Nastavi pričicu
Strana 1 od 4 123 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 49
  1. #1

    Nastavi pričicu

    Ako ste raspolozeni hajdmo zaigrat josh jednu igricu, verovatno je svi dobro znate .. Ja cu zapocheti prichu, a na vama je da je nastavite kako znate i umete . Mislim da je najbolje da svako pishe u svom rodu

    Dakle

    Toga jutra kao i obichno ishao sam u shumu da vezzbam karate Shuma je blizu moje planinske vikendice i ima zgodan izolovani proplanak. Miris borovine prozziima alveole, a cvrkut ptica tek po neked poremeti neki zalutali sakupljach pechuraka. Tek shto sam pocheo obuzelo me osecanje da me neko posmatra.Sezona pechuraka odavno je proshla.Okrenuo sam se ...
      Vrh

  2. #2

    Odgovor: Nastavi prichicu

    ... i ugledala veselu siluetu starog šumara Zaharija, kako mi se približava, skakućući sa noge na nogu. Odlučih da odradim još jedan mavaši geri na brzaka, pre nego se upustim u neizbežno čavrljanje sa mudrim Zaharijem...
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid

      Vrh

  3. #3

    Odgovor: Nastavi prichicu

    Na brzi okret mavashija veselo se nadovezao korak, te ja gotovo doskakutah do starog shumara. Taj je bogme vido chuda i stvari i shumskih se pricha naslushao i naprichao vishe neg uchitelj Pera iz Donjeg Borovika. Pogledashe me starachki vodenaste, al josh uvek zivahne i dobronamerne, plave ochi. Znamo se dobro nas dvojca. Od njegovog sina sam kupio plac, a njegov brat, najmladji od dvanaestoro dece mi je gradio vikendicu..

    -Opet mi bijesh shumu, reche veselo.. bolje da si uzeo ashov pa zasadio koje drvo...Vidish ona brda tamo, sve je to bila shuma tamo kad sam ja bio dete..

    Zaharije ima puno veselih pricha iz detinjstva. Kada on pochne svoju prichu svi slushaju. Deca ostavljaju svoje igre .. Zene spushtaju preslice.. Mushkarci naspu josh jednu i zatvore flashu.

    Odmah sam stekao osecaj da nije tu samo da bi mi prichao priche o svom detinjstvu. U ruci je nosio torbu u kojoj choobani obichno nose svoj ruchak i vode za dan.. A on nikad nije imao ovce. Mozda je neshto doneo bash meni, a mozzda je krenuo u susedno selo i poneo ruchak jer je selo na dan hoda...
    Poruku je izmenio HLEBmaster, 15.04.2006 u 20:22
      Vrh

  4. #4

    Odgovor: Nastavi prichicu

    ... Ne očekuj da ti pričam neke dogodovštine iz detinjstva, mlada damo! - reče, čitajući mi misli... Ovaj stari momak našao je ljubav svog života, u susednom selu. Madam voli kajmak, pa joj nosim malo, onog našeg, starog, slanog!

    Počela sam da se oblizujem, a on me potapša po ramenu... - Ajde, ajde, žurim sada, a ti ćeš kod deda Zaharija u sredu, znaš da nam je to dan za satiranje pihtija i takmičenje u podrigivanju! Biće i kajmaka, ne brini. A staru lejdi ću da uposlim kod šporeta, vruće lepinje da nam isporučuje... i da peva!

    Volela sam te srede kod Zaharija. Skupljalo se tamo dosta naroda. Naravno, uvek je smišljao neke zadatke, koje bismo mi mlađi završavali, kako bismo "zaradili" za još neku đakoniju iz Zaharijeve kuhinje.

    Ovaj put vas čeka kalemljenje voća - namignu on, i odskakuta dalje...
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid

      Vrh

  5. #5

    Odgovor: Nastavi prichicu

    Chika Zaharije ima dve zanimacije u zivotu od kako se penzionisao posle 40 godina sluzzbovanja po shumama okruga, a to su sredovechne raspushtenice i njegov stari vocnjak.

    Njegova kuca je uvek bila puna komshijske dechurlije. Uvek je neki komshija bash sad krenuo da obidje livadu pa svrnuo kod Zaharija na rakiju od bash njegovih krushaka iz bash njegovog vochnjaka. I uvek su dechurlija po neshto raduckala.

    Stari Zaharije nam nikad nije davao neke vaznije poslove, obichno bi nas poslao da skupljamo shljive ili da hranimo zivinu.I uvek bi se to pretvorilo u mnogo vishe cike i vriske nego u posao... I uvek bi se kao nagrada nashla neka krushka ili jabuka, malo kajmaka u lepinji ili CHAK kocka shecera..

    O kalemljenu nisam znao bash nishta ... Pitacu majku shta je to, pomislih ...

    Sagnuo sam se, ubrao par borovnica, tek da se osladim, i krenuo ka izlazu iz shume, pored izvora. Izvor su seljaci ogradili starim izdubljenim bukovim deblom. Hladnoca njegove vode za sekund hladi ruke do kostiju..
    Umio sam se. Kazu da se svi vilenjaci iz ovog kraja skupljaju pred jutro bash na ovom izvoru nakon celonochnih igranki po proplancima.. I stvarno chesto na livadi pronalazim tragove njihovih terevenki..Krenuh ka kuci.. Jedna vrana zagrakta sa obliznjeg bora..
    Poruku je izmenio HLEBmaster, 15.04.2006 u 21:23
      Vrh

  6. #6

    Odgovor: Nastavi prichicu

    taman se okrenuh na peti da cu krenem, kad nesto zashushti tamo iza stene kod onog zbuna.. u vazduhu sam osecao miris jorgovana, pershina i neceg treceg poznatog, ali nijesam mog'o da odgonetnem sta je.. zastanem.. i oslushnem.. mrtva tishina.. samo fijuk vetra i cvrkut ptica.. krenem korak dva.. kad opet nesto zashushti.. poviknem 'ohaj!'.. opet tishina.. stajao sam tako na mestu.. i razmisljao dal' da virnem sta je u zbunu.. mozda je zmija.. a mozda je divlja machka.. odlucih da se ipak okrenem i krenem polako prema selu.. pocnem da zvizdim neku melodiju.. i krenem.. kad zachuh 'ohaj!'..
      Vrh

  7. #7

    Odgovor: Nastavi prichicu

    Da li je moguće da ova vrana govori? - upitah naglas sam sebe... - Moguće je, naranvo da je mgouće, dva ptua te već pozrdavljam, a ti se praviš bleasv! - graktao je glas sa grane. Uštinuh se ipak za obraze više puta. - Ma, moežš da se štiapš do surta, ja i dalje pričma.

    - A šta znači to: Ohaj? - upitah, još uvek sa nevericom gledajući u to crno stvorenje. Ma, iamm govonru maun, začarlaa me šumksa vešitca, htlea sam da te pozdarvim i da te zamolmi za pomćo... da presatnem vieš da premećme ova slvoa dok govormi - reče vrana koja govori ispremetanim govorom.

    Na trenutak pomislih da pada kiša. Bila je to vrana... plakala je....
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid

      Vrh

  8. #8

    Odgovor: Nastavi prichicu

    kroz glavu mi prodju rechi stare majke 'ponesi kishobran.. mozda ce kishi' no brzo mi misao ispari iz glave..

    'dobro, kako mogu da ti pomognem?' - upitam
    'pa reić žu ti kaok da mi pomongše.. trbea da nađše Siovg Darba i da skuap dozovtee šaki u zora..'
    'a zasto te vestica uopste zacarala?'
    'paaa to bša ne moug da ti kaežm, milsim da niej u reud po veštiičejm koud, ipka ja msa jšo uvke njneo vlasnišvto..'
    'koliko je to.. to upustanje u te sve mutne poslove opasno za mene'
    'ma niej uopšet opason..možše saom da završši kao reciom žaab.. ili možad da zaspše na nekhi stotinjka gdoina.. ili..'
    nije uspeo da zavrsi recenicu, kad sam ga prekinuo glasnim povikom:
    'staaa? pa zar ti mislis da je meni onda do upustanja u tako nesto?'
    Poruku je izmenio yige_gui, 16.04.2006 u 03:29
      Vrh

  9. #9

    Odgovor: Nastavi prichicu

    Nisam voleo da se petljam sa vradzbinama ..jok jok. Josh od onda kada nam je neko zacharao psa pa je umesto da laje i prolaznike i goste dochekivao pitalicama.. Zamislite da ulazite na vrata a docheka vas zagonetka tipa "puna shkola djaka niotkuda vrata".? Koliko puta smo zvali komshije na kafu, a oni zaglave kod Garova reshavajuci njegove glupave zagonetke. Naravno kafa se 5x ohladi.

    I tako, petljanje sa vradzbinama dokonih veshtica mi nije delovalo kao pametna rabota. Ne bih da zavrshim u kakvoj bari kao zeleni kreketavi muhojed...Na kraju krajeva ja bih u sredu kod Zaharija na kajmak, ako ikako mozze..

    Vrane su u nashem kraju poznate kao dosadna, brbljiva i nametljiva stvorenja.
    Bile su sposobne po ceo dan da se prepucavaju na svom vranjskom jeziku sedeci na nekom drvetu.
    Od kako je jedna od njih pronashla izvor pameti u vilinskim planinama, svaka je ubedjena da je popila bash svu pamet chak i ako je samo proletela onuda..
    Veshtice ih inache hvataju uz pomoch sharenih staklica... Stavish tri komada u kutiju, vrana doleti i naravno odmah pochne da se pravi pametna misleci da je odraz neka druga vrana .. I dok ona tu blebece, cap.. eto je u veshtichjem kavezu..
    Toliko o pameti vrana iz nashih krajeva.

    Ipak, bilo je necheg zanimljivog u ovom primerku sa govornom manom..U krajnjem sluchaju do sada josh ni jedna nije prichala ljudskim jezikom.. Bar koliko ja znam.
    Bilo je tu necheg sto mi nije dalo da nastavim svojim putem i ostavim krilatu crnu fleku na tom drvetu.

    - Nceeshh zalazhiti lima katarisot! prenu me vrana iz razmishljanja.. Mzoda vtoj mavshai geri djedo do izzaraja!

    Tu sam vec malo pogubio konce o tome shto pricha..Mora da joj jako teshko pada zivot u sopstvenom jatu.

    - Ko ti je taj Sivi dabar uopshte?
      Vrh

  10. #10

    Odgovor: Nastavi pričicu

    ... Sivi Darba je crvein sin veliokg poglaivce plemnea Sijkusa Kaemno liec... selo im je tu omda' iza brad, morša ga nćia! - povika vrana.

    U trenutku mi sevnu kroz glavu da se Zaharije uputio baš u tom pravcu! Da nije stara lejdi... ma, nemoguće!... Do srede i nisam imao šta pametno da radim, a mavaši gerije sam mogao vežbati usput, šumom. Nisam se sažalio na vranine suze... naprotiv, sve u meni tražilo je avanturu, vapilo za kakvom, a ovo je ukazivalo da je na pomolu jedna...

    Začuo sam lak šum koji bi izbegao prosečnom sluhu. Lagano sam razmaknuo grane i primetio da vrane više nema. Upamtio sam sva uputstva koja mi je dala. Nije mi bilo baš najjasnije kakvu ja ulogu igram u prizivanju kiše sa Sivim Dabrom, i od kakve će to pomoći njoj biti, ali nisam se ni trudio da preterano razmišljam o tome.

    Uputio sam se prema jugu, tiho nastavljajući hod, jer sam se prosto tako lako i inače kretao, poput pume, a i znao sam da je šuma puna opasnosti, koliko i lepota, pa sam bio obazriv. Prešao sam izvor i nastavio kroz gustu zavesu od biljaka, put indijanskog sela...
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid

      Vrh

  11. #11

    Odgovor: Nastavi pričicu

    Iza brda? Pa ovo brdo je samo veliko kao planina.. A selo je iza. Ochigledno me chekao dan hoda na koji nisam bio spreman. Shume su bile bogate borovnicama i slichnim shumskim vocem, ali to nije ni izblizu dosta za jednog rekreatvca kakav sam ja.... Otici cu do svoje planinske kuchice i uzeti jedan nozz, luk i pregrsht strela i hrane i vode za dan.. neshto magichnih trava da me zashtiti od nedobronamernh duhova koji lutaju shumom, a neshto malo manje magichne trave nabracu usput da me zashtite od obada koji su vrlo napadni u ovo doba godine...
    Kuchicu sam ostavio dobro zamandaljenu. Ono malo pilicha sam zatvorio u kokoshinjac kako ne bi postale plen lasica. Majka je bila kod svojih u selu i kuchu nije imao ko da nadgleda. Skupio se tu tokom godina chitav jedan konglomerat svakojakog zverinja koji je samo chekao da ja okrenem ledja. Bilo je tu i lisica i lasica i shakala i jazavaca ..a da ne prichamo o jastrebima,kobcima i raznoraznim drugim gladnim ustima koja su vrebala sa neba, a koja bi htela da ih ja hranim... Vrane su davno prestale da budu napast, njima je bilo drazze da se nadzedze na krov kuce i prozivaju se medjusobno.
    Blizilo se podne, a dan je bio onoliko sunchan koliko to nebo vec moze da obezbedi. Sunce se odsijavalo u kapima smole koje su se slivale iz borovih dasaka na brvnari. Povetarac koji je ovde duvao non stop donosio je miris chuda koje cu videti danas...
    Sunce je bilo visoko u zenitu kada sam ponovo zakorachio u shumu. Shto se dublje ulazi u shumu visoke smreke polako zauzimaju okolish. Tamni dzinovi upiru svoje vrhove ka nebu, zaklanjajuci svaki vidik.. Miris smole dolazi iz miliona iglica. Nikad necu zazzaliti shto smo napustili koshnicu grada i doshli u ovaj svet vilenjaka, indijanaca i mudrih chobana..
    Chuturica sa vodom bila je vec do pola prazna kad izbih na jedan proplanak dobro izolovan visokim smrekama.. Na sred proplanka u travi nalazi se izvor. Stopala tonu u nakvashenu zemlju..Ali je izvorska voda chista kao kristal..
    Sagnuh se da dopunim chuturicu... kad mi pazznju privuche predmet ostavljen u dubokoj travi. Osvrnuh se .. Chini se da kilometrima unaokolo nem nikoga.. Razgrnuh travu i ugledah Zaharijevu torbu..
    -Zaharijeeeeeeeee! .. povikah .. Zaharijeeeeeeee!!! NIshta.. Muk..
    da mu se nije neshto dogodilo ? On je prilichno star..

    - Ne vichi mali! Shuma nije mesto gde bi ljudsko zzgebe smelo da se pravi vazno, znash?

    Ovaj piskutav glas odavao je nekoga jako malog rastom. Neprijatan ton odavao je namrgodjenog vilenjaka. Stajao je na oborenom deblu i posmatrao me poluzatvorenim ochima.

    -Trazzim Zaharija starog shumara.Ovo je njegovo. Jesi li ga video?

    -Nisam, necu i ne zanima me. Arogancija je odala nervoznog i inache namrgodjenog vilenjaka - Chuti i pusti me da spavam ..Skochio je sa panja i krenuo ka ivici proplanka- Prokleti ljudski isprdci samo larmaju svaki put kad sklopim ochi -nastavio je negodujuci sebi u bradu....
    Ochigledno je sinoc terevenka bila zzestoka..
    - A ni stariji nisu nishta bolji .. nashao matori da se nateze sa veshticom ..
    - Stani, video si nekog starca?!..
    Potrchah za njim ..
      Vrh

  12. #12

    Odgovor: Nastavi pričicu

    ... - Starca? Hihihihahaheho - smejao se vilenjak - to je više ličilo na nešto roze i čipkasto sa stopalima koja su sasvim prestala da slušaju, nego na starca.

    E sad sam već bio opako zabrinut.

    - To mu je veštica uradila?
    - Ma jok, Brus Li. Jel me pratiš? Pričam ti da se natezao sa šumskom vešticom, kakva su to glupa pitanja? Taj glupi dedica našao je ovuda da prođe baš kad je veštica pokušavala da uzleti sa svojom metlom. Bila je jako nervozna. Metla je palila samo na skakanje, a ona se baš pre toga najela džema. Pucala je štapićem, da je cela šuma grmela. Dakle na ovoj planeti se više ne može normalno spavati!!!! - bivao je sve glasniji.

    Svetlost je već bledela na nebu. Dok je šuma sve dublje tonula u tamu, vilenjak je sve više svetleo i besneo. Inače, čitao sam u knjigama da vilenjaci svetle kad su besni, specijalno kad su nenaspavani. A ovaj je bio i jedno i drugo.

    Zurio je, ali ne u mene. Nešto iza mene mu je okupiralo pažnju. Polako sam okrenuo glavu.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid

      Vrh

  13. #13

    Odgovor: Nastavi pričicu

    ..u prvi mah nisam nista vid'o.. a onda sam se malo bolje zagled'o.. i ugled'o.. ma ne, nije moguce.. zazmirio sam.. i ponovo otvorio oci.. i dalje sam vidio istu stvar.. pa drvece ne moze hodati.. izgleda da mi je pogled bio toliko tupav od cudjenja da me 'svetleci' prenuo pitanjem:

    - sta je? zar nisi nikad vidio drvece koje hoda? i pritom zakolutao ocima u stilu o-tako-mi-carobnog-stapica-zar-postoji-neko-ko-jos-nije-vidio-hodajuce-drvece.. ono, kao da je to nesto najnormalnije.. doduse u ovoj sumi to je bila svakodnevnica..
    tupo sam odmahivao glavom u onom sto je izgledalo kao suprotno od potvrdnog..

    prema nama se priblizavalo veliko, moglo bi se reci, vitko i za drvece cak zgodno i privlacno -- drvo!

    nemo sam gledao u kroshnje drveta, trazeci nesto sto bi licilo na glavu.. no glas je dosao iz meni sasvim ne logicnog smera.. iz korenja

    - slusaj ti, vilinska glavo, ljuto je zborilo drvo, da si mi podhitno dao onaj napitak protiv granjanja korenja.. opet sam se jutros zatek'o kako mi korenje otislo cak do unutrasnjosti zemlje, jedvase izchupah.. a u sirinu je cak izaslo iz sume.. a i oni jeleni su se jutros kolektivno spoticali kad su se vracali sa gozbe.. ne bi mozda, da nijesu tol'ko cugnuli..

    gozbe? pomislih..
    - da li si ti upravo rek'o da su se jeleni vracali sa gozbe? i da su cugnuli? tupavo upitah..

    drvo se nije ni pomaklo.. ali osetio sam oci kako me ciljaju.. iako ih nisam mog'o lociram..

    - koji li si ga ti pak sadE? i skrshi par grana tako da je izgledalo kao covek sa prekrizenim rukama na prsima..

    - ja sam... no ne uspeh da zavrsim recenicu..

    - slusaj ti, covjekoliko bice, ubico mog roda, rovachu, kopachu, pilachu, sekirachu, lomachu, spaljivachu, trgachu, ne zanimas me zapravo..

    imao sam zelju da mu kazem kako se zabunio, kako ja zapravo mnogo volem drvece, ali stek'o sam dojam kako bi to bila uzaludna trka i ko-zna-do-kad borba da mu nesto dokazem.. odlucio sam da cutim..

    drvo se ponovo okrenulo, ili se bar cinilo da je uradilo pokret koji se mozda iz nekog ugla ucinio kao okretaj, ka 'svetlecem'..

    -slusaj starkeljo, veceras je pokret, znas da moramo do zore da budemo iza planine.. treba da podrezem korenje da mogu lakse idem.. sedam minuta pred ponoc te cekam kraj Vukovog Logora.. i lagano se, gotovo neprimetno, elegantno cak stovise, okrenu i krene u suprotnom smeru od kojeg je dos'o..

    pogledao sam 'svetleceg' koji je sad vec bljestao i nisam bas mog'o direktno da gledam u njega... kont'o sam dal' da ga pitam gde se to polazi nocas..
      Vrh

  14. #14

    Odgovor: Nastavi pričicu

    U nekom delu mozga skakutalo je osecanje da je vranu trebalo izignorisati. Skakutalo je i golicalo svojim hladnim nozzicama. No neizvesnost je uvek deo avanture, zapravo najlepshi deo nje ... samo nek ono skakuce...

    - A jel pleme Sijuksa negde u tom pravcu?

    Vilenjak me obasja.Takve su u mom selu zvali nervshchicima..

    - Da li je pleme sijuksa u tom pravcu!?

    Da znam gde su drvetu ochi bio bih siguran da su se pogledali.. Ovako nisam bio siguran, ali je odprilike to je tako izzgledalo..

    - Da, moram do Sivog Dabra... Mora mi pomoci oko nekih chini..

    Slushaj mali sekachu, spaljivachu, zagadjivachu ..Poche drvo svoju tiradu..
    -.. Izbeljivachu....... - ubacih, pa se napravih lood..

    -Osushishe mi se shisharke od tvoje duhovtiosti mali. Ako mislish da krenesh sa nama bolje da pokazzesh malo poshtovanja.

    - S obzirom da me uzzasno nervirash, mozda bi bash trebalo da te povedemo.. bolje cu osvetljavati put.. -dodade vilenjak.. - plashim se da tvoj sivi dabar trenutno ne moze da pomogne oko chini ni sam sebi..

    -Kako to? Pa hitno mi je, obecao sam jednoj vrani..da cemo prizivati kishu pred zoru..

    - Vrani?Onoj shto mi je mazznjavala zlatnike iz chupa i nosila veshtici? Onoj shto je veshtica kaznila da pricha u anagramima kada sam sakrio cup pa nije mogla vishe da krade?

    Veshtica. Izgleda da je preuzimala sve vishe znachenja u ovoj prichi.

    - U svakom sluchaju tvoj sivi dabar ce teshko da priziva bilo shta. Veshtica ga je pretvorila u pravu vodenu zverku i sad mozze samo da pravi brane na planinskim potocima..

    Uz sve ostalo imala je i chudan smisao za humor ta veshtica.

    Srecha je shto sam uchio karate na vreme. Imao sam osecaj da ce mi to znanje i te kako trebati.

    Shteta je shto je mavashi bio sve shto sam nauchio od karatea..
      Vrh

  15. #15

    Odgovor: Nastavi pričicu

    Pri samoj pomisli na mavashi geri osjetih jaku potrebu za hranom, da ne kazem da mi se creva totalno zalepila za kicmu. Hrana je bila jedina stvar koja mi u tom trenutku zaokupljala misli i ja odlucih da krenem do obliznjeg restorana. Ostavljajuci pricljivo drvece za sobom mozdane vijuge su mi bile spremne samo za misli o hrani.
    Nisam dugo bio u ovom djelu sume, tacnije od zadnjeg rucka sa lovokradicom Miletom. Na njegov poziv sam tad i dosao u ovaj daleki kraj. Nikako nisam mogao da odbijem njegovo ubjedjivanje da dodjem i kusam nevjerovotanu hranu sto su spremali zec i njegova wife.
    Glad je postajala sve jaca i zeludac poce da zavija ko gladni vukovi. U prvi mah me i uplasilo to njegovo zavijanje jer nisam znao od kuda dolazi, a pratilo me iz stope u stopu.
    Konacno ugledah nesto poznato. Veliki natpis "Jedite kod nas" i ogoromna tresnja na kojoj je bio okacen mi ulise hrabrost jer sam znao da sam na pravom mjestu.
    No nesto se desavalo cudno...
    You're not your job. You're not how much money you have in the bank. You're not the car you drive. You're not your fucking khakis. You're the all-singing, all-dancing crap of the world.
      Vrh

Strana 1 od 4 123 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Kamp oprema - nastavi spisak
    Autor Lady S u forumu Lov i ribolov
    Odgovora: 22
    Poslednja poruka: 16.09.2015, 12:54

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •