Nekoliko puta sam posetila Budimpeštu i svaki put me grad oduševio.
Vraćala sam se tom gradu, jer me za njega vežu lepe uspomene. Prvi put smo moj muž i ja bili tamo sami, onako, došlo nam da putujemo i u roku od par sati spakovali se i zaputili u pravcu Mađarske.
Da li zato što kad smo ulazili u grad bio je sumrak i magla, ne znam, samo se sećam da smo bili zatečeni kako je lep grad, osvetljen, mostovi, široke ulice...(može biti da smo tako bili oduševljeni jer smo išli jesen nakon bombardovanja, kada je naš grad izgledao tužan sa onim ruševinama od mostova i onom skelom...).
Spavali smo u Sent Andreji i odatle par dana putovali svakodnevno do grada i po mapi se snalazili da stignemo do glavnih turističkih tačaka...
Činjenica je da su Mađari prilično neljubazni, posebno ako im se ne obraćaš na mađarskom, engleski ne zarezuju ni malo, a bogami i klepaju sa cenama...
Kasnije, put do Budimpešte je bio i poslovan, pa smo bili vođeni u ''posebne'' restorane gde smo slušali njihovu muziku i pili dobra vina... E, to je već bio drugačiji doživljaj Budimpešte i Mađara kao domaćina.
Najlepši je bio grad kad smo ga posetili pred Božić. Grad je bio prelepo okićen, a oni su se zaista potrudili i raznorazne sitnice za kuću u duhu Božića su imali po prodavnicama, tako da sam pokupovala svašta lepo
Pronašla sam slike, koje smo tada napravili, samo nisu dobrog kvaliteta jer je slikano telefonom:
slikano tokom vožnje kroz grad
i
u jednom tržnom centru u Vaci ulici