Imam seku koja je mladja od mene 5 i po godina. Volimo se najvise na svetu.
Kad smo bile klinke mlatile smo se zdravo. Ona je uvek pobedjivala, bilo mi zao da je udarim, jer je bila malecka
A i smesno mi bilo kad pocne da me juri, da se nervira i da me bije svom silom, a mene nije bolelo.
Naravno to se desavalo kad smo bile same kuci, pa dok dodju mama i tata sve u kuci cakum-pakum da se ne vidi da je bilo rata
Ipak nikome drugome nije dozvoljavala da kaze losu rec o njenoj sestri. Secam se kako je u drugom razredu OS, jurila od skole do kuce, jednu devojcicu iz treceg razreda koja je mene vredjala, s namerom da je istuce.
Danas nam obaveze ne dozvoljavaju da se svaki dan vidimo, ali obavezno se cujemo telefonom, ili nabrzaka posaljemo nekoliko sms porukica.
Ona je moja poddrska i moj najveci prijatelj. Osoba kojoj se mogu doveriti i koja znam da je uvek tu kad meni treba. Uvek mi kaze istinu i ne zavarava me. Bez obzira dal sam u pravu ili ne. Zna i da me iskritikuje dobro.
A bas to volim u nasem sestrinskom odnosu - iskrenost i ljubav.