Jedan filozof se uvek motao onuda gde se igraju deca. I chim bi video nekog dechaka sa chigrom pocheo bi vrebati. Samo shto bi se chigra zavrtela filozof bi krenuo za njom da je uhvati. Nije hajao za to što deca galame i trude se da mu prepreche put do svoje igrachke; chim bi uhvatio chigru da se josh vrti, obuzela bi ga sreca, ali samo za trenutak: onda bi je bacio na zemlju i odlazio. On je, naime, verovao da je saznanje bilo koje sitnice - pa tako, na primer, i chigre koja se vrti - dovoljno za sananje opshteg. Stoga se on nije bavio velikim problemima, to mu se chinilo neekonomichnim. Ako se najsitnija sitnica zaista spozna, sve ce biti spoznato. I on se zato bavio samo chigrom koja se vrti. I kad god bi se vrshile pripreme da se chigra zavrti, i kad bi se chigra zavrtela, u njemu bi se tokom zadihanog trchanja ka njoj ova nada pretvorila u izvesnost, ali kad bi nakon toga uzeo u ruke taj glupi komad drveta smuchilo bi mu se, i dechija vika koju dotad nije chuo i koja mu je sada iznenada probijala ushi, oterala bi ga odatle, i on bi se teturao kao chigra pod neveshtim bichem .....
Chigra .... Franc Kafka