvrde nisu bili retkost ali je od ugara nisu zaposedali.
Čim su čuli da su turci potukli ugre i ušli u Budim veselju naroda nije bilo kraja i u Peču i Kerekiju i Bukiju i na Dobroj i sve do gore do Sent Ivana.
Pa kad je prvi val veselja minuo, stadoše da vide kako će se u utvrdi izmeniti ugari i turci.Mine nekoliko dana od kad je tatar doneo Varadinskim putem vest.Tada se narod dade u komešanje i na skupu na sred Peča jedan od starijih reče,
"Da mi sa ugarima ovdašnjim svršimo,jer kad turci dodju oni će se nji oma predati pa ćemo biti sluge i ugarima što će se poturčiti i turcima, ja velim da se ta njiova utvrda popali a oni po noćom pokolju dok još naše zlato i srebro nisu odneli il dok ih se turci nisu dokopali"
"To je valjano reći..."dodade pop Jova ,koji je davno iz preka,još dok je despot Jovan Branković živ bio,niko ne pamti, iz Turske ispod dunava došao."Vidite utvrdu ko na dlanu sa jedne strane voda sa druge posečeno drveće ukrug oko palanke tristo...ma petstotina koraka,sve se vidi i ko kolju i ko dvoru prilazi.A sa one njiove drvene kule u sred srede palanke vidi se i dalje.Tamo gde su strelci najopasniji jer strela lako može do dole.Dal imaju top pa ga kriju za nedaj bože,to ne verujem al se od ugara svemu može nadati.Utvrda je sto koraka u krug koljem opasana oko kule na dva izlaza jedan na dunav i jedan na put za Varadin.Mi ugrima onog pogana Geze Erdodija ništa unutri ne možemo.Valja ih napolje izmamiti."
Svi su slušali popove reči a najkivniji su bili oni najmladji.Kako je pop Jova i starini i knjizi vičan bio mimo svih njih...slušali su ga otvorenih usta.
"Pa ja velim ovako..."dodade pop Jova "Oni unutra malih lukova imaju,onih tataranski što na petsto koraka čoveka i konja probijaju nisam zametio.A onaj bedem oko utvrde onaj prvi sa koljima dok još do palanke niste došli što je ko čovek visok do njega dobacuju.Ako se palanka uzbuni i vi se na bedemu nadjete sve će vas ugri poskidati.A ako se zateknu i ona tridesetina na konjima i Erdodijeva bratija od pola tuceta vitezova i onaj Šarkanj što je sa Mohača pobego pred turcima,onda će vas sve na koplja nabiti...Ja velim ovako."
Tu je zbor počeo da malaksava pa je pop Jova požurio........
"Jedan par vi sa Kerekića odite na Gaj pa nasecite kolja pet koraka dugačkog,pravog i kraj zaoštrite,da ni jedno koplje nije više od rukohvata debelo.I na svako koplje nasecite i po dva mala od koraka i na kraj ih vežite.Pa ćemo ih u zemlju pobiti tu gdi ugri na kapiju na polje izlaze..."
Tu se smeh zaori jer misliše da je pop poludeo...pa jedan doda
"A nije ugar janje pa da ga na ražanj nabodeš za slavu"
"A nisi ni ti janje"dodade pop Jova i nastavi"Pa opet blejiš"
Tu se još glasniji smeh zaori,pa dodade pop "A ona družba sa Peča da poseče sve jasenove dva koraka dugački od pedlja hvata pa će vas popa naučiti kako se prave bosanski banski lukovi i strele.Navatajte gusaka i pataka jer orlova...nemamo...a ni gvoždja za vrhove . . ."
"Naće se gvoždja u dobra kovača" razdera se uz smeh ostalih kovač Stevan "Ima u mene lanaca, prekovaću, samo mi dajte dva tri mlada momka da u meh duvaju..."
"Ako vrhova bude"reče pop Jova "I ja ću ti još uz zurle pevati...pa kad lukove otešemo i kraj vate ih osušimo jer za nuždu dugog vremena nije...a vi na vrhove strela namočite kudelju u loj pa čekajte.I da ste gotovi za dve nedelje.
Tako i bi družba se u redu i miru dade na posao,i pravo čudo bez svadje cike i pesama....Za dve nedelje beše gotovo.
Tad se skupiše pa popa reče"Ja sm mator da vodim.ko da ja vodim nek vas vodi ne knez nego martolos Vidak.I on se sa turcima boja naučio."
Tako je...zagrajaše sakupljeni.
"Braćo" Povika Vidak...Za dva tri dana u nebo gledajte pa kad jesenja magla mesec puni pokrije da ste u ovom šumarku u najvećoj tišini samo muški sa kresivima za vatru i sa svim što reže i kolje.Ponesite lukove i dugačka i kratka kolja pa ćemo urediti svud kolja oko palanke a palićemo ih strelama dok se ne podgreju pa na nas udare,a tad će na kolja naletati pa kako koji padne a vi udrite odozdo.Ko odozgo udara,zapamtite u magli taj je Ugar.
Tako se i razidjoše.Hvataše maglu tri dana pa najdeblju uhvatiše.Tad se brzoteče rastrčaše i sve u miru prikupiše na zborno mesto.Al ne lezi vraže racki, jedan od domaćih prizetova koji se prizetio kod Lukine udovice, ode kod Erdodija tu noć, i straža ga propusti i sve mu iznese...
Kako i bi sva se kolja postave...i vatre male se počeše paliti,pa strele.Nevični lukovima letela je kud koja ali je poneka i do kule doletala.Uz božju pomoć posle sto tucadi strela vatra uhvati trsku na kuli i kula plane.Tad se otvoriše kapije utvrde.
"Uraaaa,Uraaaa,Goriiii" derao se sav narod kad konjanici uprave na koplja,pa kad su im se na deset duži konja primakli ,a ko po suncu a ne najvećoj magli okrnuše levo i desno mada ih nisu videli i zaobidju koplja, tek se poneki konjanik i jedan od vitezova na krajnja koplja nabodoše, pa udariše po sred sredine naroda i sve do jutra sekoše i razgoniše.Retko je ko do šume utekao jer su konjanici nosili baklje i pobacali ih po polju kad su počeli seći.Oni najbrži branili su se na jednom brdu na samoj obali dunava, što posle ko zna zašto prozvaše Turski breg. Retko je ko pretekao do nekoliko njih sa Dobre zarad brzih nogu i manjka pameti.
Ujutro su ugari žene i decu koji su smogli hrabrosti po svoje doći hvatali i žive u vatru bacali , a stare dedove koji za oružje nisu bili nagoniše da ih sve pokupe na kola i odnesu na Turski breg.Tako jadno završi njihova buna na ugare.
Okolna sela su se po dolasku turaka brzo ugasila i sve je minulo u zaborav.