Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro
Pa zavisi kako se ostavis prema njoj od prog dana. Moja voli da trcka po kuci i napolje bude "razigrana", ali je uglavnom mirna.
Budućnost će se desiti, bili mi spremni ili ne.
Jao ja sam imala crnu labradorku.Poginula je na moje oči.Nikad je neću prežaliti.Ovako izgleda moja Agata
O da! Čuda su moguća,ako dovoljno jako veruješ u njih
Nažalost, više ne. Imao sam svojevremeno nemačkog ovčara. Prelep i prepametan pas. Nemam kod sebe njegovu sliku, ali ova pronadjena na net-u je najpribližnija
Obožavam pse i mogu se pohvaliti da psi mene jako vole, čak i oni koje sretnem prvi put u životu, negde na ulici.
imala sam u detinjstvu nemackog pticara,posle americkog baseta,pit bula..
onda smo kupili napuljskog mastiffa i zaljubili se nacisto
ne bih mogla vise da zamislim drugu rasu u dvoristu...napuljski mastiff je nase obozavano bice,pas koji je deo porodice i skojim svi razgovaraju
i nasi prijatelji su svi ludi za njim
sad smo kupili i malu zenku a i ona je odmah kupila nas
Ploviti se mora i bez broda ..
Bas nesto razmisljam, citajuci neke vase poruke o psima..
Ovaj moj nikad nije metnut na povodac. Probali smo, ali nije hteo. Vristao je kad smo mu ga stavili, k'o da mu kozu sa ledja deremo. On ima svoj sistem. On lepo pesaka pored nas (mene, tate, sestre). Ja pesaka, on trucka napred i povremeno se okrece da vidi gde sam. Ja bajsom, on trci pored mene. Ja kolima, on trci za kolima I uopste nije preterivanje. Vec je postala navika. Ako slucajno ispadne iz kuce a da ne zelim da ide sa mnom.. Jbg, sad trpi Teodora, jer nema sanse da ga vratis u dvoriste ili u kucu ako vidi da si krenuo. Ako pocnes da vices na njega da udje u dvoriste, on se samo izvrne na ledja, a ako mu pridjes i ako zelis da ga uneses unutra (da, i to radim), pocne da cvili k'o da cu da ga bijem. Mukica. Ako kojim slucajem negde idem bajsom, on ce sesti pored bicikla i cekati da ja krenem kuci (ili gde god vec) i idemo zajedno. Isto vazi i ako se negde zaputimo peske. Obicno prvo istrazuje, pa posle dodje kod mojih nogu i tu bude dok ne krenemo.
Sa druge strane, samo je jednom bio vezan. Ta epizoda je trajala citava dva sata. Cvili, place, dreci, laje, kevce, ukce, brekce, kopa pa tako u krug. Videli smo da tako ne ide. A realno, meni bi srce puklo kad bi bio vezan. Obozavam ga, to je moja Lepica
Krek, krek.. Ne gudra
Imam 3 psa...a volela bih jos i ovo cudo,sve ovim cvetom u "kosi"
http://zooberza.poljomasine.net/zoob...e/ZOV3_9_1.gif
Oni koji me srecu,misle da ja to putujem.A ne putujem ja...to beskraj po meni hoda...
vidim da ja nisam ovde prijavila najnovijeg clana porodice - Spajk
Sibirski haski koji sad ima 6 meseci a stigo je kod nas kad je imao mesec dana. Neverovatno blesav je i neumoran kad je igra u pitanju. A kad mu je dosadno lele majko, vuk mu nije ravan kad pocne da zavija i jauce
Tad plasi babe koje jos uvek veruju da je zavijanje psa los znak
I bas kao sto sam citala na netu, pravi je Hudini kad zeli da pobegne. Dzaba mi pravili boks i ogradjivali ga i sve moguce rupice zatvorili, uvek bi nasao nacin da izadje. Od tad je na lancu jer svako ko prodje on bi da se igra s njim i jede sto god mu daju pa nam je strah da ga neko otruje.
Macka moze da mu pozavidi kako se penje kad zeli da izadje iz boksa. A sto mrzi macke joooj.
e jos uvek muku mucimo s cesljanjem. danas me grickao onako upozoravajuce, kad god bih malo jace trgnula cesalj na mesta gde mu je dlaka zamrsena. a sto vuce bre ruku ce da mi otkine.
inace sin je presrecan jer ima jedno plavo drugo braon oko, jer prema jednoj legendi pas koji ima razlicite oci u sebe ima vucju krv
a ja volim ga beskrajno i uzivam kad se igra, mazi, pa dodje da se grlimo.... to mi je prava terapija za smirenje.
Poruku je izmenio Bombica, 17.01.2014 u 00:52
Da imam dva psa..... Inace mnogo volim zivotinje i prirodu.....
Đorđe the pas je nešto najbolje što mi se desilo otkad sam na privremenom radu u inostranstvu.
On je moj psihoterapeut, moj melem i moje đuto sunce. Ja se s njim sita ispričam. I verujem da me jedino on razume.
I moj muž je ljubomoran na njega i često kaže: jbt, pa više voliš tu džukelu nego mene. Kad ćeš meni tako da tepaš?
-Nikad.
Đorđe hrče kao na takmičenju. Kad udahne proizvodi zvuk motorne testere, a kad izdahne...pa ne znam, obrazi mu se naduvaju i ispušta neke bp bp bp zvukove...kao traktor kad brekće u leru. I često noću moram da cokćem i zviždim da bih ga probudila inače mi nema spavanja.
Omiljena aktivnost mu je prdenje u malim, zatvorenim prostorima tipa...lift, šator, auto...
Jednom je tako prdnuo da smo morali da zaustavimo auto i izađemo napolje. Čađava dvocevka... masakr na autoputu...strava i užas.
Ne voli zečeve, veverice i vrane. Popizdi kad ih vidi na ulici.
Ne voli nešto preterano ni ljude. Pogotovo malu decu.
Ustvari, ja mislim da on voli jedino nas, za sve ostale ga zabole uši.
Mene voli najviše.
Bio je lud dok se nisam vratila iz bolnice. Preležao je kod ulaznih vrata.
A onda je 4 dana i 4 noći sedeo i ležao pored mog kreveta, pomerio se nije dok ja konačno nisam ustala.
I tako. Sinoć sam cmizdrila k'o neka božmeprosti plačipička.
Postoji sumnja da Đorđe ima tumor. U sredu idemo na nove preglede i konsultacije i živa nisam šta će da mi kažu...
Moje tele. Moj Cune Gojković. Moje đuto sunce.
Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro
Zlobnici kažu da je ovo mačka a ne pas
Gather ye rosebuds while ye may...
I jeste mačka, pas izgleda nekako...manje liči na mačku
Najgora je uš što iz opanka iziđe.