Pozorišne zanimljivosti
Prikaz rezultata 1 do 9 od ukupno 9
  1. #1

    Pozorišne zanimljivosti

    Šta sadrži Šekspirova paleta toksina




    Iako junaci komada Vilijama Šeksipa relativno često pribegavaju otrovu kao načinu za eliminisanje protivnika ili za samoubistvo, čini se da Šekspir nije najbolje poznavao toksikologiju. Ipak, na osnovu raspoloživih podataka može se zaključiti da je Romeo stradao od kalijum-cijanida, Julija je za uspavljivanje koristila sok mandragore, Hamlet sok bunike (iako simptomi ne govore tome u prilog), kaluđer je kralja Džona otrovao arsenikom (pri čemu je od njega i sam stradao), Kleopatra se suočila s otrovnim ubodom aspide (egipatske kobre)...
    "Traganje za otrovima i trovanjima u Šekspirovim delima osim velikog izazova, predstavljalo je i neizrecivo zadovoljstvo. Posebno je u tom pogledu uzbuđujuća bila rekonstrukcija dešavanja u Romeu i Juliji. Naime, kada se pažnja usmeri na ogoljene događaje, dolazi se do klasičnog izveštaja istražnog sudije, sa postupcima aktera i vremenima odvijanja radnje, na čemu Šekspir posebno insistira", navodi dr Šimon A. Đarmati u predgovoru svoga dela "Otrovni Šekspir".
    Đarmati konstatuje da se Šekspir nije najbolje razumeo ni u travarstvo, pa tako monah Lavrentije, sakupljajući biljke - sa stanovišta savremenih skupljača - pravi dve greške. "Pre no sunce okom razveseli vrelim/ dan i suši vlažnu rosu, želim da naberem punu korpu trava/ otrovnih i cveća čiji sok spasava". (Romeo i Julija, drugi čin, scena treća)
    Skupljači bilja, konstatuje autor, znaju da se lekovito bilje može i sme brati samo po lepom i potpuno suvom vremenu, kad nema rose, jer u suprotnom, biljka ubrzo potamni, uplesnavi se, ugreje i u njoj propadaju lekoviti sastojci. Takođe, nepisano je pravilo da u toku dana jedno lice treba i sme da sakuplja samo jednu vrstu medicinskog bilja, jer ako u istu korpu stavlja više vrsta bilja, prisutna je stalna opasnost da se ono pomeša.
    Ipak, Đarmatija ne čudi nedovoljno poznavanje toksikologije u Šekspirovom slučaju - Šekspir, kako se pretpostavlja, nije završio školovanje u mesnoj školi u Stratfordu na Evonu, gde je i rođen, budući da je kao treće i najstarije muško dete morao pomagati ocu u izdržavanju desetočlane porodice.


    ROMEO I JULIJA
    Baveći se delom Romea i Julija Đarmati konstatuje da se u Šekspirovo vreme očigledno dobro znalo za narkozu, iako je na osnovu opisa teško s tačnošću utvrditi šta je dovelo do toga da Julija izgleda kao mrtva.
    Moglo bi biti da se radi o opijumu koji je u to vreme bio poznat i koji i sam Šekspir pominje u Otelu (Jago: Ni mak, ni mandragora, ni svi uspavljivi napici ovog sveta neće ti vratiti onaj slatki san što si juče imao, treći čin, scena treća). Uzrok sna je mogla biti i "Šekspirova omiljena biljka mandragora čiji je ekstrakt zajedno sa opijumom u srednjem veku korišćen za opijanje, tako što je bolesnicima na lice stavljan sunđer natopljen ovim narkoticima". Među "sumnjivim" preparatima bi mogao biti i alkoholni rastvor opijuma bez obzira na to što ga je zvanično u medicinsku praksu uveo tek 1669. engleski lekar Tomas Sajdenhem (1624-1689), pod imenom laudanum.
    No, autor "Otrovnog Šekspira" opijum dovodi u sumnju zbog toga što monah Lavrentije u jednom delu kaže:"U nežnom cvetu ovog mladog tkiva/i lek i otrov zajedno počiva./Kad se pomiriše, krepi naše telo,/a kad se okusi, ustavlja zacelo/ privremeno srce i rad čula sviju".
    Teško da bi se mir makovog cveta mogao nazvati okrepljujućim, a opijum se ne nalazi u cvetu. Osim toga, ukoliko se otrovanom ne pruži pomoć u toku prvih nekoliko časova, prividna smrt prelazi u pravu. Stoga, osim relativno odgovarajućih simptoma, ne postoje drugi ubedljiviji dokazi da se zaista radilo o opijumu.
    Zbog toga glavna sumnja pada na mandragoru koja cveta upravo u vreme dešavanja veronske tragedije.
    Romeo svoj otrov nabavlja kod apotekara jer su "u Šekspirovo vreme lekove i otrove prodavali isti ljudi, apotekari, što jako asocira na misao Paracelzusa da je razlika među njima samo u dozi". Šekspir je verovatno radnju koju opisuje video u Italiji jer je, po tvrdnjama Đarmatija, u Engleskoj pojava farmacije kao posebne profesije vezana za osnivanje Društva apotekara u Londonu 1617, znatno posle nastanka Romea i Julije. Romeo je spreman da za dram (3,888 grama) otrova plati deset dukata, čitavo malo bogatstvo - osim što mu se žurilo, apotekaru je za prodaju otrova pretila smrtna kazna. Apotekar mu prodaje prah s uputstvom da ga saspe u ma koju tečnost. Ispivši otrov, Romeo govori o gorkom vođi, što Đarmati tumači na sledeći način: "gorki vođa se očigledno odnosi na kalijum-cijanid (KCN, cijankalijum) koji je čvrsta supstanca koja se prodaje na drame (Saspi to u ma koju tečnost) i koji treba da pomogne u razaranju životne barke. Ako je kupio dram otrova, to mu je bilo više nego dovoljno, s obzirom na to da je srednja smrtna doza kalijum-cijanida oko 250 mg. Ako se uzmu veće količine, smrt nastupa za nekoliko minuta, a i brže. Trovani trenutno pada uz vrisak (da imaš snagu dvaestorice, trenutno od toga nastupiće smrt), gubi svest i posle kraćih trzaja umire (da onaj kome je život dojadio pada mrtav čim ga proguta, a telo naglo mu ispusti dah kao što barut sukne iz kobne utrobe topovske). Za trovanje su karakteristični i grčevi čime se može objasniti stisnut pehar u rukama Romea".
    I pitanje kako je moguće da apotekar prodaje kalijum-cijanid koji je zvanično sintetisan čak oko 190 godina posle nastanka Romea i Julije ne ostaje bez odgovora. Po svemu sudeći, tvrdi Đarmati, kalijum-cijanid su prvi sintetisali preteče današnjih hemičara, alhemičari, čije se doba proteže do oko 1525. odnosno do pojave jatrohemičara ili medicinskih hemičara. On to obrazlaže elementima koje su koristili alhemičari i visokom verovatnoćom da su u jednom trenutku zajedno žarili dve suprotnosti, ostatke životinja i biljaka, u prisustvu gvožđa kao metala i da su zatim svemu što se nalazilo u njihovoj posudi dodali još jedan elemenat vodu.
    "Kada se uzme u obzir nastojanje alhemičara da po svaku cenu sačuvaju svoje proizvode, pogotovu što su znali da su došli u posed izuzetno moćne hemikalije, postaje sasvim jasno zašto se kao prva sinteza beleži ona iz 1782", navodi Đarmati. On navodi i mogućnost da se ne radi o kalijum cijanidu, ali, tvrdi, da se radi o cijanidu to je sasvim verovatno. Razmatranjem mogućih izvora cijanida autor dolazi do glikozida amigdalina koji se zajedno sa fermentom emulzinom nalazi u gorkom bademu, ali i badem i pasulj iz Lime otpadaju kao solucije, jer bi Romeu bila potrebna veća količina. "Istine radi treba navesti da su poznati slučajevi trovanja vodom od lovor-višnje (Aqua lauro-cerasi) ili gorkog badema (Aqua Amygdalea amarea) koja sadrži jedan procenat cijanovodonične kiseline, ali apotekar nije prodavao tečnost već čvrstu supstanciju jer joj težinu meri u dramima". Mogao bi, tvrdi Đarmati navodeći argumente, biti strihnin taj kojim se Romeo otrovao, ali najverovatnije nije, jer je otkriven tek 1818, u pasulju svetog Ignatija koji raste u šumama na Filipinima. Osim toga, on je praktično nerastvoriv u vodi, a teško se rastvara i u alkoholu i drugim uobičajenim organskim rastvaračima, a nije ni fudroajantan kao kalijum-cijanid koji izaziva skoro trenutnu smrt.
    Ipak, tvrdi autor, da je Romeo popio bilo koji drugi otrov, a ne kalijum-cijanid, monah Lavrentije koji stiže na groblje pola sata pošto je Romeo ušao u grobnicu, zatekao bi ga teško otrovanog ali najverovatnije živog. Živog bi ga možda zatekla i Julija.


    ANTONIJE I KLEOPATRA

    Radije nego da se suoči sa pobedom Rima i svojim ropstvom Kleopatra dozvoljava da je ugrize otrovnica skrivena u korpi skrenuvši pažnju svojoj sluškinji Karmijan. Neki, piše Đarmati, kažu da joj je ta zmija bila donesena u kotarici sa smokvama i da je Kleopatra bila naredila da zmiju sakriju ispod lišća, tako, kad ona bude htela da uzme smokve, zmija da je ujede pre nego što je vidi; međutim, kad je uzela da ukloni lišće, zapazila je zmiju, pa je kazala: "Dakle, jesi li tu?" i pustila zmiju da je ujede. Drugi, opet, kažu da je Kleopatra zmiju držala u nekoj škrinji, i da ju je bockala zlatnim vretenom, tako da je zmija razljućena time u velikom besu skočila i ujela je za ruku. Neki isto tako vele da su joj na ruci nađeni tragovi dva mala ujeda koji su se jedva mogli videti, i da je sam Cezar tome poklonio veru, jer je u trijumfu nosio Kleopatrin kip, sa tragom ujeda zmije na ruci. U svakom slučaju, zanimljivo je upozorenje da se zmiji ne da hrana, koje autor povezuje sa saznanjem da je toksičnost otrova posle obilnog obroka manja nego u slučaju kada je zmija gladna, s obzirom na to da zmija otrov koristi u procesu varenja hrane.
    "I tako se od poznatih i nepoznatih, biljnih i životinjskih otrova kao i mišomora u Šekspirovim delima formirala galerija trovača i otrovanih sačinjena od nesrećnih ljubavnika, princeza i prinčeva, kraljica i kraljeva. Baš je Šekspir otrovan zar ne?", zaključuje autor.

    Priredila Nataša Bogović za "Danas"

  2. #2

    Odgovor: Pozorišne zanimljivosti

    Nagrada "Mića Popović"

    Nagradu "Mića Popović" dodeljuje Fond za afirmaciju stvaralaštva. Nagrada se dodeljuje pod pokroviteljstvom Skupštine opštine Stari Grad - Beograd. Uručuje se 12. juna na dan rođenja Miće Popovića. Predsednica Fonda je Vida Ognjenović.

    Laureati: Danilo Bata Stojković, Predrag Koraksić, Duško Otašević, Dušan Makavejev, Jagoš Marković, Ljubomir Šimović i... Mira Stupica


    Miri Stupici nagrada "Mića Popović"

    BEOGRAD - Dramska umetnica Mira Stupica primila je SINOĆ, na svečanosti u galeriji "Haos", nagradu "Mića Popović", koju dodeljuje istoimeni Fond za afirmaciju stvaralaštva. Skulpturu i plaketu, uz novčani iznos, dobitnici je uručila doskorašnja predsednica Fonda, rediteljka i književnica Vida Ognjenović.

    Stupica je izjavila da je za nju to "ogromna nagrada, jer nosi ime pisca, reditelja, velikog slikara i božanstvenog, toplog čoveka", podsetivši da ju je život povremeno dovodio u njegovu blizinu.

    "Posle rata i oslobođenja, u Bojanovom i mom stanu koji smo delili sa prijateljima Živoradom i Ružicom Stojković, godinama sam u njihovom sobičku slušala elitu duha, uma, talenta i umetnosti, elitu odbačenu, obezvređenu, obespravljenu, kažnjavanu zabranom javnog rada. Među njima je bio veliki slikar i divan čovek Mića Popović", rekla je ona.

    "Slušala sam sa uzbuđenjem te intelektualce i umetnike, njihove rasprave, eksplozije bunta, srdžbe, mudre reči i duhovitosti. Bila sam dobar đak, a oni su bili moj univerzitet", istakla je Stupica.

    seecult

  3. #3

    Odgovor: Pozorišne zanimljivosti

    mislim da i ovo spada u pozorisne zanimljivosti:

    ....izvestaj sa 50.sednice crnogorskog parlamenta 1911.godine,zapisao Nikac od Rovina:

    Novo Grujic (tadasnji narodni poslanik):
    "...Sinoc na sedam ura na Cetinje srio ne pred Vojni Stan mene i Obrena,ovi Micun Pavicevic te poje pjesne i upita ne:Ocete li veceras doc u Zetski dom da gledate Kosovski boj?Cesovi kosovbski boj u Zetski dom,sto zbori ova suklata,je li izasla iz svijesti?Skoli ne on,te mi podji pravo u Zetski Dom,kad ali tamo:puno naroda, a i gori,oprosti me Boze,preko stotina svijeca! Tiska se oni narod kroz one portike i cujemo e se sve nesto pominje:Car Lazar,Milos Obilic,Vuk Brankovic,Pavle Orlovic,Relja Krilatic i jos nekiji od kosovskija junaka! ...I vidimo da mnogi kupuju necesove,bilete,jer se,vele,bez toga nemoze vidjet kosovski boj,te i ja i Obren daj po jedan perper,uzmi one bilete i udji pa sjedi na dve stolice.Cekasmo ti tu cerek od ure,kad digose jednu ponjavu nekako na konope,a iza nje izadjese neki ljudi u toke i dolame,na glave im kalpaci,a opasali sablje...i naredili se nekako kao prave kosovske vojvode.Vidje ih narod i poce vikat:eno,ono je Car Lazar!...eno Milosa!...Pogledaj Vuka!...Eh,vidji kakav je Relja!...A vidji Pavla Orlovica kakav je ?! Gleda ih narod,a oni pocese zborit onako ka sto carevi zbore! Jedni odlaze,a drugi dolaze...cujemo e se zbori o caru Muratu i Turcima i sve tako,reka bi coek,e sad ce boj! Potraja tako jedno po ure,dok se ona ponjava navuce ka je i prije bila.Ne potraja malo kad se ona ponjava opet dize i tako tri puta:kriju se iza nje i nista ne znamo sta ce bit! Cujemo e se kraj nas govori:sad ce Vuk izdat cara i Milosa! I u koliko jedno momce kraj nas to rece,u toliko izadje Vuk Brankovic ,a za njim preko dvadeset oklopnika koji se vidjahu sa kopljima i puskama...pobratime moj,i promislih da ce Vuk ucinit izdaju caru i Milosu,pa ja rece Obrenu:Cuj,Obrene,ako Vuk pocne izdavat cara kad boj pocne,da i mi skocimo! Pristade Obren,ni rijeci ne rece,i u toliko se zametnu boj nasred Zetskog Doma;a cim pocese pucat' puske,vidjesmo e tu nema sale!...Zametnu se boj,i Vuk poce da izdaje,a ja i Obren skoci iz onija stolica sa levorima (pistoljima) i klikni:NE DAJ BRACO KO JE CRNOGORAC!...Ha,Brankovicu crn ti obraz bio!...i isturismo po dva-tri fiseka.
    Nastade vika i galama,k'a nije sala,dje puska puca!...Cim ja i Obrad opalismo levore,sve jalaknu na ona vrata da bjezi,a ona se ponjava uza cas navuce i sakri Kosovo,ka crn oblak!Pobjeze narod,a ja i Obren podji da vidimo jeli ko poginuo na mjesto dje je bio boj,kad tamo:ono bezbrke pogani,oni glumci,posjedali,puse duvan i razgovaraju,ka da nista nije bilo!...I vikni mi na njih:A sto vi odje,poganski sinovi,da se rugate kosovskom boju i ko vi je to reka? Tu jednoga.-dvojicu okrpi cibukom,i oni ni rekose da im je vlada naredila da se igraju boja kosovskoga!
    Eto,tako je bilo,tako mi Svetoga Petra,pa da glasamo o tome,brate vrijeme je!

    istiniti dogadjaj o kojem su brujale tadasnje novine,i balkanske i evropske!

  4. #4

    Odgovor: Pozorišne zanimljivosti

    Šerbedžija: Priča o bahanalijama je laž



    Popularni glumac Rade Šerbedžija napisao je otvoreno pismo javnosti, povodom pisanja pojedinih medija o navodnim ''bahanalijama'' i ''malverzacijama'' članova njegovog teatra ''Ulysses'' za vreme trajanja Sterijinog pozorja.
    Šerbedžija se osvrnuo na određeni tekst ''Večernjih novosti'' i, kako je naveo ''nekih uvaženih novosadskih listova'', koji su imali bombastične naslove, za koje, kako glumac naglašava, nema pokrića. ''Večernje novosti citiraju izvesnog gospodina Radovana Jokića, odbornika Novosadske gradske skupštine, koji je na skupštini izjavio da je financiranje gostovanja teatra ''Ulysses'' sramotan čin i da je problem u tome (citiram) ''što se novac potrošio na Radu Šerbedžiju i na njegove bahanalije'', navodi Šerbedžija, dodajući da je reč o ''bezobrazluku'' i ''izmišljotinama''.

    On je dodao da je među pet predstava koje je ''Ulysses'' izveo najskuplji bio ''Kralj Lir'', zbog adaptacije prostora za predstavu na Petrovaradinskoj tvrđavi. Za odlaske na ''ekskluzivnu masažu'', o čemu je takođe bilo reči u medijima, Šerbedžija tvrdi da je zbog išijasa angažovao jednu maserku i tretmane platio iz svog džepa 90 evra. Čuveni glumac je, između ostalog, naglasio da je njegov teatar uspešno gostovao u Novom Sadu i da je ovdašnja publika toplo i sa puno ljubavi pozdravila njihove prestave.

    ''A što se mojih Bakanalija po Novome Sadu tiče, moram priznati da sam ih uistinu nekada znao činiti iz petnih žila. Još pamte neke kafane jutra koja sam u njima dočekivao Ponekad sam i čitavu mjesečnu plaću znao ostaviti zataknutu za čarobne žice Bartoševe ili Janikine tambure. Ali,čaše koje sam tamo razbijao i vino koje sam u ogromnim količinama ispijao,uvijek sam SAM PLAĆAO!!!!'', rezignirano je zaključio jedan od najcenjenijih dramskih umetnika sa prostora bivše Jugoslavije.

    Pismo Radeta Šerbedžije u celini možete pročitati ovde

    radio 021
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  5. #5

    Odgovor: Pozorišne zanimljivosti

    Jedino što ostaje je odnos s ljudima



    Nadam se da ne govorim nešto što ne bi trebalo, jer je ovo što ću sada reći još uvek neka vrsta medijske ilegale

    Nakon 20 godina, sarajevski glumac Emir Hadžihafizbegović dolazi u Beograd sa predstavom "Žaba" Kamernog tetara 55 iz Sarajeva, koja će biti izvedena sutra na sceni Ateljea 212. Glumac, koji je karijeru započeo u filmu "Otac na službenom putu" jednog drugog Emira svog profesora i tada prijatelja, a danas "izgubljene ljubavi", koga je čitava Jugoslavija znala po ulozi Bogoljuba Šaulića iz "Audicije", koji je vatreno, nadahnuto i nadasve dirljivo kazivao Andrića u ovoj predstavi uoči slutnje raspada zajedničke zemlje,... i danas je jedan od onih glumaca koji se može videti u skoro svim filmovima iz regiona, ali i u pozorišnim predstavama, za koje piše tekstove.

    IZVOR
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  6. #6

    Odgovor: Pozorišne zanimljivosti

    Nagrada za životno delo

    "Dobričin prsten" Vojislavu Brajoviću



    Glumačka nagrada "Dobričin prsten" za životno delo uručena je glumcu Vojislavu Brajoviću (60) na svečanosti u Jugoslovenskom dramskom pozorištu

    Predsednica Saveza dramskih umetnika Srbije Ljiljana Đurić nagradu je uručila ovogodišnjem laureatu na ceremoniji, a o glumcu su govorile njegove kolege Branko Cvejić, Nikola Đuričko, Milena Marković, Slobodan Unkovski, Dragan Nikolić, Svetlana Bojković, Bora Stjepanović, Jovan Ćirilov, Mustafa Nadarević, Goran Marković, Mirjana Karanović i Dejan Mijač.

    Vojislav Brajović, 25. dobitnik priznanja, član je JDP-a od 1969. godine i od tada je ostvario niz zapaženih uloga: Turnel ("Buba u uhu"), Horacije, Laert ("Hamlet" iz 1971), Maks ("Skakavci"), Satin ("Na dnu"), Duh, Prvi grobar ("Hamlet" iz 2006), Frederik ("Kako vam drago") i mnoge druge.

    Nagrada se sastoji iz Zlatne kopije prstena Dobrice Milutinovića, koji je ovaj glumac dobio 1937. godine od Udruženja glumaca Kraljevine Jugoslavije i čiji se original čuva u Muzeju pozorišne umetnosti Srbije, unikatne diplome na pergamentu čiji je autor akademski slikar i scenograf Geroslav Zarić i monografije o dobitniku Nagrade.

    Brajović je dobio i unikatnu diplomu na pergamentu, kao i Plaketu pozorišta "Dobrica Milutinović" iz Sremske Mitrovice, a kao sastavni deo nagrade SDUS će objaviti monografiju o njemu, uz pomoć Fonda "Filip i Madlena Cepter". Brajović se zahvalio pozdravljen burnim aplauzom u prepunoj velikoj sali JDP-a "Ljuba Tadić".

    "Postoji toliko ljudi od kojih sam učio, sa kojima sam radio, sa kojima sam se družio i koji su mi bili partneri na sceni, u druženju i ljubavi. Svi su oni zaslužni za ovo što dobijam", rekao je on, a zatim interpretirao znameniti 66. sonet Vilijema Šekspira.

    Predsednik žirija Vladimir Stamenković obrazložio je da je Brajović "počev od sredine 80-ih godina prošlog veka, a naročito na njegovom kraju i početkom novog milenijuma, svojim glumačkim kreacijama presudno doprineo da se u našem centralnom teatru, pa samim tim i kao parametar u srpskom pozorištu u celini, održi visok nivo glume i posle odlaska sa scene prethodne generacije velikih glumaca".

    "U tom dugačkom razdoblju, Brajović je imao ključnu ulogu u nizu odličnih predstava, od kojih su neke nesumnjivo bile antologijske vrednosti", rekao je on, navodeći "Mrešćenje Šarana", "Bure baruta", "Rodoljupce", "Pozorišne iluzije", "Oluju i "Troila i Kresidu" kao predstave koje su donosile "ono najvitalnije iz evropskih pozorišnih tokova, duh modernizacije, nemir i prevrat u osećajnosti i scenskom izrazu".

    Stamenković je dodao se "Brajovićev opus može oceniti kao dragocen, zato što nam još više približava tragikomedijski pozorišni obrazac, preovlađujući model u teatru u 20. stoleću, težnju da se putem plemenite zabave, koja izaziva u isti mah i smeh i sažaljenje, gledaocima pruže duboka saznanja o čoveku, o društvu, o svetu".

    Voja Brajović bio je ministar kulture u Vladi Srbije, a trenutno je savetnik predsednik Srbije Borisa Tadića.

    izvor
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  7. #7

    Odgovor: Pozorišne zanimljivosti

    Dani Zorana Radmilovića


    Vinskom poezijom i promocijom knjige "Kafanski biseri" u Zaječaru počeli 19. po redu "Dani Zorana Radmilovića". Pored pozorišnih predstava, manifestaciju prate i druge kulturne priredbe.

    Veče vinske poezije i promocija knjige "Kafanski biseri" Jakova Grobareva, o kojoj će, osim autora, govoriti i Slobodan Jović, bili su uvertira za početak 19. pozorišnog festivala "Dani Zorana Radmilovića", koji će u zaječarskom pozorištu trajati do 16. oktobra.


    Festival je otvorio ministar ekonomije i regionalnog razvoja Mlađan Dinkić, a prigodnu besedu održao je dramski pisac Dušan Kovačević.

    Iste večeri, ali van takmičarskog dela, nastupili su beogradski Zvezdara teatar sa predstavom "Generalna proba samoubistva ", po tekstu i u režiji Dušana Kovačevića.

    Narednih večeri, u takmičarskom delu, predstaviće se sarajevski Kamerni teatar 55 predstavom "Žaba", šabačko pozorište izvešće komad "Događaj u stanu br. 2", a ansambl Narodnog pozorišta iz Beograda, predstavu "Pokojnik" Branislava Nušića.

    Do kraja festivala, publika će videti i dve predstave Ateljea 212 iz Beograda - "Čekaonica" i "Pazarni dan".

    Takmičarski deo ove pozorišne smotre će, naredne subote, 16. oktobra, zatvoriti domaćini, glumci pozorišta "Zoran Radmilović" iz Zaječara, koji će izvesti komad "Karolina Nojber".

    Posle predstave, biće dodeljene tradicionalne nagrade festivala, a kako je najavljeno, 19. smotru pozorišnih ostvarenja zatvoriće ministar kulture Nebojša Bradić.

    U okviru festivala, biće održane i druge manifestacije kao što su promocije knjiga, dečje predstave, izložba odevnih predmeta udruženja "Snovatica" i tribine o decentralizaciji kulture u Srbiji, o čemu će govoriti Željko Hubač.

    Stručni žiri 19. pozorišne smotre čine Irfan Mensur, Biljana Vujović i Milivoje Mlađenović i oni će doneti odluku ko je najbolji glumac festivala.

    Njemu će pripasti statueta Zorana Radmilovića i novčana nagrada. Kao i do sada, publika će odabrati najbolju predstavu, dok će svake večeri najbolja glumačka bravura biti nagrađena "Zoranovim brkom".

    Takođe, u znak sećanja na preminulog scenografa zaječarskog teatra Krstomira Milovanovića, biće dodeljena i istoimena nagrada a o tome će odlučivati poseban žiri.

    RTS
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  8. #8

    Odgovor: Pozorišne zanimljivosti

    Komneniću "Raša Plaović"


    Glumac Boris Komnenić dobitnik je ovogodišnje nagrade "Raša Plaović" za ulogu Dezmonda Mortona u predstavi "Državni službenici" Narodnog pozorišta u Beogradu.

    Ovogodišnja nagrada Raša Plaović koju Narodno pozorište u Beogradu dodeljuje za najbolje glumačko ostvarenje u sezoni, pripala je Borisu Komneniću za ulogu Dezmonda Mortona u predstavi Državni službenici, po tekstu Ronalda Harvuda i u režiji Đurđe Tešić, saopšteno je iz nacionalnog teatra.


    Žiri u sastavu Egon Savin (predsednik) i članovi Muharem Pervić, Boris Isaković, Vladan Gajović i Zoran Raičević na sednici u direkciji Drame Narodnog pozorišta doneo je jednoglasnu odluku o laureatu za sezonu 2009/2010. godine.

    Pored Komnenića, kandidati za nagradu bili su Radmila Živković, Mirjana Karanović, Petar Benčina, Marko Živić, Milena Dravić, Milena Pavlović-Čučilović, Petar Kralj, Gordan Kičić, Nebojša Ilić, Branimir Brstina i Ivana Knežević.

    Nagrada će Komneniću biti uručena u ponedeljak, 22. novembra, na svečanosti koja će se održati na Velikoj sceni povodom 142. rođendana nacionalnog teatra.

    Nagrada Raša Plaović se dodeljuje glumcu za najbolje ostvarenje na svim beogradskim pozorištima u prošloj sezoni.

    Pravo kandidovanja imaju sva pravna lica i pojedinci, pozorišta, umetnička udruženja, univerziteti, fakulteti i organizacije.

    Predlozi se dostavljaju direkciji Drame Narodnog pozorišta uz napomenu "za nagradu Raša Plaović.

    RTS
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  9. #9

    Odgovor: Pozorišne zanimljivosti

    Po izboru časopisa "Stejdž"

    Džudi Denč najbolja pozorišna glumica svih vremena


    Britanska glumica Džudi Denč proglašena je za najbolju britansku pozorišnu glumicu svih vremena u izboru časopisa "Stejdž", koji prati dešavanja u svetu pozorišta.


    "Potpuno sam ostala bez reči, biće užasno teško ostati na visini", kazala je za list poznata glumica, koja je svoju prvu pozorišnu nagradu Olivije osvojila 1977.

    Na drugom mestu našla se Megi Smit, koja, takođe, ima bogatu glumačku karijeru.

    Na listi 10 najboljih britanskih pozorišnih glumaca su još Mark Rajlans, Ian Mekelen, Lorens Olivije, Vanesa Redgrejv, Džon Gilgud i Majkl Gambon.

    Džudi Denč (76), započela je glumačku karijeru 1957. godine sa ulogom Ofelije na sceni u Liverpulu.

    Kasnije je glumila i u mjuziklima i na filmu.

    Osvojila je čak sedam pozorišnih nagrada Olivije, a vlasnica je i jednog Oskara za ulogu kraljice Elizabete I u filmu "Zaljubljeni Šekspir".

    BLIC
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

Slične teme

  1. SNP - Srpsko narodno pozorište
    Autor DrinChe u forumu Novi Sad
    Odgovora: 14
    Poslednja poruka: 04.03.2012, 09:25
  2. Pozorište lutaka Niš
    Autor Charlie Harper u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 05.05.2011, 01:34
  3. Narodno Pozorište u Nišu
    Autor Charlie Harper u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 03.05.2011, 20:23
  4. Narodno pozorište u Beogradu
    Autor Charlie Harper u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 03.05.2011, 20:10
  5. Novo Pozorište u kući
    Autor Lady S u forumu Televizija i ostali mediji
    Odgovora: 8
    Poslednja poruka: 13.07.2010, 23:15

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •