povremeno razmisljam o mojim prijateljima koje sam ostavila tamo daleko na Brdovitom Balkanu.. prve godine sam se trudila da pisem svima o svemu.. dugi mejlovi svaki dan.. pozivi koji su trajali satima.. jucer sam zakljucila da su se moji kontakti i te kako smanjili.. ne cujem se sa mnogima.. od mejlova sam odavno odustala.. ne pisem vise ni najboljim drugarima tako cesto ko onda.. s njima se doduse cesto cujem..ali to je svega 3-4 coveka..
zapravo na to razmisljanje me potakao drug.. nismo se culi nekoliko meseci.. znam da sam i ja u guzvi i on.. tu je i razlika u vremenu.. nikako da se uskladimo..
a kad odem tamo vidim se sa svima.. i sve je ko da nisam ni otisla..
u pocetku mi je valjda bio taj kontak potreban.. otisla sam u beli svet.. ostavila sam sve i pocela iz pocetka.. trudila sam se da odrzim kontak sa svima.. ali to je prosto nemoguce..
danas razmisljam sta se tu promenilo.. zar mi ti drugari vise nisu potrebni..!? imam nekoliko istinskih prijatelja i sa njima sam redovito u kontaktu.. iako se ponekad desi da se i s njima ne cujem nedeljama...
no medjutim ima tu jedan mali krug ljudi s kojima se zbilja cujem svaki bogovetni dan i to mi je bas bas drago
da li i vasa prijateljstva s vremenom blede..!? ili uspevate da odrzite kontakte sa svima..!?