Slika 1.
Ja u belom svetu pre n godina.
Pored regularnog kontejnera za otpatke organskog porekla koji, usput, moraju da se sabiju dobro u kesu koja se kupuje na spec mestu i kooooštaaaaa - još tri velika kontejnera, žičana. Jedan za staklo, drugi za plastiku, treći za hartiju!
Pred očima mi momentalno niz od pet-šest kontejnera iza zgrade u kojoj živim, smdljivih i prepunih koječega - od delova nameštaja, ljuski od krompira, preko te-ve-ja kojih se lokalna sirotinja još nije dokopala, od uskisle hrane, plastičnih flaša od koječega, tegli sa paprikama od pretprošle zime...
Slika 2.
Izlazim iz gorepomenute zgrade u kojoj živim. Krenula na posao. Pola osam ujutro. U momentu kada sam iskoračila ispod nastrešnice koja je iznad ulaza, tik pored nosa mi prolete n e š t o... Ispred mojih nogu, tog trenutka, eksplodirala je plastična kesa puna smeća, bačena sa nekog XVII ili XX sprata! Čitav sadržaj se rasprsnuo po meni, tako da sam se, ojadjena i očajna, vratila kući radi dezinfekcije i presvlačenja...
Slika 3.
Pre petnaestak godina, u jednom selu u istočnoj Srbiji, počelo se sa zagovaranjem proizvodnje zdrave hrane... Republika je uletela sa nekom kintom, narod počeo da se bavi. I bavili bi se oni i dalje, da proizvodi nisu otišli na analizu, izmedju ostalog, i na teške metale. Ispostavilo se da je proizvedena hrana imala užasno visoke vrednosti stroncijuma, uranijuma, etc. Naknadnim analizama, utvrdjeno je da su Bugari skladištili nuklearni otpad - loše zapakovan, koji je podzemnim vodama stigao i tu, u to područje...
Ne bih se ovde bavila podelama ekologije na komunalnu, virtualnu, nuklearnu... Sve to spada, u osnovi, u istu priču. I, kada mi neko kaže kako ne bi trebalo koristiti dezodorans u spreju, lak za kosu i slične stvari - uzdahnem i udahnem, odbrojim do 159 i nazad - i odćutim. Onoliko koliko otpadnih i otrovnih gasova stigne u atmosferu od uzletanja, letenja i sletanja samo jednog aviona... Ali.
Svest o očuvanju zdrave životne sredine nikada nismo negovali. Vidim, svi sveCki likovi su počeli da se zabavljaju ovom temom. Bojim se da je malo prekasno za to i da nas priroda kažnjava za taj vekovni nemar i katastrofalan odnos prema svemu što nas okružuje...
Sa edukacijom se mora neizostavno početi od jaslica. Od vrtića.
To je jedini način da produžimo vek ovoj našoj napaćenoj planeti.
Koliko u svemu tome ima značaja postavljanje zastave od titanijuma na dno Severnog ledenog okeana - Boga pitaj...