Nasi ljudi u dijaspori - Strana 3
Strana 3 od 3 PrvaPrva 123
Prikaz rezultata 31 do 43 od ukupno 43
  1. #31

    Odgovor: Nasi ljudi u dijaspori

    Citat Captain Jack kaže: Pogledaj poruku
    Kaze on meni-"Ti,mali,odakle si?(Uciteljski pogled,pravog autoriteta)Vidi se da si zelen.(Konstatacija malopredjasnjeg)Nego gde je gazda?(Osecanje vaznosti)Ocu da ga vidim.(Konstatacija malopredjasnjeg)Da mu kazes da su dosli,taj i taj,biznismen iz Detroita(raskopcana kosulja do pupka,zena se krije iza njega posto mu dodje ko kucni ljubimac,najverovatnije),taj i taj,biznismen iz Cikaga(ovaj je video biznis na televizor u seriju Opstanak) i ja,imam ovde stan,(znaci da mu je imovinsko stanje reseno)vec 13. godina,(konstatacija malopredjasnjeg).Nastavljamo bez zagrada_Kazes LE,imao sam ja jednog prijatelja,igrao je za Fk Pelister,dobar covek,ali budala...e on je bio od tamo.Jer ima neki rostilj,muckalica,ja imam sina igra za Nasa Krila,a imam i cerku...cu je dovedem da je vidis...zenjet li si...nisi...vreme ti je...nego ima li Skopsko...bem ti kafanu kad nema Skopsko,za sledeci put da nabavis...nego koje ima od naso...pljeskavice,raznjici...nema nista...znas li da kad ja odem za Cikago tamo sve ima...lepo vam ovo mesto...nego fali nasa muzika,aj da pustis nesto nase...daj Cecu...lele Ceca...aj donesi nesto za pijenje...
    Do ovde sam izdrzao,dalje nisam mogao
    uauuuuu
    teshko li je zamisliti takvu skicu u lokalu!?
    moomoo meee jooouu

  2. #32

    Odgovor: Nasi ljudi u dijaspori

    ima i normalnih i onih drugih. ...sve zavisi ko je kad dosao i ko se kako navikao,ko je kako zadovoljan. Isto tako mnogo nasih se grupisu u jednom delu gde svi zive kao da su kod nas,engleski im ne treba mnogo, tu su svaki dan jedan drugome na kafi i znaju sta se kome dogadja u porodici...a opet ima i puno nasih koji se zgrazavaju nad tim stvarima i takvom nacinu zivota!

  3. #33

    Odgovor: Nasi ljudi u dijaspori

    Generalno - Nemacka je primila najneobrazovanije i najzaostalije ljude iz celog sveta - ne samo iz Srbije. Neverovatno je kakve sve ovde ljude mozete videti.... Najgore od svega je sto su oni ostali na potpuno istom nivou na kojem su bili i kada su stigli u ovu zemlju (pre 30 god.) Tuzno...

  4. #34

    Odgovor: Nasi ljudi u dijaspori

    Verovatno im je trebala jeftina radna snaga i neko ko ce da obavlja poslove koje oni nisu hteli ili zeleli.
    Sada kad su prenaseljeni i oni bi da ih se oslobode, ali tesko to ide. Sto kazu, dala baba dinar da udje u kola, a da la bi dva da moze da izadje
    "Zivot je ono sto ti se desava dok ti pravis planove za zivot"

  5. #35

    Odgovor: Nasi ljudi u dijaspori

    Citat borat kaže: Pogledaj poruku
    Generalno - Nemacka je primila najneobrazovanije i najzaostalije ljude iz celog sveta - ne samo iz Srbije. Neverovatno je kakve sve ovde ljude mozete videti.... Najgore od svega je sto su oni ostali na potpuno istom nivou na kojem su bili i kada su stigli u ovu zemlju (pre 30 god.) Tuzno...

    Ni Australija nije mnogo daleko - ali po pitanju nasih ljudi.
    Mislim da takve nase ni kod nas vise tamo ne mozete sresti....coveka je nekada sramota da smo iz istog kosha - nije ni cudo sto se nasi stide nasih,cesto su u pravu. Ni mozga,ni pameti, ni kulture (bar malo).... sramota i steta.

  6. #36

    Odgovor: Nasi ljudi u dijaspori

    to vam je tako ,verujem,u svakoj zemlji....na nama je pravo izbora ...ako neko govori mojim maternjim jezikom TO nije razlog da se i "okumimo "...

  7. #37

    Odgovor: Nasi ljudi u dijaspori

    Slazem se u potpunosti sa tobom Misha.

  8. #38

    Odgovor: Nasi ljudi u dijaspori

    Ja sam primetila da u zemljama u kojima ima vise nasih (podrazumevam sve bivse republike SFRJ), ljudi su nekako zatvoreniji i takvi kako procitah u prethodnim postovima. Iskljucivo znam za nemacku jer mi mama tamo zivi i idem cesto, i ne bih imala zelju da zivim tamo nikada, dok u belgiji ima nas jako malo i tako smo povezani i drzimo se jedni drugih, i sami belgijanci nas cene kao narod.
    Uglavnom ne vole turke i arape iz istih razloga sto ih ima previse i polako namecu svoju kulturu i edukaciju.
    Zelim da ti budem drug u igri, da jedem iz tvog tanjira i da spavam na tvom jastuku...

  9. #39

    Odgovor: Nasi ljudi u dijaspori

    Citat kristina-cica kaže: Pogledaj poruku
    Ja sam primetila da u zemljama u kojima ima vise nasih (podrazumevam sve bivse republike SFRJ), ljudi su nekako zatvoreniji i takvi kako procitah u prethodnim postovima. Iskljucivo znam za nemacku jer mi mama tamo zivi i idem cesto, i ne bih imala zelju da zivim tamo nikada, dok u belgiji ima nas jako malo i tako smo povezani i drzimo se jedni drugih, i sami belgijanci nas cene kao narod.
    Uglavnom ne vole turke i arape iz istih razloga sto ih ima previse i polako namecu svoju kulturu i edukaciju.
    Ovo moram da prokomentarisem.To vas je neko lose informisao sto se tice belgije.Saljem informacije sa licinog mesta.Tacno je da nas sada belgijanci cene vise nego pre 10-ak godina kada je bilo(izvinite ali nas jugosloveni neinteresuju)ali sto se tice nase sloznosti to je daleko od dobrog.Jadno je da ni oko crkve nemozemo da se dogovorimo vec se pisu peticije,to dovoljno govori koliko se drzimo zajedno i slozno.Zao mi je ali je ovo susta istina,JADNO.

  10. #40

    Odgovor: Nasi ljudi u dijaspori

    Nema leba bez praseta
    Nadam se da će organizacije za zaštitu životinja imati milosti.
    Kada je Bora sleteo na velelepni aerodrom u Čikagu dugo se čudio čudu. Oko njega je bilo više ljudi nego na svim mitinzima koje je obilazio a kamena za baciti na organe reda ni u najavi. Gde god da je pogledao okruživale su ga pločice sjajne i glatke, baš onakve kakve je gledao na skremblovanim kanalima koje je mogao da prati u svom rodnom Krušedolu i kakve je želeo da ima u svom kupatilu i na svom stomaku.
    Niko se toga dana u svom metežu koje je karakteristično za jednu metropolu nije obazirao na pridošlicu. Stajao je sam i zbunjen, čekajući da mu kofer prođe rutinski pregled.
    Bora je sve vreme stiskao jednu plastičnu flašicu u kojoj je uspeo da prošvercuje pola litre domaće rakije. Na beogradskom aerodromu svojom sremačkom veštinom a pomalo i tupom i neozbiljnom facom uspeo je podmititi službenike i tako doneti najvredniji poklon svojoj braći s one strane oceana. Bila je to rakija žuta kao oko.
    Taman kada mu je kofer sleteo u ruku ugledao je jedan ćirilični natpis na kome je pisalo crnim flomasterom. Veliko ćirilično- Боро! Добродоша у АмерКу!!!
    Konačno je posle metar godina ugledao poznata lica koja su na vreme zbrisala iz sela. Njegov brat Boža i pobratim mu Nidza, u selu poznatiji kao Herpes.
    Ameri ko Ameri pomisliše posle svih onih poljubaca i grljenja da je pridošlica samo povećao gej populaciju u njihovom već dovoljno gej gradu, ali, šta oni znaju.
    Ubrzo su se našli ispred aerodromskog zdanja, i dalje onako zagrljeni, na vetrometini čekajući taksi. Bori sneg nije smetao. Voleo je još kao klinac da pravi sneška sa velikim udom a onda da ga brzo otopi mlazom tople mokraće. Seljaci su govorili da od njega neće biti ništa jer neće da se dohvati posla a pojesti može više od prosečnog Sremca.
    Ugojen i masan pored svojih vitkih drugara koji najednom postaše frendovi, jedva je uspeo da smesti svoje dupe xxl veličine u žuti taksi.
    -Božo, sutra je Božic, moramo ga proslaviti-
    -Nemaš sikiracije, spremio sam ćuretinu, samo treba da je uguram u peć-
    Bori ne bi svejedno. Toliko se radovao Božiću sa prijateljima u atmosferi gangsterskh filmova da mu spominjanje ove ćurke najednom kvari planove.
    -Kakve raspale ćurke brate moj? Pa je l kriza ovde tolika da nema praseta? Nemoj me jebati! Poneo sam pare ako vas dvojica nemate. Idemo da kupimo prase!-
    Dotad ćutljivi Herpes poče da se rita od smeha.
    -Nema ovde prasetine kao kod vas dole- govorio je Herpes pokušavajući da ne prospe onu žutu rakiju iz usta.
    Taksista ih je ostavio ispred zgrade u kojoj su zajedno živeli kao samci u jednom povećem stanu Boža i Herpes. Rakija je počela da ih radi. Pentrali su se stepenicama kao u momačkim danima i napokon dodjoše do neurednog stana.
    Bora je seo u fotelju i neveselo spusti glavu na dlanove.
    -Da sam znao da neće biti praseta ne bih dolazio. Pa je l vi znate kako je proslaviti Božić bez hrskavog praseta. Sve je meni super, video sam vas, dobro ste, niste se nimalo promenili...Ali da sam znao da nema praseta, veselog i malog...Ne bih dolazio, ovoga mi krsta!-
    -Pa ne mogu da ti stvorim prase sada. Gde da nadjem prase u ovom gradu? Nije ti ovo Krušedol da idu po ulici!- reče Boža već vidno uznemiren.
    Herpes je samo ćutao i ispijao rakiju. Obično se čovek seti najbizarnijih ideja kada je pod dejstvom alkohola a najpametnijih kada je u opasnosti.
    -Božo sve te jebalo, je l radi još ona radnja kućnih ljubimaca? Ona par blokova od nas? Ona u kojoj sam jednoj prasici poklonio papagaja? Reci?- govorio je Herpes razrogačenih očiju.
    -Radi. Šta ćeš koji moj tamo?-
    -Idemo, letimo, ajmooo rodjaci. Video sam da imaju prasića za prodaju!-
    Bora se obradovao kao da je izvukao žuto iz uveta u jednom potezu. Umalo da zaboravi kaput dok je jednim potezom napustio stan i krenuo sa Herpesom u prodavnicu. Brat mu je ostao sam i u čudu. Nije mogao da veruje da Herpesu rade srpski geni i posle deset godina provedenih u Americi, zemlji u kojoj se prasići ne šetaju slobodno.
    Gonjeni alkoholom i Borinom hrišćanskom željom da overi makar rep od praseta za najradosniji verski praznik za tili čas stvorili su se ispred prodavnice kakve nema u Srbiji. Prodavnicu je držao neki Kinez. To već nije bila novost za Boru. Nagledao se dosta Kineza i u svom mestu a čak je mogao da ima snošaj sa jednom radnicom kineske nacionalnosti koja je trbuhom za kruhom došla u njegovo selo i otvorila prodavnicu univerzalnog imena-Mala Sandra. Ovaj američki Kinez nije znao da bekne srpski ali mu je američki engleski išao od ruke. Herpes se uljudno pozdravio sa vlasnikom dok je Bora ćutao i streljao pogledom one čudne i ružne pse koje vidi prvi put. Samo jedan pas je uspeo da mu vrati sećanje na njegovog mešanca-kombinaciju svih pasa u selu. Bio je krupan, čupav i crn kao arap. Takvo ime je i nosio.
    -Možete li nam reći da li imate onih malih vijetnamskih prasića? Želimo da kupimo jedno.-
    -Svakako, svakako. Danas su nam stigla dva prelepa stvorenja. Sada ću vam ih pokazati.-
    Omaleni Kinez sa šmekom svih životinja istovremeno doneo je dva vijetnamska praseta koja su bila smeštena u malim kavezima. Ličila su na one pse u koje je Bora do malopre gledao sve dok nije čuo ono dobro staro-Skkkviiikkkkk.
    -Herpesu moj, daj da uzmemo ovo veće- reče Bora dok je pljuvačka ispunjavala uglove njegovih usana. -Ti si moj drug, pitaj ovog lika da li smemo da ga opipamo?-
    Bora je kao pravi svinjoholik znao da proceni kakvo je prase, masno ili ne, samo ako ga dodirne par puta. U seoskoj kafani su ga zbog toga nazvali Skener. Dobro je dolazio onim ljudima koji se nisu mogli odlučiti koje prase uzeti za neku svečanost, a i oni su njemu dobro vraćali pozivajući ga na krkanluk.
    Opipao je ovo veće i punije prase kao da dodiruje devicu. Sitno prasence, veselih očiju i šarenih plećki uživalo je u dodirima ovog gorštaka.
    -Ovo! Ovo je prava stvar! Herpese, od ovog malog dlakavog ima taman ja i ti da se najedemo! Boža neka jede onu njegovu ćurku, i nije za drugo!.-
    Poneli su prase u malom kavezu. Na izlazu Kinez ih zaustavi i upita ih - A hrana? Sa čim ćete hraniti to divno stvorenje?-
    -Kupili smo već hranu. Hvala na brizi.-
    U stan su uleteli kao omadjijani. Bora je skakao oko malog kaveza kao oko logorske vatre. Boža nije mogao da veruje šta su uradili.
    -Bravo ludaci! Samo mi recite šta planirate sa tim? Gde ćete da spremite to prase?-
    Bora mu odmah odgovori- Brate napaćeni, da li imaš kadu u ovom stanu?-
    -Imam-
    -A noževe?-
    -Imam!-
    -Pa u čemu je onda problem? Ti samo sedi i ćuti. Ja i moj najbolji drugar postaraćemo se za ovog Vijetnamca dlakavog-
    Herpes je otišao do kuhinje i doneo komplet noževa. Bora je izvadio prasence iz kaveza i poneo ga do kupatila. Životinjica se ponadala na tren da je dočekala slobodu i da će živeti kao bubreg u loju. Ah, taj loj. Bora je znao da je prasence mesnato.
    Spustio je prase u veliku kadu. U kuhinji je pripremio veliki lonac pun vode i odvio plinsku peć na najjaču vatru. Za tili čas voda je počela da krčka i kuva.
    Prase se odmaralo u beloj kadi koju je Bora iskusno začepio ne bi li sprečio oticanje vode. Ubrzo su ušli obojica sa instrumentarijumom u kupatilo i obred je mogao da počne. Do Božića je ostalo samo par sati.
    Sedeći u fotelji i razmišljajući o tome da li mu je brat konačno poludeo Boža je mogao samo da čuje jedno veliko -Skkvviiiiiččččč- , zatim nekakvo smejanje i domundjavanje i onda udar vruće vode po telu beživotnog stvorenja iz Vijetnama. Izgleda da je prase zadesila čudna sudbina. Ako su njegovi praseći preci uspeli da prežive američke vojnike u vijetnamskom ratu ono nije moglo pobeći od smrti od američkog noža koji se sada nalazio u srpskoj ruci.
    Prase je ubrzo postalo depilirano a onda i potpuno očišćeno od nepotrebnih organa. Nepotrebnih Bori i Herpesu.
    Sat je otkucao ponoć kada je prase ubačeno u veliku pećnicu. Kako nije moglo da udje odjednom Bora mu je hirurški glavu skratio i smestio tik uz telo.
    -Sada će lako moći da se ispeče! Sretan Božić! Hristos se rodi!-
    Ponovili su obred čestitanja sa aerodroma i dokrajčili onu rakiju. Bilo je dobro ponovo biti sa svojim bratom i prasetom. Biće ovo lep Božić.
    Bora i danas živi u svom selu i sa setom se seća slatkastog ukusa u ustima dok je grickao poslednje delove stranog praseta u stranoj zemlji.
    Nikad ne raspravljajte s budalom, ljudi možda neće primjetiti razliku.

  11. #41

    Odgovor: Nasi ljudi u dijaspori

    O, vrsac14, hvala za takvu divnu pricu nema leba bez praseta.

    Cao
    Poruku je izmenio irnik, 22.01.2009 u 14:15

  12. #42

    Odgovor: Nasi ljudi u dijaspori

    Citat tiguan kaže: Pogledaj poruku
    Ovo moram da prokomentarisem.To vas je neko lose informisao sto se tice belgije.Saljem informacije sa licinog mesta.Tacno je da nas sada belgijanci cene vise nego pre 10-ak godina kada je bilo(izvinite ali nas jugosloveni neinteresuju)ali sto se tice nase sloznosti to je daleko od dobrog.Jadno je da ni oko crkve nemozemo da se dogovorimo vec se pisu peticije,to dovoljno govori koliko se drzimo zajedno i slozno.Zao mi je ali je ovo susta istina,JADNO.

    Nije mene niko informisao i ja sam na licu mesta. Ne znam to oko crkve, ja ni ne idem tamo ali htedoh reci za nase ljude koje licno poznajem, druzimo se i pomazemo jedni drugima.
    Drzimo se na okupu, i nekako smo stvarno svi za jednog, jedan za sve.
    Zelim da ti budem drug u igri, da jedem iz tvog tanjira i da spavam na tvom jastuku...

  13. #43

    Odgovor: Nasi ljudi u dijaspori

    Ni sama tacno ne mogu da procijenim gdje bih postavila ovo:






    Meni ovakvi obicaji nisu poznati...
    "Ability is what you're capable of doing. Motivation determines what you do. Attitude determines how well you do it." Lou Holts

Strana 3 od 3 PrvaPrva 123

Slične teme

  1. Srpska pravoslavna crkva u dijaspori
    Autor yige_gui u forumu Dijaspora
    Odgovora: 12
    Poslednja poruka: 09.09.2015, 21:20
  2. Kulturna dešavanja u dijaspori
    Autor vancouver u forumu Dijaspora
    Odgovora: 59
    Poslednja poruka: 21.02.2015, 20:35
  3. Starost i nasi Staracki domovi
    Autor sussi u forumu Društvo oko nas
    Odgovora: 36
    Poslednja poruka: 27.01.2013, 10:44
  4. 100 ljudi ....
    Autor joksi u forumu Belosvetske zanimljivosti
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 30.08.2010, 19:26
  5. Čime se bavite u dijaspori?
    Autor Lady S u forumu Dijaspora
    Odgovora: 24
    Poslednja poruka: 29.08.2009, 01:47

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •