Bačka Palanka
Strana 1 od 5 123 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 65
  1. #1

    14 Bačka Palanka

    Istorija

    Na osnovu arheoloskih nalaza i pisanih dokumenata dokazano je da su na ovim prostorima ljudi ziveli neprekidno od praistorije do danas. Prva naselja se podizu u XI veku, a naziv Palanka se pominje 1593. godine. Od XI veka na ovim prostorima ziveli su Ugari i Srbi (sto potvrdjuju slovenski srpski toponimi: Veliki i Mali Gajic, Golubnjak, Rajkovo, Risticev put, Uroska bara itd).

    Podaci su uzeti iz madjarskih izvora, koji istrazuju borbe Arpadovaca ili Arpadovica u XI veku, te se mogu smatrati pouzdanim. Krajem XVI veka ove prostore zauzimaju Turci, a Karlovackim mirom 1699. godine ih definitivno napustaju. Posle toga ovde se naseljava novo srpsko stanovnistvo, te nemacko, slovacko i madjarsko. Do 1916. godine ovde postoje tri naselja: Stara, nova i Nemacka Palanka.


    U XVIII veku se u Palanci pocinje razvijati privreda (proizvodnja cigle, prerada duvana, proizvodnja svile i prerada kudelje), u XIX veku razvija se prerada drveta i pocinje sa radom parni mlin. Posta je osnovana 1828. godine, pristaniste je izgradjeno 1867, prvo kreditno drustvo i telegraf 1869, a sud 1871. godine. Backa Palanka je prvu stampariju dobila 1881. a prva sijalica je upotrebljena 1886, zeleznicka pruga je izgradjena 1856, da bi telefon poceo sa radom 1904. godine.


    Najstariji arheoloski nalazi su sileksi (kameno orudje) koji se mogu datirati u doba mladjeg mezolita, a najbrojniji su nalazi bronzanog doba i kasnog srednjovekovnog perioda. Na sremskoj strani opstine su brojni nalazi iz rimskog doba. Jedno od najvrednijih nalazista je "Keltski opidium" (I vek n.e.) - jedno od najbolje ocuvanih utvrdjenja toga doba, a na podrucju Celareva pronadjeno je rano srednjovekovno naselje i nekropola (od VIII do X veka) - "Menora iz Celareva".


    U najznacajnije spomenike kulture ubrajaju se barokni dvorac (u kojem se cuva stilski namestaj iz poslednja tri stoleca) i barokni park porodice Dundjerski iz XIX veka, zatim vodenica i "Sremska kuca" u selu Nestin. Od sakralnih spomenika najznacajniji su ikonostasi Srpske pravoslavne crkve u Backoj palanci iz 1773, i u selima Despotovu, Silbasu i Nestinu. Crna topola, cetiri platana, mocvarni cempresi i par belorepih orlova su zasticeni spomenici prirode.

    Geografija
    Opstina Backa Palanka zauzima povrsinu od 579 kvadratnih kilometara, sto je svrstava u grupu vecih opstina po povrsini u Autonomnoj Pokrajini Vojvodini i u SR Jugoslaviji. Prema popisu stanovnistva iz 1991. godine na podrucju opstine je zivelo 58.835 stanovnika, od cega u gradu Backoj Palanci 26.780. Ostalo stanovnistvo zivi u 13 naselja (odnosno sela): Vizic i Nestin su na sremskoj strani (preko reke Dunav) a na backoj strani opstine su: Celarevo, Karadjordjevo, Mladenovo, Obrovac, Tovarisevo, Nova Gajdobra, Gajdobra, Silbas, Parage, Despotovo i Pivnice.

    Po nacionalnom sastavu stanovnistvo opstine je heterogeno: Srbi cine najveci deo populacije (74%), zatim Slovaci (12%), 8% stanovnistva se izjasnjavaju kao Jugosloveni, a ostalo cine Madjari, Romi, Crnogorci i Hrvati. Radno sposobno stanovnistvo (aktivno i sa licnim primanjima) cini vise od 60% ukupnog stanovnistva.



    U geografskom pogledu reka Dunav spaja Opstinu sa Evropom i Crnim morem, a mreza puteva sa Novim Sadom, Somborom, Suboticom, Sidom i Hrvatskom (odnosno sa Ilokom i Vukovarom), sto je svrstava u opstine koje imaju povoljan geografski polozaj.

    Mrezom magistralnih, regionalnih i lokalnih puteva u duzini od 300 kilometara povezana su sva naselja u Opstini. Deo puta Novi Sad - Sombor kod Backe Palanke je pusten u saobracaj 1996. godine. Vodovodna mreza je sprovedena na celoj teritoriji Opstine, a gasovodna u Backoj Palanci i Celarevu. Zbog svog polozaja, povoljnih klimatskih uslova (panonska ravnica, reka Dunav i obronci planine Fruske Gore) Backa Palanka ima uslove za znacajan razvoj turizma.

    Ova sredina ima kontinentalnu klimu sa cetiri godisnja doba i prosecnom letnjom temperaturom od 23 stepena celzijusa.

    Turizam

    Ugostiteljsko preduzece "Turist" u svojim objektima pruza smestaj i ishranu te nudi raznovrsne specijalitete ovog kraja. Lovacki specijaliteti se mogu probati u lovackim domovima: "Vranjak", i "Pivnice" i u restoranu Vojne ustanove "Karadjordjevo", Moteli "Poloj" i Motel sa rekreacionim centrom i bazenom u Celarevu su nadaleko poznati, kao i hotel "Central" u Backoj Palanci. Riblji specijaliteti se prave u restoranima "Carda" i "Kolos Carda", na obali Dunava. U sastavu firme "Sintelon" postoji ekskluzivni restoran "Grand".
    Sezdesetih godina Dunav je cesto plavio ove krajeve. Tada su izgradjeni sistemi nasipa kojima je opstina zasticena od poplava. 1965. godine je u nasem gradu podignut spomenik graditeljima i zastitnicima od poplava.
    U blizini Dunava je izgradjen savremeni sportsko- -rekreacioni centar "Tikvara" (sa terenima za fudbal, rukomet, kosarku, tenis). Naziv Tikvara potice od naziva camca, odnosno brodica u kome se pre 70 godina cuvala i prevozila sveza riba sve do Novog Sada. Brodic je u potpalublju imao otvore, kroz koje je ulazila voda, tako da se riba u tikvari cuvala i po nekoliko dana.


    Opstina ima veoma razvijenu sportsku tradiciju: proizvela je svetske i olimpijske pobednike (u kajaku), Zenski kosarkaski klub "Backa Palanka" je stigao do cetvrtfinala kupa "Lilijane Ronketi", u Tovarisevu se tradicionalno odrzava sempionat u moto krosu, rukometni klub "Sintelon" je u I saveznoj ligi - bio je finalista kupa Jugoslavije, a u amaterizmu Backa Palanka spada u jednu od najspotrskijih sredina u Jugoslaviji. U sportsko-rekreativnom centru "Tikvara" odrzavaju se mnoge sportske aktivnosti. Nedavno je osnovan Elit kayak club�, a postoji i kajak klub Sintelon".

    U Opstini ima trenutno preko 700 preduzeca, medju kojima su najveci "Sintelon" - jedan od najuglednijih proizvodjaca PVC podnih obloga i tepiha u Evropi, a otvorio je fabrike u Rusiji "Sinteros" i Ukrajini "Vinisin"; AIK Backa Palanka - proizvodnja hrane; PIK "Podunavlje" - poljoprivredna i industrijska proizvodnja u Celarevu; Zemljoradnicka zadruga Pivnice;"Duvankoop" - proizvodnja i obrada duvana; proizvodnja masina i alatki, poljoprivrednih masina i pumpnih automata u holding preduzecu "Majevica"; "Nopal" - najznacajniji jugoslovenski proizvodjac elektroinstalacionog materijala; "Jedinstvo" - proizvodjac metalne galanterije za domacinstvo; "Merkur" - svetski poznat proizvodjac kozne i metalne galanterije, itd.

    Poljoprivreda kao znacajan potencijal opstine raspolaze sa vise od 45.000 hektara obradivih povrsina (ciji je veci deo, preko 70%, u privatnom vlasnistvu).

    Backa Palanka se ubraja medju 10 najrazvijenijih opstina u Vojvodini.

    Na ovim prostorima se susrecu uticaji razlicitih kulturnih obrazaca: srednjoevropskog, tradicionalno-srpskog i modernog zapadnoevropskog.

    U kulturi trenutno postoje i rade ove institucije: Narodna biblioteka "Veljko Petrovic", Ustanova za kulturu "Hazar", Muzej grada, Knjizevno drustvo "Dis", Matica Slovacka (a ovih dana se otvara veoma lep Slovacki dom).


    Nasa sredina je poznata po radu amaterskih kulturno-umetnickih drustava, koja neguju i cuvaju tradiciju (srpsku i slovacku): KUD "Kosta Abrasevic", KUD "Petar Kocic" - Celarevo, KUD "Dr Mladen Stojanovic" Mladenovo, SKUD Pivnice, Amatersko pozoriste "Jan Ceman" - Pivnice, KUD "Svetozar Markovic" - Obrovac, KUD Blagoje Parovic� - Gajdobra, Knjizevni klub Jovan Ducic� - Gajdobra... Nedavno je formirano i udruzenje likovnih umetnika Backe Palanke.

    U okviru tehnicke kulture postoje sledeci klubovi: Aero klub (padobranstvo i aviomodelarstvo), Auto moto drustvo, Radioamaterski klub, Klub inzenjera i tehnicara u poljoprivredi, Klub pedagosko-tehnicke kulture, Foto-kino klub u Pivnicama.

  2. #2

    Odgovor: Bačka Palanka

    Arheološka nalazišta

    Na teritoriji opštine Bačka Palanka nisu vršena obimnija arheološka iskopavanja. Na osnovu evidencije lokaliteta koja se vodi u Muzejskoj jedinici, do sada su na teritoriji opštine zabeležena 33 arheološka nalazišta.Najbrojniji su nalazi bronzanog doba i kasnog srednjovekovnog perioda. Još krajem 19. i početkom 20. veka na širem području grada evidntirani su nalazi iz praistorije, rimskog i turskog perioda: keramičke posude, bronzanodobne narukvice, ostava keltskog novca iz okoline Obrovca, turski materijal iz okoline Bagremare i drugo. Ovaj materijal se delom nalazi u Budimpešti, a delom u Narodnom muzeju u Beogradu. Sistematska iskopavanja n ateritoriji opštine do sad su vršena na dva lokaliteta: praistorijsko nalazište "Golokut" kod Vizića i ranosrednjovekovno naselje sa nekropolom na granici bačkopalanačkog i čelarevskog atara lokalitet "Ciglana". Većina ostalih terena evidentirana je rekognosciranjima u okviru kojih je vršeno površinsko prikupljanje materijala.
    Teren na kome leži bačkopalanačka opština bio je gusto naseljen od najstarijih vremena.


    Fruškogorske padine i početak velike nizije na levoj obali reke (Alf�ld), oduvek su motivisali stanovnike za naseljavanje. Dunav je često bio glavna saobraćajnica kojom su se širile praistorijske kulture, a palanačka teritorija se nalazila na putu tog širenja. U ranijem periodu teritorija Palanke imal aje sem Dunava, na svojoj zapadnoj i severnoj strani, još dva vodotoka: reke Mostongu i Jegričku, na čijim su se obalama ljudi takođe često naseljavali.


    Najstariji arheološki nalazi sa teritorij opštine potiču iz mezolita. Na lokalitetu "Bagremara", severno od grada (stara obala Dunava), otkriveni su sileksi (kameno oruđe- mikroliti), koji se mogu datovati u mlađi mezolit. Po svojim odlikama (geometrijalizacija - oblika su trapeza), najbliži su tardenoasienu. Za period proto-neolita vezan je do sada neistražen lokalitet na potezu Poloj sa bližom oznakom "Obala Dunava". Kameni i koštani materijal sa ovog lokaliteta, koji se može otkriti samo prilikom niskog vodostaja, pokazuje odlike kulture Lepenskog Vira.


    Prve zemljoradničke kulture sa leve obale Dunava poznate su, takođe, samo zahvaljujući površinski sakupljenom materijalu. Jedan od takvih lokaliteta je "Suljkovača" u ataru Tovariševa, a nalazi se severoistočno od sela. Istočno od sela Gajdobra, otkriveno je još jedno neolitsko nalazište, u okolini Rajsovog salaša, a u okolini sela Silbaša nalazi se lokalitet "Šerov salaš" sa materijalom istog perioda. Neolitski materijal susreće se i u okolini polojske i čebske šume i u okolini Bagremare. Sistematski istraživano naselje iz neolitskog perioda nalazi se kod sela Vizić u Fruškoj gori, to je lokalitet "Golokut". Ovo naselje pripada najstarijoj neolitskoj kulturi - starčevačkoj kulturnoj grupi (datuje u sredinu 5. milenijuma oko 4500 - 4200 godina pre nove ere). Naselje se nalazilo na jednoj prirodnoj uzvisini u blizini izvora, a trajalo je kroz nekoliko faza.

    Eneolitski nalazi (bakarno doba) se susreću na lokalitetima na desnoj obali Dunava, na fruškogorskoj visoravni, uz sam odron prema Dunavu u blizini sela Neština. Najbogatije nalazište je lokalitet " Kuluštra - Crkvine" koje je imalo povoljan strateški položaj za osnivanje naselja nosilaca eneolitskih kultura. Najčešći nalazi sa ovog lokaliteta vezani su za vučedolsku kulturnu grupu (kraj 3. i početak 2.milenijuma pre nove3 ere, rana faza Vučedola). Područje na kome se pomenuti lokalitet nalazi ugroženo je poljoprivrednim radovima i erozijom. Vučedolsko naselje , koje se verovatno nalazilo na ovom području, bilo je podignuto na višem terenu koji je spiranjem i oranjem nestao.

    Arheološka nalazišta

    Na teritoriji opštine Bačka Palanka nisu vršena obimnija arheološka iskopavanja. Na osnovu evidencije lokaliteta koja se vodi u Muzejskoj jedinici, do sada su na teritoriji opštine zabeležena 33 arheološka nalazišta.Najbrojniji su nalazi bronzanog doba i kasnog srednjovekovnog perioda. Još krajem 19. i početkom 20. veka na širem području grada evidntirani su nalazi iz praistorije, rimskog i turskog perioda: keramičke posude, bronzanodobne narukvice, ostava keltskog novca iz okoline Obrovca, turski materijal iz okoline Bagremare i drugo. Ovaj materijal se delom nalazi u Budimpešti, a delom u Narodnom muzeju u Beogradu. Sistematska iskopavanja n ateritoriji opštine do sad su vršena na dva lokaliteta: praistorijsko nalazište "Golokut" kod Vizića i ranosrednjovekovno naselje sa nekropolom na granici bačkopalanačkog i čelarevskog atara lokalitet "Ciglana". Većina ostalih terena evidentirana je rekognosciranjima u okviru kojih je vršeno površinsko prikupljanje materijala.
    Teren na kome leži bačkopalanačka opština bio je gusto naseljen od najstarijih vremena.

    Fruškogorske padine i početak velike nizije na levoj obali reke (Alf�ld), oduvek su motivisali stanovnike za naseljavanje. Dunav je često bio glavna saobraćajnica kojom su se širile praistorijske kulture, a palanačka teritorija se nalazila na putu tog širenja. U ranijem periodu teritorija Palanke imal aje sem Dunava, na svojoj zapadnoj i severnoj strani, još dva vodotoka: reke Mostongu i Jegričku, na čijim su se obalama ljudi takođe često naseljavali.

    Najstariji arheološki nalazi sa teritorij opštine potiču iz mezolita. Na lokalitetu "Bagremara", severno od grada (stara obala Dunava), otkriveni su sileksi (kameno oruđe- mikroliti), koji se mogu datovati u mlađi mezolit. Po svojim odlikama (geometrijalizacija - oblika su trapeza), najbliži su tardenoasienu. Za period proto-neolita vezan je do sada neistražen lokalitet na potezu Poloj sa bližom oznakom "Obala Dunava". Kameni i koštani materijal sa ovog lokaliteta, koji se može otkriti samo prilikom niskog vodostaja, pokazuje odlike kulture Lepenskog Vira.

    Prve zemljoradničke kulture sa leve obale Dunava poznate su, takođe, samo zahvaljujući površinski sakupljenom materijalu. Jedan od takvih lokaliteta je "Suljkovača" u ataru Tovariševa, a nalazi se severoistočno od sela. Istočno od sela Gajdobra, otkriveno je još jedno neolitsko nalazište, u okolini Rajsovog salaša, a u okolini sela Silbaša nalazi se lokalitet "Šerov salaš" sa materijalom istog perioda. Neolitski materijal susreće se i u okolini polojske i čebske šume i u okolini Bagremare. Sistematski istraživano naselje iz neolitskog perioda nalazi se kod sela Vizić u Fruškoj gori, to je lokalitet "Golokut". Ovo naselje pripada najstarijoj neolitskoj kulturi - starčevačkoj kulturnoj grupi (datuje u sredinu 5. milenijuma oko 4500 - 4200 godina pre nove ere). Naselje se nalazilo na jednoj prirodnoj uzvisini u blizini izvora, a trajalo je kroz nekoliko faza.


    Neolitski žrtvenik, rekonstruisan, lokalitet "Nikolaševića njiva", u blizini Bagremare Tri kamena rezača i strelica, lokalitet "Nikolaševića njiva" (sileksi crvenkaste boje kamena)

    Eneolitski nalazi (bakarno doba) se susreću na lokalitetima na desnoj obali Dunava, na fruškogorskoj visoravni, uz sam odron prema Dunavu u blizini sela Neština. Najbogatije nalazište je lokalitet " Kuluštra - Crkvine" koje je imalo povoljan strateški položaj za osnivanje naselja nosilaca eneolitskih kultura. Najčešći nalazi sa ovog lokaliteta vezani su za vučedolsku kulturnu grupu (kraj 3. i početak 2.milenijuma pre nove3 ere, rana faza Vučedola). Područje na kome se pomenuti lokalitet nalazi ugroženo je poljoprivrednim radovima i erozijom. Vučedolsko naselje , koje se verovatno nalazilo na ovom području, bilo je podignuto na višem terenu koji je spiranjem i oranjem nestao.


    Zdela rađena rukom od pečene zemlje, ukrašena belom inkrustacijom, vučedolska grupa, lokalitet "Kuluštra - Crkvine" Tri utege za ribarske mreže lokalitet "Kuluštra"

    Među nalazištima praistorijskog perioda najbrojniji su bronzanodobni lokaliteti. Poznata nam je posuda iz bronzanog doba pronađena u samom gardu (lokacija "Ulica Ive Lole Ribara") koja pokazuje karakteristike srednjeg bronzanog doba.U neposrednoj blizini grada, prilikom izgradnje motela "Poloj", otkriveno je bronzanodobno naselje. Rekognosciranjem terena konstatovan je u blizini motela grob iz tog perioda, sa pokojnikom sahranjenim u zgrčenom položaju, orijentacije istok - zapad, sa siromašnim prilogom grobne keramike. Severno od grada, iza šume Bagremara (ili Popina šuma), nalazi se lokalitet "Turski breg", na kome se, takođe, sporadično pronalazi bronzanodobni materijal. U okolini sela Pivnice na potezima "Veliti atovi", "Čijerni at" i "Srpski vinogradi" (ili Dingov salaš), rekognosciranjem je utvrđeno prisustvo bronzanodobne keramike, a prema konfiguraciji terena moguće je zaključiti da se radi o tumulima. Slični tumuli susreći se u blizini Despotova, na potezu "Atovi", koji se nalazi južno od naselja. Bronzanodobna posuda sa karakteristikama vatinske kulturne grupe (kraj ranog bronzanog doba) pronađena je prilikom zemljanih radova na granici neštinskog i susečkog atara.

    Kontinuirani život na ovom terenu nastavio se kroz rano gvozdeno doba, ali zbog neistraženosti terena nije moguće odrediti lokalitete ovog perioda. Za pozno gvozdeno doba, međutim, sasvim sigurno je vezan lok "Keltski opidum", koji se datuje u prvi vek pre nove ere. Ovaj lokalitet pripada najmlađoj fazi ranog gvozdenog doba u Podunavlju i predstavlja jedno od najbolje očuvanih utvrđenja toga doba u Evropi. Rekognosciranjem terena u proboj sondi je otkrivena substrukcija bedema elipsoidnog utvđenja od zemlje. Erozijom i poljoprivrednim radovima znatno su oštećeni ovi bedemi ispred kojih su se nalazili rovovi, a u njihovom gornjem delu palisad. Unutar utvrđenja konstatovani su objekti u vidu poluzemunica, u kojima su pronađeni ostaci keramičkih sudova latenskog tipa, gvozdene alatke i žrvljevi. Ispred nasipa na kome se nalazio palisad otkrivena su dva rova koji su služili za sprovođenje vode iz Dunava oko utvrđenja, pošto je tok reke išao u prošlosti nešto severnije od današnjeg. Ovo utvrđenje, koje se razvijalo na susretu dvaju era, imalo je važnu ulogu, akako u privredno - trgovačkom, tako i u vojno - političkom pogledu.

    Osim spomenutog "Keltskog opiduma", latenski materijal se susreće i na lokalitetu "Miševac", koji se nalazi na desnoj obali Dunava, a koji je dostupan pri veom aniskom vodostaju. Sa tog lokaliteta površinskim prikuplajnjem pronađene su fibule, keramika i novac keltskog perioda.

    Deo opštine koji se prostire na ograncima Fruške gore nekada se nalazio u sastavu Rimske granice tzv Podunavskog limesa. Područje na levoj obali reke korišćeno je u to vreme kao grudobran utvrđene granice. Leva obala reke bila je teritorija van administrativnog sklopa Rimske imperije, naseljena najpre iliskim, a zatim sarmatskim plemenima (Jazigima). Na ovoj teritoriji Rimljani i Varvari su se suretali ili kao protivnici ili kao saveznici u zavisnosti od istorijskog trenutka. Utvrđenja na limesu podizana su i na levoj obali reke na većim rastojanjima (castrum in barbarico).

    Arheološka slika okoline Palanke za ovaj period može se pretpostaviti na sledei način. Naspram Palanke, ana teritoriji Iločk etvrđave, nalazilo se utvrđenje Cuccium. Uzvodno na desnoj obali reke u blizini ušća Drave u Dunav, nalazila su se dva kastruma, jedan kod Sotina i drugi kod Dalja. Ova utvrđenja nosila su nazive Cornacum i Teutoburgium. Nizvodno od Iloka, u Blizini Banoštora, nalazilo se važno utvrđenje Bononia Malata (ili Milata prema starijim autorima), koje je imalo ulogu pristaništa na granici Panonije inferior (naziv rimske provincije) u kome je boravila jaka posada. Na suprotnoj obali, naspram Bononije, izgrađen j u Dioklecijanovo vreme (oko 293. godine) kastrum Onagrium, čiji su ostaci konstatovani na lokalitetu "Kuva", u blizini sela Begeča. Uz rimske nalaze na ovom lokalitetu, rekognosciranjem je zabeleženo i sarmatsko naselje. sim toga o rimskom materijalu na levoj obali reke postoje podaci, ali je veom ateško na osnovu njih izvesti preciznije zaključke. Naime, naspram ušća Drave u Dunav otkriven je rimski građevinski šut. Na osnovu tih oskudnih nalaza i činjenice da je ovo vrlo važna strateška tačka, moguće je samo pretpostaviti da se na levoj obali reke nalazilo utvrđenje contra Teutoburgium. Rimski materijal, građevinska plastika i metalni predmeti, nađeni su južno od utvrđenja Bač, na mestu gde su evidentirani ostaci crkve - rotonde posvećene sv. Đorđu.

    U okolini sela eština i Vizića, otkrivan je od vremena do vremena, rimski materijal, na primer: rimska opeka konstatovana je na lokalitetu "Kuluštra", severozapadno od Neština, a juozapadno od Vizića otkriveno je mnoštvo rimske keramike (imitacija terra sigillate sa mitološkim temama i predstavama gladijatorskih borbi), zatim fibule, jedan rimski mač, mnoštvo igala i nekoliko primeraka rimskog novca. Na osnovu materijala pronađenog u blizini Vizića moguće je zaključiti da se na ovom području nalazila manja vila rustika. Ovome ide u prilog Dijanin žrtvenik, koji je pronađen između Iloka i Suseka.

    Na levoj obali reke, na teritoriji grada Bačka Palanka, kao i u bačkopalanačkom ataru, nema tragova rimskog materijala, ali je realno pretpostaviti da se između Palanke i Iloka nalazio pontonski most za prebacivanje vojnika u vreme kada se pojavljivala opasnost za utvrđenje Onagrium.
    Na granici bačkopalanačkog i čelarevskog atara, na površini od nekoliko stotina hektara na lokalitetu "Ciglana" rasprostiru se rao-srednjovekovno naselje i nkropola, koji pripadaju vremenu seobe naroda, nagde od 9. do 10. veka. Brojni nalazi ženskih, muških i dečjih ukrasnih predmeta, korišćenih za odeću, nakit, posude od keramike, koštani predmeti, pršljecni za vreteno, metalni delovi opreme konja, brojni nalazi posudica za livenje metala, tajanstveni fragmenti rimskih cigli sa urezanim simbolima jevrejskog kulta (menora), i mnoštvo drugih nalaza, svrstava ovaj lokalitet među nalazišta svetskog značaja. Osteološki materijal ovih grobova pokazuje karakteristike ljudi mongoloidnog tipa, a najnovija istraživanja ukazuju na uporedno prisustvo jedne populacije indoevropskog tipa. rojni nalazi na lokalitetu "Ciglana" otvaraju mogućnosti za dugogodišnja buduća multidisciplinarna istraživanja.



    Kasnih srednjovekovnih nalaza ima u blizini svakog naselja opštine. Mnoštvo srednjovekovne tzv. slovenske i kasno - srednjovekovne keramike (polirana turska keramika) prisutno je u blizini Bačke Palanke na lokalitetu "Kerestur", koji se nalazi istočno od grada. Na likalitetu "Tuski breg", severno od grada, vršena su 1986. godine orijentaciona iskopavanja kojima je otkriven materijal kasnog srednjeg veka. Otkrivena j nekropola sa masovnim grobnicama koje verovatno potiču iz perioda čestih epidemija.

    U vreme procvata srednjovekovnog grada Bača, krajem 14. u 15. i početkom 16. veka, kroz teritoriju naše opštine prolazio je put Bač-Petrovaradin. Ostaci tog puta nalaze se u blizinii sela Tovariševa (severno od naselja), južno od Paraga, severno od Gajdobre, odnosno južno od Silbaša.
    Veoma važnu ulogu u srednjem veku imalo je naselje Bukin (Mladenovo) sa svojom okolinom, koje se prvi put pod tim imenom pominje 1308. godine. Naselje je bilo podignuto na obali Mostonge, koja je u to vreme bila plovna. Za oavj teren vezani su podaci iz 11. veka koji beleže podizanje crkve na ušću Mostonge u Dunav. Podigao ju je ugarski kralj Stjepan, a pripadala je kaločkoj, odnosno bačkoj biskupiji. Verovatno da su ovoj crkvi gravitirale naseobine u bližoj okolini. Na granici atara Bačke Palanke i Bača na potezu Felić (koji se može povezati sa naseljem Feldyhaz, prema mađarskim izvorima) nalaze se ostaci temelja jednog sakralnog objekta, a u blizini kapele sv. Antuna uništavan je godinama od strane meštana, pošto su ostaci sakralne građevine korišćeni kao materijal za podizanje novih objekata. U blizini istog lokaliteta Hencelman (Henzelmann) je 1870. godine otkrio ostatke izvesne stražarnice (objekat se verovatno nalazio u sistemu odbrane srednjovekovnog Bača).




    Prilikom rušenja salaša koji se nalazio u blizini puta Bač - Mladenovo, u njegovim temeljima je otkriven grb od peščara, koji se može vezati za sedamdesete godine 18. veka. Na istom lokalitetu nađena je srednjovekovna keramika i delovi građevinskih ukrasa od kamena. Ovi kameni nalazi korišćeni su za vreme gradnje salaša kao građevinski materijal.




    Na osnovu arheološke slike sa područja opštine i pisanih podataka, može se zaključiti da je i nalevoj i na desnoj obali Dunava, kao i u prostoru istočno i južno od Mostonge i Jegričke, čovek prisutan od praistorije do danas. Većina konstatovanih lokaliteta je neistražena. Na osnovu do sada poznati činjenica sasvim je sigurno da je veći deo opštine, koji se nalazi na levoj obali Dunava, kroz istoriju delio sudbinu nizije na čijem se rubu nalazi. Ma koliko se arheološki materijal nađen na ovom prostoru uklapa u uobičajene nalaze sa lokaliteta Panonije, ovaj kraj imao je i svoje osobenosti u razvoju (što dokazuju artefakta kulture Lepenskog vira) i srednjovekovno naselje sa nekropolom kod Čelareva). Deo teritorije opštine koji se nalazi na desnoj obali Dunava gravitirao je zbivanjima istorije fruškogorskih oblasti. Veza između ova dva prostora, na suprotnim obalama reke, postojala je od najstarijih vremena. Uticaji pojedinih kultura, iako su se često zaustavljali na reci, isto su se tako širili preko nje, atako da je Dunav istovremeno bio i granica i spona među njima.

  3. #3

    Odgovor: Bačka Palanka

    Kolonizacija bačkopalanačkog sreza i Bačke Palanke 1945/46. godine

    23. avgusta 1945. godine usvojen je Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji. Ovim zakonom će 1 647 305 hektara, od toga 668 412 u Vojvodini, biti podeljeno novim vlasnicima. Ubrzo posle usvajanja Zakona, u Vojvodinu stižu kolonisti iz: Bosne i Hercegovine, Banije, Like, Koduna, Crne Gore, Dalmacije, Sandžaka, Srbije, Makedonije, Slovenije i sa Kosova. Za kratko vreme, na nova ognjišta stiglo je oko 250 000 ljudi, i tako kolonizaciju u socijalističkoj Jugoslaviji pretvorilo u najveću sobu naroda u poslednjih 300 godina na Balkanu.
    Organizovana kolonizacija je izvršena krajem 1945. i tokom 1946. godine, ali je doseljavanje u ove krajeve trajalo sve do 1948. godine. Kolonisti su se naselili u 114 vojvođanskih mesta, a mnogima od njih su dali nova imena, koji su ih podesćali na rodni kraj i heroje koji su ih četiri ratne godine vodili u borbi za slobodu. Čib je postao Čelarevo, Bukin - Mladenovo, Buljkes - Bački Maglić, Šupljaja - Krajišnik, Parabuć - Ratkovo Torža - Savino selo itd.
    U Bačku Palanku doseljen je živalj iz: Drvara, Bosanskog Grahova, Bihaća, Cazina, Bosanskog Petrovca; u Mladenovo iz: Bugojna, Glamoča, Prozora, Kupresa, Livna i Bosanske Krupe; u Gajdobru iz: Mostara, Nevesinja, Stoca, Trebinja; u Novu Gajdobru iz: Gacka, Ljubinja, Stoca, Trebinja; u Obrovac iz: Jajca, Livna, Travnika, Duvna i Bugojna; u Čelarevo iz Bosanskog Petrovca; u Tovariševo iz: Duvna, Livna, Bosanske Krupe, Bosanskog Grahova i Bijeljine. Ukupno je kolonizirano, zajedno sa Bačkom Palankom, sedam naselja u bačkopalanačkom srezu.
    Kolonisti su se teško prilagođavali novim uslovima života, a naročito novom podneblju. Mnogima nije odgovarala klima, žalili su se na vodu, mnogi nisu bili navikli na ovakav način poljskih radova, bila je jaka nostalgija za starim krajem. Starosedeoci i nova vlast, međutim, činili su izuzetne napore da se sve te i druge, teškoće, prebrode. Organizovani su brojni kursevi na kojima su doseljenici sticali znanja iz higijene, iz vođenja domaćinstva, iz poljoprivrede, a odmah su počeli da rade i kursvi za opismenjavanje, jer je bilo dosta nepismenih.
    Naseljavanje teritorije bačkopalanačkog sreza počelo je već krajem 1945. godine, i to tokom novembra i decembra, ali je većina kolonista došla u januaru 1946. godine. Na područje sreza Bačka Palanka, doselile su se 2594 porodice sa 15747 žitelja.

  4. #4

    Odgovor: Bačka Palanka

    kupština opštine Bačka Palanka na sednici od 23.06.1968. godine donela je odluku o dopuni Statuta opštine, kojom je utvđeno da "Opština ima svoj amblem". Ova odredba Odluke o ustanovljenju amblema (grba) opštine uneta je u Statut kao novi član 6-2. Kasnijom izmenom Statuta odredba o amblemu opštine utvđena je članom 7 Statuta.
    Sednica od 23. juna 1968. godine bila je i svečana sednica Skupštine opštine koja je održana povodom završetka radova na izgradnji odbrambenog nasipa od poplava Dunava i trogodišnjice odbrane od velike poplave 1965. godine.
    Obrazloženje amblema opštine dao je na ovoj sednici Skupštine opštine, potpredsednik Boško Samardžija u ime OK SSRN Bačka Palanka. U obrazloženju je pored ostalog rečeno:
    "Poznato je da pri stvaranju amblema, grbova i drugih simbola gradova i naroda odlučujuću ulogu imaju izuzetno retki, dramatični i značajni događaji, koji dobijaju trajno mesto u njihovoj istoriji".
    "Poplava Dunava 1965. godine zapretila je da uništi plodove rada više generacija i za Bačku Palanku i okolinu predstavlja, upravo, jedan takav trenutak. Odbrana priobalnih naselja od poplave 1965. godine zauzima najistaknutije mesto u istoriji ove komune. Poznato je da ni ovaj grad, kao ni priobalna naselja opštine, od kada postoje pisana dokumenta o njima, nikada nisu doživeli ovako dramatične trenutke, pa je i normalno što su taj događaj - poplava i uspešna odbrana ljudi od vodene stihije, uzeti kao osnovni moto za nastanak ovog amblema, koji će svojom simbolikom podsećati buduće generacije na te sudbonosne događaje."
    Na izgrađenom nasipu, kao sigurnoj brani od budućih visokih voda, podignuto je simbolično spomen obeležje u obliku brane. Ovo obeležje se nalazi na preseku nasipa i puta prema Dunavu, koji je zapravo produžetak ulice Veselina Masleše.Ovo spomen obeležje je građeno prema ideji i nacrtu Milana Pališaškog, dipomiranog inženjera arhitekture iz Beograda, inače rođenog u Bačkoj Palanci. Spomen obeležje simbolično predstavlja Dunav, kao stihiju koja ugrožava grad, i snažnu ruku branilaca koja ga je zaustavila. a ovom spomen obeležju postavljena je bronzana ploča na kojoj su upisane sledeće reči:

    "Velika je tvoja snaga Dunave,
    To si nam pokazao 1965. godine,
    Ali još je veća snaga ljudske solidarnosti,
    Koja te je ukrotila."

    Autor ovog teksta je profesor Ekonomske škole u Bačkoj Palanci, Slobodan Mihailović.
    Idejno rešenje amblema (grba) dao je akademski slikar Mateja Rodiči iz Beograda, a uz saglasnost Milana Pališaškog nacrt spomen obeležja stavljen je na amblem.
    U obrazloženju predloga amblema, slikar Mateja Rodiči je rekao:
    "Dve su osnovne težnje sadržane u amblemu Bačke Palanke kao najstarije i uvek prisutne u životu mesta: kao oploditi - obraditi zemlju i sa nje izvući bogatstvo za dalji napredak i kako sačuvati stečeno od stihije, nepogoda i drugih nedaća. Jedan datum ste zabeležili u vašoj istoriji kao vrednu uspomenu kada ste uspeli da odbranite vaše mesto od stihije, ali je uslov bio da se svi angažuju, svi suprotstave,a uspeh nije izostao. To je bio momenat svesti o shvatanju da sve što ste kroz godine i godine stvorili možete samo i jedino složno i zajedničkim snagama odbraniti."
    Amblem opštine predstavlja ašov, kao osnovni alat čovekovih ruku, u obliku štita. Ovim je na simboličan način rečeno da tim sredstvom čovek radi, a u isto vreme i štiti ono što je radom stvorio. Ovaj znak ašova-štita uokviren je klasjem žita, koje predstavlja karakteristiku ovog kraja - žitnicu. Na samom ašovu-štitu je nacrt nasipa i spomen obeležja na njemu, kojim je preprečena vodena stihija, naznačena u donjem desnom delu amblema ispod nasipa. Preko nasipa, u gornjem levom delu amblema, ocrtava se nebo sa zvezdom "koja simboliše novu zoru, nov život." Oko ašova-štita i klasja omotana je traka na kojoj je u vrhu amblema ispisana godina uspešne odbrane od poplave, 1965, a ispod amblema ispod vrha ašova, napisan je naziv opštine: Bačka Palanka.
    Usvajajući ovakvo rešenje amblema-grba opštine, u obrazloženju, na svečanoj sednici od 23. juna 1968. godine, je rečeno "da usvajanjem ovog simbola naše pobede nad stihijom, ujedno, na najbolji mogući način, odajemo priznanje svima onima koji su te, sudbonosne 1965. godine, učinili sve kako bi se zaustavile mutne vode Dunava da ne potope naš grad i okolinu."

  5. #5

    Odgovor: Bačka Palanka

    Bačkopalanačka opština zahvata prostranu površinu jugozapadne Bačke sa dvanaest naselja. Pored toga, njoj pripadaju i dva manja naselja u Sremu, što znači da Dunav, koji čini granicu između Bačke i Srema preseca opštinsku teritoriju.
    Pored leve, bačke obale Dunava, na području opštine, prostire se 0,5 - 2 kilometra široka niska ritska površina, ugrožena visokim vodama Dunava. Zbog toga na samoj obali nema izgrađenih naselja. Najbliža Dunavu je Bačka Palanka. Periferni južni delovi grada udaljeni su od reke 500 m. Jedino malo sremsko naselje Neštin leži neposredno uz desnu dunavsku obalu. Iz navedenih razloga, na području opštine nije izgrađeno ni jedno rečno pristanište, tako da Dunav, iako velika međunarodna plovna reka, u saobraćajnom pogledu za opštinu nema većeg značaja. Opštinskom teritorijom trasirana su i dva plovna kanala Hidrosistema Dunav-Tisa-Dunav. Čitavom širinom opštinsko područje preseca kanal Bački Petrovac-Karavukovo, pravcem istok - zapad, a manji severoistočni deo kod Despotova preseca kanal Novi Sad-Savino Selo pravcem sever-jug. Pomenimo još da pored Mladenova, uz jugozaadno ivično područje opštine teče kanalisana bačka rečica Mostonga.
    Neuporedivo većeg značaja z aopštinu Bačka Palanka su kopnene saobraćajnice. Najvećeg značaja su dva automobilska putna pravca. Prvi, koji vodi od Novog Sada preko Bačke Palanke prema Baču i Somboru, odakle se nastavlja preko Bezdana za Baranju i na sever ka Mađarskoj, Kod Odžaka se od ovog pravca odvaja značajan put ka Bogojevu i Osijeku. Drugi preseca opštinu pravcem sever-jug. On povezuje Bačku Palanku preko Vrbasa, Bačke Topole i i Subotice sa srednjom i severnom Bačkom. Isti put se na jug nastavlja preko mosta na Dunavu ka Iloku, Šidu i autoputu Beograd-Zagreb. Kod Iloka ovaj putni pravac preseca značajan Podunavski put koji vodi od Petrovaradina preko Beočina i Iloka prema Vukovaru i dalje ka Osijeku u jednom pravcu i od Vukovara prema Vinkovcima u drugom.
    Nešto manjeg značaja je automobilski put Novi Sad-Bački Petrovac-Odžaci koji pravcem jugoistok-severozapad preseca severni deo opštine na linij Silbaš - Parage.
    Karađorđevo i Mladenovo se nalaze na lokalnom putu koji se odvaja od puta Bačka Palanka - Bač, između Bačke Palanke i Obrovca i preko ovih naselja vodi ka putu Bač-Bačko Novo Selo. Pomenimo još da se 1 kilometar zapadno od eština odvaja od Podunavskog puta lokalni put za Vizić, tako da su sva opštinska naselja dobrim automobilskim putevima povezana sa opštinskim centrom ili se pak nalaze na važnim regionalnim putnim pravcima, koji ih dalje povezuju sa ostalim delovima zemlje i Evrope. Bačkopalanačko područje preseca i železnička pruga Novi Sad-Odžaci-Sombor.
    Područje bačkopalanačke opštine prostire se, u reljefnom pogledu, na svim morfološkim jedinicana karakterističnim za Vojvodinu, sem peščare. Pored Dunava je aluvijalna ravan, odnosno rit, a to su upravo najniže površine u reljefu Vojvodine. U našem slučaju nadmorska visina ove površine iznosi oko 80m. Severno do rita nalazi se 3-5m viša površina. Nju predstavlja aluvijalna terasa koju je, kao i prethodnu, nataložio Dunav. Ritovi su ugroženi pri svakom visokom vodostaju, zbog čega je u njima stambena izgradnja zabranjena. Aluvijalnu terasu, na kojoj je izgrađena Bačka Palanka, ugrožavaju samo ekstremno visoki vodostaji. Od aluvjalne terase dalje prema severu prostire se, za još 2-5m viša stepenica, lesna terasa, koja predstavlja deo prostrane bačke lesne terase.
    Pored desne obale Dunava, iza aluvijalne ravni ili neposredno uz obalu nema lesne terase, nego se strmim odsecima ili kosama izdiže 20-30m viša lesna površina, lesna zaravan. Ona predstavlja deo fruškogorske lesne zaravni. Juš južnije, u ataru Vizića, prisutni su ogranci planinskog masiva Fruške gore.
    Teritorija opštine nalazi se u umerenokontinentanom klimatskom pojasu. U njoj se smenjuju klimatski uticaji sa svih strana, kao u ostalom i na području čitave Vojvodine, budući da predstavlja ravnicu otvorenu u svm pravcima.
    Bačka Palanka na teritoriji svoje opštine ima periferni položaj. Ona je, sagledavajući opštinska naselja u Bačkoj, najjužnije i Dunavu najbliže naselje. Istočno od opštinskog sedišta, pored novosadskog puta leži Čelarevo udaljeno 11 km. U pravcu severozapada , na somborskom putu su Obrovac, udaljen od Bačke Palanke 9 km i Tovariševo, udaljeno 14 km. Nešto zapadnije, na lokalnom putu su arađorđevo, do kog ima 10 km i Mladenovo, udaljeno od opštinskog središta 14 km. U pravcu severa, na putu za Vrbas su sledeća naselja: Nova Gajdobra na 10 km, Gajdobra na 14 km, Silbaš na 20 km i Despotovo udaljeno od opštinskog centra 29 km. Od Despotova put vodi do Pivnica, najudaljenijeg naselja od opštinskog središta do koga ima 34 km, dok od Silbaša put vodi do Paraga udaljenih 25 km. Preko Dunava i dela Vukovarske opštine, što je svojevrsni kuriozitet, dolazi se Podunavskim putem do Neština, udaljenog od Bačke Palanke 9 km, a na likalnom putu je i poslednje opštinsko naselje Vizić, udaljeno od Podunavskog puta 6, a od centra opštine 13 km.
    Granice opština Bačka Palanka uglavnog su asministrativne, oivičene lenijama između seoskih atara prema susednim opštinama. Jedino Dunav, prema jugu, čini prirodnu granicu i to ne u potpunosti jer se, kako je već istaknuto, jugoistočni manji delovi opštinske teritorije nalaze u Sremu, sa drugr strane reke. Južno od Dunava je područje opštine Vukovar, zapadno je opština Bač, severozapadno Odžaci, severno i severoistočno je područje opštine Vrbas, a sa istoka opština Bački Petrovac. Sremski deo bačkopalanačke opštine omeđen je sa zapada opštinom Vukovar, sa jugozapada područjem opštine Šid, sa juga je opština Sremska Mitrovica, a sa istoka opština Beočin. Prema tome, opština Bačka Palanka se graniči sa osam opština od kojih su četiri u Bačkoj i isto toliko u Sremu.
    Površina opština Bačka Palanka iznosi 579 km2. To je za oko 100 km2 više od prosečne veličine vojvođanskih opština, što znači da pripada grupi po površini većih opština u Vojvodini. Godine 1991. na teritoriji opštine popisom je registrovano 58 835 stanovnika, što je za oko 14 000 više od vojvođanskog proseka, tako da i u tom pogledu pripada grupi većih opština. Gustina naseljenosti je 101,6 stanovnika po m2, takođe je veća od vojvođanskog proseka (93,6).
    Opštinska teritorija je nepravilnog oblika, izdužena u pravcu sever-jug. Njena dužina na liniji Pivnice-Vizić iznosi 40 km, a najveća širina na liniji Mladenovo - Čelarevo je 28 km, dok prosečna širina iznosi 14,5 km.

  6. #6

    Odgovor: Bačka Palanka

    Ukupna oblast kulture bačkopalanačke opštine je u takvom nivou razvijenosti i kvaliteta da je i u kulturnu mapu Republike Srbije upisana značajnim naznakama.
    Profesionalne organizacije u kulturi su: Ustanova za kulturu "Hazar" sa p.o. iz Bačke Palanke i Narodna biblioteka "Veljko Petrović" Bačka Palanka.
    Ustanova za kulturu "Hazar" u svojim organizacionim delovima ima prikazivačku delatnost (bioskop "Vojvodina"), muzejsku delatnost (muzejska jedinica u sastavu) i turističku delatnost (turistička organizacija opštine). Za Ustanovu za kulturu su svojom kvalitetnom aktivnošću vezani Udruženje likovnih stvaralaca opštine Bačka Palanka i Književno društvo "Pečat" iz Bačke Palanke. Uz to, Ustanova obezbeđuje tehničke, organizacione, marketinške i druge uslove klubovima, sekcijama i društvima iz amaterskog opusa kulture. Uspešni je organizator tradicionalnih i dugogodišnjih likovnih kolonija i to : Likovna kolonija "Sunčana jesen života", Likovna kolonija "Neštin", Likovna kolonija "Zajedno" i "Svetosavska likovna kolonija". Računa se da su Ustanova i likovni umetnici - amateri ostavili gradu fundus od 400 slika, pretežno ulje na platnu. Ustanova za kulturu je autor turističke manifestacije "Dunavski bal" za čiju je uspešnu organizaciju zajedno sa Turističkom organizacijom dobila republičko priznanje "Turistički cvet". Uz još nekoliko važnih segmenata svakodnevnog rada, Ustanova za kulturu je nezaobilazan i važan subjekat stvaranja životnog i lepog ambijenta grada Bačka Palanka i cele opštine.
    Narodna biblioteka "Veljko Petrović", pored matične službe u Bačkoj Palanci ima i svoje ogranke u svim naseljima opštine. Poseduje bogat fundus knjiga i nosilac je nekoliko priznanja koja se dodeljuju za pohvalne rezultate u bibliotečkoj delatnosti.
    Amaterski oblici rada u opštinskoj kulturi su uglavnom integrisani u Savez amatera opštine, preko kojeg ostvaruju svoje interese prema Skupštini opštine koja budžetski finansira njihov rad. Opšta ocena, zasnovana na dugogodišnjim rezultatima je: amaterski oblici rada u kulturi u bačkopalanačkoj opštini su na zavidnom nivou. To dokazuju i rezultati koje naročito postižu u kontinuitetu pojedina kulturnoumetnička društva. Među njima se naročito ističu: KUD "Petar Kočić", Čelarevo, KUD " Kosta Abrašević", Bačka Palanka, Slovačko kulturnoumetničko društvo "Pivnice", Pivnice, Gotovo na istom nivou kvaliteta su i ostala društva i klubovi: Amatersko pozorište "Jan Čeman", Pivnice, KUD " Dr Mladen Stojanović", Mladenovo, Hor "Sveti Jovan Krstitelj", Bačka Palanka, Književni klub "Dis", Bačka Palanka, Književni klub " Aleksa Šantić", Gajdobra, te Književno društvo "Pečat", Bačka Palanka. Mađarsko kulturnoumetničko društvo "Šandor Večera", Bačka Palanka i Matica slovačka, Bačka Palanka.

  7. #7

    Odgovor: Bačka Palanka

    Zanimljivosti :

    U Bačkoj Palanci između dva rata izlazila su tri list i jedan časopis: "Straža" (kasnije "Jugoslovenska straža") i "Jugoslovenski list" na srpskom jeziku i Die WACHT na nemačkom jeziku. Svi ovi listovi donosili su vrlo interesantan materijal i, ustvari, bili palanačka seizmološka igla beležeći svaki, pa i najmanji događaj u mestu i okolini, šta više, i žur održan u privatnoj kući. Listovi su donosili podliske i pesme, a bilo je i polemičkih članaka. U rubrici "Vesti" objavljivane su kratke lokalne vesti i komentari o zabavnim priredbama. Tako je zabeležen lep broj priredbi i čajanki koje je održala Srpska dobrotvorna ženska zadruga. Čistim prihodom Zadruga je odevala siromašnu decu. Saznajemo, takođe, da je Muzičko društvo priređivalo koncerte, podjednako negujući domaću i stranu muziku, čime je širilo muzičku kulturu.
    Prelistavajući ove listove nailazimo na članke u kojim ase žigošu ljudske mane, ali i ističe niz primera ličnog žrtvovanja za opšte dobro. Listovi su bili većim delom informativnog karaktera, ali su donosili i po koji zabavno poučni članak. U njima su sarađivali uglavnom učitelji.




    Naše naravi

    I naše vreme često žigoše omladinu zbog raznih ekscesa u ponašanju, odevanju ili shvatanju slobode ličnosti. Prelistavajući stare dokumente i štampu, uverićemo se da je taj "problem" postojao i pre pedeset i više godina. Tako se 1926. jedana Palančanin "zgražavao" nad ponašanjem omladine u opštinskom parku u Novoj Palanci (proširenjem "Merkura" ovaj park je nestao), pa u interesu morala i reda traži da se u parku postavi jedan policajac. Zbog toga je uputio molbu Opštinskom poglavarstvu u Novoj Palanci u kojoj, između ostalog, stoji: "U ponedeljak, 23. o.m. gospođica (potšišana) sa svojim kavaljerom, čija imena ovom prilikom neću da iznesem, ma da su zaslužili da se žigošu pred javnošću, ali to ne činim jedino zbog njihovih roditelja, sedeći na jednoj, na dosta zabačenom mestu, stojećoj klupi, počeli su se ljubiti, bez ikakvog obzira na prolaznike. Mi koji dolazimo u taj park radi razonode posle svoga rada, nismo željni prisustvovati tako bliskim i intimnim vezama. Pošto oni nemaju obraza moramo mi da napustimo park radi njih, da ne gledamo tu pokvarenost kod današnje omladine. Zato i upućujem ovu molbu na Poglavarstvo, da postavi redara, jer ćemo u protivnom doživeti i veća čuda."
    Drugi se Palančanin opet ljuti na pozorižne režisere što dozvoljavaju glumcima da se mnogo puderišu, a u lokalnom listu "Straža" od 24. jula 1927. godine piše o poljupcima na bini:
    "Poljubac je značajna pojava u životu, pa prema tome ne treba ni dramatičar da ga zanemari. Samo ja bih želeo da se naši glumci i glumice ljube na bini, a da im pri tom puder ne pada na odelo. Pri 75% zagrljaja junak je u crnom salonskom odelu, te mu puder po odelu ostavlja bele fleke, tako da posle jednog strasnijeg zagrljaja izgleda kao vodeničar. Često sam padao u iskušenje, naročito kad ljubavnici šapuću na mesečini, da se nekako privučem i očetkam ljubavnika.
    Naše glumice s teškim bi se srcem odrekle pudera. A upotrebljavaju ga tako neštedimice, da prava bela kiša pada s njihovog lica na revere i ruke ljubavnika. Zbog toga predlažem da ljubavnik ima na sebi odelo u grao boji."
    Nije nam poznato da li je ova sugestija prihvaćena.




    U to vreme Palančani su imali i drugih uzbuđenja. Tako su domaći fudbalski klubovi "PSK" i "Sloga" 29. avgusta 1926. godine organizovali veliki sportski dan uz učešće "internacionalne" grupe atletičara i rvača. Kakav je to bio doživljaj možemo da zaključimo iz plakata kojim je najavljivan program:
    "Najveća senzacija ! Živi leš, Ana Oblijan ostaje 30 minuta pod zemljom, zatrpana na dubini od 2 metra, Pozivaju se g.g. lekari i zainteresovana lica da pregledaju ovo živo sahranjivanje. Zatim čudo od snage. Dva Ford aftomobila ili dva najjača konja ne mogu rastaviti ruke atlete Ivarija. dalje, čovek pod autom, Ivari pušta preko sebe dva Ford aftomobila sa deset osoba - prvi put! Drugo čudo od snage pokazaće prilikom hrvanja sa bikom! Još neviđena atrakcija! Savijanje gvozdenih šipki i traverzni!"
    Naveli smo samo jedan deo "atrakcija" koje su navedene na plakatu. No i to je dovoljno da bismo shvatili kako su naši preci imali "žestoka" uzbuđenja.

    Da li je zbog lepe Ane porušen Hotel "Dunav" ?

    Još pre više od pola veka, Bačka Palanka je bila poznata turistima iz bliže i dalje okoline, ne samo zbog svog izvanrednog položaja na Dunavu u blizini Fruške gore, već i zbogmnogobrojnih ugostiteljskih objekata i čuvenih ciganskih kapela. Da bi privukli što više gostiju Palančani su se trudili da grad dobije što lepši izgled i da bude što uredniji. Tako je 1916. godine na inicijativu Dr. Borislava Uvalića uređena aleja sa drvoredom i klupama prem aDunavu. Iste godine iskopani su arteski bunari kod bivšeg Doma slepih, stare pošte i kod kafane "Zemljotres", današnje robne kuće "Izbor", a u 102 kuće je uveden vodovod.
    U to vreme u Bačkoj Palanci su postojala čak četiri hotela, koji su imali, čak, i svoje omnibuse (vukli su ih konji) sa kojima su prevozili goste sa Dunava i železničke stanice. Pored Katoličke crkve (gde se nekad nalazila apoteka) bio je Hotel "Drer". Hotel "Kasina" nalazio se u sadašnjem Radničkom domu, a Hotel "Kruna" u dnašnjoj ulici Braće Ribnikara (bivša kartonaža Štamparije "Branko Bajić"). Najveći ugostiteljski objekat, ne samo u Bačkoj Palanci već i u okolini, bio je hotel "Dunav", koji je izlazio na dve ulice. Zauzimao je ugao ulice Žarka Zrenjanina i JA (današnji naziv ulica) i to počev od današnje zgrade političkih partija u ulici Žarka Zrenjanina, pa sve do bivše kuće dr. Dembica u ulici JA. To je bio, čak i za sadašnje pojmove, jako veliki ugostiteljski objekat, sa mnoštvom soba i apartmana za prenoćište, velikom i lepo uređenom baštom u kojoj je koncertirala muzika, sa uređenom kuglanom i tenis igralištem, sa jednom velikom i nekoliko manjih sala. Vlasnik Hotela je bio Jevrej, Pajter. Pošto je već bio ostario, prodao je Hotel trgovcu tekstilnom robom Erlemanu, koji je imao veliku tekstilnu radnju na mesu gde se danas nalazi prodavnica "Progres". Ubrzo posle kupovine Hotela "Dunav", novi vlasnici su ga do temelja porušili, a inventar, materijal i plac prodali. Ne tako davno, nailazili su Palančani u nekim novosadskim lokalima na stolove na kojima je pisalo "Hotel "Dunav" Bačka Palanka".
    Postoje dve verzije o tome zašto je porušen Hotel "Dunav". Po jednoj: novi vlasnici su bili dva brata koji su se zaljubili u istu devojku Anu iz okoline Bača, izvanredne lepote. Ta lepotica nije htela da svoju lepotu i ljubav pokloni samo jednom bratu, već je simpatije i naklonost ispoljavala podjednako prema oba brata. Pošto ni jedan od braće nije hteo da popusti i Anu ustupi drugome, oni su se toliko posvađali i omrzli, da su ceo Hotel porušili i delili ciglu po ciglu. Navodno, ovu ljubomoru iumeđu braće potpirivali su ostali ugostitelji iz konkurentskih razloga.
    Po drugoj verziji, novi vlasnik Hotela, veletrgovac Erleman, kupio je Hotel iz čisto špekulantskih razloga, sa namerom da ga odmah poruši. Naime, to je bilo neposredno posle prvog svetskog rata, kada je vladala velika potražnja za građevinskim materijalom, pa je on, rušeći Hotel i prodavajući građevinski materijal, navodno zaradio grdne pare.
    Šta je od toga istina, nije toliko bitno, koliko je neshvatljiva činjenica da su opštinski oci dozvolili da se jedan tako renomirani ugostiteljski objekat od opšteg značaja, zbog nečijeg ćefa ili usko sebičnih interesa, poruši.




    Uspomena na Crnog Maksima

    Kako je narod u ovom kraju vrlo miran i pošten, i kako su lična sigurnost i bezbednost na velikoj visini, teško je sada i zamisliti da je pre jednog veka hajdučije u ovom kraju bilo toliko da se bez testamenta nije kretalo ni na put. Naročito se, polovinom prošlog veka, svojom smelošću i drskošću isticao "Crni Maksim", o kome se i sada ispredaju mnoge priče. Maksim je napadao samo spahije i velike bogataše, a sirotinji je davao novac šakom i kapom, pa je zbog toga bio, čak, i popularan u širokim narodnim masama. Njegovi "podvizi" su vezani većimon za južnu Bačku, a u slučaju većih potrea sklanjao se preko, u Frušku goru.
    U narodu o Crnom Maksimu postoji i sada mnogo priča, od kojih je naročito zanimljiva ona kako je na originalan način opljačkao grofa Koteka u Futogu.
    Jednog dana uputio je Maksim grofu pismo u kome je zatražio da mu grof u jednoj šumi ostavi pet hiljada forinti. Zaprepašćen, grof je odmah zatražio pomoć austrijskih vlasti te je jedan odred vojske odmah došao da čuva njega i njegovo imanje. Nije dugo potrajalo, a grof je dobio novo pismo. Maksim mu je javljao da će još iste nedelje lično doći po novac. Preporučuje mu da pripremi novac i drži ga kod sebe, inače može veliko zlo da mu se desi.
    U dvorcu se znalo da će Maksim i po cenu života održati reč. Otuda je vest o njegovom o njegovom dolasku izazvala sveopštu pometnju. Straže szu udvostručene, a stigla su i nova pojačanja. Sa nestrpljenjem i uzbuđenjem se čekalo da se vidi šta će biti.
    Posle dva dana grof je dobio pismo od jednog spahije iz Srema, koji je javljao da će sa svojim sinom, poručnikom, doći u posetu grofu Koteku u Futog. Stari grof Kotek se ovome obradovao, nadajući se da će ga ova poseta malo razonoditi u tako teškim trenucima. Sutradan vojnici i oficiri, čuvari grofa, neobično su se začudili videvši da su se gosti zadržali u poseti svega desetak minuta, a onda seli u ekipaž i otišli. Još više su se zaprepastili kada se malo zatim pojavio stari grof kukajući sa balkona:"Odnese mi Maksim ne pet već deset hiljada forinti!".
    Stvar se kasnije razjasnila: Malsim je sa jednim svojim drugom otišao u Srem na jedan spahiluk čiji je vlasnik bio odsutan. Maksim se upravniku imanja predstavio kao viši činovnik Ministarstva i nije mogao da se načudi što spahija, "njegov lični prijatelj", nije tu. Energična i lepa pojava Maksimova, oficirsko odelo njegovog pratioca i fijaker kojim su došli, ostavili su na upravnika snažan utisak. Zbog toga je činio sve da gostima ugodi. Kada je Maksim zatražio, upravnik mu je doneo mastilo i spahijeske koverte sa grbom i Maksim je napisao pomenuto pismo Koteku. Pismo je jedan konjanik odmah odneo u Futog. Sutradan je upravnik stavio gostim ana raspolaganje najlepši ekipaž da bi se provozali po imanju. Maksim je umesto da se šeta produžio u Futog i njegov smeli plan je uspeo. Kočijašu je dao sto forinti i ovaj se vratio na imanje u uverenju da je zaista vozio visokog gospodina.Maksim je još dugo bio mnogima strah i trepet, dok se jednog dana, zbog izdaje, nije našao opkoljen vojskom. Živ nije hteo da se preda i sa krova jednog mlina kod Paraga pucao je sve dok je imao municije, a ond aje pokušao da se probije i pobegne, ali je pri tome ubijen.

    preuzeto sa neta
    Poruku je izmenio Najgora, 26.08.2007 u 00:16

  8. #8

    Odgovor: Bačka Palanka

    Da kažem i ja nešto tj. da pokažem

    Jezero Tikvara




    http://www.toobap.org.yu/index.htm

  9. #9

    Odgovor: Bačka Palanka

    Odlučih da malo spamujem ovu temu slikama ...
    slike su uradjene prilikom dve posete Bačkoj Palanci,
    prilikom jedne je bio vreo dan i prelepi zalasci sunca ...
    drugom prilikom reka se dizala i ludovala a šlag na tortu je dodala olujčina koja je naišla.
    Napomenuo bih kako se izuzezno slabo da videti prava snaga tadašnjeg nevremena ali se sa slika može donekle naslutiti koji je pičvajz bio.

  10. #10

    Odgovor: Bačka Palanka

    druga tura slika,
    još uvek je lepo vreme ...

  11. #11

    Odgovor: Bačka Palanka

    kao što već rekoh,
    da se samo naslutiti ...

    nisam zadovoljan snimcima,
    koji su mutni što zbog lošeg fotoaparata, što zbog prašine u vazduhu ali ...

  12. #12

    Odgovor: Bačka Palanka

    snimci nevremena su iz okoline Dunav čarde ...
    gde je klopa suprotno od vremena bila vrhunska
    ali o tome nekom drugom prilikom ...

  13. #13

    Odgovor: Bačka Palanka


    13.01.2002. godine skuvan je najveći riblji “ kotlić “ za pamćenje: u gustoj čorbi, sa 150 kg začina, paprikom, 350 kg luka, 300 litara paradajza i solju, krčkalo se preko 1.700 kg ribe. Prečnik kotlića je 2,4 metra, dubina 1,5 metara i u njega staje 4000 litara vode. Na minus 10 stepeni Celzijusa , riblji paprikaš je probalo čak 12.000 gostiju .“ Ginisov kotlić” smešten je na Kaloš čardi, na obali “ Bagera”, vlasništvo je Turističke organizacije opštine Bačka Palanka

    i bio je sjajan...

  14. #14

    Odgovor: Bačka Palanka

    Jezero Tikvara, slikao ja



  15. #15

    Odgovor: Bačka Palanka

    Otkud plava Tikvara!?
    The night seems so dark because the day is much too bright

Strana 1 od 5 123 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 15.06.2015, 07:31
  2. Obrovac (Bačka Palanka)
    Autor test korisnik u forumu Bačka
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 23.02.2015, 21:29
  3. Karađorđevo (Bačka Palanka)
    Autor nenad.bds u forumu Bačka
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 29.01.2015, 23:45

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •