BERNSKI PLANINSKI PAS
(eng.: Bernese Mountain Dog, nem.: Berner Sennenhund)
Prilog 324
Istorijat
Prilog 325
Poreklo bernskog planinskog psa poklapa se sa poreklom velikog švajcarskog psa i seže do prelaska rimskih legija preko Alpa koji su sa sobom vodili ratničke pse. Ali kao što je to slučaj sa velikim švajcarskim psom, i keltski molosi su verovatno imali svoj doprinos u stvaranju bernskog planinskog psa.
Bernskog planinskog psa, kao najpopularniju rasu među švajcarskim pastirskim psima, vekovima su koristili stočari u Švajcarskoj za čuvanje, zaštitu i teranje stoke pri silasku sa visija u Bernski kanton zbog čega se ova rasa u modernije vreme naziva i Berner. Originalno ime ove rase u postojbini je «Dürrbächler” jer je ova rasa posebno cenjena u Dürrbächu, blizu Riggisberga. Nazivanu su i sledećim imenima: Blas – beo spreda, Ringi (prstenko) – beo okovratnik u vidu prstena, Bari – psi sa veoma malo belina u krznu, Firaugler (četvorooki) – zbog dve smeđe tačke iznad očiju.
Vekovima su korišteni i kao psi na farmama sa zadatkom da čuvaju kuću, paze i odbrane stado i za vuču kolica sa mlekom, kao i rođak im – veliki švajcarski pas.
1907. nekoliko odgajivača iz regiona Burgdorf osniva “Švajcarski DurrbAch klub», i takođe pišu prvi standard ove rase. Ovim forsiraju uzgoj u čistoj krvi starog trobojnog dugodlakog švajcarskog planinskog psa.
Istorijat bernskog planinskog psa ne može da ne spomene doprinos čuvenog profesora Hajma (Heim) i njegov trud bez koga bernski planinski pas ne bi zauzimao današnju poziciju u svetu kinologije, ili bi čak izumro.
Danas je to idealan kućni ljubimac i porodični pas, ali se nesme zaboraviti da je on u početku stvaranja rase bio mlekarski pas. Ljubitelji i odgajivači ovih pasa često na izložbama organizuju takmičenje u vuči mlekarskih kolica, što je divna ideja i ostali klubovi molosoidnih rasa pasa bi mogli da slede ovaj primer i organizuju slična takmičenja vezana za prvobitnu upotrebnu namenu pojedine rase.
Standard
FCI-Standard No. 45
Naziv rase: Bernski planinski pas
Zemlja porekla i zemlja koja propisuje standard: Švajcarska
Datum poslednje revizije trenutno važećeg standarda: 12/03/1993
Upotrebna namena psa: nekada pas čuvar i pas za vuču mlekarskih kolica u Bernskom kantonu, danas svestran pas i idealan ljubimac porodice.
Klasifikacija po FCI: II grupa – Pinčeri i šnauceri, molosi i švacarski pastirski psi, sekcija 3: švacarski pastirski psi – bez polaganja ispita u radu.
Kratak istorijat
Bernski planinski pas se držao na imanjima i služio kao pas čuvar i pas za vuču, zatim za teranje stoke u prealpskom regionu i centralnoj oblasti okoline Berna. Originalno ime rase je bilo Dürrbächler po seocetu Dürrbäch u okolini Riggisberga gde je ovaj pas bio cenjen od davnina. 1902, 1904 i 1907 pojavljuju se pojedini primerci ovih pasa na izložbama. 1907. nekoliko odgajivača iz Burgoffa odlučuje da organizuje uzgoj ovih pasa u čistoj krvi osnivajući švajcarski Dürrbäch klub definišući karakteristike buduće rase bernski planinski pas.
Opšti izgled:
Trobojni dugodlaki radni pas nešto iznad srednjeg rasta, snažne građe ali okretan i veoma dobro izbalansiran u svakom pogledu.
Važne proporcije:
Visina do grebena : dužina tela = 9 : 10
Kompaktan pre nego dugačak.
Ponašanje – temperament:
Samopouzdan, predusretljiv, budan, neustrašiv u svim situacijama svakodnevnog života, dobre naravi i posvećen porodici u kojoj živi, siguran u sebe i prijateljski nastrojen prema strancima, srednje temperamentan i veoma poslušan.
Glava:
Snažna, lobanja gledana spreda i iz profila blago zaobljenih ivica, stop dobro definisan ali ne previše izražen, čeona brazda blago izražena.
Nos: Crne boje.
Njuška: jaka, srednje dužine, nosnik prav.
Usne: ne previše razvijene, dobro priležuće uz vilice, crno pigmentisane.
Usta: jaka, sa kompletnim zubalom i makazastim ugrizom.
Oči: tamno smeđe, bademastog oblika, sa dobro priležućim kapcima.
Uši: trouglastog oblika, blago zaobljene na vrhovima, visoko usađene, srednje veličine, u mirovanju padaju ravno uz ivicu glave.
Vrat: jak, mišićav, srednje dužine.
Telo: kompaktno i jedro.
Leđa: Snažna, čvrsta i ravna.
Slabine: široke i jake.
Sapi: blago zaobljene.
Grudi: široke i jake, duboke – dopiru do laktova, predprsje veoma razvijeno, grudni koš ovalnog poprečnog preseka.
Stomak: nije usukan.
Rep: čupav, dopire najmanje do skočnog zgloba, u mirovanju spušte pravo nadole, u pokretu nošen u nivou leđne linije ili blago iznad.
Ekstremiteti
Prednje noge: pre šire postavljene, prave i paralelne.
Plećke: duge, snažne i dobro priležuće, formiraju ne previše otvoren ugao sa nadlakticom, priljubljene uz grudni koš i mišićave.
Došaplja: gotovo vertikalna, ili vrlo blago kosa, snažna.
Šape: male, okrugle, sa dobro zbijenim prstima, dobro zasvođene.
Zadnje noge: gledano odnazad prave, ne previše primaknute, pete niti izbačene napolje niti primaknute, peti prsti moraju biti odstranjeni.
Butine: široke i mišićave, blago uglovane.
Došaplja: snažna i dobro uglovana.
Kretanje: ispravno i skladno pokriva veliku površinu podloge u svakom pokretu, slobodan korak dopire duboko napred sa dobrim potiskom zadnjih ekstremiteta, u pokretu gledano spreda ili otpozadi prednje i zadnje noge kreću se paralelno.
Krzno
Dlaka: dugačka, glatka i blago talasasta.
Boja: crna sa smeđim oznakama na obrazima, iznad očiju, svim ekstremitetima i na grudima, i sa sledećim rasporedom belina: lisom na njušci sa obe strane koja se uzdiže po nosniku do čela i ne sme prelaziti smeđe tačke iznad očiju, a na njušci ne sme vidno prelaziti uglove usana. Široka, velika i ne prekinuta belina na grlu i grudima.
Poželjno: bele šape i beo vrh repa.
Tolerišu se: mala belina na gornjoj strani vrata i mala belina u analnom predelu.
Veličina
Mužjaci: 64 - 70 cm do grebena, idealno 66 - 68 cm.
Ženke: 58 - 66 cm do grebena, idealno 60 - 63 cm.
Mane kod opšteg izgleda:
Svako odstupanje od gore navedenog standarda treba smatrati manom i penalizovati u skladu sa intenzitetom odstupanja.
Lak kostur.
Podgriz ili predgriz.
Odsustvo zuba, osim 1 ili 2 PM1 (prvi premolar), M3 (treći molar) se ne uzima u obzir.
Entropija ili ektropija.
Mlitava leđa, nadgrađenost, strme sapi.
Uvijen, smotan rep.
Upečatljivo kovrdžavo krzno.
Mane kod boje i oznaka:
Odsustvo belina na glavi.
Lisa previše široka i vidno prelazi zadnji ugao usana.
Velika belina na gornjoj strani vrata.
Beli okovratnik.
Bele oznake na prednjim nogama koje vidno prelaze iznad došaplja (bele čizmice).
Izražena asimetričnost belina na glavi i grlu-grudima.
Crne tačke ili mrlje u belini na grudima.
Prljave beline (jako pigmentisana koža ispod belina).
Primese braon ili riđe boje u crnom delu krzna.
Slab temperament, plašljivost, agresivnost.
Diskvalifikacione mane:
Rascepljen nos.
Buljave oči.
Kratka dlaka, duplo krzno.
Četvrta boja u krznu.
Osnovna boja različita od crne.
Napomena: mužjaci moraju imati dva testisa potpuno razvijena i spuštena u skrotum.