Citati naši omiljeni... - Strana 32
Strana 32 od 82 PrvaPrva ... 22303132333442 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 466 do 480 od ukupno 1229
  1. #466

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Ne smem da joj kazzem ono shto sam pomislio kad je prvi put doshla. Ali, zaista, udata je, mislio sam, zashto je ne bih...Prevrnuo, ta mi je rech doshla, mada mi nije svojstvena. A sad ne znam sta se deshava sa mnom. Telefon, stvar od koje sam ludeo u Radio Beogradu, sad je centar moje pazznje, moje brige. Prenosim ga iz sobe u hodnik, iz predsoblja u kuhinju. Zzivim u nekoj nachuljenosti, u oslushkivanju. Skachem na svako zvonjenje, ne sachekam ni drugi znak. I prekidam, skracujem svaki razgovor, uplashen da ce ona bash tada zvati.

    Ona se javlja retko, jednom nedeljno, pola sata pre no shto ce krenuti. I uvek drukchije. Nema halo, nema pitanja, nema predstavljanja. Lako je prepoznajem, glas karakteristichan.
    Tako i dolazi. Nikad ne zvoni. Uvek tiho kuca.
    Samo se jedna scena redovno ponavlja. Chim udje, zadihana od straha i pretrchhavanja, uzima moju ruku, stavlja je na svoje srce. Da osetim kako tuche.

    Minijaturna je. Kao pricha. Mala je, brza, iznenadna. Uvek s drugachijim sadrzzajem, drugachijim obrtom, u drugachijoj formi. Dragocena je kao starinski nakit, u kome je savrshenstvo obrade i vrednost plemenitog metala.
    Kazzem joj:
    Sad si josh vishe u pravu. Ja zaista nisam normalan.
    Ni ja.
    I vadi iz tashne neki tvrdi papir, pola dopisne karte, ispisan odozgo do dole. Chitam.

    Avgust 9/10

    Neochekivano, a neminovno;
    Neobjashnjivo, a neumitno,
    Vecheras mi dolaze neke rechi za tebe.
    Prva je
    Lord
    A zatim:
    - bezobzirno chastan
    - drsko iskren
    - bezobrazno chedan
    - diskretno direktan
    - skoncentrisano unezveren
    - vrhunski klikerash
    ( a klikeri sjajni)
    Gde si?


    Danilo Nikolic

  2. #467

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Ja iscezoh, odoh da se kreveljim pred ogledalom. Kada se danas secam toga, tih kreveljenja, shvatam da su mi ona obezbedjivala zastitu: protiv munjevite provale stida branio sam se misicnom blokadom. A onda, terajuci u svojoj nesreci do krajnjih granica, kreveljenjem sam se spasavao nje: strmoglavce sam se bacao u poniznost kako bih izbegao ponizavanje. Lisavao sam se sredstava pomocu kojih sam se dopadao kako bih zaboravio da sam ih imao i da sam ih zloupotrebio; ogledalo mi je bilo od velike pomoci: stavio sam mu u duznost da mi pokaze da sam cudoviste: a kada bi ono uspelo u tome, moje ljuto kajanje se pretvaralo u samilost. Ali, narocito, kako mi je neuspeh otkrio moju ropsku poniznost, nacinio sam se gnusan kako bih je onemogucio, kako bih se odrekao ljudi i kako bi se oni odrekli mene. Komedija Zla izvodila se protiv Komedije Dobra; Elijasen je uzimao ulogu Kvazimoda. Uvijacu se i mrsteci se, izoblicavao sam svoje lice, unakazavao sam sebe kako bih izbrisao svoje nekadasnje osmehe. Lek je bio gori od zla: protivu slave i bescasca pokusao sam da nadjem utociste u svojoj usamljenickoj istini; ali ja nisam ni imao svoju istinu: u sebi sam nalazio samo zapanjenu bljutavost. Ogledalo me je naucilo onome sto sam uostalom odvajkada i znao: bio sam strasno prirodan. Od toga se nikad nisam izlecio."

    Zan-Pol Sartr, ''Reci''.
    Ćuti i prenesi dalje....

  3. #468

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Jedne noći sjedio sam na krevetu u hotelskoj sobi na Bunker Hillu, u samom središtu Los Angelesa. Bila je to važna noć u mojemu životu, jer morao sam donijeti odluku oko hotelske sobe. Ili plati ili se gubi: tako je pisalo u poruci, cedulji koju mi je gazdarica proturila ispod vrata. Veliki problem koji je zahtijevao izuzetnu pažnju. Riješio sam ga tako što sam pogasio svjetla i otišao u krevet.

    Probudivši se ujutro, čvrsto sam odlučio kako mi je potrebno više tjelesnog vježbanja, i odmah sam počeo, učinivši nekoliko pregiba. Onda sam oprao zube, osjetio okus krvi, ugledao ružičastu pjenu na četkici za zube, sjetio se novinskih oglasa, i odlučio izaći i popiti kavu.

    Otišao sam u restoran u koji sam uvijek odlazio, sjeo na visoku stolicu za dugim šankom i naručio kavu. Imala je okus poput kave, ali nije vrijedila ni kinte. Dok sam sjedio tamo, popušio sam nekoliko cigareta, pročitao rezultate susreta u Američkoj bejzbol ligi, savjesno izbjegao rezultate utakmica u Nacionalnoj bejzbol ligi, i sa zadovoljstvom primjetio da je Joe DiMaggio još uvijek bio na diku talijanskom narodu, jer je vodio na listi udarača palicom.

    Sjajan udarač, taj DiMaggio. Izišao sam iz restorana, stao pored zamišljenog bacača lopte i hitnuo jednu za pobjednički poen preko ograde. Onda sam se zaputio ulicom prema Angel s Flightu, pitajući se što mi je činiti toga dana. Ali ništa mi nije palo na pamet i stoga sam se odlučio prosmucati po gradu."

    John Fante, Zapitaj prah
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  4. #469

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Istočnjački mudraci kažu jednostavno: "Da bi se upoznalo ono što ne umire u smrti, treba prvo upoznati ono što ne umire u životu."

    "Pre nego što se nagnemo u ponor vremena kako bisno se zapitali 'ko sam bio? ko ću biti?' treba pokušati da se odgovori na pitanje: "Ko sam ja?""

    "Ako nekog Zapadnjaka pitate šta je suprotno od smrti, on će automatski odgovoriti: 'život'. Na to isto pitanje, Istočnjak odgovara: 'to je rodjenje.'


    Patrik Ravinjan

  5. #470

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    MARKO: (...) I da znaš da neću da pipnem tu ribetinu! Samo riba, samo riba! Kao da sam doživeo brodolom! Kod toliko razne stoke, ja jedem samo neke ribetine... To što je tvoj otac bio ribar, i što te ukus ribe podseća na srećno detinjstvo, to je tvoj problem; moj otac je bio pastir, pa ti nikad nisam tražio svaki dan jagnjetinu! Treba da navučem neku riblju bolest - da se ospem krljuštima! Šta me gledaš tako? Je l' si čula za beri-beri?!
    KAĆA: Jesam...
    MARKO: Jesi, kad ste brali šljive, pa ti deda vikao beri-beri! (...) Same kosti, svaki moj ručak se svede na komadić ribe i dve kile hleba: odmah mi zastane kost u grlu, onda, da bih proterao kost, pojedem dve kile hleba... Od čega ti je otac umro?
    KAĆA: Od starosti.
    MARKO: A zašto je tako brzo ostario?
    KAĆA: Kako brzo?
    MARKO: U pedesetoj je imao osamdeset godina. A zašto? Zato što je jeo ribu... (...) Ja, kad idem ulicom, onda me prati bar deset mačaka: osete miris ribe... Sve mi se uvuklo u odelo. Moji prijatelji u preduzeću lepo mirišu na sarmu, podvarak, jagnjetinu... Kad sednu kraj tebe - voda ti pođe na usta, tako je to jedan lep miris... Mile kurir i ne diže glavu kad ja prolazim kraj portirnice. Samo kaže: plivaj dalje...


    Zvezdana Prasina - Dusan Kovacevic
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  6. #471

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Nacionalista je, po definiciji, ignorant. Nacionalizam je, dakle, linija manjeg otpora, komocija. Nacionalisti je lako, on zna, ili misli da zna, svoje vrednosti, svoje, što će reći nacionalne, što će reći vrednosti nacije kojoj pripada, etičke i političke, a za ostale se ne interesuje, ne interesuju ga, pakao to su drugi (druge nacije, drugo pleme). Njih ne treba ni proveravati. Nacionalista u drugima vidi isključivo sebe nacionaliste. Pozicija, rekosmo li, komotna. Strah i zavist. Opredeljenje, angažovanje koje ne iziskuje truda. Ne samo pakao to su drugi, u okviru nacionalnog ključa, naravno, nego i: sve što nije moje (srpsko, hrvatsko, francusko...) to mi je strano. Nacionalizam je ideologija banalnosti. Nacionalizam je, dakle, totalitarna ideologija.
    Nacionalizam je, uz to, ne samo po etimološkom značenju, još poslednja ideologija i demagogija koja se obraća narodu. Pisci to najbolje znaju. Stoga je pod sumnjom nacionalizma svaki pisac koji deklarativno izjavljuje da piše iz naroda i za narod, koji svoj individualni glas tobože potčinjava višim, nacionalnim interesima. Nacionalizam je kič (a, da se podsetimo, kič bi se mogao meriti stepenom banalnosti svojih asocijacija A. Mol.), u srpsko hrvatskoj varijanti, nacionalizam je borba za prevlast oko licitarskog srca.

    Danilo Kiš - "Čas anatomije" (odlomak)
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  7. #472

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Tako to ide: najpre nekome oprostiš nešto, a onda oprostiš sebi što si mu oprostio. Kao vakcina: primiš najpre malu dozu, vrlo malu, koliko može tvoj organizam da podnese i odjednom postaješ imun i na ono najgore. I ne primetiš kada si postao drugi čovek, kako te se neki virusi ne dotiču, kako je neki deo tebe, nežan i osetljiv, nestao zauvek. Kad jednom pomeriš granice svoje tolerancije, onda je besmisleno da ih vraćaš nazad, jer ćeš sam sebi da izgledaš kao budala, što nije nimalo prijatno.

    Mnogi ljudi smatraju da je najbitnije kakav je čovek u suštini, ali to nije tačno. Bitno je ono što je na površini, ono što se pokazuje. Sve dok niko ne bude znao kakve se poganosti skrivaju u vašoj duši, bićete savršeno društveno podobni. Jer, svi smo mi životinje u suštini, samo smo lepo naučili da nosimo gaće. A ako neko skine te gaće i kaže „Eto, to sam ja!“, gori od njega će razrogačiti oči i nazvati ga budalom. A to nije fer. Život nije fer.

    Vreme samo prolazi, i taman kada misliš da si nešto postigao, da nešto imaš, tada se nešto promeni. I onda više nemaš ništa, ili ti treba nešto drugo, nešto više, ono što imaš više ti nije dovoljno i zbog toga ničemu i ne vredi, i moraš sve iz početka. Ostaju samo uspomene, i misliš, one su najvrednije, ali vreme prolazi, a život te ne ceni zbog tvojih dragocenih uspomena koje ćeš, pre ili kasnije, odneti sa sobom u zaborav.

    Odrastanje je lov u mutnoj i dubokoj vodi. Sve što se u mladosti ne izvuče, jednog dana će već samo isplivati na površinu, ali kao truo i smrdljiv leš.

    Aleksandar Djuricic
    Poruku je izmenio Lilith_021, 09.02.2009 u 02:09
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  8. #473

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    - Autobiografija (B. Nušic) - odlomak

    - Ti moraš biti moja, pa ako ne na ovome a ono na onome svetu.
    - Kako to može biti? - upita ona radoznalo.
    - Otrovacemo se, ako pristaješ?
    - A kako cemo se otrovati?
    - Popicemo otrov! - nastavih ja odlucno.
    - Dobro, pristajem, a kad?
    - Sutra posle podne!
    - E, sutra posle podne imam škole - priseti se ona.
    - To jeste - pade i meni na pamet. - Ne mogu ni ja sutra, jer bi dobio odsustvo, a imam dvadeset i cetiri, pa bi me posle isterali iz škole. Onda, ako hoceš, u cetvrtak posle podne, onda nemamo škole.
    Ona pristade.
    Iduceg cetvrtka posle podne, ja ukradem od kuce kutiju šibica i podem da se sastanem s Persom, kako bi zajedno otišli na onaj svet.
    Sednemo u njenoj bašti na travu i ja izvadim kutiju.
    - Pa šta cemo sad? - pita Persa.
    - Da jedemo šibice!
    - Kako da jedemo?
    - Evo ovako - reknem ja, pa otkinem glavic i bacim, a ono drvce pojedem.
    - A što to bacaš?
    - Pa to je gadno.
    I ona se reši, te pocnemo da jedemo ona drvca. Ona pojede tri, pa joj udariše suze na oci.
    - Ja ne mogu više, nikad u životu nisam jela drva, ne mogu više.
    - Onda, ti mora da si vec otrovana.
    - Može biti, rece ona, a ja nastavih i pojedoh devet drvaca , pa i ja izgubih apetit.
    - Pa šta cemo sad? - pita ona.
    - Sad da idemo svako svojoj kuci, da umremo. Sramota je, znaš, da umremo ovde u bašti; mi smo deca iz dobrih kuca, pa je sramota da umremo u bašti.
    - Jeste! - rece ona i podosmo.
    Cela se stvar medutim svršila ovako: ona je otišla kuci i molila majku da joj namesti krevet da umre. Tom prilikom joj je priznala da se otrovala, to jest da je jela drva sa mnom. Majka njena, bez obzira na njen položaj, rece:
    - E, kad si mogla da jedeš drva u basti, ješceš ih i ovde u sobi!
    I vec , šta je dalje bilo, vi svi znate.
    Zbog tih batina Persa me je strašno omrzla i tako se svršila moja prva ljubav.
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  9. #474

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Na pochetku... pre nego shto je pochetak pocheo, mnogo pre toga, kada je svemir smatran samo snom ludog choveka... postojao je samo Devojchin glas. Niko nije mogao da chuje Glas jer niko nije postojao. Trebalo je da se pojavi neki chovek, neko, ko ce prvo otkriti svemir. Kada je najzad taj dan doshao, kada je Devojchin Glas postao umoran od dozivanja, Jedan Chovek ga je chuo... To je bilo na samom pochetku. Ishao je prema glasu, mada nije znao kome taj glas pripada, nije znao ni da postoji Devojka, neko ko se razlikovao od njega... I Chovek i Glas su se podjednako umarali. Niko ne zna koliko je godina moralo da prodje, dok se Jedan Chovek i Devojchin Glas nisu susreli....


    Mika Oklop....Ca.Blues

  10. #475

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Ja sam plakao i gledao stvari u neraspakovanim kutijama. Moj brat je cutao. Mama je rekla da ce nam ovde biti bolje. Ja sam rekao da je meni i kod Fontane bilo dobro. Mama je rekla da ce nam i u blokovima biti dobro. Ja sam rekao da nece. Tata je rekao da smo na 4 km od Fontane. Ja sam rekao da nije 4, nego 5. Deda je rekao da je svejedno da li je 4 ili 5, jer ce ionako doci ustaše i sve nas poklati kao '41-ve. Mama je rekla da je to glupost. Deda je rekao da su tako pricali i Srbi koji su završili u Jasenovcu. Deda je još dodao i to da su Srbi bezbedni samo s one strane Save gde je prava Srbija i da s ove strane Save uvek vreba opasnost od ustaša.
    Moj mladi brat je pitao ko su ustaše. Baba mu je rekla da cuti. Mama mu je rekla da su to neke loše cike koje su davno umrle. Deda se nasmejao i rekao da cemo to tek da vidimo. Ja sam pitao dedu da li ustaše mogu da stignu i do Fontane. On je rekao da mogu. Tata mu je rekao da ne lupa i da su stigli samo do Zemuna. Deda je rekao da bi stigli i dalje da ovde nije bilo mocvare. Tata je rekao da je možda u pravu. Deda je rekao da je on uvek u pravu i da cemo tek da pokusamo corbu koju Copavi napravio. Ja sam pitao ko je Copavi. Mama je rekla niko.
    Baba je rekla aj živeli, i nek vam je srecno useljenje.
    Moj brat je pitao kad ce corba. Deda je rekao cim umre Copavi. Baba mu je rekla da cuti. On je rekao da je dosta cutao. Ja sam hteo da gledam televiziju. Mama je rekla da ce komšija Ratko uskoro da donese TV iz kombija. Tata je rekao da samo buljim u TV, a ja sam rekao šta cu drugo kad nemam više drugove. Mama je rekla da cu ovde naci nove drugove. Ja sam pitao kad. Deda je rekao da mu je muka od tih drugova. Ja sam rekao da volim drugove, a tata je rekao da deda nije mislio na te drugove.
    Mama je rekla da ne placem, da ce nam ovde biti bolje, jer imamo veci stan. Ja sam rekao da mi ne treba veci stan. Tata je rekao da cu ovde imati svoju sobu. Ja sam rekao da mi ne treba moja soba. Tata je rekao trebace ti kad porasteš. Ja sam rekao da necu da porastem. Deda je rekao i to što kažeš. Baba je rekla trebace ti da dovedeš neku devojku. Ja sam rekao da necu da imam devojku. Baba je rekla da moram, ako hocu da se oženim. Ja sam rekao da necu da se ženim. Tata je rekao neceš valjda da budeš peder. Onda mu je majka rekla sram te bilo!! Onda je deda rekao da je pederima bolje, je se sa muškarcima lakše izlazi na kraj. Onda je moj brat pitao šta je peder. Onda sam ga ja šutnuo ispod stola.
    Onda je došao komšija Ratko i pitao de cemo s televizorom. Ja sam bio srecan. Moj brat je pitao kad ce corba. Mama je rekla sad ce. Moj deda je pitao komšiju Ratka da li je Crnogorac. On je rekao da jeste. Ja sam rekao dedi da komšija Ratko ima na zidu goblen druga Tita i gusle i goblen nekog cike sa bradom. Dedi je zaigrao brk i pitao komšiju ko je taj s bradom. Komšija ratko je rekao da je to Njegoš. Deda se razocarao i pomogao mi da ukljucim televizor. Ja sam pitao ko je Njegoš. Komšija Ratko je svecano ustao i rekao da sam još mali, ali da zapamtim dobro da su tri najveca filozofa u istoriji Platon, Njegoš i Tito. Moj brat je pitao ko je Platon, a ja sam mu rekao da je on umro. A deda je rekao da ce uskoro i ovaj treci. A komšija Ratko mu je rekao da se pomeri s mesta. Deda se nije pomerio. Došla je komšinica Milka da vodi kuci komšiju Ratka. Ovaj je rekao samo još malo.
    Na TV-u je bio Brus Li. Deda je rekao da Kineza ima ko pleve i da ce uskoro preplaviti celu planetu. Komšija Ratko je rekao i treba kad su povezani. Deda mu je rekao da nece tako pricati kad mu dodu na njegov Novi Beograd. Baba je rekla ne dao bog.
    Komšinica je rekla da se ne brine zbog Kineza vec zbog toga što je cula da Novi Beograd tone. Tata je rekao da se to odnosi na Veneciju. Moja mama je rekla da je to tamo gde idu srecni. Tata je rekao šta hoceš jesi bila u Budvi. Deda je pitao komšiju Ratka zna li de je Budva. Svi su se smejali. Moj brat je cutao, a ja sam se isto smejao iako nisam znao zašto.
    Moja mam je zabrinuto pitala komšinicu Milku od koga je cula da Novi Beograd tone. Ona je rekla da je cula da je to zbog toga što je napravljen u pesku. Moj tata je pitao, a zašto onda nisu potonule piramide u Egiptu. Onda je onda rekla da nikad nije bila u Egiptu. Onda je komšija Ratko njoj rekao: onda cuti. Onda je deda rekao da nisu propale piramide, ali da je propao Egipat. Onda je baba rekla dabogda svi tako propadali u svili i kadifi.
    Onda je mama rekla da zapevaju nešto za srecno useljenje. Onda su pevali Oj oraje, oraje. Onda su pevali Kafu mi daraga ispeci. Onda su pevali o tome kako su najsrecniji kada majka oženi svoga sina. Onda je deda rekao da je to kad se ide u vojsku. Onda je komšija Ratko pevao o nekoj krcmi u planini.
    Onda je neko zazavonio na vrata. Predstavio nam se kao rodženi Beogradžanin kome smeta buka jer su ovde zidovi tanki. I rekao je da on ne može da sluša te urlancije jer potice iz staaaaare beogradske porodice. Onda ga je tata pitao šta traži ovde kada je iz staaare beogradske porodice. Onda je on rekao da je morao da se skloni iz centra zbog seljaka kao što smo mi. Onda ga je moj deda pitao da li je on Turcin? Onda je on rekao da nije. Onda je moj tata rekao da su za razliku od Novog Beograda, starosedeoci Beograda Turci. Onda je deda rekao bravo zete!! Onda je ovaj zalupio vrata. Onda mu je deda opsovao mater.
    Onda je moja mama rekla da voli novogradnju jer je tu sve novo i nema bubašvaba.
    Onda je komšinica Milka rekla da samo ne voli što su niski plafoni.
    Onda je moj komšija Ratko rekao da nece valjda da skace motkom.
    Onda je ona rekla da nece i da voli kada je sve novo.
    Onda je tata rekao da ne neki Amerikanac rekao da je najbolji auto, nov auto.
    Onda sam ja pomislio da je najbolji Beograd, Novi Beograd.


    - Secanje na jednu selidbu (Miroslav Momcilovic)
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  11. #476

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Otpor


    U zzivotu postoji jedna vrednost koja chesto drugima ostaje skrivena, ali je chovek oseca duboko u svojoj dushi: to je vernost ili nevernost onome shto osecamo da je nasha sudbina ili vokacija koju treba da ispunimo.

    Sudbina, kao uostalom sve shto je ljudsko, ne ispoljava se apstraktno vec se ozzivotvoruje u nekoj okolnosti, na nekom malenom mestu, na nekom voljenom licu, u rodjenju nekog siromashka na periferiji neke imperije.

    Ni ljubav, ni istinski susreti, pa chak ni duboka razmimoilazzenja, nisu plod sluchajnosti, vec su nam na tajanstven nachzin predodredjeni. Koliko sam se samo puta u zivotu zachudio shto u tolikom mnoshtvu ljudi na svetu nailazimo na one koji, na izvestan nachin, vuku konce nashe sudbine, kao da pripadamo istovetnoj tajnoj organizaciji, ili poglavljima jedne iste knjige!

    Nikad nisam saznao da li ih prepoznajemo zato shto smo vec tragali za njima, ili smo tragali za njima zato shto su vec bili nadomak nashe sudbine. Sudbina se ispoljava putem znakova i nagoveshtaja, koji nam se isprva uchine beznachajni, a za koje tek kasnije uvidimo da su bili od presudnog znachaja.

    Tako se deshava da u zzivotu chesto poverujemo da smo izgubljeni, dok u stvari uvek idemo ka odredjenom cilju, ponekad vodjeni nashom najochiglednijom, ali u drugim prilikama, mozzda i bitnijim za nash zzivot, nekom snazznom i nepokolebljivom voljom i nama samima neznanom, u susret mestima, osobama ili stvarima koje, na ovaj ili onaj nachhin, jesu, ili su bile, ili ce da budu, od odluchujuce vazznosti za nashu sudbinu, voljom koja ide u prilog nashim prividnim htenjima ili ih osujecuje, pomazze ili odmazze nashim tezznjama i chesto, shto nas josh vishe zachudjuje, vremenom dokazuje da je budnija od nashe svesne volje.


    Ernesto Sabato

  12. #477

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Kada ubiješ čoveka, kradeš život. Kradeš pravo njegove žene na muža, otimaš njegovoj deci oca. Kada slažeš kradeš pravo na pravdu.

    ***
    Sećam se kako mi je rekao:''Rahime, dečak koji neće da se brani postaće čovek koji ni sa čim neće moći da se izbori.'' Pitam se: jesi li to postao?


    Lovac na zmajeve - Haled Hoseini

  13. #478

    04 Odgovor: Citati naši omiljeni...

    U ovom drustvu podjednako patimo svi, i zene i muskarci, samo su uloge podeljene, i to otprilike ovako: Kad mi patimo zbog zena, to je gotovo redovno zbog toga sto zene nisu onakve kakve bismo zeleli da su. Kad zene pate zbog nas, to je uvek zbog toga sto smo ovakvi kakvi jesmo. Ali, sto je glavno, patimo svi i mucimo se cesto, dugo, svirepo i besmisleno.

    Ivo Andric
    Cudno je kako je malo potrebno da budemo srecni a jos cudnije koliko cesto nam bas to malo nedostaje.

  14. #479

    Citati naši omiljeni...

    "Kažu da su sve moje pesme iste. I moguće da je to istina. Znaš i pevam ih istim glasom i godinama već. Evo ovo je kalendarski dvadeseta godina kako ih pevam i snimio sam ih puno, sto četrdeset čini mi se otprilike, nešto malo manje ili nešto malo više, i moraju da liče jedna na drugu. Tu ustvari teoriju je lansirao jedan od mojih kolega. Nekad me kolege ispljuju u novinama. Kažu: "Ispljuvao te kolega u novinama", pa onda znam da imam i kolega. Inače, interesantno, nema ih nigde. Zbog konfiguracije terena, valjda Ovako me ispljuje Dobro, pa zašto, to je ustavno pravo, ali gledajte, jednom je to lansirao prvi beogradski muzičar i revolucionar i on je rekao:
    - Đoletove pesme su sve iste.
    BiiiiP li, ga što kaže naš narod, i meni su one Ajnštajnove formule sve iste. Nismo svi svemu dorasli. To je tako.
    Ali, OK. Primam kritiku. Liče, liče, jes liče, kad ih isti dildika peva tolke godine. Pazi, da moju neku pesmu otpeva neki od ovih? A, što nebi moglo? Varijanta A gledate, pratite a nisam očekivao. Pa ne stvarno, ali da neko od tih CD-Roma, recimo neki Šaban u bordo odelu, znaš da Pa zamisli druga pesma: (narodnjački)
    Nošen dahom sna
    doleteo je sivi golub na moj dlan.
    Zašto? Ko da zna.
    Al' to sam jutro dočekao,
    I onda kez:
    Umoraaaaaan!
    Druga pesma, jesi vido, malo fali malo, malo fali, vidiš promeni se smisao, oni kad se nasmeju. Ja pevam te tužne pesme. Oni se smeju stalno, kad pevaju: (narodnjački)
    Majka mi je naaa samrtiiii
    A prateći vokali:
    Ima raka, ima raka, neizlečivooog!
    Moraš da se smeješ. Ako si pevač moraš da se smeješ. Ti si ta budala koja peva pred ljudima. Muškarac koji peva, pazi Moraš se smejati. Ili u drugoj krajnosti. Ne moraju da budu narodnjaci CD-Rom, neka bude, recimo, neka princeza na zrnu praška, belog, da ležerno negde otpeva, recimo:
    Nema više dobri svete,
    one lepe
    Uaaaaaaaaaaaaaaaau!
    Naježio sam se.Menja potpuno smisao pesme. Možda ne bi bilo rezanci s makom nego valjuške sa sirom. Potpuno se promeni. Pesma dobije potpuno jednu drugu težinu.
    Al' pevam ih nažalost ja. I sad bih želeo da iskoristim priliku da otpevam jednu od tih pesama, pošto je otprilike to vreme Kolko je, Đorđe, molim vas sati? Pet do devet, čoveče. U ovo vreme Rej Čarls bi već: "Da platimo pa da idemo". Pa nemojte. Mi smo primitivni. Oni znaju kako se drže koncerti. To je beli svet. Oni su izmislili šou biznis. Kod njih se kratko drže koncerti. Mi otežemo balkanski nevaspitano, kad spojimo stolove. Ma da Kako je Rej na cuger ono održao, taknuto-maknuto, čoveče. Ono sat vremena i gotovo. Da platimo pa da idemo varijanta. I oni na kraju samo:
    - Ej, Reje - vokativ jel' - Ej, Reje - ili - Ej, Reju!
    Ovi koji nisu s njim na Rej:
    - Gospodine Čarlse, zašto je tako kratko trajao koncert?
    A on kaže:
    - Pa ne znam.
    A oni kažu:
    - Ima tu neki Balašević, koji po tri sata drži koncerte.
    A on kaže:
    - Hm, to bih voleo da vidim.
    Zato što oni to drže mnogo kraće, znaš. To je moderno. Međutim, u ovo vreme otprilike, u pet do devet, neki meni vrlo dragi tipovi odlaze na spavanje. Adondon varijanta. I ispunilo se eto, eto sve prognoze žute štampe su se konačno pokazale kao tačne. Dvadeset jedan mesec, već, eto kako Oliveru zatičem u krevetu sa drugim muškarcem, vidno mlađim od sebe. I ne samo da je s njom u krevetu, nego taj isti, dotični i sisamoju ljubav mog života. Pa sad vi gledajte Moje devojčice su večeras sa mnom. Olja i Aleksa nisu. Da su tu, mogao bih da kažem da je čitav moj svet večeras u Sava Centru."
    Ćuti i prenesi dalje....

  15. #480

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Ustajuci tog jutra iz kreveta, cekajuci da voda za caj provri u kotlicu, gledajuci kako senke igraju kroz zavese i pokusavaju da dotaknu bocice sa zacinima koje im svakog jutra nepovratno izmicu, pomislih: Moze se dogoditi da uskoro dodje starost i da u nekom momentu, svakako prekasnom da bilo sta promenim, ustanovim da sam sve uradila pogresno.?
    Ovo dalje pretpostavlja barem nekoliko stvari. Pre svega, da postoji ispravan i pogresan nacin. Zatim, da mi odlucujemo o tome koji od ta dva nacina ce dobiti oblik koji se zove nas zivot. I jos dalje, pretpostavlja da postoji iskljucivost na relaciji dobar nacin - los nacin. A mozda je svaki od nacina pomalo i dobar i los?
    Tako sam se tesila dok sam pila caj, ali strah je ostajao tu. Nisam ga mogla odbaciti kao kesicu Erl Greja u djubre. Stajao je tu, natapao se, pojacavao crnilo. Niste ga mogli zasladiti. Niste ga mogli razblaziti mlekom. Niste mogli odluciti da ga ne popijete. Strah je obuhvatao moje jutro na dobro poznat nacin: pojavio bi se iznenada negde duboko u stomaku, ucinivsi da mi sve unutra neprijatno zatreperi, i onda se lagano penjao uz dijafragmu, negde u grudi, tamo bi mi za trenutak zaustavio srce, tek da pokaze koliko je mocan, i taman kad bih pomislila da me je dokrajcio, stustio bi se u grlo i stegao bi me za vrat.
    - Dobro - rekoh mu. - Sta ocekujes od mene? Kuda odavde, iz ovog jutra, idemo ti i ja?
    Strah je cutao i gledao u mene. Obozavao je da odmah izjutra postavi hijerarhiju stvari za taj dan. Moram znati sta mi je najvaznije. I ko vlada. Izvan toga, on mi dopusta da sama odlucujem o manje vaznim stvarima. Njega zanimaju samo strateska mesta. Kao na primer: hocu li preziveti i ovaj dan?
    Sta ako u poslednjim danima zivota shvatim da sam ostala na pogresnom mestu onda kada je trebalo ici dalje? Sta ako me je nesto cekalo bas tamo gde me je mrzelo da prodjem? Sta ako bi sve bilo drugacije i neuporedivo bolje da sam se u pravom trenutku setila prave recenice, jedinog moguceg odgovora na postavljeno pitanje? Sta ako nisam okrenula glavu kada je trebalo i ako nisam ugledala nesto sto je neizostavno bilo namenjeno meni?
    Ponekad znate da je vas zivot zaista vas zivot i cini vam se da mu pripadate. Ponekad, medjutim, jasno znate da je on samo jedan od vasih mogucih zivota. I svi ovi drugi zivoti odjednom vas peku kao tek narasli plikovi.
    - Da li ti to pokusavas da mi kazes - upitah ga - da imam izvesnu obavezu prema tim drugim zivotima u koje nikada nisam provirila?
    Moj strah se lukavo smesio na mene, glave nakrivljene na stranu, slezuci ramenima, glumeci nekoga ko meni prepusta da izvedem zakljucke, donesem odluke, postupim onako kako zelim... Kakav podlac! Neko sa strane mogao bi jos da pomisli da zaista imam nekakav izbor! "

    'Baltimor" by Jelena Lengold
    Ćuti i prenesi dalje....

Strana 32 od 82 PrvaPrva ... 22303132333442 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Vaš omiljeni novinar?
    Autor SQUAW u forumu Televizija i ostali mediji
    Odgovora: 56
    Poslednja poruka: 10.08.2018, 10:50
  2. Omiljeni filmski žanr
    Autor Lady S u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 33
    Poslednja poruka: 13.12.2012, 05:58
  3. Citati iz stranih filmova..
    Autor yige_gui u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 138
    Poslednja poruka: 27.04.2011, 01:23
  4. Omiljeni casopis
    Autor irnik u forumu Ženski kafić
    Odgovora: 27
    Poslednja poruka: 10.03.2010, 03:09
  5. Omiljeni tim u F1
    Autor Becar u forumu Spomenar
    Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 12.09.2008, 22:09

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •