Не знам шта је одвратније, убијање невиних људи по неким сулудим мјерилима злочинаца, без икаквог разлога осим што су били мало имућнији и истомишљеници или ово систематско уништавање гробова.
Подебљао сам овај део који говори какви су били комунистички избори и референдум о краљевини или комунистима - годину дана пред референдум они су убијали по Србији, а после тога су спровели поштено гласање? А човека су убили због честитке председнику владе кога су и они признали као "прелазног"...
---
http://www.novosti.rs/code/navigate.php?Id...%2C%20komunisti
Jezava čuva jezivu istinu
Jelena Ilić
Biljana Milosavljević pokazuje mesto na reci Jezavi gde počiva na stotine žrtava
Jezavska jama nadomak srednjovekovne Tvrđave u Smederevu čuva tajnu crvenog terora, a pod lagumima rečice, prema procenama, neupokojeno počiva više stotina žrtava komunističkog progona.
Odmah po oslobađanju, oktobra 1944. godine, počela su hapšenja i likvidacije civila, uglednih domaćina, za koje su partizanske vlasti našle da su saradnici Nemaca ili nacionalnih formacija.
Masovna odvođenja počela su u noći između 16. i 17 oktobra. Ljudi su vođeni kroz grad u donjem rublju sa tablama na grudima na kojima je najčešće pisalo ja sam narodni neprijatelj i ja sam ratni bogataš.
- Ljudi su zatvarani na dve lokacije. Jedna je kuća u Ulici despota Stevana gde je bilo sedište Ozne, a druga podrum kuće u Knez Mihailovoj gde je danas tržni centar Don Žon. Tu su provodili jedan, dva dana, i u gluvo doba oko dva-tri časa izjutra, odvođeni na stratište kraj Jezave i streljani - kaže Srbislav Dević koji se 2000. godine upustio u mukotrpnu misiju otkrivanja istine o žrtvama oslobodilaca.
Ovde su likvidirani i seljani smederevskih sela, ali i žitelji okolnih gradova. Spiskovi sa streljanima bili su objavljivani na tablama kod zgrade Zadužbine u Ulici 16. oktobra.
Bilo je, kažu, dvadesetak krvavih noći. Tokom svake likvidirano je po nekoliko desetina ljudi.
Na Jezavi je iste noći pogubljena porodica Vukosavljević iz Dobrog Dola, domaćica Bisenija, zemljoradnik Radovan Vukosavljević i njihov sin Života.
Tu su pogubljeni Borivoje Mitrović iz Bora, Dragoljub Pavlović iz Drugovca, Mladen Zdravković iz Landola, Miroslav Gajić iz Lipa, Svetozar Pešić iz Ralje, Vera Trufunović iz Male Krsne ljubavnica nemačkog oficira...
Masovna streljanja trajala su do polovine novembra. Pojedinačna ubistva nastavljena su do 17. marta 1945. Tada je na ulici, usred bela dana, likvidiran sveštenik Milan Milić koji je prethodnog dana poslao čestitku Milanu Grolu povodom izbora za potpredsednika privremene vlade DFJ.
U oktobru i novembru u smederevskim selima, prema dostupnim podacima, ubijeno je 87 meštana, ali ta brojka nije konačna.
Bojan Gajić (37) iz Seona svedoči da je njegov pradeda, imućan domaćin Kosta Gajić, likvidiran u 43. godini, s leđa, kuršumom u potiljak, u žitnom polju u Petrijevu.
- Prabaka je noću u kecelju skupila ostatke lobanje, rizikujući život. Telo je sama popela na volovsku zapregu, i sahranila na seoskom groblju noću, u nedoba, bez nadgrobne ploče i imena - priča Bojan čiji je predak rehabilitovan, ali koji i danas plaća kiriju u objektu koji je konfiskovan Kosti Gajiću.
- Branko Milosavljević iz Drugovca ubijen je na bunjištu pored spaljene kuće. Ubio ga je kum Marinko Todorović. Ranije su mu partizani ubili oca, majku, sestru i sina. Veliki broj seljana poslat je na Sremski front ili u Bosnu, a najveći broj nikada se nije vratio, navodi istoričar Slaviša Perić.
U svojoj knjizi Korak do zaborava Perić je popisao imena 295 seljana od kojih je većina ubijena na Jezavi.
Tačan broj streljanih na Jezavi nikad nije utvrđen. Savremenici kažu da je bez suđenja pogubljeno između 600 i čak 1.500 ljudi. Grobova nema, niti zajedničke grobnice, ni spomen-obeležja. Prvi put pomen žrtvama na Jezavi služen je 1991. godine.
- O žrtvama se decenijama ćutalo, a imena nisu upisana u knjige umrlih jer im je bilo uskraćeno pravo na opelo - navodi nekadašnji protojerej Radomir Milošević u svojoj knjizi Smederevski ratni pomenik.
U Smederevu je 2002. godine formirana Komisija za utvrđivanje istine o žrtvama rata i oslobodilaca. Glad za istinom bila je kratkotrajna, a komisija je prestala da postoji sa dolaskom naredne vlasti 2004. godine. Dokumentacija koja je prikupljena spakovana je u kutije, i danas je zaključana u nekom od ormara Gradske uprave. Na njoj, kaže za Novosti član ove komisije koji nije želeo da mu pomenemo ime, i dalje stoji oznaka poverljiva stvar.
Nekadašnji članovi komisije za istinu danas nemaju ovlašćenja, a mnogi ni želje da o istini komunističkog terora javno progovore.
OSUĐEN NA SMRT ZBOG PRITKI ZA PARADAJZ
PODACI o zločinama kriju arhive nekadašnje Udbe. U arhivi Okružnog suda, koja se čuva na tavanu, mnoge presude uglavnom datiraju posle oslobođenja. Odbornik Skupštine grada Srbislav Dević je 2002. godine mogao samo da vidi pojedine predmete iz sudske arhive, ali ne i da ih kopira.
- U tim dokumentima našao sam predmet baštovana Đorđa Kuzmanovića koji je osuđen na smrt streljanjem jer nije postavio pritke za paradajz, pa je povrće propalo a narod nije imao šta da jede - kaže Dević. Visoki Prezidijum Skupštine FNRJ 1945. godine preinačio je Kuzmanoviću smrtnu kaznu u novčanu.
DEO SPISKA LIKVIDIRANIH IZ SMEDEREVA I OKOLINE U VREME DIVLJEG ČIŠĆENJA OKTOBAR - NOVEMBAR 1944:
Rudolf Batušić, direktor firme Sartid
Milan B. Đurić, kapetan SDS
Sreten M. Rajčić, sportista
Vladimir M. Jelić, advokat, solunac, predsednik opštine
Vojin Jelić, student medicine i sin Vladimirov
Dragana Jelić, ćerka Vladimirova
Dušan Bogić, profesor gimnazije
Dušan Gašparević, činovnik
Ivan Mazek, advokat
Živadin Živanović, kafedžija
Zlatoje Vukasović, oficir
Radivoj Lela, veleposednik
Miloje Marković, trgovac iz sela Binovac
Dragutin Mitrović, solunac iz sela Vodanj
Nikola Rakić, iz sela Vranovo
Jovan M. Stevanović, solunac iz sela Vrbovac
Dragutin Cvetković, trgovac iz sela Vučak
Kostadinka Cvetković, žena Dragomirova
Branko Milosavljević, predsednik opštine Drugovac
Dragoljub Pavlović, solunac iz sela Drugovac
Jeremija Jeremić, solunac, bivši poslanik iz sela Landol
Radovan Vukosavljević, iz sela Lipe
Bisenija Vukosavljević, žena Radovanova
Života Vukosavljević, sin Radovanov
Aleksandar O. Dabić, iz sela Lugavčina
Milutin R. Mitić, predsednik opštine Mala Krsna
Milan Stanisavljević, trgovac iz sela Mala Krsna
Velimir Stanisavljević, železničar iz Male Krsne
Vera Trifunović, učiteljica iz Male Krsne
Čedomir Agić-Milošević, iz sela Mihajlovac
Branimir Aleksić, iz sela Osipaonica
Marjan Ignjatović, kmet opštine Osipaonica
Svetozar Mirčetić, blagajnik opštine Osipaonica
Čedomir Ranković, iz sela Osipaonica
Tanasije Savić, solunac iz sela Osipaonica
Lazar Šošić, solunac iz sela Osipaonica
PREDRAG UMIČEVIĆ GRADONAČELNIK SMEDEREVA
DIĆI ĆEMO SPOMEN OBELEŽJE
GRADONAČELNIK Smedereva Predrag Umičević izjavio je za Novosti da će komisija za utvrđivanje istine nastaviti rad i obelodaniti dokumentaciju koja je pod ključem.
- Založiću se da komisija završi započeto, utvrdi istinu o žrtvama rata i poratnih dešavanja, i to obelodani. Tada ćemo podići i spomen-obeležje na Jezavi jer to ljudi koji su izgubili živote zaslužuju, kaže Umičević.
Gradonačelnik
je najavio da će se narednog meseca u Smederevu održati sastanak sa članovima delegacija rumunske i nemačke ambasade na temu obeležavanja grobalja stradalih pripadnika ova dva naroda na ovoj teritoriji.
SUDBINA HARALAMPIJA NAZARENKA
I KOZAK MEĐU NEPRIJATELJIMA
Moj san je ostvaren. Sa imena dede Haralampija Nazarenka likvidiranog 1944. godine na Jezavi skinuta je sramna etiketa. Rehabilitovano je njegovo ime, ali mu grob ne znam. Palim sveću na stratištu, nadam se da su mu tu kosti. A da mu duši olakšam, na ovo mesto posadila sam malo ruske grude i zalila vodom iz Volge - govori Biljana Milosavljević (49), pravnica iz Smedereva.
Njen deda po majci, svoj kozački ruski temperament skrasio je pored supruge Filimone u Smederevu gde se doselio iz rodne oblasti Kubanske. Sa sobom je doveo i oca Nićifora. Izrađivali su i prodavali čarape u dve trgovine. Skućili tri kuće marljivim trudom, pregrmeli rat i eksploziju municije u Tvrđavi koja je ubila oko 2.000 Smederevaca.
Ali, crveni teror Nazarenko nije preživeo. Streljan je u 49. godini u oslobođenom Smederevu oktobra 1944. na Jezavi. Bez sudske i administrativne odluke.
- Odveden je, najverovatnije, 18. oktobra. Pogubili su ga hicem na Jezavi proglasivši ga monarhistom. Baka Filimona njegovo ime pročitala je na spisku likvidiranih na banderi. Njegovog oca Nićifora, koji je utamničen, partizani su posle tri meseca pustili iz podruma neke udžerice. Poživeo je još osam godina ali nikada nije rekao ni reč o strašnoj sudbini svog sina - kaže Biljana Milosavljević.
Dve godine nakon što je ubijen, presudom smederevskog Sreskog narodnog suda, Nazarenku je konfiskovana celokupna imovina. U službenom popisu imovine Gradskog narodnog odbora Smedereva od 19.7.1945. stoji Haralampije Nazarenko likvidiran odmah po oslobođenju kao narodni neprijatelj.
Biljanin deda rehabilitovan je posle 64 godine rešenjem Okružnog suda u Smederevu 29. septembra 2008. godine.
- Sanjala sam taj dan. Sa duše su mi skinuti teret i nepravda. Boli me samo što mu nema groba.
* * * * *
EKSKLUZIVNO - NOVOSTI OBJAVLJUJU DOKUMENT KOJI DOKAZUJE NAMERU VLASTI DA SE NE OBELEŽAVAJU TAJNE GROBNICE NEPRIJATELJA
SVE SRAVNITI SA ZEMLJOM!
SAVEZNE vlasti posleratne Jugoslavije poslale su u maju 1945. godine dopis svim republikama da se na njihovim teritorijama sravne sa zemljom sva groblja okupatora i domaćih izdajnika.
Taj dokument pronašla je u tajnim državnim arhivama slovenačka komisija za otkrivanje tajnih grobnica.
Novosti su ekskluzivno dobile na uvid te spise iz 1945. i 1946. godine.
Objavljujemo deo dopisa Ministarstva unutrašnjih poslova Slovenije svim republičkim okružnim odeljenjima i odsecima unutrašnjih poslova:
Od saveznog ministarstva unutrašnjih poslova dobili smo dopis od dana 9. avgusta 1946. godine, u kome se ponovo zahteva, pozivajući se na svoju naredbu od 18. maja 1945. godine, da se odmah odstrane - sravne sa zemljom sva groblja i pojedinačni grobovi okupatora i domaćih izdajnika i tako izbriše svaki trag, ukoliko to dosad nije urađeno. O svemu urađenom, dužni smo da izvestimo.
Ministarstvo unutrašnjih poslova narodne Republike Slovenije je dana 12. juna 1945. pod delovodnim brojem 334/45 izdalo svim okružnim odeljenjima naredbu da urade sve neophodno za izvršenje ovog zahteva. Međutim, konstatujemo da se u izvršenju nije mnogo uradilo, štaviše vidimo da rodbina izdajnika obeležava grobove i time hoće da istaknu njihovo izdajničko mišljenje i pripadnost.
Zato je neophodno da se rigorozno pristupi izvršenju pomenutih naredbi. Treba imati na umu da će porodice izdajnika pozivajući se na humanost pokušati da prevare stanovništvo i na taj način izazvati neraspoloženje. Zbog toga je potrebno da se u vezi ove stvari najtesnije povežete sa sekretarima narodnih odbora i sve dobro pripremite politički.
Stanovništvu treba predstaviti kako je okupator u saradnji sa domaćim izdajnicima prebacivao svoje žrtve u mesta i jame gde je ranije sahranjeno na hiljade rodoljuba koji su pali za slobodu. Okupator je svoje sahranjivao uz najveće počasti, a grobove rodoljuba po šumama i livadama raskopavao. Streljane taoce fašisti su bacali u zajedničke jame za koje se ne zna gde su. Treba pomenuti i hiljade deportovanih u inostranstvo gde su spaljeni u krematorijumima, a njihov pepeo je razasut po njivama kao đubrivo.
Porodice tih junaka bezuspešno traže njihove grobove da bi ih obišli i obeležili. Tim ljudima oči bodu grobovi izdajnika, koji ih neprestano podsećaju na ubice njihovih sinova, braće, sestara i roditelja, a na drugoj strani bacaju senku polet i nameru našeg ljudstva koje hoće da se obračuna sa prošlošću i izgradi budućnost.
Zato ovu naredbu sprovedite energično i o tome obavestite sve potčinjene. Odmah nas obavestite kakvo je stanje trenutno, šta se uradilo dosad i koliko je takvih grobalja, odnosno pojedinačih grobova u vašem okrugu.
Smrt fašizmu - sloboda narodu! (P. V.)
* * * * *
REAGOVANJA I POLEMIKE
DRAGOSLAV MIHAILOVIĆ, PISAC
OBEĆANJE ZA BUDUĆNOST
DAJEM veliku podršku nameri da se pronađu žrtve, zakopane bez groba. Ko može uopšte da brani stav, da bilo kom čoveku ne treba da se zna gde je sahranjen. To nije političko, već ljudsko i univerzalno pitanje.
Otkrivanje tih neznanih jama stvorilo bi nevidljivu zabranu da se slične stvari bilo kada u budućnosti ponove. Bez obzira na političku boju pokojnih ljudi, dostojno obeležavanje njihovih grobova predstavljalo bi obećanje ove generacije da se tako nešto više nikada neće ponoviti.
BRUNO VEKARIĆ, PORTPAROL TUŽILAŠTVA ZA RATNE ZLOČINE
DRŽAVA NA POTEZU
SVAKI zločin iz prošlosti treba potpuno da se rasvetli i to je obaveza svake, pa i ove generacije. Država mora da ima pijetet prema svim žrtvama bez obzira na njihove ideološke stavove i političku orijentaciju koje su imale za života.
Pozdravljam inicijativu Novosti da se pronađu i obeleže sve tajne grobnice i stratišta u našoj zemlji. Na institucijama je sada da pronađu proceduralan način da to sprovedu u delo.
Ta oblast nije u domenu našeg tužilaštva jer se mi bavimo procesuiranjem ratnih zločina, a ovo se odnosi na zločine počinjene u miru.
BRANISLAV TAPUŠKOVIĆ, ADVOKAT
SVE TABUE NA VIDELO
NE treba da postoji nijedna tabu tema u vezi sa nedužnim žrtvama sa bilo čije strane. Te stvari moraju da dođu na svoje mesto u svakom pogledu.
To, naravno, ne treba raditi zbog pravljenja poređenja da li je bilo više žrtava sa partizanske ili četničke strane. Ali, zašto skrivati bilo šta što se tiče istine o žrtvama koje smo zaboravili. Setimo se samo nedužnih žrtava sa Sremskog fronta, Golog otoka. Vreme je za istinu o svakoj žrtvi koja je negde stradala. Sve to ne bi smelo da uključuje revanšizam, već da se o svemu pa i Golom otoku, otkrije barem gola istina.
NATAŠA KANDIĆ, FOND ZA HUMANITARNO PRAVO
OTVORITI TAJNE ARHIVE
POTPUNO je nedopustivo da se i danas čuvaju u tajnosti grobovi ubijenih za vreme i posle Drugog svetskog rata. Neophodno je da se, koliko je god to fizički moguće, posmrtni ostaci iskopaju i predaju porodicama da se dostojanstveno sahrane.
Preduslov za sve to je da parlament Srbije otvori tajne arhive iz tog vremena. Dok su još potomci žrtava živi, taj posao mora da se završi. Ne sme se ćutati više, jer svaka ćutnja nosi nove žrtve.
JELENA TRIVAN, PORTPAROL DEMOKRATSKE STRANKE
ZLOČINI NE ZASTAREVAJU
DEMOKRATSKA stranka ima principijelan stav da zločini nikada ne zastarevaju i da ih ne treba tretirati po tome ko kojoj naciji pripada. Takav stav smo pokazali i tokom ratova devedesetih, a on se odnosi i na sve što se dešavalo u ranijem periodu. Podržavamo svaku akciju da se zločini iz svih vremena razotkriju.