Branko Copic


1914-1984

~ je jedan od najpopularnijih i najplodnijih pisaca srpske knjizevnosti XX veka. Njegovo delo je obimno i zanrovski raznoliko - pisao je pripovetke, romane, pesme, komedije, satire, filmske scenarije, price i pesme za decu. U toku svog dugog stvaralackog rada, koji je trajao vise od pola veka, stvorio je knjizevno delo koje vremenski i tematski obuhvata veliko razdoblje novije istorije srpskog naroda - od perioda izmedju dva svetska rata do osme decenije ovog veka. U prvom periodu stvaralastva Copic je pripovedao o ljudima svog zavicaja, o njegovom tegobnom zivotu pritisnutom siromastvom i svakojakim nepravdama. U drugom periodu u njegovom knjizevnom izrazu doslo je do sadrzajnog poistovecenja knjizevno-estetskih i idejno-revolucionarnih ciljeva, kada je Copic bio ovencan slavom najpopularnijeg partizanskog pisca, da bi u trecem periodu doslo do izrazaja razocarenje u stvarnost socijalistickog drustva, sto je potisnulo ideolosku tendenciju i inteziviralo emocionalne sadrzaje i lirski karakter njegove slike sveta. Pisanjem bajki o detinjstvu i ratu Copic je branio i samoga sebe od stvarnosti u kojoj mu je bivalo sve tesnije i tamnije, da bi njegova melanholija vremenom postajala sve izrazenija i da bi 24. marta 1984. izvrsio samoubistvo.