Branko Ćopić - Strana 2
Strana 2 od 2 PrvaPrva 12
Prikaz rezultata 16 do 21 od ukupno 21
  1. #16

    Odgovor: Branko Copic

    BOSANSKI TRKAČI


    Svakoga dana, vedra il mrka,
    kroz Bosnu moju vodi se trka.
    Četiri staze, svaka se vije,
    na svakoj trkač. Ko li će prije?

    Na prvoj stazi djevojka Una,
    vječito mlada, znana iz buna,
    kićena cura iz Martin-Broda,
    nakit joj sija, zelena voda.
    Uzela zalet sa ličkih čuka,
    od strmih stijena štrbačkog buka.

    Niz drugu stazu juriša hučno
    veselo momče, smjelo i bučno,
    ponosni Vrbas, lakoga hoda,
    planinac Vrbas, ledena voda.
    Pod njenom snagom klisura puca,
    zlaćano zrnce na dnu svjetluca.

    Na trećoj stazi sunčano sijeva
    žuborna Bosna od Sarajeva,
    gore joj oči, jutarnja rosa,
    u pjeni šumnoj zelena kosa.
    Vije se, igra, kroz gore hita,
    nemirna, bistra i ponosita.

    Na krajnjoj stazi prepreke mrvi
    djevojka crna, gorštačke krvi,
    s kamena kraja, mrkih daljina,
    vječito tužna, studena Drina.
    S hukom se ruši, ne pjeva ništa,
    pomamno juri kroz razbojišta.

    Na krajnjem cilju, u jutra plava,
    trkače prima pospana Sava.

    Branko Ćopić

  2. #17

    Odgovor: Branko Copic

    IZOKRENUTA PRIČA

    (Ova je priča pretrpjela zemljotres, pa je u njoj sve ispreturano. Pokušajte vi da svaku riječ vratite na njeno pravo mjesto.)

    Tek je brdo izišlo iza sunca, a krevet skoči iz prostranog čiče, navuče noge na opanke, stavi glavu na kapu i otvori kuću na vratima.
    – Gle, noćas je zemlja dobro pokvasila kišu! – začuđeno progunđa brk sučući čiču, pa brzim dvorištem požuri niz korake, istjera štalu iz krave i reče:
    – Rogata livado, idi pasi u zelenoj kravi, a ja ću noge pod put, pa ću poći u drva da donesem šume.
    Čiča stavi rame na sjekiru i namignu babom na svoje oko.
    – Bako, skuvaj u jajetu četiri lonca dok se posao vrati s čiče. Danas će ručak slatko pojesti starca.
    Put raspali niz čiču dižući svojom širokom prašinom oblake opanaka. Od toga se uplašiše neka kola, pa u trku izvrnuše konje, a uzda ispusti kočijaša i bubnu ledinom o leđa.
    Događaj se uplaši od ovoga neobičnog čiče i opruži polje preko nogu jureći brže nego brdo preko zeca. Najzad, kad je bacio sebe ispred pogleda, od zuba mu zacvokota strah i glava mu se diže na kosi: iz obližnjeg vuka virila je krvoločna šuma!
    – Au, sad je bostan obrao čiču! Obuzet ludim starcem, naš ti strah preskoči preko čakšira i podera trn, pa brže od polja potrča preko zasijane zvijezde.
    Pred kućnom babom dočeka ga vjerni prag.
    – Tako mi svetog vuka, eno nedjelje u šumi! – viknu glasina hrapavim čičom.
    Kuća se prepade, uskoči u babu i zabravi ključ vratima, a siroto drvo pope se na čiču i gore se uhvati granom za ruke očekujući dvorište da dojuri u vuka.

    Branko Ćopić

  3. #18

    Odgovor: Branko Copic

    Jednom mu i ja napisah pismo, koje sam stavio na početak svoje knjige ...

    Dragi moj Branko,
    Noć je jedna od onih ukojoj mi je izmakao san i da ne bih po glavi premotavao stvari od kojih mi bude loše ja odlučih da ti se javim, jer tako će mi biti i ljepše i bolje. Mnogo je godina prošlo od kako si svojom voljom otišao sa ovoga svijeta, čak dvadeset i osam. Sjećanja na tebe punim životom žive, a ja sam ti pouzdan svjedok za to.Meni kao ni ostalima nije najjasnije koji je razlog tvog odlaska, a ti si mogao da odeš jer si iza sebe ostavio mnogo djela da svjedoče o tebi i tvom životu.Ti znaš da sam ja pisanu riječ zavolio zahvaljujući tebi.A da li je to dobro? Ne znam ni sam , zanese se čovjek u sve ovo pa mu dođe da skoči s mosta.Podstakao si mnoge da zavole poeziju i prozu, ta dva začarana svijeta gdje je nebo od čarolije načinjeno, a zvijezde od kristala, gdje moguće je sve što se useli u maštu. Ti si me naučio da u svemu pronađem lijepotu , ja ljepotu tražimi u ovoj noći u kojoj se pored tišine čuje samo ovo moje pero koje veselo šeta po papiru proizvodeći tako svojstven zvuk.Kuca i sat, tiho i neumorno. Volio bih da u ovom času iz tišine izroni neki tvoj lik, možda sam djed Rade i da me izgrdi što ne spavam u ovo doba.Svi likovi iz tvojih djela sada su s tobom gdje ti živiš nekenove priče ili pak gore pišeš knjige koje rajska djeca čitaju kao lektiru. Tvoj raj mislim da izgleda kao podgrmečko selo iz tvog djetinstva, ako je to zaista tako, znaj da mi je drago. Mene još proganjaju misli od kojih mi se ne spava,uzalud ja bježim i uzalud pričam s tobom o stvarima koje ti već dobro znaš.Rado bih u snove ali mi zlatne kapije snova nisu otvorene, ključ od tih kapija sam negdje izgubio.Hajde da se vratimo u stare dane, da skinemo prašinu sa tih nebeskih polica na kojima su složena sjećanja.Ja sam rođen nekoliko godina poslije tvoje tragične smrti. Za tebe sam doznao sa nekih šest godina, tad sam vjerovao da si živ, zar je moguće da neko ko knjigom uljepšava dane bude mrtav... Ne, pisci ne umiru, sve dok ne umru njihova djela.U nekim kasnijim godinama sam doznao da si 1984. godine skočio s mosta i tako stupio na put koji vodi ka nebu.Čitajući tvoja djela u mašti sam sebi dočaravao slike, i danas se sjećam te izmaštane kuće koja je nekad bila tvoja.Tako smo se ti i ja zbližilii postali prijatelji.Ja ne volim kad za tebe kažu da si dječiji pisac, i mislim da pisac ne može biti samo dječiji, samo domaći, mlad ili star, pisac jedino može biti pisac.Dobar ili loš, to ovisi o tome kako se ko kome dopadne. A opet,djetinstvo najčistiji je i najuzvišeniji period ljudskog života, prepun mašte gdje se daleka vremena čine nedokučivima i milijunima svjetlosnih godina daleko.Mislim da dok sam živ nikada neću zaboraviti neke tvoje priče i pjesme.Ja u svako doba dana ili noći mogu odrecitirati „Mala moja iz Bosanske Krupe“,a nikad dokučio nisam šta me to veže za tu pjesmu, samo znam da mi je jako draga. A tek „Magareće godine“ koje mi uvijek mogu izmamti osmijeh na lice.Ja ti evo razmišljam dali mi u čijim srcima postoji malo tajanstveno pero i kroz čije vene teku lijepe riječi i kada izađemo iz tih magarećih godina; hoću reći, da li odrastemo? Ne,zasigurno ne. I ti si po stare dane kroz svoja djela živio neko pozno djetinstvo.Moja prijateljica Sanela inače pjesnikinja mi reče da nije ni lijepo, ni pametno odrasti, i da je to vječno djetinstvo u duši neprocjenjiv i važan dio nas, i još je dodala : „Nemoj odrasti ni slučajno“. Davno sam te još uzeo za svog idola, i trudim se kad god mogu da ispišem poneku praznu stranicu.Prazne stranice su beskonačnost, one nijemo čekaju u budućnosti svakog od nas.Novi dan se već ugostio u vremenu, a ti i ja iz nekih starih dana još izašli nismo.Zašto bi? Oni se uvijek ljepšima čine.I ovaj dan koji je ovdje, nekad će stati u red starih dana i činiti se lijepim meni ili nekome drugom.Možda on u svojoj torbi nekome beskrajnu sreću nosi.Ne pitam te jesi li gore uspio pronaći svoju„malu iz Bosanske Krupe“ u koju si se zaljubio na prvi pogled i godinama je nosio u svom srcu? Je li i sad lijepa, da li je ravnodušna na te divne stihove?To te pitam iz nekih svojih razloga. Ovaj svijet je jedna prolazna epizoda nakome sretneš draga lica, upoznaš, voliš, izgubiš i živiš za ponovni susret.Opetč ujem kako kuca sat i kao da u slogovima izgovara meni drago ime, on to namjerno radi. Da, baš sat ili kako ga ti nazva „čudesna sprava“. U ovoj noći drugujemo ti, ja i sat. Možda i Mjesec plovi nebom, ali ja ga ne vidim,vjerujem da je i bolje, i ne znam kakve veze on ima s nama i zašto je tako čest motiv u tvojim djelima... Mjesec, noćni putnik, skinica, noćni posmatrač,prijatelj lopova i onih na čijem jastuku spava tuga. On dakle, nikako ne može biti naš drug. Razumijem za Sunce, jer si ti njegovim sjajem obasjao srca i duše tvojih čitatelja, a ja sam svojim pjesmama izmamio možda najljepši osmijeh na svijetu čiji je sjaj ravan sunčevom. Sunce je sjaj, toplina, nada, život, a Mjesec?On je tuga i nesanica. Pomislit ćeš da je on razlog zbog kojega ja ne spavam.Ne, nije on, moj razlog je daleko ljepši od Sunca i Mjeseca. Ipak su Mjesec i Sunce ono što je zajedničko prolaznom i vječnom svijetu. Puno je toga zajedničkog tebi i meni, dragi prijatelju, iako smo vječnošću razdvojeni.Mene još ne opija san,a sve bih dao da zaplovim snenim morem slatkim. Čujem sad uznemirili su se svi psi u okolini, možda oni svojim lavežom tjeraju nesanicu koja se uvukla u moju ulicu. Jednoga dana ja ću sasvim sigurno doći gore k tebi, možda pogodim baš na Miholjdan, tvoju slavu, kada kod tebe u goste dođu svi oni koje voliš. A do tada ću u srcu čuvati neke drage momente o kojima ću pisati i boriti se sa životnim ofanzivama, baš kao tvoj Jovandeka Babić koji sad možda naseljava neke istočne dijelove raja. Odoh ti ja, ne zato što mi se sad spava, i ne zato što ponestaje tinte u ovom peru, već zato što bih mogao otkriti neke uzvišene tajne, a svijet i život bez tajni ne mogu, one su svuda oko nas. I reci mi molim te još nešto; koje je zapravo boje sljez?
    Tvoj prijatelj

    Emir S. Nišić

    26.03.2012.
    Poruku je izmenio emirnisic, 01.03.2014 u 19:11

  4. #19

    Odgovor: Branko Copic

    prvim danom nove nam 2015. navrsilo se 100 godina od rodjenja velikog jugoslovenskog pisca Branka Ćopića..

    po­sta Sr­bi­je ga je ispostovala objavljivanjem filatelističkog iz­da­nja "100 godina od rođenja Branka Ćopića".. evo jos poneki isjecak iz novina:

    "Djela velikog pisca Branka Ćopića trebalo bi da čitaju sadašnje generacije zbog njegovog jezika i humora, savremenosti i svevremenosti, poručeno je večeras na akademiji održanoj u Banjaluci povodom 100 godina od rođenja Ćopića."

    Sve što je napisao, pušteno je u svet iz prve ruke, bez prepravljanja. Nikad nije upotrebio pisaću mašinu, niti hemijsku olovku. Pisao je grafitnom olovkom, a na stolu ih je imao nekoliko. Iza njega su ostala nezaboravna dela "Orlovi rano lete", "Doživljaji Nikoletine Bursaća, "Ježeva kućica", "Bašta sljezove boje". U ovom testamentarnom delu, u posveti Ziji Dizdareviću, napisao je:

    "Umnožavaju se po svijetu crni konji i crni konjanici, noćni i dnevni vampiri, a ja sjedim nad svojim rukopisima i pričam o jednoj bašti sljezove boje, o dobrim starcima i zanesenim dječacima... Prije nego me povedu, žurim da ispričam zlatnu bajku o ljudima."

    - Ćopić je jedan od najvećih pisaca u svetskim razmerama, svestran i neprolaznih književnih vrednosti - kaže za "Novosti" Zlata Đerić, predsednica Odbora za obeležavanje Ćopićevog jubileja, koji je pokrenuo inicijativu da se u Hašanima izgradi spomen-područje "Bašta sljezove boje". - Na njegovoj etici počivaju svi kosmički principi čovečnosti. Njegove knjige se mogu "prepisivati na recept" za bolje podnošenje života. U modernom vremenu gde se pomalo proteruju vrednosti, on je gotovo izgnan iz obavezne lektire. Političko pripadanje, prema kojem je imao apsolutno pošten odnos i zdrav kritički stav, koštalo ga je mnogo, a posledice se osećaju i danas. Moramo znati da ako moderni standardi zaobiđu Branka Ćopića, bićemo na gubitku kao društvo. U Švajcarskoj, na jednom univerzitetu postoji čitava katedra koja se bavi ontologijom Branka Ćopića. Toliko su ga priznali drugi, a gde smo tu mi?!




    ja stvarno ne znam... citaju li se Copiceva djela danas u skolama?
    moomoo meee jooouu

  5. #20

    Odgovor: Branko Copic

    za sve one koji su zaboravili


    moomoo meee jooouu

  6. #21

    Odgovor: Branko Copic

    Meni je njegovo samoubistvo nerazjasnjena misterija,razlozi koje su naveli bez veze.

Strana 2 od 2 PrvaPrva 12

Slične teme

  1. Branko Radičević
    Autor ARIJEVKA u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 20
    Poslednja poruka: 02.02.2014, 16:10
  2. Branko Ve Poljanski
    Autor zosim u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 30.07.2013, 22:55
  3. Branko Miljković
    Autor blueella u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 55
    Poslednja poruka: 30.07.2013, 22:14
  4. Antun Branko Šimić
    Autor lunejuvenal u forumu Jugoslovenska poezija
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 04.03.2012, 19:08

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •