kada mi se sin izgubio na odmoru....bilo mu je otprilike tri i igrao se vani sa decom, njih jedno desetak. ja sam stajala napolju sa susetkom 5 metara od njega medjutim nije me video od jorgovana. pomislio je da sam otisla bez njega po sladoled. Bili smo na odmoru kod moje tetke u strogom centru grada. dete se bez mene uputilo u strog centar, preslo samo 3 glavne ulice (hvala svim andjelima cuvarima) dok ga je ceo komsijuk trazio. srce mi je govorilo u kom je pravcu krenuo i pretrcavsi dve ulice nadjoh ga kako ide placuci i noseci sladoled...nikada necu zaboraviti taj strah i te suze.