Verovatno pitanje glupo zvuči.. Zanima me kako se ljudi u duljim vezama nose sa životom u smislu raznih problema koji su nevezani uz vezu kao takvu. Znači u vezi su dve osobe koje zajedno žive, svaka ima svoje probleme (posao, fakultet, obiteljski problemi s jedne ili druge strane), a tu se još nađu i zajednički problemi kao što su nerešeno stambeno pitanje, nedostatak novca. Nagomila se brdo svakodnevnih problema i život te stavi u žrvanj i nemilosrdno melje. Da li imate ponekad osećaj da ne živite život nego da on živi vas?![]()


Citat


Ko zna zasto je to dobro
.Stan u kome živimo iznajmljujemo, oboje radimo, i potpuno smo samostalni. E, sad... izlazimo JAAAAAAAAKO retko. Obično su to neke kućne varijante sa zajedničkim prijateljima. Što se tiče porodičnih problema, trudimo se da oni ne utiču u velikoj meri na nas - jednostavno, čovek nikad ne može da se otrgne od porodice u smislu da ga ne diraju problemi koja njegova primarna porodica ima, ali mora da nauči da, kad jednom počne da stvara svoju porodicu, više nije u stanju da u tolikoj meri pomaže i rešava probleme i u drugoj kući. To je tako, i ja sam čvrsto ubeđena da oni, koji dozvole svojim roditeljima i sl. da im vedre i oblače (od toga da se posvađaju pa odmah zovu decu da im saopšte pa nadalje) ne mogu u potpunosti da budu srećni u svojoj porodici, jer ih takve situacije rastrzavaju između želje da pomognu svojima i budu tu za njih, dok sa druge strane ni porodica neće da trpi.
Lično, preporučujem drugu opciju









