Tin Ujević - Strana 4
Strana 4 od 4 PrvaPrva ... 234
Prikaz rezultata 46 do 52 od ukupno 52

Tema: Tin Ujević

  1. #46

    Odgovor: Tin Ujević

    Uzvišenje

    Ne gledati više u zjenice dana
    ne kazati lica tuge mjesečini!
    Izvan vlažna groba, od sto ljutih rana,
    ne izađoh više, ili mi se čini.

    Neoprano lice, kosa raskuštrana,
    dugi zvijerski nokti, hrip što grudi kini
    neće reći dušu plača razderana
    koliko sam mrtav u pljesnoj dubini.

    Pomiluj me, podragaj me, dobra Smrti!
    Svi mi ljudi svijeta učiniše krivo,
    a ja pak na kugli što se skladno vrti

    prostio sam svima (ljubim ja sve živo)
    te se samo pitam da li ne sagriješih,
    kad se na vid cvijeća nevino nasmiješih.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #47

    Odgovor: Tin Ujević

    VJEČNI PRSTEN

    Sve će ove stvari jošte jednom doći
    kao što su bile i kako su prošle,
    i ti crni dani, i te plave noći,
    i ljubavi, čedne, strasne, dobrodošle;

    jednom tamo poslije hiljada, hiljada
    i hiljada ljeta opet ćemo naći
    ista svježa čula, ista srca mlada,
    i taj nježni osmijeh, blagi i domaći.

    Tada opet jednom nad svladanim grobom
    motrit ćemo svemir novim osvjetljenjem.
    Vladat ćemo opet svojim rosnim sobom,
    i ljubavnim plačem i požarnim htijenjem;

    samo ipak neće tada, nadajmo se,
    da nas jošte taru ove brige ružne,
    i da polet u vis događaji kose
    i plamen za ženom naše usne kužne.

    - Pa da barem tada, za tisuć tisuća
    i tisuću ljeta, i još mnogo veće,
    primimo na naša srca uzdišuća,
    kao nikad doslije, jedan uzdah sreće.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  3. #48

    Odgovor: Tin Ujević

    VEDRINA

    I

    Ko će mi reći ime moga cilja?
    Krv moje vjere ili lijepa Buna,
    il neke oči od sna i baršuna,
    il neke ruke ljubavi i milja?

    Ko će mi reći još koliko milja,
    koliko suza usred sjetnih struna,
    i što je bolje: duge usred kruna,
    il zgažen miris kovilja i smilja?

    Divno je ipak kada sam koracam
    u čednoj slavi čudnih polumraka,
    i zemlju vijenac, nebu pogled bacam.

    Jer znadem sebe, i slaba i jaka,
    jer slutim sebe, u svjetlu i sjeni,
    i jao meni, dakle blago meni! -

    II

    O ženo, tvoje usne idealne
    i tvoje lice okrenuto Gradu
    lani su bili otrov mome jadu,
    čavao mome lijesu - ili malne.

    Hvala ti što si uzduž staze kalne
    u obmana me zadržala hladu,
    i mome žednom, mome žednom padu
    pružila putir neke patnje stalne.

    Jer čista suza biva vrelo zvuka,
    i genij spasa lice Beatrice;
    a tužna vila nije sjena puka.

    Duboka rana biva tajno biće,
    a što je duša, što je duša tanka?
    - Taj sanak sjenke, il ta sjenka sanka?

    III

    Ne čuva zemlja traga moje stope,
    a mrtva djela poniru bez znaka.
    Dozrela ljubav biva blaga mlaka,
    a suton čeka da se oči sklope.

    Skoro je hora da se želje stope;
    brišu se strasti, blijedi čežnja mlaka.
    Pitanje prvog ili drugog vlaka,
    a ta me varka u dječaštvu prope.

    Ko li sam ja? O mliječna Luko Mira,
    svaka je kletva od mene daleko,
    od vriska mojeg, i mojeg vampira,

    u slijepu sobu dopire tek eko;
    nad rodnim selom (snatre Angelusi)
    još dršću stari, vječni Sirijusi.

    IV

    Ako još išta bolnom ploti hripi,
    Muziko, to je vapaj tvoga bezdna;
    bezglavi jecaj što sam sebe ne zna,
    jauk što plamsa i živac što kipi.

    Plavet, ko rosa na đulistan, sipi
    na zrelu savjest koja biva trijezna;
    i vrlo skromna i vrlo oprezna;
    i sasvim svjesna pređe nego đipi.

    Pružite uho, čujte: misli zvuče,
    sviraju mašte kao zvonke sfere,
    a kolo zvijezda bijelo srce vuče

    svemirom gdje se oblak jave stere.
    Gluma je rajska, da sam čak i Titan:
    svijet tako golem, a ja tako sitan.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  4. #49

    Odgovor: Tin Ujević

    Dobrote dobroga sunca

    Radujte se suncu s njegovim milostima,
    jer je sunce krotko trulim kostima.
    Divite se suncu s travom i s vijencima
    i sa svježim hladom među ydencima.
    Evo biljke rastu iz plodnosti tla,
    sve nas miris zemlje blag obavija.
    poklon'te se suncu zbog dubokog sna
    i slavite sunce: Java Plavija.

    Ne znam gdje je sunce bolje:
    na polju gdje ratari trude,
    u pređi šume bez volje,
    u bašti gdje gusle gude.
    Ne znam gdje sunce pravo sunce znači:
    u vinogradu gdje se vino bere,
    na rijeci gdje se znojna nagost svlači,
    po krajoliko brda kud se vere.
    Sunce je svuda sunce bez mjere,
    i kao bog je predmet prave mjere.

    Sunce nam dijeli svjetlost i boju,
    pjesmu pjesnika i sliku slikara,
    i vedro uznosi u slavu svoju
    nestalan ptičji let i Ikara.
    Ima u suncu zlata što zjenu slijepi,
    s njega se truni tkivo od prizraka lijepih.
    Kuda god tumara,
    širom zemlje jedno, razna čuda stvara,
    u ćilimu slika nudi pregled lica:
    sunce je u kruni bljeskova i para
    zatravljena rapsodična žica.

    Zato hvalite sunce i njemu budite vjerni:
    kada ste svijetli, prema njemu ste smjerni.
    Budite suncem, svojom dušom, neizmjerni.
    I blagoslovite sunce, jer je blagoslov ono,
    svetili nego sveto zvono,
    svakom zivotu, nadi i mladosti sklono.
    Sunce nam pruža miris i cvijeće
    i voće kroz rodno drveće.
    Cijelo sunce brekće u punome klasu,
    kao srce kuca u proljetnom glasu,
    a po teškom mraku, baš u noć duboku,
    kao dragulj plamsa u sklopljenom oku.

    Sunce je sreća bilja, ali znak sloboda
    najčasnije povrh čistih voda;
    nego sve to
    i kad mine ljeto,
    preostaje u jesenskom gaju
    i u svakom čarobnome kraju;
    sunce je nada zima
    i ravnatelj klima.

    Budite dobri suncu, a sunce dobro vama,
    jer je sunce božansko i ima dosluha s nama;
    za teške dane utešno živi u flaši vina,
    za nerve bolesne povoljno u vatri djetelina.

    Naše su oči na sliku sunca dane.
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  5. #50

    Odgovor: Tin Ujević

    Otkuda dolazi večer

    Otkuda dolazi večer nego iz tamnih kuća.
    Večer se skriva u škripavim ormarima.
    Slabo se povjerava domarima.
    I večer je sablast kao sjena pruća.

    Otkuda dolazi zima nego iz hladnih soba.
    Zime ne biva u vjetru i snijegu.
    Ona je u brigama što se iz bora legu.
    Zima dolazi iz jeze u duši roba.

    Odakle dolazi patnja nego iz traženja.
    Patnja je zrelo voće puno važenja.
    U njoj su uvijek svježa traženja.
    I patnja biva od nesnalaženja.

    Odakle dolazi smrt nego iz pitanja.
    Ona je sa zvijezda a zvijezde u vinskoj kupi.
    I smrt je križ, a križ zaplet crta kupi.
    A naša smrt probija iz skitanja.

    Odakle dolaze magle nego iz pjesama.
    Magle su tlapnje što su sišle samo
    iz baruština sanja što jasno ne znamo,
    nisu magle oštri mlaz iz česama.

    Odakle idu večer, sjena, patnja, smrt i magla?
    One idu iz nevida našem vidu,
    one idu iz ponora prema svijetlom bridu,
    one idu iz praznine drumom zadnjem zidu.

    Idu.
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  6. #51

    Odgovor: Tin Ujević

    Dobra zvona


    Zvuk poznatih zvona cio grad razume
    i svak shvata čežnju, što bi reći htjela,
    pa kad tanko jekne bronza nevesela,
    zamrače se starci i sve dobre kume.

    Duše mrtvih koje preklinju i kume
    muzičkim vjetrićem ljube živa čela:
    smrt ljepota prošlih žali varoš cijela
    i ta žalost časa ulazi i u me.

    Ulijeće u srce na krilima zvuka
    i donosi pjesme i varave duge
    što sjahu u oku umrloga puka.

    Dobra zvona nose olakšanje tuge
    i sa uspomenom tuđih bilih muka
    sjećaju me: sine, misli i na druge.
    Poruku je izmenio Cecara, 27.03.2010 u 20:28 Razlog: sh, ch, zz

  7. #52

    Odgovor: Tin Ujević

    ZELENU GRANU


    Zelenu granu s tugom žuta voća
    u nekom starom spljetskom perivoju
    sanjarim s mirom dok se duša noća
    i vlaga snova hvata dušu moju;

    al čežnja dršće kao ptiče golo,
    ko plava pjesma naglo prekinuta,
    ko nebo blijedo i beznadno kolo,
    ko bosi prosjak na po pusta puta.

    Sva ljubav moja usred ceste kisne,
    moje je srce od sedam komada;
    pod svakim mačem jedan plam da vrisne;
    nad mojim dahom mramorna gromada.

    Tmurne se misli reska svjetla boje;
    krv u moždane, mozak van da skoči;
    nad mojim mrakom sijevaju tek tvoje,
    tuđinska ženo, samilosne oči.
    Poruku je izmenio Cecara, 25.12.2011 u 20:39 Razlog: boja

Strana 4 od 4 PrvaPrva ... 234

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •