Miloš Crnjanski - Strana 3
Strana 3 od 6 PrvaPrva 12345 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 31 do 45 od ukupno 86
  1. #31

    Odgovor: Miloš Crnjanski

    Nova Serenata



    Draga,tenorista vishe nema.
    Na mesecu ne drema
    Don Huan vishe.
    Na glavi mi nije perjanica crna,
    ni ruka puna bisernih zrna,
    a noc ne mirishe.

    Na mrtvima sam proveo mladost,
    tvoj mladezz na dojci nije radost,
    koja je nekad bila.

    Pa ni na tebi nije vishe svila,
    sa ljudima radish ceo dan,
    za ljubav ne chekash da cveta jorgovan,
    ne gledash sa tornja za mnom.

    Ali nikad nisam zbog tebe plako,
    niti sam nashao u ljubavi pako,
    kao otrov u cvetu tamnom.

    Glava ti je bleda i chista,
    niko ne zna kako tuzzno beshe,
    kad si mi doshla bleda i strasna,
    vita kao dete,i prechista.

    U mraku samo kada mi idesh,
    a ochi ti se bolno smeshe,
    chini mi se ide mi krasna
    prosta sirota mati bozzja

  2. #32

    Odgovor: Miloš Crnjanski

    Jesen, i život bez smisla.
    Proveo sam noć u zatvoru sa nekim Ciganima. Vučem se po kavanama. Sednem do prozora, i zagledam se u maglu i rumena, mokra, žuta drveta. Gde je život?

    (Dnevnik o Čarnojeviću)
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  3. #33

    Odgovor: Miloš Crnjanski

    Ima o ljubavi, o Sevilji, jedna stara priča. Pošla jednom, vele, ljubav iz Sevilje, a smrt iz Madrida. Kad ih je noć zatekla u jednoj "posadi" na drumu legoše da spavaju, a u zoru, pri žurbi izmenjaše svoje strele iz tobolca. Tako je sad u svetu velika zbrka.

    Deo Realitove priče o Sevilji, gradu gde je Karmen ljubila (iz Putopisa)

    ~


    Moja Ravanica

    Bludno gledam tvoju bogorodicu svetu,
    što miriše kao grobovi u cvetu,
    pa me je stid da živim.

    Nadamnom miriše u oblacima sivim
    šuma tvoja fruška,
    od tamjana kadionica srebrnih.

    I dok zvezde gasi vetar lipa
    ja se smrti divim.
    Ona mi se čini jedina čista
    i ponosna sudbina muška.

    A ikona se blista.
    I ko rumene oči,
    vino što bela ruka toči,
    zadiru mi u grudi dojke bele,
    sa ranama sred vrha naga
    Bogorodice tvoje.

    Jedine drage pred kojom klečim,
    jer na njoj ne mogu ni moje
    bludne gorke oči nevesele
    da ostave traga.

  4. #34

    Odgovor: Miloš Crnjanski

    Samoca



    Sve dok si strasna i bludna,
    ma luda gadna i chudna,
    sa telom starim i sedim,
    il pupovima zavejanim
    belim:
    ja te grlim osmehom bledim
    i branim.

    Ja te zzalim.
    Ruke mi drhte,ko suve grane,
    sa kojih neko jabuke pobra.
    Ja ih pruzzam
    klecajuci ulicama malim,
    tebi,proshla u svili ili krpi,
    za san si dobra.

    Samo kad me proshlosti secas,
    i neshto novo i bolje obecash,
    rajske mi tajne nepoznate kazzesh:
    da hoces ko sestra bratu
    da mi pomazzes...

    Na mom se licu sve ugasi,
    i djavo se javi u jednoj grimasi,
    shto se smeje i gadi.

  5. #35

    Odgovor: Miloš Crnjanski

    Gospođi X

    Ne pomaže ni muž, ni dete, ni glasovir.
    Za vas je u grehu mir.
    biti nesretan malo više ili manje
    sve je jedno.
    Kriti u srcu za sve gnušanje
    o kako je bedno.

    Vi niste krivi znamo
    za ono što će biti,
    nesreća je baš čast.
    Dužnost je laž iz prikrajka
    za nas što bolno gledamo.
    Ne čini ništa ako ste majka
    od tog je lepša slast.

    O samo je tužan čovek čist,
    slobodan, nežan i drag,
    ko zvono u polju, i blag
    ko cvrkut tica,
    i uveo list.

    Dižite oči mračne,
    ko buntovne buktinje zračne
    pobodene u duboke
    crne kolutove.

    Vi ste moja buna.
    Znam da vas dragan zove,
    za ništa vas ne pitam.
    Ako vas život boli,
    ako vas neko voli,
    ja vam čestitam.
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  6. #36

    Odgovor: Miloš Crnjanski

    Na ulici

    Kad svetiljke sinu
    i ulice podu u visinu,
    u tami stojim ja.
    Na svemu sto dode,
    moj osmijeh zasija.

    Nestanu boli okovi i laz,
    od mog pogleda zavisi sva draz
    svega sto prode.
    Zene prolaze i oblik gube,
    smijese se, pa mi pridu da me ljube,
    a ja im novu sjenku dam.

    I dok tio zamagli noc
    ulice pune sjeni,
    ja imam neba bezgranicnu moc,
    svi boli svijeta skupe se u meni.

    Ko cvijetici bijeli sa mjeseca
    radaju se po ulici djeca.
    Od osmijeha mog umire dan,
    i svakog koga pogledam
    stize moja sudba sreca i an.

    Kad mahnem rukom neotice
    nove zvijezde sinu.
    Tad sjajan tuzan cio grad
    lici na moje lice.

    Svi idu u nebo da me vide
    po ulici zvijezda i srebra.
    Ja stojim raspet sam na zidu,
    a Mjesec mi blago probada rebra.
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  7. #37

    Odgovor: Miloš Crnjanski

    Dosada

    O,kako ti je ime gadno,
    al divna sudba,drago moje jadno.
    Placi samo od tuge i milja
    i ostani uvek draga nerodilja.

    Nek pljusti kisa besa i srama,
    niko nece ostati za nama.
    Nek se oni vrte kao saren vrt,
    ko ce nam zabranit da volimo smrt.

    Ulice su nam deca i druzi,
    nece nas stid u cedu da puzi.
    Nije za zivot tvoj pogled ohol,
    nego za slast i san i bol.

    Ne daj da nase duse padnu
    i nastave ljubav nasu jadnu,
    nas gorak nesrecan zagrljaj,
    nek bude svemu u tebi i meni
    grob i kraj.
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  8. #38

    Odgovor: Miloš Crnjanski


    Rastanak kod Kalemegdana

    Rastali smo se
    i sisli iz grada.
    Kao dve suze,kad naporedo kanu,
    sa naboranog lica.

    Na vodi su nas cekale ladje.
    Tvoja ode prva.
    Moja je obilazila ostrva

    Sedeo sam poguren i crn,
    pust
    kao meseceva senka.
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  9. #39

    Odgovor: Miloš Crnjanski

    Crnjanski piše Andriću
    Iz Beograda 20. maja 1919. godine: "Ja očekujem od Vas na zimu knjigu koja će reći više nego što mogu reći ja - otrovan gordošću i preziranjem za navek"

    Dragi Prijatelju.

    Ja sam isuviše ponosit u flirtovima mojim, a da bih pokazao da me boli što mi tako dugo niste pisali - da niste bolni i da se ne bojim za Vaše zdravlje. Ne zaboravite da ja volim Ivu Andrića iz knjiga - a ne iz života, pošto se u životu ja uvek pretvaram, na papiru nikada.(...)

    Radim koliko mogu. Ovde je sve učmalo, i što je gore separirano. Prikupio sam nešto malo saradnika, itd. Ćorović je prilično ladan prema meni - no možebiti da je razočaran. Živim - i činim ono što držim da mi je dužnost, ne više, ne manje. Razočarao sam se samo u srbijancima.(...)

    Osim toga pokušavam da na Universi podignem ženske (koje osobito obožavaju nekog pisca "Edž Ponta", ima jedan čovek koji je "Edž Ponto" pročitao 50 puti - lud? Ištu od mene Andrićevu sliku koju ni ja nemam.) i trudim se da zaustavim kulturni bolševizam i separatizam koji ovde na Universi prodire.

    Kako živim? - ni radosno, ni tužno nego neveselo. Pošto imam silne dragane u Beču i Pešti, dakle daleko - to mogu da sam sam. Najviše sam sa knjižarom Cvijanovićem a sad hoću da se upoznam sa gosp. Stokić glumicom narodnog Pozorišta, ona je veliki talenat, a na jesen mislim da pokušam sa pozorištem. Slušam istoriju i druge famozne stvari i čekam g. B. Popovića da mi prizna da i ja štogod znam o književnosti i da mi dopusti da postanem suplent negde u Maćedoniji gde ću učiti volove Omiru. Vidite afektiram. Inače mi je vrlo dobro, jedem ćevapčiće i zavađam mlade, možebiti nevine devojke koje uče tehniku.

    Glavno je da vreme prolazi.
    Teško mi je samo uveče, kad radim, više puti odmanem rukom i legnem da spavam - onda je najbolje. No sve će to proći šta sve nije prošlo malo važnije nego sve ovo - uostalom Vi znate pesnici su ćaknuti.

    Zovete me u Split. Boli me to jer ga se sećam kad sam ga posetio u jednoj barci u doba kada sam bio zdrav i mlad, u doba kad sam bio od najboljih igrača footballa i radostan jer mi je Kočić štampao pesme.

    Ne mogu da dođem, nemam para, a nemam ni vremena. Naš je raspust samo od 1 Avgusta do 15 sept - a to vreme provešću kod majke u mom selu, dosta je sedila godinama za vreme rata sama, može da omutavi pa bi rekli da nisam nježan sin. A ja volim svoju majku, zamislite tu ludost, bila je celog veka poštena i uvek stradala za druge. Ići ću njoj. - Ali sada pošto znam gde ste često ću Vam pisati. To je još više nego da sam kraj Vas, u istini ja nisam tako iskren. Ja očekujem od Vas na zimu knjigu koja će reći više nego što mogu reći ja - otrovan gordošću i preziranjem za navek."

    e....to je Crnjanski....
    Ploviti se mora i bez broda ..

  10. #40

    Odgovor: Miloš Crnjanski

    i onda...


    ETERIZAM


    drugu Ivi Andricu




    Moja je bajka:
    da se u snu dok se spava
    dobra čine, i da ništa
    nije java.
    Nismo znali a imali smo
    čedo u daljini.

    Rekao sam ti cvet jedan lak
    ispuniće tvoje misli.
    Sve osmehe koji su od bola svisli,
    sačuvaće zrak
    negde u daljini.

    O ničeg nek te nije žao.
    Zato sam ti tu misao dao
    tužnoj goloj i beloj,
    neveseloj.
    Gledaj u jesen mirno,
    kako se gubi dan
    i ljubi.

    Blago kao jedno zvono
    da zazvoni u daljini
    mišlju tom sam te dodirno
    Ploviti se mora i bez broda ..

  11. #41

    Odgovor: Miloš Crnjanski

    Ljubav


    Već prvi put kad si zbacila odelo
    smešan mi beše tvoj pogled ohol.
    Već prvi put mi ljubav beše samo bol.

    Već prvi put mesto da slušah
    u zoru kako se topiš kao sneg,
    ja jurnuh u šume gde upada breg,
    i grane što pokrajah jecahu
    kao moja duša.

    U njima sam krio obraze moje
    tople od tvojih grudi.
    Nežnije no ruke tvoje
    biljke sam pozno po stisku.

    Strasnije nego na tvoje grudi
    pao sam na njih,
    u bludnom, bezumnom vrisku.

  12. #42

    Odgovor: Miloš Crnjanski

    Karikatura


    O da si samo jednom
    pao po ženskom telu mednom
    umirao bi rado.

    Šareni prosjaci pod tvojom nogom
    rikali bi uzalud za Bogom.
    Osmeh bi ti razočaran i blag
    padao sa krsta, kao golub
    beo i drag.

    A da nebo zagrmi
    i raspe kamenje sa puteva strmi
    u deveti čas.

    Oči tvoje ne bi dizo krikom.
    Zaogrnut modrim olujnim vidikom
    umirao bi mirno posle slasti.
    Mutnim bi okom gledao po nebu,
    kako tama i užas rastu.
    A iz žila plavih, nabreklih od hoda

    kapala bi krv i voda,
    na klečeći ženski stas.

  13. #43

    Odgovor: Miloš Crnjanski

    PRVA JEZA

    Desi se: da se začudim,
    kad me iznenada rastuže:
    kišica plaha,
    il jedna smeđa dečija glava
    u koju se zagledam duže.

    Desi se da se probudim,
    od noćna bliza neba plava,
    i stavim ruku na srce
    što kuca jako.

    I da se tad u mislima zanesem,
    i osetim polako, polako:
    da je mladost prošla,
    pa se stresem.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  14. #44

    Odgovor: Miloš Crnjanski

    Oči

    O koliko puta kad pred tobom
    osetim: da želim
    da ostavim za sobom
    moje tužne misli
    u očima ti bistrim, neveselim...

    O koliko puta
    kad nam nad posteljom sat ućuti,
    i na tvom pobledelom licu
    od milja
    primetim dosadu lutalicu...

    O koliko puta tad ustajem sam,
    poguren i crn pa se zagledam
    kroz mutan prozor u proplanke daleke.

    I osetim da mi nije dosta ljubav nevesela.
    Razočaran od tvog umornog tela,
    radoznalo milujem bludne i meke
    velike oči bilja.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  15. #45

    Odgovor: Miloš Crnjanski

    Pesma

    Kad raširim ruke
    u žutom lišću, što zasipa jauke,
    sine neka strašna, mutna moć.
    I plane i drhti cela
    oko moga zavičaja nevesela
    u slasti ludoj, puna zvezda, noć.

    I kad me se sete
    šume radosno, stidno zarumene.
    A ikone stare zasjaje u mutnom zlatu
    kad vide mene.

    Pružim li ruke, raspašu se žene,
    padaju na kolena, i plačem porodilja
    klanjaju se meni pune tužnog milja
    i kliču, da ih ja hagrlim prvi, prvi:
    jer moje su ruke mokre
    od krvi, krvi.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


Strana 3 od 6 PrvaPrva 12345 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Česlav Miloš (Czesław Miłosz)
    Autor DrinChe u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 24
    Poslednja poruka: 31.07.2011, 01:36
  2. Česlav Miloš / Czesław Miłosz
    Autor DrinChe u forumu Književnici
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 26.07.2009, 17:07
  3. Miloš Dopud: Objavljujem rat
    Autor pinokio u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 89
    Poslednja poruka: 12.02.2009, 10:31
  4. Vampir Miloš u bečkoj arhivi
    Autor Necromancer u forumu Banat
    Odgovora: 12
    Poslednja poruka: 06.01.2008, 03:20
  5. Slađana Milošević
    Autor SQUAW u forumu Domaći spotovi i tekstovi
    Odgovora: 22
    Poslednja poruka: 13.07.2006, 04:30

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •