SIRMIUM - grad mucenika i careva... jedini PRAVI rimski carski grad u Srbiji
Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 37
  1. #1

    SIRMIUM - grad mucenika i careva... jedini PRAVI rimski carski grad u Srbiji

    Piše Radovan Kovačević
    Na tlu današnje Srbije dogodili su se veličanstveni i sudbonosni trenuci svetske istorije - šteta je što za to blago zna veoma mali broj ljudi Sedmog avgusta 317. godine, u antičkom Sirmijumu (Sremska Mitrovica) rodio se, kao drugi sin Konstantina Prvog i Fauste, Flavius Julius Valerius Constantius, u istoriji poznatiji kao Konstancije Drugi. Cezar je postao 8. novembra 324. godine i posle smrti Konstantina Prvog, naredio je pokolj svih potomaka Konstancija Hlora iz braka sa Teodorom. Pokolj su preživeli jedino budući cezar Konstancije Gal i budući avgust i imperator Julijan Apostata. Vladao je u nesrećno vreme propasti imperije i možda bi, da nisu bile takve okolnosti, postigao neke uspehe. Po rečima Amijana Marcelina, uz lep imperatorski izgled nije pristajala neverovatna gordost koja ga je obuzela. Zbog beznačajnih pobeda nad Germanima i Sarmatima, podigao je dva trijumfalna luka, jedan u Galiji, a drugi u svojoj prestonici Sirmijumu.Ovaj vladar je doprineo najvećoj sramoti koja je mogla da pogodi carstvo. Za vreme njegove vladavine izgubljen je imperatorski presto, korišćen još od vremena Oktavijana Avgusta i vladarske regalije koje su rimski imperatori generacijama nasleđivali. Opis tog događaja nalazimo u delu Amijana Marcelina "Res gestae". Amija, pripadnik vladarske pratnje, veoma je precizno opisao vladavine careva u čijoj se blizini nalazio. Događaj o gubitku carskih regalija je vrlo precizno opisao, jer je tom činu lično prisustvovao. Provodeći zimski odmor 359. godine u svojoj prestonici Sirmijumu, Konstancije drugi morao je da ponovo smiruje pobunjena plemena sarmatskih Limiganata. Zahvaljujući pravednom namesniku Ilirika, Anatoliju, uspeo je da sakupi potrebnu vojsku i krenuo u pravcu Akuminkuma (Stari Slankamen), gde je jednu gradsku vilu preuredio u svoju privremenu ratnu palatu. Rasporedivši svoju vojsku pod šatore duž obale Dunava, osmatrao je varvare. Limiganti su još pre Konstancijevog dolaska, pod vidom prijateljstva, nameravali da za vreme oštre zime upadnu i opljačkaju Panoniju, dok je reka mogla da se premosti pre prolećnih bujica. Rimljani su, nasuprot Sarmatima, zimu teško podnosili pod šatorima. Nekoliko stotina Sarmata nalazilo se na rimskoj obali Dunava u blizini Akuminkuma. Konstancije je naredio da se u blizini tvrđave podigne zemljani tribunal, na koji je smešten carski presto da bi se primili poslanici Sarmata. Tražeći od Sarmata razloge za pobunu i napuštanje dodeljenih zemalja, nije ni slutio da se oni, u stvari, pripremaju za direktan napad na cara. Carev planer, geometar Inokentije, pored izgrađenog tribunala zahtevao je da lađe rimske rečne flote plove Dunavom i spreče prelazak ostalih Sarmata sa teritorije Bačke i Banata. Iako dobro razrađen, Inokentijev plan nije pretpostavio da će napad izvršiti varvari koji se već nalaze na rimskoj obali Dunava. Pognutih glava, mirno su slušali blagi carev govor i prekore, dok nije došao povoljan trenutak. Videvši cara kako je sasvim bezbedan na tribunalu, jedan od Sarmata skide cipelu, baci je prema tribunalu i uzviknu ratni poklič Sarmata: "Marha, Marha"! Odjednom, podigavši sakrivenu ratnu zastavu, svi Sarmati jurnuše prema caru. Konstacije, gledajući sa visine, video je blisku opasnost od nadiruće rulje varvara sa podignutim mačevima i kopljima. Pomešavši se sa neprijateljskim i svojim vojnicima, koji nisu raspoznavali da li je on imperator ili običan vojnik, i kako nije bilo vreme za oklevanje i popuštanje, on uzjaše hitrog konja i pobeže u brzom galopu. Malobrojni rimski vojnici u carevoj pratnji nisu mogli da odole navali mnogobrojnih Sarmata, i tom prilikom je otet imperatorski presto sa zlatnim jastukom, a da se niko nije čestito ni suprotstavio. Čim se pročulo da je imperator u opasnosti i da je doveden do ruba propasti, vojska je rešila da mu što hitnije pritekne u pomoć. Smatrali su da je car svojom hrabrošću doveden u nezavidnu situaciju, i još upola pokrivenog tela bacili su se na gomile varvara. Čuvena vatrena četa rimskih legionara koja je prva krenula da spere sramotu, gazila je sve pred sobom, ne štedeći ni već poginule, ranjene i zarobljene varvare. Hrabri tribun Skutarija Cela, krajnjim naporom je pokušao da povrati presto, ali je pao izboden kopljima. Iako je rimska vojska razbila varvare i povratila ugled, Sarmati su carske regalije prebacili na drugu obalu i tu im se zauvek gubi trag. Možda su priče i legende o tom prestolu i bogatstvu izrade i izazvale sarmatske susede da pokrenu bujicu naroda i krenu na rimske granice. Sigurno je da sarmatsko hvalisanje nije izostalo, i možemo samo da zaključimo kakve je efekte kod varvara izazvala nesmostrenost jednog, sasvim solidnog, rimskog imperatora. Međutim, nesrećne okolnosti su i dalje pratile Konstancija, kao, uostalom, i sve pripadnike Konstantinove porodice. Ubrzo se protiv njega pobunio cezar Galije, Julijan Apostata, a uz to izbila je pobuna u Aziji. Konstancije je hteo da reši prvo azijski problem, ali ga je smrt zatekla 8. novembra 361. godine u mestu Mopsukrene, blizu Tarsa, u Kilikiji. Njegov usud delila je i njegova kćerka Flavija Maksima Faustina, prozvana Konstancijom, supruga cara Gracijana koja je pukim slučajem izbegla zarobljavanje od strane Kvada, bežeći dvokolicoma iz carske vile Pistrensis (kod Šida) do Sirmijuma. Da su je varvari stigli, bila bi prva zarobljena rimska princeza u istoriji.
    Poruku je izmenio kolle, 13.08.2007 u 23:56

  2. #2

    SIRMIUM-grad mucenika i careva..jedini PRAVI rimski carski grad u Srbiji

    SVETI DIMITRIJE (SIRMIJUMSKI ILI SOLUNSKI) Zahvaljujuci prakticnosti rimske uprave,za vecinu dogadjaja u carstvu postoje zvanicni spisi,sudski u slucaju progona,i administrativni u slucaju uprave.Za dogadjaje u carstvu.koji su se odnbosili na progone pripadnika Hristove vere,rimski prokuratori i njihovi sluzbenici su vodili zvanicni zapisnik i sudske procese.Takav slucaj je i sa stradanjem vecine sirmijumskih mucenika,a u ovom slucaju,obraticemo paznju na Svetog Dimitrija.Najveci progon Hriscana dogodio se u prvoj deceniji IV veka,i jedan anonimni savremenik tih dogadjaja,opisao ih je sledecim recima:...26.februara 305.godine.pogubljena su 72 Hriscanina,28.i 30.marta 305-godine,oko 50,u julu iste godine preko 30,a u avgustu 308.godine preko 200 Hriscana...Zvanicni zapisnik je registrovao i mucenicku smrt djakona Dimitrija,koji je pogubljen 9.aprila 304.godine,zajedno sa jos pet neimenovanih devojaka.Tri dana ranije pogubljen je i najcuveniji sirmijumski episkop Irinej,naslednik episkopske stolice koju je osnovao Sveti ApostolPetar,postavljajuci svog ucenika Epeneta za prvog sirmijumskog episkopa.Sveti Dimitrije pogubljen je na Artemidinom mostu,posle uzaludnog ubedjivanja gradskog dekuriona Proba,koji nije mogao da gleda stradanja mladih ljudi,da prinese zrtvu Jupiteru i slob0odno ide kuci.Dimitrije je odbio zrtvovanje i slobodno i mirno krenuo prema dzelatu na sredini mosta.koji mu je odrubio glavu.Poslednje reci su ostale zabelezene:...grade ja cu se vratiti!...To je jedini spomen bilo kog mucenika Dimitrija u svim rimskim i ranohriscanskim spisima.Najvise kontroverze je izazvao prefekt Ilirika Leontije,koji je podigao dve crkve posvecene ovom muceniku,jednu u Sirmijumu,a drugu u Solunu.Bez obzira na zvqanicno crkveno misljenje,nepobitno je utvrdjeno da je Leontije prvo podigao crkvu u Sirmijumu,a potom u Solunu,gde je preneo okrvavljenu mucenikovu kosulju kao relikviju.Kasniji grcki crkveni spisi su Dimitrija proglasavali i rimskim oficirom,pa cak i tribunom,ali su to bili samo pogresni pokusaji tumacenja dva glavna ranohriscanska crkvena izvora o ovom slucaju,koji su poznatiji pod nazivima PASSIO PRIMA i PASSIO ALTERA.Oba spisa navode prefekta Leontija kao osnivaca kulta Svetog Dimitrija,ali kazu da je prefektura Ilirika preneta iz Sirmijuma u Solun,zbog cestih varvarskih nasrtaja.To nam dokazuje da nije moguce tvrditi da je Leontijev put bio obrnut,kao sto se danas tumaci.Glavniu dokaz za nepostojanje solunskog Svetog Dimitrija,a mucenikovo svrstavanje u red sirmijumskih svetitelja su dva pisma careva Justinijana I i Mavrikija,upucena solunskim gradjanima. carevi su nzahtevali da im se ustupe mosti Svetog Dimitrija radi prenosa u Konstantinopolj,a Solunjani su im uzvratili da oni ne znaju ni za kakve druge mucenicke mosti u njihovom gradu,osim za mosti Svete Matrone.A za kult svetog Dimitrija su odgovorili da ga postuju,ali da im je legenda prenesena iz Panonije.To nam potvrdjuje i 11. novela cara Justinijana iz 535.godine,koja navodi da je prefektura Ilirika preneta iz Sirmijuma u Solun u Atilino vreme (Attilanis temporibus),i da solunski episkop ne duguje svoj sjaj vlastitom autoritetu,vec cinjenici da je pre premestanja ziveo u Sirmijumu.Postp crkva u Solunu nije ni posedovala mosti Svetog Dimitrija,ne mozemo govoriti o Dimitriju kao solunskom svetitelju.A najvaznija stvar u svemu tome je arheolosko iskopavanje u Sremskoj Mitrovici osamdesetih godina 20. veka,koje je kao rezultat imalo otkrivanje ranohriscanske crkve,datovane u pocetak V veka,koja je danas izlozena u podrumu jedne bankarske kespoziture u Mitrovici.To otkrice potpuno je demistifikovalo pricu o Svetom Dimitriju,i posto je solunska bazilika posvecena ovom muceniku izgradjena ceo jedan vek kasnije,glavni je dokaz,uz pomenute spise,koji idu u prilog Svetom Dimitriju kao sirmijumskom muceniku.Ova prica ne bi trebalo da nikoga zbunjuje,jer veoma mali broj ljudi uopste ima predstavu o znacaju antickog Sirmijuma u Hriscanskom svetu.Posto je grad ,pre osnivanja Konstantinopolja,zazuzimao ravnopravno mesto sa Rimom u hriscanskoj hijerarhiji,mozemo samo zamisliti kojimje znacaj tada imao.Rimski episkop,tada samo episkop grada rima,cak nije imao ni titulu mitropolita,a na Nikejskom saboru sirmijumskim episkop je potpisan kao DOMNUS METROPOLITANUS.Cak je i cuveni jeretik Arije,posle Nikejskog sabora i sukoba sa Svetim Nikolom pobegao u Sirmijum i tu ziveo nekoliko godina,pa cak,po nekim zapisima,tu i sahranjen,Sam Sirmijum je bio domacin za 5 hriscanskih crkvenih sabora na kojima je delovanjem milanskog episkopa Amvrosija,najzad utvrdjena ranohriscanska crkvena pravila.O znacaju samog grada Sirmijuma,svedoci istrazivanje jednog od najvecih arheologa sveta Alfodija,koji je u svom delu o rimskoj istoriji,naveo da je car Konstantin,prema njegovim saznanjima,u pocetku zelčeo da od Sirmijuma napravi novu prestonicu Konstantinopolj,ali je odustao posle petogodisnjih radova zbog mocvarnog terena.Treba dodati jos da je Marko Aurelije umro u Sirmijumu 180.godine od kuge,a ne kao u filmu Gladijatotr negde kod Vindobone (Beca).

  3. #3

    Odgovor: SIRMIUM-grad mucenika i careva..jedini PRAVI rimski carski grad u Srbiji

    svaka cast felix

  4. #4

    Odgovor: SIRMIUM-grad mucenika i careva..jedini PRAVI rimski carski grad u Srbiji

    SIRMIJUMSKI HIPODROM-NAJVECA RIMSKA GRADJEVINA VAN ITALIJE-...Posmatrajuci koloseum Flavijevaca u Rimu,turista ostaje zapanjen pred grandioznoscu ocuvanih ostataka ove gradjevine,ali ce ostati uskracen za informaciju da to nije najveca i najmonumentalnija gradjevina rimske civilizacije.Laskavu titulu najvece gradjevine ipak je nosio rimski hipodrom,poznatiji kao CIRCUS MAXIMUS,sagradjen u vreme vladavine imperatora Kaligule.Circus Maximus je imao impozantne dimenzije.bio je dugacak 527 metara.sirok oko 100 i primao je,po nekim istrazivanjima,oko 100.000 gledalaca....Dugo se smatralo da je sledeci po velicini bio cuveni Carigradski hipodrom,ali su istrazivanja vodjena u Sremskoj Mitrovici 70-ih i 80-ih godina proslog veka,utvrdila da je drugi hipodrom u Rimskom carstvu,po velicini,ipak bio Sirmijumski.Medjunarodna arheoloska ekipa,sastavljena od strucnjaka Muzeja Srema,arheoloskog instituta,Smithsonian instituta i Denison univerziteta,otkrila je ostatke Sirmijumskog hipodroma,prvenstveno gledalista,trkacke staze i centralne spine,ukrasene egipatskim obeliskom,koji je otkriven jos 1939.godine.Dimenzije hipodroma,posle obimnog istrazivanja,utvrdjena su na 521 metar duzine i 100 metara sirine,sto je samo mala razlika naspram Circusa Maximusa,tako da mozemo slobodno tvrditi da je kapacitet gledalista bio isti,oko 100.000 numerisanih mesta...Datovanje hipodroma je vrlo precizno utvrdjeno u vreme vladavine imperatora Licinija,negde oko 313.godine.Medjutim,postoje neke tvrdnje i otkrica koja Liciniju samo pripisuju obnovu vec postojeceg zdanja.a sam pocetak izgradnje smestaju u period cara Galerija,tetrarhijskog vladara kojem je Sirmijum bio prestonica.Ovo,relativno kasno datovanje ne znaci da Sirmijum nije imao prostor za igru i ranije.Na stubu cara Trajana u Rimu,istrazivaci S.Frere i F.Leper su utvrdili da na jednom reljefu postoji prikaz sirmijuma i njegove ratne luke,a na periferiji utvrdjenja,na tom reljefu,prikazan je veliki koloseum.O tome svedoce i mnogi prikazi na rimskim opekama i kamenim spomenicima,pronadjenim u Sremskoj Mitrovici,koji prikazuju gladijatore i njihove borbe.Cak je i u antickim letopisima zabelezeno da je najcuveniji rimski gladijator LYAOS odneo nekoliko pobeda u sirmijumskom koloseumu....No,vratimo se hipodromu.Uz ovu gradjevinu nalazila se i sirmijumska carska palata:bila je povezana sa trkalistem nizom hodnika koji su vodili do carske loze na sredini gornjeg sprata gledalista.Postojanje carske loze je utvrdjeno i datovano,a imala je dimenzije 9.7 x 3.7 metara.Sam hipodrom bio je toliko visok da je jedan deo njegovog spoljnog zida sluzio i kao gradski bedem.Koliko je to bilo svedoce nam i podaci da je sirmijumski bedem bio visok od 12 do 17 metara.Sirmijumski hipodrom je krajem IV i pocetkom V veka doziveo sudbinu drugih objekata namenjenih javnoj zabavi u istocnom delu carstva.Kraj cirkuskih igara u panonskoj metropoli kao da je simbolicki obelezen nalazom vece kolicine konjskih skeleta u skrivenom hodniku,u koji su uginule zivotinje bile bacene.U petom i setom veku,arena trkalista,prekrivena je kucercima,ostacima privremenih carskih i varvarskih garnizona,ili stanista populacije,koja je,bezeci pred ognjem i macem,trazila spas iza mocnih zidina hipodroma.....Osim na kamenim spomenicima sa imenima gladijatora,sirmijumski hipodrom spominje se i u nezaobilaznom delu Amijana Marcelina "RES GESTAE".Amijan,opisujuci ulazak imperatora Julijana Apostate u Sirmijum,pominje da je car drugi dan tokom posete gradu priredio trke dvokolicama na opstu radost naroda.Na prostoru hipodroma,1867.godine pronadjen je miljokaz posvecen caru Konstanciju II,koji je,u stvari,bio postament za carevu skulpturu u prirodnoj velicini.Ovaj miljokaz sada se nalazi u Becu,u lapidarijumu Kunsthistorisches muzeja.i najocuvaniji je miljokaz pronadjen u istocnoj Evropi....Hipodrom u Sirmijumu imao je i istaknuto mesto u ranohriscanskim spisima.Osim na Artemidinom mostu,mnoge presude Hriscanima izvrsavane su i na prostoru ovog zdanja.Cak se i u spisu PASSIO SANCTI DEMETRII navodi kako je prijatelj Svetog Dimitrija,Nestor,pobedio gladijatora Lyaosa,ljubimca cara Maksimijana,bas na prostoru sirmijumskog hipodroma.Tragovi postojanja sirmijumskog trkalista vidljivi su i danas,posto su delovi rezbarene kamene ograde ugradjeni kao dekoracija na mnogim javnim zgradama u Sremskoj Mitrovici,iako se sam hipodrom nalazi jos pod zemljom,nesto sverenije od ostataka carske palate koji su konzervirani i prezentovani javnosti.Viminacijum nema nista od toga,iako po novinama poslednjih dana citamo da je on imao jedini amfiteatar u Srbiji.Novinarska sramota,bez dokaza tvrditi da je Viminacijum uopste imao amfiteatar je bezobrazluk,a kamoli nepominjati sirmijumski,vec otkriven pa ponovo zatrpan.

  5. #5

    Odgovor: SIRMIUM-grad mucenika i careva..jedini PRAVI rimski carski grad u Srbiji

    HRONOTAKSA CRKVENIH DOSTOJANSTVENIKA SIRMIJUMA I SREMA...RANO HRISCANSTVO...Epenet (I vek n.e.),Tit (I vek n. e.),Irinej (304.),Domnus (I vaseljenski sabor),Euterije (343.),Fotin (351.),Germinije (367.),Anemije (380),Kornelije (kraj IV veka ),Laurencije (404.),Anonymus(Atilina opsada 427.),Sebastijan (591-595),Metodije (870-885),.....BEOGRADSKO SREMSKI MITROPOLITI...Isidor (?),Grigorije (?),Joanikije (1479.),Filotije (1481.),Grigorije II (XV vek),Teofan (XV vek),Maksim Brankovic (oko1509.-18.1.1516.),Roman (1532.),Longin (1545.),Serafim (XVI vek),Mardarije (1589.),Luka (1599.),Joakim (1697.1608. i 1610.),Visarion (1612.),Teodor (1628.),Avesalom (1631/32.),Hadzi Ilarion (1644.-1662.),Jefrem (1662.-1672.),Elevterije (1673.),Pajsije (1678.-1680.),Simeon hadzi Ljubibratic (1682.)...obuhvaceni su samo pravoslavni dostojanstvenici do 1690.godine i patrijarha Arsenija III Carnojevica....BISKUPI SREMSKE BISKUPIJE...Olimnije (1198.),Ivan I (1227.),Inocent (1231-1233),Oliverije (1247-1262),Ivan II (1262-1274),Pavao Pouka (1279-1291),Gjuro I (1292),Nikola I (1299.),Ladislav (1307-1309),Gjuro II (1312-1333),Petar Grgur (1334-1336),Petar I (1336-1339),Petar Toma I (1349-1360),Dimitrije (1360-1366),Stefan I (1366-1374),Ivan III (1374-1387),Grgur II (1393-1397),Ladislav II (1397-1399),Toma II (1406),Pavao I (1410),Petar II (1416),Franja I (1419),Jakov Blaz Mikola od Slankamena (1420-1459),Konrad (1433-1436),Jakov II (1436),Jakov III (1454-1460),Urban (1460-1473),Nikola I de Bathor (1473-1475),Sigismund I de Polocz (1475-1479),Valtazar (1479-1482),Ivan IV Vitez (1482-1490),Stefan II Cripus (1490-1499), Nikola II de Backa (1499-1501),Sigismund II de Thorso de Bethenfalva (1501),Gabriel I (1501-1502),Stefan III (1502-1505),Dominik (1505),Ivan V Orsag de Gut (1505-1520),Ladislav III Macedonius (1520-1526),Stefan IV Brodaric (1526-1536),Zaharija (1578 ),Petar III Paulius (1581 ),Marin Pethe de Hetes (1582 ),Stefan V (1589-1592 ) ,Nikola III Stefanic (1593-1598 ) ,Dimitrije II Napraghi (1596-1597) ,Simeon Bratulic (1601-1603), Stefan VI Erdoedy (1604 ),Ladislav IV (1607-16214),Grgur III (1624-1634),Gjuro III (1635-1637),Nikola IV de Boithe (1637-1640),Mihailo Kopchawi (1641-1643),Benedikt Kisdi (1643-1646),Petar IV Mariani (1647-1649),Petar Andreas de Franciscis (1650),Petar V Jurjevic (1654-1662),Petar Pavle Jancic de Tauris (1662),Ivan VI Szasszy (1668-1674),Joakim Lusinski (1674-1676),Ivan VII (1676-1677),Franjo II Jany (1678-1701).......namerno su obuhvaceni dostojenstvenici do velike seobe Srba,kako bi se dokazalo postojanje Srba i pravoslavne crkve do te famozne 1690.godine,kao i da Vojvodina nije bila nenaseljena,kao sto neki na ovom forumu tvrde..vec veoma ziva i aktivna...

  6. #6

    Odgovor: SIRMIUM-grad mucenika i careva..jedini PRAVI rimski carski grad u Srbiji

    RIMSKI IMPERATORI RODJENI U SIRMIJUMU...U poslednje vreme mnogo se prica o turizmu u Srbiji,a rimska kultura se pominje kao jedno od nasledja na ovom prostoru.Podrazumeva se da rimski imperatori rodjeni na teritorijij srbije zauzimaju odredjeno mesto u turistickoj propagandi,ali se sve tumaci proizvoljno,i citajuci nase novine i turisticke brosure ni u jednoj nisam nasao tacnu informaciju o tome.Najcesce se pominju trojica (Galerije,Konstantin,Jovijan) ponekad petorica,a u stvari ih je bilo deset za koje se pouzdano zna,ali i jos nekoliko cije mesto rodjenja nije poznato,ali se pretpostavlja da je to bilo na teritoriji danasnje Srbije.Svi ti imperatori su u vecini bili domorci niskog porekla,koji su vojnom sluzbom dosli do pocasti i prestola,i zbog toga ih strani naucnici nazivaju SINOVI SRECE.Od deset pouzdanih ,sest se rodilo u Sirmijumi njegovoj okolini.....Prvi u nizu je imao,jedini od svih,ugledno poreklo i poticao je iz senatorske porodice keltsko-ilirskog porekla-bio je to Decije Trajan.Rodjen u maol mestu BUDALIA (danas selo Martinci) nedaleko od Sirmijuma.Osim progona Hriscana,njegova vladavina (249-251) nicim nije zaduzila rimsku imperiju i covecanstvo.Utopio se u jednoj bezimenoj trackoj mocvari prilikom vojnog pohoda.....Sledeci u nizu bio je Aurelijan (270-275),sin sirmijumskih bastovana.Imao je blistavu vladavinu,izgradio je bedeme grada Rima u duzini od nekoliko kilometara,ugusio cuvenu pobunu monetarija i posle duzeg vremena potisnuo sve samozvane imperatore i od senata dobio titulu RESTITUTOR ORBIS (obnovitelj sveta).Medjutim,i on je nastradao u jednoj pobunu ,koja je dovela na presto njegovog prijatelja i sugradjanina -Proba.Po saznanjima ,roditelji cara Proba (276-282) bili su bastovani,i u svog sina su ugradili mnogr vrline i veliku radnu energiju.Unistio je sve neprijatelje carstva i naterao besposlene vojnike na rad u gradjevinarstvu i poljoprivredi.Prvi put je vinova loza zasadjena negde van Italije i to na brdu Glavica,na Fruskoj Gori,kod danasnjeg sela Suljam.Kanal Jarcina koji i danas vrsi svoju funkciju,Prob je iskopao kako bi isusio sremske mocvare i stvorio uslove za gajenje raznih kultura.Svi ti radovi izazvali su revolt vojnika koji su ga,u kuli FERRATA nedaleko od Sirmijuma,izboli macevima,ali su se ubrzo pokajali i podigli mu spomenik sa natpisom..."Prob je stvarno bio dobricina,pobednik svih varvarskih naroda i tirana"...Na lokalitetu GLAC u blizini Mitrovice nalazi se jos uvek neiskopana carska palata imperatora Maksimijana Herkulija,podignuta na mestu gde su mu roditelji radili kao nadnicari na imanju jednog rimskog kolona.surov,snazan i neobuzdan,Maksimijan Herkulije uzdigao se uz svog najboljeg prijatelja Dioklecijana do carskog prestola.Izvrsio je stravicne pokolje Hriscana,ali je kasnije,ziveci na Konstantinovom dvoru,nemerljivo doprineo ucvrscenju vlasti cara Konstantina,koji bi bez Maksimijanove pomoci tesko uspeo da izbori vlast.Umro je 308.godine pod nerazjasnjenim okolnostima od ruke ili sopstvenok sina Maksencija,ili nekog od Konstantinovih dvorana....Sin Konstantina I velikog,Konstancije II, rodio se u sirmijumskoj carskoj palati i u tom gradu je proveo veci deo svoje vladavine.Vladao je 337-361.godine i ostavio je duboik trag u legendama i pricama po celom Sremu.Sazvao je cetiri crkvena sabora u Sirmijumu na kojima je pokusao da proglasi arijansku jeres za glavnu crkvenu dogmu.Jedini je ilirski vladar,uz oca Konstantina,koji je umro prirodnom smrcu....lep ali slabasan vladar Gracijan (367-383) ,takodje je rodjen u Sirmijumu,i uprkos relativno dugotrajnoj vladavini nije ostavio znacajnije delo za sobom.Vecinu svog carskog staza proveo je u senci drugih vladara koje je sam postavljao.Njegovo najznacajnije delo je proglasenje Teodosija I velikog za cara 379.godine u Sirmijumu....Postoje indicije da su i sldeci carevi rodjeni u Sirmijumu:Herenius Etruskus (251),Hostilijan (251),Ingenius (260),Regalijan (260),Konstantin II (337-340),Licinije II (317-324),Vetranio (350) i Romul Acgustul (475-476),poslednji rimski car,sin sirmijumskog gradjanina.generala Oresta.Ovaj tekst je i apel da se Sirmijum ne baca u senku Viminacijuma,obicnog vojnog logora,koji je doduse jedno vreme bio glavni grad provincije Mezije,ali vrlo kratko jer je kroz skoro citavu rimsku civilizaciju ,na ovim prostorima, to mesto zauzimao Margum.

  7. #7

    Odgovor: SIRMIUM-grad mucenika i careva..jedini PRAVI rimski carski grad u Srbiji

    Nazivi grada kroz vekove...CIVITAS SIRMIENSIUM ET AMANTINORUM-(Plinije,pocetak I veka ne),COLONIA FLAVIA SIRMIUM-(79.godina),SIRMIO-(V-XI vek),CIVITAS SANCTI DEMETRII -(XI-XIV vek),SZAVA SZANT DEMETER-(XI-XIV vek),DMITROVCI (XI-XVI vek),MITROVITZ (XVI-XVIII vek),MITROVICA(XVIII-XX vek),HRVATSKA MITROVICA (NDH),SREMSKA MITROVICA (savremeno doba),

  8. #8

    Odgovor: SIRMIUM-grad mucenika i careva..jedini PRAVI rimski carski grad u Srbiji

    USTANAK DVA BATONA...

    Ustanak koji danas nije toliko poznat,u anticko vreme vazio je za poznatiji i vazniji od toliko "eksploatisanog" Spartakovog ustanka.Prvi put posle Hanibalovog pohoda,sam grad Rim se uplasio za svoj opstanak.Ustanak su podigli Iliri i Panonci,i to trojica zapovednika:poglavica sremskih Breuka Baton,njegov imenjak iz plemena Desidijata i Panonac Pines.Ustanici su za kratko vreme okupili vojsku od preko 100.000 ratnika sa glavnim stabom u Sremu,pobili sve rimske vojnike u pogranicnim garnizonima i oslobodili citav Ilirik.Nesto malo prezivelih Rimljana sa strahom je pricalo o Panoncima,jer su ovi za zastrasivanje neprijatelja primenjivali surova pogubljenja-rimske vojnike su pekli na raznju.Zbog toga se,dugo,nijedna legija nije usudila da udje u Srem.Ustanak je poceo 6.godine nove ere,i do tada svemocni Skordisci u istocnom Sremu presli su na rimsku stranu,a keltski vazali Panonci su krenuli putem rata i dotadasnju visevekovnu miroljubivost zamenili ognjem i macem.
    Sremski Baton odmah je opseo Sirmijum u kojem se naslo nesto rimskih vojnih odreda,najvecim delom pomocnih.Sirmijumski legionari su protiv ustanickih odreda,organizovali uspesnu odbranu.Oko grada su planula rimska imanja i pobijeni su svi novi posednici i trgovci.Velika vojska ustanika je cula da iz Mezije stize pojacanje opsednutom Sirmijumu,i posle kraceg marsa,ulogorila se na polju kod danasnjeg sela Nikinci.Iz Mezije su krenula cetvorica rimskih velikih vojskovodja,medju kojima se isticao cuveni Aulo Cecina Sever,a u njegovoj pratnji su bili Mesala Korvin,Marko Plautije Silvan i Junije Bles.U zestokoj borbi na Nikinackom polju ,pobedu su odneli rimljani i tim cinom smanjili pritisak na opsednuti Sirmijum.Medjutim,ni to nije pomoglo,jer je breucki Baton dobio veliko pojacanje od Desidijata i opsada grada je nastavljena.Rimljani su u pomoc pozvali trackog kralja remetalka,koji je poveo nekoliko hiljada konjanika i izvrsio veliki pritisak na panonce.Cecina Sever je poslao svoje poverenike u glavni stab panonskog Batona koji se nalazio kod,i danas ocuvane,zemljane kapije Fruske gore,pored danasnjeg sela Lezimira.Baton je u tajnosti prihvatio rimske uslove i izvrsio izdaju,zajedno sa pouzdanim vojnicima presao na rimsku stranu,a ostale je predao Rimljanima na milost.Milosti,ipak,nije bilo i mnogobrojni panosnki ratnici su razapeti na krstove duz puta od Sirmijuma ka gradu bononija Malata (danas Banostor).To je bio strahovit udarac za ustanike koji su,shvatajuci da je kraj blizu,imali samo jos jedan cilj-da kazne izdajnika i surovo su ga kaznili zbog sramocenja plemena Breuka koje je,zbog njegovog cina,izgubilo poverenje celokupnog ilirsko-panonskog naroda.vojskovodja Pines je zavrsio na krstu,u vec pomenutoj rimskoj osveti i njegovo telo su Panonci skinuli i spalili na lomaci u blizini lezimirske zemljane kapije.
    Drugi baton iz plemena Desidijata,posto je iozgubio panonsku vojsku,poceo je da polako gubi rat.Uskoro je uhvacen i predat vojskovodji Tiberiju,potonjem caru,kojeg je uplaseni Oktavijan Avgust poslao sa elitnim rimskim legijama da ugusi ustanak.
    Kad je izveden pred Tiberija,9.godine nase ere,Baton je zadrzao ponos i,upitan od strane Rimljanina zasto su se digli na ustanak,odgovorio je:"Zato sto vi svojim stadima ne saljete pastire,vec vukove..."
    Ubrzo posle toga odveden je u Rim,gde je ukrasio Tiberijev trijumf,zajedno sa jos nekim ilirskim poglavicama.posle trijumfa,prognan je u Ravenu,gde je umro pod nerazjasnjenim okolnostima.Po nekim piscima,Tiberije ga je pustio da zivi u Raveni,poklonivsi mu veliko imanje,a po drugima,umoren je gladju u rimskoj Mamertinskoj tamnici.
    posle ovog ustanka,Iliri su podlegli romanizaciji za koju se mislilo da je potpuno otudjila narod,ali pojava ilirskih imperatora je dokazala da svest porobljenih naroda nije bila unistena,vec se tajno i tiho razvijala kod mnogih ilirsko-panonskih plemena.

  9. #9

    Odgovor: SIRMIUM-grad mucenika i careva..jedini PRAVI rimski carski grad u Srbiji

    "...Sirmijum, ta velika i mnogoljudna majka svih gradova..."Amiannus Marcelinnus-RES GESTAE,IV vek.Rimski pisac,oficir i carski gardista.

  10. #10

    Odgovor: SIRMIUM-grad mucenika i careva..jedini PRAVI rimski carski grad u Srbiji

    SMRT MARKA AURELIJA ,

    Rimski car-filozof Marko Aurelije umro je u Sirmijumu 180.godine od kuge,a ne kao sto se u filmovima i dobrom delu literature navodi u Vindoboni(Bec).Takvo shvatanje je proizaslo iz cinjenice da je u trenutku smrti vodio rat protiv Germana,ali Germansko pleme Markomani,koje se i pominje u tom ratu,naseljavalo je teritoriju danasnje Backe.
    Istocno od Sirmijuma,na potesu Crepovac,pronadjena su dva rimska miljokaza,jedan iz 161.godine i drugi iz 198.godine,a oba obelezavaju rastojanje do Sirmijuma od tri rimske milje.Na prvom miljokazu pominju se imperatori Marko Aurelije i Lucije Ver.Na tom lokalitetu je bio stacioniran najveci deo rimske vojske koju je Marko Aurelije okupio za rat protiv Markomana,dok je sam car bio smesten u palati u Sirmijumu(peri ta basileia).
    Podatak o boravku Marka Aurelija u gradu nalazi se u delu Filostrata,u opisu puta Heroda Atika;Atik je zeleo da se opravda od neke optiuzbe Atinjana i pronasao je cara u Sirmijumu.Filostrat je naveo da je grad sluzio kao polazna tacka i glavni stab u ratu protiv Germana.Spis koji je sastavio Filostrat je veoma znacajan zato sto je i najstariji pomen carske palate u Sirmijumu,ali to ne znaci da ona i pre toga nije postojala,jer je i car Trajan zimu 100/101.godine proveo u gradu,zasigurno u palati.Pisac Herodijan ,takodje,pominje da je car ziveo u Sirmijumu,kao i da je u gradu neko vreme (170-174) boravila i carica Galerija Faustina sa kcerkom.U Sirmijumu je Marko Aurelije primio i vladara Jaziga ,Bakadaspesa, koji je dosao da moli za mir,ali ga je car odbio.Herodijan izricito navodi da je car Marko Aurelije umro u Sirmijumu od kuge 180.godine,gde je i spaljen,a pepeo mu je prenesen u Rim.Za Vindobonu nema ni jedan podatak,osim pronalaska Aurelijevih spisa,ali naki delovi njegovih filozofskih razmisljanja pronadjena su i u drugim mestima.Iako istoricari napominju da je te spise ("samome sebi") Aurelije i pisao u Sirmijumu,filmski reziseri su neumoljivi.Na dusu im se stavlja i proglasavanje njegovog sina Komoda za zlikovca,iako je bio miljenik naroda i vladao cak 13 godina.

  11. #11

    Odgovor: Rimski Presto Izgubljen Kod Sremske Mitrovice

    Citat kolle kaže: Pogledaj poruku
    Piše Radovan Kovačević
    Na tlu današnje Srbije dogodili su se veličanstveni i sudbonosni trenuci svetske istorije – šteta je što za to blago zna veoma mali broj ljudi Sedmog avgusta 317. godine, u antičkom Sirmijumu (Sremska Mitrovica) rodio se, kao drugi sin Konstantina Prvog i Fauste, Flavius Julius Valerius Constantius, u istoriji poznatiji kao Konstancije Drugi. Cezar je postao 8. novembra 324. godine i posle smrti Konstantina Prvog, naredio je pokolj svih potomaka Konstancija Hlora iz braka sa Teodorom. Pokolj su preživeli jedino budući cezar Konstancije Gal i budući avgust i imperator Julijan Apostata. Vladao je u nesrećno vreme propasti imperije i možda bi, da nisu bile takve okolnosti, postigao neke uspehe. Po rečima Amijana Marcelina, uz lep imperatorski izgled nije pristajala neverovatna gordost koja ga je obuzela. Zbog beznačajnih pobeda nad Germanima i Sarmatima, podigao je dva trijumfalna luka, jedan u Galiji, a drugi u svojoj prestonici Sirmijumu.Ovaj vladar je doprineo najvećoj sramoti koja je mogla da pogodi carstvo. Za vreme njegove vladavine izgubljen je imperatorski presto, korišćen još od vremena Oktavijana Avgusta i vladarske regalije koje su rimski imperatori generacijama nasleđivali. Opis tog događaja nalazimo u delu Amijana Marcelina “Res gestae”. Amija, pripadnik vladarske pratnje, veoma je precizno opisao vladavine careva u čijoj se blizini nalazio. Događaj o gubitku carskih regalija je vrlo precizno opisao, jer je tom činu lično prisustvovao. Provodeći zimski odmor 359. godine u svojoj prestonici Sirmijumu, Konstancije drugi morao je da ponovo smiruje pobunjena plemena sarmatskih Limiganata. Zahvaljujući pravednom namesniku Ilirika, Anatoliju, uspeo je da sakupi potrebnu vojsku i krenuo u pravcu Akuminkuma (Stari Slankamen), gde je jednu gradsku vilu preuredio u svoju privremenu ratnu palatu. Rasporedivši svoju vojsku pod šatore duž obale Dunava, osmatrao je varvare. Limiganti su još pre Konstancijevog dolaska, pod vidom prijateljstva, nameravali da za vreme oštre zime upadnu i opljačkaju Panoniju, dok je reka mogla da se premosti pre prolećnih bujica. Rimljani su, nasuprot Sarmatima, zimu teško podnosili pod šatorima. Nekoliko stotina Sarmata nalazilo se na rimskoj obali Dunava u blizini Akuminkuma. Konstancije je naredio da se u blizini tvrđave podigne zemljani tribunal, na koji je smešten carski presto da bi se primili poslanici Sarmata. Tražeći od Sarmata razloge za pobunu i napuštanje dodeljenih zemalja, nije ni slutio da se oni, u stvari, pripremaju za direktan napad na cara. Carev planer, geometar Inokentije, pored izgrađenog tribunala zahtevao je da lađe rimske rečne flote plove Dunavom i spreče prelazak ostalih Sarmata sa teritorije Bačke i Banata. Iako dobro razrađen, Inokentijev plan nije pretpostavio da će napad izvršiti varvari koji se već nalaze na rimskoj obali Dunava. Pognutih glava, mirno su slušali blagi carev govor i prekore, dok nije došao povoljan trenutak. Videvši cara kako je sasvim bezbedan na tribunalu, jedan od Sarmata skide cipelu, baci je prema tribunalu i uzviknu ratni poklič Sarmata: “Marha, Marha”! Odjednom, podigavši sakrivenu ratnu zastavu, svi Sarmati jurnuše prema caru. Konstacije, gledajući sa visine, video je blisku opasnost od nadiruće rulje varvara sa podignutim mačevima i kopljima. Pomešavši se sa neprijateljskim i svojim vojnicima, koji nisu raspoznavali da li je on imperator ili običan vojnik, i kako nije bilo vreme za oklevanje i popuštanje, on uzjaše hitrog konja i pobeže u brzom galopu. Malobrojni rimski vojnici u carevoj pratnji nisu mogli da odole navali mnogobrojnih Sarmata, i tom prilikom je otet imperatorski presto sa zlatnim jastukom, a da se niko nije čestito ni suprotstavio. Čim se pročulo da je imperator u opasnosti i da je doveden do ruba propasti, vojska je rešila da mu što hitnije pritekne u pomoć. Smatrali su da je car svojom hrabrošću doveden u nezavidnu situaciju, i još upola pokrivenog tela bacili su se na gomile varvara. Čuvena vatrena četa rimskih legionara koja je prva krenula da spere sramotu, gazila je sve pred sobom, ne štedeći ni već poginule, ranjene i zarobljene varvare. Hrabri tribun Skutarija Cela, krajnjim naporom je pokušao da povrati presto, ali je pao izboden kopljima. Iako je rimska vojska razbila varvare i povratila ugled, Sarmati su carske regalije prebacili na drugu obalu i tu im se zauvek gubi trag. Možda su priče i legende o tom prestolu i bogatstvu izrade i izazvale sarmatske susede da pokrenu bujicu naroda i krenu na rimske granice. Sigurno je da sarmatsko hvalisanje nije izostalo, i možemo samo da zaključimo kakve je efekte kod varvara izazvala nesmostrenost jednog, sasvim solidnog, rimskog imperatora. Međutim, nesrećne okolnosti su i dalje pratile Konstancija, kao, uostalom, i sve pripadnike Konstantinove porodice. Ubrzo se protiv njega pobunio cezar Galije, Julijan Apostata, a uz to izbila je pobuna u Aziji. Konstancije je hteo da reši prvo azijski problem, ali ga je smrt zatekla 8. novembra 361. godine u mestu Mopsukrene, blizu Tarsa, u Kilikiji. Njegov usud delila je i njegova kćerka Flavija Maksima Faustina, prozvana Konstancijom, supruga cara Gracijana koja je pukim slučajem izbegla zarobljavanje od strane Kvada, bežeći dvokolicoma iz carske vile Pistrensis (kod Šida) do Sirmijuma. Da su je varvari stigli, bila bi prva zarobljena rimska princeza u istoriji.
    ....hm....covek prepisao moj tekstiz jednog casopisa...ali je bar stavio ime autora...

  12. #12

    Odgovor: SIRMIUM-grad mucenika i careva..jedini PRAVI rimski carski grad u Srbiji

    imena poznatih sirmijumskih mucenika:
    ...Sveti Irinej,
    ...Sveti Dimitrije,
    ...Sveti Sinerot,
    ...Sveta Bazila,
    ...Sveti Amvrosije,
    ...Sveti Hermagora,
    ...Sveti Montan,
    ...Sveta Anastasia,
    ...Sveti Maksimin,
    ...Sveta Maksimina,
    ...Sveti Sekund,
    ...Sveti Sebastijan,

    zapis letopisca:"...26.februara 305.godine,pogubljena su 72 Hriscanina,28. i 30.marta 305.godine oko 50,a u julu iste godine preko 30,a u avgustu 308.godine preko 200 Hriscana..."
    Na zalost imena im nisu ostala zabelezena,ali svaka stopa Sirmijuma zalivena je krvlju Hriscaniskih mucenika...

  13. #13

    Odgovor: SIRMIUM-grad mucenika i careva..jedini PRAVI rimski carski grad u Srbiji

    LUCIUS DOMITIUS AURELIANUS

    U Sirmijumu se u decembru 214.godine rodio jedan od najsposobnijih rimskih careva,Lucije Domicije Aurelijan.Aurelijanov otac bio je zemljoradnik i bastovan,a majka svestenica boga Sola,Do prestola se probio kroz vojnicku karijeru,a kao car postao je pobornik apsolutisticke doktrine,pokusavajuci drzavi da nametne novu sinkretisticku religiju boga Sola.
    Aurelijan je zavrsio Klaudijev rat,ali se odlucno sukobio i sa drugim varvarima na rimskim granicama i postigao mnoge pobede.Bio je,ipak,prisiljen da se povuce iz Dakije,koju je ranije osvojio Trajan,i da na desnoj obali Dunava osnuje dve male provincije,nazvane istim imenom-Dakija.
    Sa Aurelijanom je zapocela defanzivna politika rimske drzave,a opasnost koja je pretila od varvara navela je cara da bedemima opase grad Rim,u duzini od nekoliko kilometara,koji je sve do njegovog vremena bio neutvrdjen,slobodan i bezbedan grad.
    Aurelijan je u Sirmijumu boravio za vreme cara Klaudija II Gotskog,koji ga je postavio za komandanta svoje konjice.Posle Klaudijeve smrti od kuge,za koju neki smatraju i da je mozda bila nasilna,panonske legije stacionirane oko Sirmijuma proglasile su u aprilu 270.godine Aurelijana za cara.
    Velike i sjajne pobede na razlicitim ratistima donele su Aurelijanu veliku titulu RESTITUTOR ORBIS (obnovitelj sveta) i dale mu pravo na veliki trijumf u Rimu.Dosta je investirao u izgradnju svog rodnog grada,a tu je i smestio svoju tzv "neopredeljenu" kovnicu novca.
    Stalni i teski ratovi doveli su do problema popunjavanja vojske,pa je u Aurelijanovo doba pocela politika regrutacije i favorizovanja varvara.Ugusio je,surovo,jednu od najvecih rimskih civilnih pobuna,poznatu kao "pobuna monetarija",odnosno bankara i kovnicara novca,ali je i sam bio ubijen u jednoj od mnogobrojnih zavera koje su protiv njega spremane,275.godine.

  14. #14

    Odgovor: SIRMIUM-grad mucenika i careva..jedini PRAVI rimski carski grad u Srbiji

    U spisku sirmijumskih mucenika zaboravih i cetvoricu ovencanih,koji su poznati kao QUATTRO CORONATI,iako ih je u stvari bilo pet,ali on im je bio samo pomocnik jer su prva cetvorica bili majstori kamenoresci,postali su zastitnici i nekih masonskih loza i kamenorezaca sirom Evrope,o njima samima vise neki drugi put,a evo njihovih imena:
    ...Sveti Klaudije,
    ...Sveti Kastorije,
    ...Sveti Simpronijan,
    ...Sveti Nikostrat,
    i peti:
    ...Sveti Simplicije,
    Nema grada u Srbiji,a i sire,koji je dao vise Svetitelja od Sirmijuma.

  15. #15

    Odgovor: SIRMIUM-grad mucenika i careva..jedini PRAVI rimski carski grad u Srbiji

    CETVORICA OVENCANIH

    Vekovima paznju istoricara i arheologa privlaci ,u crkvenim krugovima,poznata legenda o "cetiri sveta mucenika ovencana slavom" ili PASSIO SANCTORUM QUATTUOR CORONATORUM,poznatija kao legenda o Fruskogorskim mucenicima.
    Prica je sacuvana u mnogim starim latinskim rukopisima koji se cuvaju u Vatikanu,Parizu,Milanu,Veroni,Bernu i Minhenu,a postoje i drugi spisi kao sto je jedan grcki iz XII veka.
    U legendi pise da je car Dioklecijan imao velike kamenolome na Fruskoj gori i odatle se u Sirmijum i druge gradove dovlacio kamen izuzetnog kvaliteta PORFIR i TASOSKI mermer.
    Jednog dana je Diklecijan resio da licno obidje gradiliste i prisustvuje vadjenju i obradi kamena.Tada mu se dopala jedna vrsta crvenog kamena slicna porfiru,pa je naredio da mu radnici i majstori naprave kip boga Sunca na kolima sa cetiri konja,i da to sve bude izradjeno od jednog monolita.I nadzornici i radnici,njih 627 na broju,nasli su se u velikoj nevolji,jer je bilo jako tesko naci tako veliku zicu kamena.Ali medju radnicima,po legendi,nalazila su se i cetiri potajna Hriscanina :Klaudije,Kastorije,Simpronijan,Nikostrat,kojima se pridruzio i mladi ucenik Simplicije.Uzdajuci se u svoju veru,oni su pronasli odgovarajuci blok i izradili skulpturu visoku 25 stopa.Dioklecijan je bio vrlo zadovoljan delom i podelio je radnicima velike i bogate poklone.Medjutim,odmah je naredio da se na mestu kamenoloma tzv DEBELOM BREGU ,sagradi jedan hram i u njega smesti pozlaceni kip boga Sunca.Ista Hriscanska grupa dobila je prvo zadatak da izradi kamene stubove i kapitele za hram,zatim skoljke za cesmu i bazen za vodu sa mnogim umetnickim statuama i najzad figuru boginje pobede Viktorije,boga ljubavi Amora i boga zdravlja Eskulapa.Kada je,posle izvesnog vremena,Dioklecijan video izradjene skulpture ,obradovao se i rekao:"...srecan sam sto ste tako vesti,ali zasto niste izradili i Eskulapa,boga svakog zdravlja? Idite s mirom i izradite mi taj kip,izradite i lavove koji bljuju vodu i orlove i jelene i mnogo drugih zivotinja..."
    Klaudije,Kastorije,Simpronijan,Nikostrat i Simplicije ponovo su se bacili na posao i za cetiri meseca izradili sve osim Eskulapa.Pred dolazak cara svi kipovi su bili poredjani na jednom polju,okruzeni radnicima i nadzornicima.Dioklecijan je ponovo uzalud trazio Eskulapa,a tada su mu nadzornici,vec ljubomorni na uspehe Hriscanske grupe,otkrili njihovu tajnu.Car je isprva pokazao veliku blagost,ocekujuci da ce se Hriscani ipak pokoriti njegovim zahtevima,ali je kasnije,iznenadjen njihovom upornoscu,i podstican od nadzornika,naredio da moraju javno da prinesu zrtvu bogu Sunca po starom obicaju,ili ce biti umoreni strasnim mukama.Kada nisu pomogla nikakva nagovaranja,Hriscani su isibani,a zatim jos zivi zatvoreni u olovne sanduke i baceni u Savu.
    Po misljenju istoricara,legenda sadrzi verne dogadjaje donekle samo uokvirene mitskim oreolom.Vec u VI veku,u Rimu,na Labikanovom putu bio je podignut hram ovim sirmijumskim mucenicima,a prenesena su i njihova tela,tajno izvadjena iz Save.Taj hram i danas postoji u Rimu i nosi ime BASILICA SS QUATTRO CORONATI,a u kripti su i danas vidljivi sarkofazi u kojima mucenici pocivaju.
    U srednjem veku su kamenoresci iz Sirmijuma (Fruskogorski mucenici) uzivali veliku slavu.Njima su posvecene mnoge crkve u Engleskoj,Belgiji,Francuskoj i Italiji.Udruzenmja kamenorezca su ih smatrala za svoje zastitnike i to postovanje se odrzalo do danas.U Rimu,Firenci,Arecu i drugim gradovima nalaze se njihovi likovi na kamenim spomenicima,gde su prikazani kao patroni kamenorezackog zanata.Kasnije su postali zastitnici slobodnih zidara (masona),narocito u Engleskoj i zapadnoevropskim gradovima Antverpenu,Brizu,Briselu i Luvenu.

Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Moj grad na reci
    Autor Turkmenbashi u forumu Vojvođanski bircuz
    Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 08.06.2010, 17:28
  2. Prepoznajte grad
    Autor irnik u forumu Turizam i putovanja
    Odgovora: 425
    Poslednja poruka: 25.01.2010, 23:30
  3. Sex i Grad
    Autor Lillith u forumu Spomenar
    Odgovora: 52
    Poslednja poruka: 22.08.2009, 22:03

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •