Miloš Crnjanski - Strana 6
Strana 6 od 6 PrvaPrva ... 456
Prikaz rezultata 76 do 86 od ukupno 86
  1. #76

    Odgovor: Miloš Crnjanski


    Putnik

    Idem slobodno,
    niko mi nije odneo
    da ljubim tužnu moć.
    Raširim ruke, ali ne u zore
    nego u more i noć.

    Osmehom ulazim, stigo ma kud,
    u tužne i bolne jave.
    Kad volim meni i gresi svud
    nebesa pletu,
    oko radosno pognute glave.

    Ostavljam bolnim osmehom san,
    Da prođe i ode i mre.
    Ljubav je put beskrajan
    Na kom je dozvoljeno sve.

    Ne žalim ni tebe ni sebe ja,
    i smešim se na daljine.
    Umor mi samo u očima sja,
    i sve što ištem od tebe
    to je: časak-dva
    tišine, tišine.
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  2. #77

    Odgovor: Miloš Crnjanski

    Epilog

    Da li da pevam profesorima
    što su kritici vični,
    što ištu, ištu optimizam,
    pod papučom, revmatični?

    Ili našim gospođama,
    što vole božićne priče,
    što se plaše roda nad nama,
    i ne trpe da prosjak viče.

    Ili ću velikim patriotama,
    što govore samo o seljaku,
    što ne se mirisat na balegu,
    nego na mesečinu mlaku?

    Ili ću tamo, gde grde
    samoubice, i tvrde:
    da je to pariski uticaj?

    Ne, tom je kraj!
    Na Itaki će da se udari
    u sasvim druge žice.
    Svejedno da li ja
    ili ko drugi.

    1919.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  3. #78

    Odgovor: Miloš Crnjanski

    Slušala sam gospodina Bosiljčića u omiljenoj mi emisiji "Moj Beograd" (Studio B) i završio je rečima iz Komentara uz Liriku Itake, Crnjanskog. Kao i nekad u svojoj emisiji "Razgolićeni grad". Ostaje enigma gde je to na Dorćolu živeo Miloš Crnjanski. Ne zbog svojatanja delića njegovog života, nego da znamo, da zastanemo kada jurcamo tim delom grada i da još živopisnije odlutamo tamo kuda nas vodi dok ga čitamo.


    ___________

    Godine 1919. proletni vetri počeli su da duvaju već u februaru, i ja sam rešio da idem u Beograd, pa da, opet, sednem u klupu. Da nastavim tamo, kako bi se to u Salamanci reklo, gde sam stao.

    ...

    Došao sam, dakle, u Beograd, na Univerzitet, u februaru i priznali su mi, posle malo gužve, dva semestra u Beču. Godinu na Rijeci u Eksportnoj akademiji, dabogme, ne priznaju. Upisujem se, kod Bogdana Popovića, na uporednu književnost (iluziju Ezra Paunda), na istoriju, i istoriju umetnosti.
    Naseljavam se na Dorćolu.
    Hranim se u jednoj pivari u Dunavskoj ulici i posmatram u avliji gde ručam, jednu kvočku, na proletnom suncu, kako diže nogu i drži nogu dignutu, satima, da ne bi zgazila koje od svojih pilića, koji se oko njenih nogu vrzmaju. To mora da je teško.
    Materinsku ljubav niko nije izmislio, ona je tu, kao zvezda na nebu.

    ...

    Miloš Crnjanski

  4. #79

    Odgovor: Miloš Crnjanski

    Blagovesti

    LJubav što beše nije više.
    Sudba mi bludi po nebu ovih dana,
    blaga i mirna, kišom oprana,
    kao ruka nekad po telu dragana.

    Nad zemljom više ne miriše krin,
    u proleću, oštar, bludan, ženski.
    Rascvetane voćke stiskam na rebra,
    kroz vazduh blagoveštenski.

    Nestaje noć,
    puna žalosti i bolnog razvrata,
    a ja ostajem u vedrom vidiku,
    modrim vodama, i rujnim šumama,
    kao sen trske, lišća, rosnog vlata.

    Beograd, 1921.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  5. #80

    Odgovor: Miloš Crnjanski

    Pod Krkom

    Ležim pod jarbolom belim.
    I plovim po zrcalu srebrnom
    beskrajnom.

    Predamnom na otoku tamnom i crnom,
    sa jednim manastirom neveselim,
    kao tajnom.

    I mislim: i da ga ima tamo gore,
    ako me vidi pod jedrom sanog,
    u kom se zraci plode.

    More, i ja ostajem tužan
    ipak svake zore.
    I ostavlja me zagledanog
    u bezdane vode.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  6. #81

    Odgovor: Miloš Crnjanski

    Crnjanski govori svoj Lament nad Beogradom:

    lament_nad_beogradom_crnjanski - eSnips, share anything
    Vrag odneo šnalu...

  7. #82

    Odgovor: Miloš Crnjanski

    Za sto shesnaesti rodjendan..





    S l a v a


    Kad se oblaci roje...
    i lišće pada, sa granja svela,
    i svi boli, u jesen, zaćute...
    Kud oblak ne nadje više
    puteve zasute,
    lete oči moje.
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  8. #83

    Odgovor: Miloš Crnjanski

    USPAVANKA

    Kad šuma svene
    ostaće nad njom zvezde rumene.
    Ponećeš svud, pošla ma kud,
    samo srce svoje gorko.

    Vetar studeni duše, ne stidi se mene,
    nema duše,
    ni zakona ni časti,
    nad bolom ima vlasti
    još samo telo golo

    Sve što sam voleo
    umrlo je vičući ime moje,
    a ja mu ne mogah pomoći.

    Zbaci odelo svoje.
    U celoj zvezdanoj noći
    jedina radost nad bolom
    u telu tvom je golom.
    Sve nam dopušta tuga.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  9. #84

    Odgovor: Miloš Crnjanski






    obozavam crnjanskog...ali
    ipak je istina ono,da pesnik ne bi trebalo da govori svoje stihove.....sakati je...dovoljno je sto je napisao,nek neko drugi govori....
    Ploviti se mora i bez broda ..

  10. #85

    Odgovor: Miloš Crnjanski

    Читаоце београдских новина води, поред осталих крајолика, и у Тоскану, најлепше од Италије, и пределом и културом. И изјављује јој љубав, тој својој Тоскани. У одломцима, то овако изгледа:

    „... Тако се пробих кроз страшне словенске жалости и тад, кад за најближе своје да знам,
    нисам више желео и селима нашим да се вратим, нисам више умео, спазих сличност,
    исти мирис и јединосуштност мог Срема и Тоскане, и све се смири и на добро окрете,
    јер и Сиена значи љубав, а љубав се, као ваздух, око света увија...
    ... Сву ноћ, жута и плава, у месечини, Сиена је викала. Свет је врвео у њеној дубокој утроби од камена,
    оног истог камена који се модри још из доба кад је Сиена са Немањићима склапала уговор...”
    Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti

  11. #86

    Odgovor: Miloš Crnjanski

    LETO U DUBROVNIKU GODINE 1927.

    Tla davno nestaje. I već trne,
    u telu mom, bezbrižnost mladosti, pre vanredna.
    Razum mi još samo treperi, od zvezda ovog leta.
    A klone li, klonuće mi na sneg tek, drhćuća i ledna,
    ljubav, kao sen umorne srne.

    Srem to više nije. Što sad zasja,
    preda mnom, izbledelim, od slasti, pre telesnih.
    Ne vidim više ni znak, žutog, na bregu, drveta.
    Jesenjim zracima Sunca, sa Bačke, u prah nebesnih,
    lebde sad bat moj i ševe, sa klasja.

    Od zemlje odlazim. I već slutim,
    u sebi, sva mučenja prošlosti, pre miline.
    Skoro će razneti dim i ovo što ovde zbivah.
    No da l će i tad svitati zora iz zimske tišine,
    životu mom, da ga zlim ne mutim?

    Tla davno nestaje. I već trne,
    u telu mom, bezbrižnost mladosti, pre vanredna.
    Razum mi još samo treperi, od zvezda ovog leta.
    A klone li, klonuće mi na sneg tek, drhćuća i ledna,
    ljubav, kao sen umorne srne.

    Dubrovnik, 1927.
    Miloš Crnjanski

Strana 6 od 6 PrvaPrva ... 456

Slične teme

  1. Česlav Miloš (Czesław Miłosz)
    Autor DrinChe u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 24
    Poslednja poruka: 31.07.2011, 01:36
  2. Česlav Miloš / Czesław Miłosz
    Autor DrinChe u forumu Književnici
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 26.07.2009, 17:07
  3. Miloš Dopud: Objavljujem rat
    Autor pinokio u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 89
    Poslednja poruka: 12.02.2009, 10:31
  4. Vampir Miloš u bečkoj arhivi
    Autor Necromancer u forumu Banat
    Odgovora: 12
    Poslednja poruka: 06.01.2008, 03:20
  5. Slađana Milošević
    Autor SQUAW u forumu Domaći spotovi i tekstovi
    Odgovora: 22
    Poslednja poruka: 13.07.2006, 04:30

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •