Kada ste se najviše uplašili u životu? - Strana 3
Strana 3 od 5 PrvaPrva 12345 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 31 do 45 od ukupno 68
  1. #31

    Odgovor: Kada ste se najviše uplašili u životu?

    kada mi se sin izgubio na odmoru....bilo mu je otprilike tri i igrao se vani sa decom, njih jedno desetak. ja sam stajala napolju sa susetkom 5 metara od njega medjutim nije me video od jorgovana. pomislio je da sam otisla bez njega po sladoled. Bili smo na odmoru kod moje tetke u strogom centru grada. dete se bez mene uputilo u strog centar, preslo samo 3 glavne ulice (hvala svim andjelima cuvarima) dok ga je ceo komsijuk trazio. srce mi je govorilo u kom je pravcu krenuo i pretrcavsi dve ulice nadjoh ga kako ide placuci i noseci sladoled...nikada necu zaboraviti taj strah i te suze.
    Tajne su tu zato da ih neko nasluti...Postoji reč koja vredi tek kad se odćuti...

  2. #32

    Odgovor: Kada ste se najviše uplašili u životu?

    ...Brat i ja smo se kao klinci bas dosta svadjali...Pošto je on jači, moja taktika je bila da ga zezam ili da ga udarim i pobegnem u drugu sobu i zatvorim vrata...koja su imala tri staklena prozora...
    TAj dan(imala sam oko 7 godina)...sam isto to uradila...on je pojurio zamnom...stavio jednu ruku na kvaku, a drugu na staklo...i samo mu je ruka prosla kroz taj prozor i krv je počela da šiklja na sve strane...
    Zanemela sam...sela sam na pod i plakala...Gledala sam kako krv curi...i nista nisam mogla da uradim...kao da je svaki deo mog tela bio paralisan...
    Sva sreca, imali smo komsinicu do nas koja je bila glavna sestra u jednoj bolnici...Brat je otišao kod nje...i uspela je da mu previje ruku i izvadi komadice stakla koji su ostali u ruci...
    Nikada se posle toga nismo ni potukli ni posvadjali...

  3. #33

    Odgovor: Kada ste se najviše uplašili u životu?

    Iako mi se nije deshavalo prvi put da sam za malo izgubila glavu, '98. sam se otkinula od straha....
    Tri dana posle tog dogadjaja sam se tresla i jedva prichala.
    Valjda sam bila svesnija nego prethodnih puta....

    Proslog leta.. prezivela sam pakao... ne volim ni da pisem o tome.
    Moras prihvatiti poraze i pobede,
    moras se navitji na tugu i sretju,
    moras da volis i da te vole,
    moras biti deo stvarnosti,
    ipak,
    nikada ne napustaj svoje snove!

  4. #34

    Odgovor: Kada ste se najviše uplašili u životu?

    ...kad je moje dete sa 5 meseci dobilo unutrasnje krvarenje i kad su svi u bolnici trcali u njenu sobu...ma...horor.
    Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro

  5. #35

    Odgovor: Kada ste se najviše uplašili u životu?

    Kad mi je cerka od godinu dana pala niz stepenice u ulazu.Pretrnula sam, ali na srecu mala deca su kao od gume, prosla je samo sa par modrica, ali ja nocima nisam spavala, samo sam gledala u nju.
    Toliko je bilo u zivotu stvari kojih smo se bojali. A nije
    trebalo. Trebalo je ziveti.


  6. #36

    Odgovor: Kada ste se najviše uplašili u životu?

    Svi roditelji saosećaju jedni sa drugima,pa se nadam da vas neće umoriti ova moja priča....koju se dugo kanim da ovde prenesem...

    Drugu trudnoću sam malo teže iznela,i uz Božiji blagoslov 20.05.1999 godine na Spasovdan,rađam dečaka sa najsjajnijim očima na svetu.Tu noć bolnički prozori su se tresli od preletanja aviona,ali ne želim o tome sada...

    Imao je tri puna meseca kada sam primetila,da ne mokri kako treba,povedem ga lekaru,zabrinuta,gde sam naletela na podsmeh:mlada mama,nema pojma.Iz istih stopa vodim ga privatnom urologu,koji mi saopštava dijagnozu,nakon pregleda deteta,i upućuje me sa svojim uputom kod dečijeg urologa specijaliste uz napomenu,da on nije ni stručan ni siguran za datu dijagnozu.Pri prvom pregledu dečiji urolog uz onu koju smo upućeni njemu,dodaje još tri dijagnoze.Kako mi je tada rečeno,redak slučaj,veoma.Naravno doktorka koja je odbijala da mi da uput,za dečijeg urologa,tada reče da prvi put čuje za takav slučaj,inače sada je u pedijatar u penziji...

    Prosto rečeno detetu je polni organ,rastao bukvalno unutar stomaka,specijalista mi reče da se takva operacija,radi tek nakon treće godine,minimum,i ne sluteći tada kakve komplikacije tek slede.

    Godinu i šest meseci,trčala sam po Novom Sadu i Beogradu,sa bolesnim detetom koji je,kako je rastao,imao sve teže komplikacije...i nije mogao da piški,osim uz moju pomoć ali ni to nije bilo dovoljno.Uz jake bolove,koliko god da sam mu pomagala,deo mokraće se zadržavao u organizmu...znala sam šta to znači,nema šanse da dozvolim da čekamo još toliko da bi se neko usudio da ga operiše,jer tačnije niko nije smeo.

    Njegov bol,nespavanje...bilo je teško gledati...a pritom sam bila nemoćna da mu pomognem.I jedno jutro odlazim kod njegovog lekara da ga molim da ga operiše,imajući svo vreme u glavi slike raznih ispitivanja i kontrola,koje je moje Pile izdržalo.Moja molba,se pretvorila u prepirku,i lekar videći moj očaj,i upoznat sa situacijom konačno pristane,i zakaže nam operaciju za dve nedelje.

    Nakon operacije,naš lekar ulazi u sobu i saopštava mi ovim rečima sledeće:Vaše dete je Bog sačuvao...ni ja ni moje kolege,kamo sreće da sam ga operisao kada ste ga prvi put doveli...Po završetku operacije,nastaju komplikacije..krvarenje...opet sa njim u salu,ponovo anestezija...ja sam bukvalno zanemela od stresa i straha.Celo popodne medicinske sestre ćute,još su u sali...čekanje.Na kraju sve se dobro završilo,s time da je njegov oporavak još dugo trajao,i hvala Bogu dobro je sad.

    ..eto,tada najviše...ne ponovilo se...

  7. #37

    Odgovor: Kada ste se najviše uplašili u životu?

    једно предвечерје пре пар година... никог нема у кући већ дуже време, мртва тишина... ја сам ваљда овде на спрату био поред компа и онако сав озрачен и омамљен силазим доле у приземље. подразумева се да сам мислима негде дааааалеко.

    отварам врата од дневне собе а тамо у оном полумраку мој брат од тетке:
    - где су твоји?
    пита.
    лицем ка ветру
    с ветром уз лице

  8. #38

    Odgovor: Kada ste se najviše uplašili u životu?

    ovo se skoro desilo..
    ja,sestra i stari se vracamo kuci od tetke-autom,naravno. i izlazimo sa raskrsnice,i polako krecemo,kad se neki lik stvori na putu. a u susret ide drugo auto,stari ne moze da obidje.. ja samo cujem skripu kocnica i tog lika kako lupi rukom u ovu stranu auta gdje sam ja sjetila. stari parkira auto,izleti vani,sestra zinula,a ja se tresem. jbt,ono.. gledam sta ce sad da bude,prepala sam se.. sva sreca tom liku nista nije bilo,samo je malo lupio laktom od ovaj retrovizor.. o bogte,jesam se prepala
    ono,kontam,jbt sta da je bilo ozbiljnije da je tom liku nesto bilo.. ili nama,da smo se negdje spucali. o bogte..
    And even though you're fed up, you got to keep your head up.

  9. #39

    Odgovor: Kada ste se najviše uplašili u životu?

    Kad sam se slupala autom...

  10. #40

    Odgovor: Kada ste se najviše uplašili u životu?

    pre neke pola godine, majka mi saopsti da krvari i van ciklusa.. dobro, pomislih, to je samo ili klimaks ili hormonalni poremecaj, necu da dizem dzevu.. uglavnom, to nije prolazilo, i nije stajalo.. informisem se ja po netu i naidjem na krajnje porazavajuce cinjenice u vezi tih simptoma koje ona ima.. uplasila sam se jako, previse cak, vise od nje.. uporno je odbijala da ode kod ginekologa.. sto zbog vremena koje zaista zbog posla nema sto zbog novca koji nema a radi kao konj.. vreme je prolazilo a ona je mene uveravala da je sve u redu i da nema potrebe da ide kod ginekologa jer joj je dobro i da je krvarenje prestalo.. neko vreme sam joj verovala pa sam pocela da je kontrolisem, da bih shvatila da me laze samo da bi me umirila.. krvarenje joj jeste prestajalo ali na nedelju dana i onda bi se vracalo, trajalo po tri nedelje..
    garantujem da ne bi otisla kod ginekologa da nisam morala i ja da idem.. nervoza i strah zbog svega toga bili su iscrpljujuci, a ja koja i inace pravim dramu oko svega, jedva sam cekala da se pregled zavrsi..
    zena nam je rekla da nema potrebe da nas laze i da je sve u redu pola godine konstante nervoze, tenzije.. proslo je, mozemo da odahnemo napokon.. zivot je lep zaista
    Krek, krek.. Ne gudra

  11. #41

    Odgovor: Kada ste se najviše uplašili u životu?

    Kad me je uhvatio grc u vodi..
    There is no rules!!!

  12. #42

    14 Odgovor: Kada ste se najviše uplašili u životu?

    Kada sam videla Kikija, tada starog 14 dana,
    sa imobilisanom ručicom, sa infuzijom, vezanog za krevetić...
    Terapija Eritromicin: jutro - veče.
    U pitanju su bile bakterije,
    kod kojih je verovatnoća da će da se pojave 1 : 10000 slučajeva...
    Petnaest dana smo bili u bolnici.
    Do poslednjeg dana nisam znala šta je sa mojom bebom.
    Znala sam, znala sam da je jak, i da ćemo to zajedno da prebrodimo...
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  13. #43

    Odgovor: Kada ste se najviše uplašili u životu?

    Nocas oko 2 moj sin je poceo da se gusi od gustog sekreta koji mu je stajao u grlu.Gledala sam dete kako gubi dah,gusi se i skoro mi umire na rukama.Nisam imala vremena ni da se obucem,muz ga je zgrabio,uvio u cebence i u pizamici odneo do ambulante.Dobio je neke injekcije,inhalaciju i nakon toga je dosao sebi.Ja sam sedela kuci sa cerkicom i cekala.Nisam imala hrabrosti da zovem muza.Znala sam da mora da razgovara sa doktorkom i da ga drzi pa nisam htela da smetam u svemu tome.Cekanje me je ubijalo.Na svu srecu,sve je dobro proslo.Injekcija je delovala na njegove bronhije,uklonila spazam pa je lakse disao.
    Kako tako jedna glupost(sekrecija iz nosa) moze tako strasnu stvar da napravi.
    Ako voli jedan cvet koji se nalazi na nekoj planeti,slatko je noću gledati nebo.

  14. #44

    Odgovor: Kada ste se najviše uplašili u životu?

    Skoro sam se bas bila uplasila da ce mi se roditelji rastati.Sad sam skontala da je to bilo nesto od cega sam se najvise uplasila.Ali nisu se rastali.Sve je bio nesporazum...
    And even though you're fed up, you got to keep your head up.

  15. #45

    Odgovor: Kada ste se najviše uplašili u životu?

    Mislim da spadam u relativno plašljive osobe. Uplašio sam ne jednom u životu, a samo u ratu sam pojeo toliko straha da to ne bi stalo ni u sve vojvođanske silose...

    Međutim, svoje najveće strahove sam doživeo sanjajući. Posle povratka sa ratišta gotovo da nisam smeo da sklopim oči, jer sam u snu doživljavao prave more. Sećam se, jednom sam autobusam išao u Beograd pa sam onako premoren zadremao. Sećam se i toga sna. Kao rat je, puca se, a mene čekaju žena i deca da ih izvučem iz vatre. I dotrčim ja sav zadihan do neke kuće i podruma gde su se oni nalazili, kada tamo sve je bilo prazno. Samo na podu pronađem omiljenu igračku moga sina. Verovali ili ne moj sopstveni krik me je probudio i tada sam shvatio da stojim u autobusu i da svi putnici gledaju u mene sa čuđenjem, podozrenjem pa i strahom. Odmah sam seo i blenuo kroz prozor do kraja putovanja. Poslednji sam izašao iz autobusa...
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

Strana 3 od 5 PrvaPrva 12345 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Čemu se najviše obradujete?
    Autor Lady S u forumu Pričaonica
    Odgovora: 158
    Poslednja poruka: 09.07.2016, 23:31
  2. Šta ste bili u prošlom životu?
    Autor SQUAW u forumu Astrologija
    Odgovora: 77
    Poslednja poruka: 11.03.2014, 01:54
  3. Ciljevi daju smisao životu
    Autor Najgora u forumu Posao
    Odgovora: 20
    Poslednja poruka: 01.08.2010, 21:10
  4. Da se o mom životu pravi film :)
    Autor Sokica u forumu Humor i zabava
    Odgovora: 10
    Poslednja poruka: 14.04.2009, 15:44
  5. Poslednji put u životu
    Autor Kunic u forumu Spomenar
    Odgovora: 24
    Poslednja poruka: 07.02.2008, 23:21

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •