Pavle Vujisic
Prikaz rezultata 1 do 3 od ukupno 3
  1. #1

    Pavle Vujisic



    Rodjen je 10.07. 1926.godine u Beogradu gde je i preminuo 1.10. 1988. godine.


    Studirao je pravo i sve do ranih pedesetih godina ogledao se u novinarstvu (Radio-Beograd). Nepunu sezonu glumio je u Pancevackom pozorištu, istovremeno je statirao na filmu (Cudotvorni Mac, 1950, V.Nanovica) i bezuspešno se pokušavao upisati na Akademiju za pozorišnu umetnost.

    Filmsku karijeru otpocinje epizodnom ulogom u ŠOLAJI 1955.godine V. Nanovica. Ubrzo nakon te role dobija glavnu ulogu u Nanovicevom filmu Tri Koraka U Prazno 1955. godine, i za tu ulogu dobija Zlatnu plaketu "Arena" na festivalu u Puli. Jedan od retkih istaknutih filmskih glumaca koji ništa ne duguju pozorištu, tokom citave karijere (više od sto filmova) izuzetnom je jednostavnošcu življenja i glumljenja ("cinilo se da kao da uopšte ne glumi, da je uvek isti") uvek iznova provocirao kriticare na pokušaje da odgonetnu tog "glumca prvog plana", koga i A. Lattuada (Vuisic je glumio u njegovoj Stepi, 1962) svrstava u sam vrh evropske filmske glumacke elite. Uoredjivan je sa J. Gabinom, S. Tracyjem, O.Wellesom, M.Simonom i H. Baurom, izdvajan kao neponovljiva licnost, gigant jugoslovenske filmske glumacke umetnosti, Vuisic je svojom pojavom, izražajnim licem, diskretnom i ležernom glumom, te nekom elementarnom istinitošcu znao nadogrditi i loše scenarijske predloške. Osobenjak posebne vrste (slobodno je vreme provodio na Savi, daleko od društvene i kulturne javnosti, nikada nije izgovarao tekst kako je napisan, nije prihvatao svoje materijalno ucešce u filmu, neprofesionalnost, gubljenje vremena, svoje je rad naplacivao odmah). Bio je glumac najšireg dijapazona i bez odredjenog "faha", koji je mogao podjednako sugestivno igrati sve što odgovara njegovoj "robustnoj i piromoj prirodi ". Iako cesto u situaciji da prihvati sve što mu ponude, glumio je i u filmovima najistaknutijih reditelja, pa mu je uloga djeda u Događaju (1969) V.Mimice donela Oktobarsku nagradu grada Beograda i Cara Konstantina u Ni[u, uloge u filmovima Hajka ( Ž.Pavlovica, 1977.), Beštije ( Ž. Nikolic, 1977.) i povratak otpisanih (A. Đordevica, 1976.). Zlatnu arenu na festivalu u Puli 1977. godine dobija za iste filmove, a ujedno i za rolu u ostvarenju Leptirov oblak, inace autorsko ostvarenje reditelja Z. Randica. Iste godine za ovu ulogu dobija i nagradu Cara Konstantina u Nišu. Za ulogu u filmu Razmeđa iz 1973. godine, reditelja K. Golika dobija Grand Prix u Nišu. Vec od 1957. godine igra uloge razlicitog opsega u delima V. Pogacica ( Subotom Uvece, 1957; Sam, 1959.), V. Mimice ( Prometej S Otoka Viševice, 1965; Ponedeljak Ili Utorak, 1966: Seljacka Buna 1573, 1975; Poslednji Podvig Diverzanta Oblaka, 1978.), Ž. Pavlovica (Neprijatelj, 1965; Budjenje Pacova, 1967; Zaseda, 1969.), B. Bauera ( Doci I Ostati, 1965; Salaš U Malom Ritu, 1976.), B. Draškovica (Horoskop, 1969; Život Je Lep, 1985.), V. Bulajica (Bitka Na Neretvi, 1969.), A. Petrovica ( Majstor I Margarita, 1972.), G. Paskaljevica ( Cuvar Plaže U Zimskom Periodu, 1976; Pas Koji Je Voleo Vozove, 1977; Poseban Tretman, 1980; Suton, 1983.), S. Karanovica ( Petrijin Venac, 1980.), S.Šijana ( Ko To Tamo Peva, 1980; Maratonci Trce Pocasni Krug, 1982.), G. Markovica ( Majstori, Majstori, 1980) I E. Kusturice (Sjecaš Li Se Dolly Bell, 1985.).Glumio Je I U Više Televizijskih Serija (Npr. Servisna Stanica, Više Od Igre I Kamiondžije i u istoimenom filmu), koje su mu donele posebnu popularnost. Godine 1959. dobio je tek osnovanu Sedmojulsku nagradu SR Srbije za filmsku umetnost, a kasnije i nagradu za životno delo " Slavica " na festivalu u Nišu i dr.

    Pokojni Pavle Vujisic je bio poseban lik medju svom tom glumackom ekipom. Poceo je u vreme

    kada su Ckalja i Mija Aleksic uveseljavali naord u radio emisiji "Veselo vece" a koje su zbog

    humora i slobode tamo negde pedesetih nazivali u okolnim zemljama neprijateljskim programom

    Za razliku od svih glumaca koji za pozoriste kazu "daske koje zivot znace" Paja je i sam rekao

    da njemu te daske ne znace nista. Nije voleo i nisu ga zanimale pozorisne predstave. Ali ono sto

    je zanimljivo je da ni jednu scenu nisu ponavljali zbog njega- sve je izvodio sa neverovatnom

    tacnoscu. A onaj cuveni cicica sto je glumio u jedno sedam filmova, poznat po onom "Deco,

    decoo, decooo, decooo- ooooo-ooooooo" e njega je Paja doveo na film. Inace i licnom zivotu je

    bio covek od dobrog licnog drustva i ljubitelj domace rakije.


    Gluma u filmovima:

    1950 - Čudotvorni mač
    kao vitez

    1953 - Ciganka

    1955 - Šolaja
    kao Bubalo

    1957 - Subotom uveče

    1958 - Četiri kilometra na sat
    kao gazda kafane

    1958 - Pogon B

    1958 - Rafal u nebo

    1958 - Te noći

    1958 - Tri koraka u prazno
    kao lađar Obrad

    1959 - Campo Mamula

    1959 - Osma vrata

    1959 - Sam

    1960 - Bolje je umeti

    1960 - Drug predsednik centarfor
    kao Radiša

    1960 - Kota 905
    kao Pavle šerpa

    1961 - Ne diraj u sreću

    1961 - Nema malih bogova
    kao direktor

    1961 - Parče plavog neba

    1961 - Velika turneja

    1962 - Čudna devojka
    kao profesor

    1962 - Mačak pod šljemom
    kao Ilija Kapara

    1962 - Zvižduk u osam
    kao direktor

    1963 - Desant na Drvar
    kao Vasina

    1963 - Dvostruki obruč

    1964 - Muški izlet

    1964 - Narodni poslanik
    kao Sekulić

    1964 - Prometej s otoka Viševice
    kao šjor Žane

    1964 - Svanuće
    kao Ilija

    1964 - Vrtlog
    kao Stojan

    1965 - Doći i ostati

    1965 - Glasam za ljubav

    1965 - Gorki deo reke

    1965 - Inspektor

    1965 - Neprijatelji

    1966 - Konjuh planinom
    kao ćutljivi

    1966 - Ponedeljak ili utorak

    1966 - Sretni umiru dvaput
    kao Zaja

    1966 - Vreme ljubavi

    1967 - Bokseri idu u raj
    kao Sveti Petar

    1967 - Bomba u deset i deset
    kao špijun

    1967 - Buđenje pacova

    1967 - Dim

    1967 - Makedonska krvava svadba

    1968 - Brat doktora Homera
    kao Atanas, vođa bande

    1968 - Ram za sliku moje majke
    kao Uskok

    1968 - Sunce tuđeg neba
    kao Kurjak

    1968 - Uzrok smrti ne pominjati
    kao stolar

    1969 - Bitka na Neretvi
    kao šofer Jordan

    1969 - Događaj
    kao deda

    1969 - Horoskop

    1969 - Kad čuješ zvona

    1969 - Moja strana sveta

    1969 - Zaseda
    kao domaćin

    1970 - Bablje leto

    1970 - Lepa parada
    kao šinter

    1970 - Žarki

    1970 - Život je masovna pojava
    kao maestro

    1971 - Doručak sa đavolom

    1971 - Moja luda glava

    1971 - Opklada

    1971 - Žeđ
    kao Vujče iz Amerike

    1972 - Majstor i Margarita

    1972 - Tragovi crne devojke

    1972 - Valter brani Sarajevo
    kao otpravnik vozova

    1973 - Paja i Jare - kamiondžije
    kao Paja

    1973 - Razmeđa
    kao Pajo

    1975 - Doktor Mladen

    1975 - Naivko
    kao gazda Velja

    1975 - Seljačka buna 1573

    1976 - Čuvar plaže u zimskom periodu

    1976 - Povratak otpisanih

    1976 - Salaš u malom ritu
    kao Paja

    1977 - Beštije

    1977 - Hajka

    1977 - Leptirov oblak

    1977 - Pas koji je voleo vozove

    1978 - Nije nego
    kao otac

    1978 - Paviljon VI

    1978 - Poslednji podvig diverzanta Oblaka
    kao Oblak

    1978 - Tigar

    1978 - Tren

    1979 - Drugarčine
    kao ćale

    1979 - Pakleni otok

    1979 - Poslednja trka

    1979 - Priko sinjeg mora

    1980 - Hajduk
    kao Urošević

    1980 - Ko to tamo peva
    kao kondukter

    1980 - Majstori, majstori

    1980 - Petrijin venac
    kao kafedžija

    1980 - Poseban tretman
    kao direktorov otac

    1981 - Berlin kaputt

    1981 - Laf u srcu

    1981 - Šesta brzina

    1981 - Sjećaš li se Dolly Bell?
    kao ujak (daidža)

    1981 - Sok od šljiva

    1982 - 13. jul

    1982 - Daleko nebo

    1982 - Idemo dalje

    1982 - Maratonci trče počasni krug
    kao Milutin

    1982 - Miris dunja

    1982 - Nedeljni ručak

    1982 - Suton

    1983 - Halo taxi

    1983 - Medeni mjesec

    1984 - Kamiondžije opet voze

    1984 - O pokojniku sve najlepše

    1984 - Rani sneg u Minhenu

    1984 - Vojnici
    kao prijatelj Mišinog oca

    1985 - Debeli i mršavi

    1985 - Otac na službenom putu

    1985 - Život je lep
    kao gazda

    1986 - Od zlata jabuka
    Žena nije stvar od celika, ona je cvet. Ona ne traži suvoparnu stvarnost, ona želi vedrinu ljubaznih reci. Bolje je svakog dana reci nešto milo, nego surovom ozbiljnošcu raditi za nju celog veka.

  2. #2

    Odgovor: Pavle Vujisic

    Kao vojnik, u stvari mornar, na odsluženju vojnog roka, daleke 1979 godine, imao sam priliku da, na neki način, upoznam Pavla Vuisića. Naime, brod na kojem sam bio (PČ-134 Romanija) je "glumio" nemački brod koji je nemilosrdno ganjao partizanski brodić sa izbeglicama....

    Za vreme tog snimanja upoznao sam dosta glumaca i tada poznatih ljudi. Pre svega mislim na Bebu Lončar (kada sam je video, jednostavno sam onemeo koliko je bila zgodna), Božidarku Frajt (nekadašnju najljepšu Zagrepčanku), Aljošu Vučkovića (cili je šempijast), Slavka Štimca (već je tada pokazivao snažnu ljubav prema "tekućoj problematici") i naravno Pavla Vuisića...

    Paja mi je ostao u uspomeni kao ćutljiv i na prvi pogled mrzovoljan čovek. S nikim nije pričao, mada su svi govorili da je vrhunski profesionalac, možda i najbolji u tom vremenu na ovim prostorima sa čime sa potpuno slažem. Njegova brižna žena (Mira, ako se ne varam) ga je uvek čekala na povratku sa snimanja i često su odlazili u Riblji restoran (u Komiži). Tamo je Paju čekala u hladovini i podrumskoj i prijatnoj atmosferi restorana čekala njegova boca lozove rakije....

    Poznato je da Paja pisao pesme i gradio čamce, li kako to kažu - brodove. Svaki brod koji je on napravio (u Beogradu) bio je jedan životni ciklus velikog glumca. Kažu da je živeo od broda do broda. Voleo je da ih planira, maštao je i kako je odmicala faza po faza gradnje, on je već mislio na neki novi brod i novi izazov...

    Ko što se zna, Paja je imao mlađeg brata Dušana Duju Vuisića. Koji je i sam pomalo glumio (u nekoliko flmova i TV serija). Ono što se u glavnom ne zna je da je Duje bio vojno pomorski oficir, koji je zbog nedscipline i svojih šeretluka izbačen iz vojske. Ovo nam je (posadi broda) ispričao jedan oficir, Slovenac. Takođe je interesantno da je Duje bio veliki stručnjak za torpeda i bio je predavač u Vojnoj akademiji u Divuljama, ali i vrsan plivač i jedriličar. Zapamtio sam i nekoliko anegdota o njemu, a najupečatljivija je ona kada su ga izbacili iz ratne mornarice...

    Duje je po izbacivanu iz mornarice napisao molbu da ga prime nazad obećavajući da će biti doba i da se neće više ponoviti ispadi koje je do tada činio. Međutim, odgovor je bio negativan. Onako rezigniran, vratio se u sobu hotela Belvi u Splitu, gde je odseo, izvadio svoj pištolj i opalio sebi u srce. Međutim, metak je prošao kroz ivični levi deo grudi ne oštetivši vitalne organe i Duje je shvatio da od samoubistva nema ništa i nekako se dokopao kupatila, pritisnuo peškir na ranu i sišao do recepcionara da ovaj pozove hitnu pomoć (tada nije bilo telefona po sobama). Recepcionar je to i učinio i upitao, tada u Splitu opštepoznatog Duju, šta je to bilo. Ovaj je maknuo na tren peškir i sako i pokazao mu ranu. Recepcionar je, kada je ugledao krv, odmah pao u nesvest, a nekako ubrzo zatim je došla i hitna pa su bolničari natovarili onesvešćenog recepcionara na nosila, pošto je Duje, dok ih je čekao, seo u holu u neku fotelju. Duje ih je jedva dozvao i greška je ispravljena.... Kasnije u bolnici, na zadirkivanja svojih prijatelja kako je to moglo da mu se desi, kada je bilo poznato da Duje je bio vrsan strelac i poznavalac naoružanja, ranjenik je u svom stilu odgovarao:
    - Ma dobro sam ja nanišanio, nego je srce od straha pobeglo u pete pa sam zato promašio...
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  3. #3

    Odgovor: Pavle Vujisic

    павле је био, што би данашњи млади рекли- лик. у најмању руку лик, имао је ту накакву харизму... увек се питам шта би данас било са тим познатим јавним личностима да су још међу нама, како би они гледали на све ово...
    за њега знам да је био везан за реку, имао је неки бродић доле, уживајући у тој врсти слободе...
    лицем ка ветру
    с ветром уз лице

Slične teme

  1. Patrijarh Pavle potpisao ostavku
    Autor alokin74 u forumu Spomenar
    Odgovora: 18
    Poslednja poruka: 12.11.2008, 22:03

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •