Farbam se redovno, vec sam zaboravila i kad sam pocela ne znam i koje sam sve boje promenila znam samo da crna nisam bila nikada
Ne farbam se već godinama . Dugo sam bila plava dok nisam shvatila da
je moja boja mnogo lepša. Ne menjam ništa, neka priroda učini svoje.
Farbala se, pramenove izvlačila, svašta sam radila. Trenutno pauziram, izrastak mi otprilike 10 cm, puštam prirodnu...mada to se kod mene nikad ne zna.
Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...
Intenzivo od 1997...svetlo smedje sa vrlo plavim pramenovim 😊
Imadoh jedan momenat ludosti da se vratim na svoju boju (tamno smedju) tamo 2010.
I hvala svim divnim ljudima u mojoj okolini koji su me sa namrštenim izrazom lica upitali: šta si to uradila pobogu?
Biću plava doveka 😀