Ma ljudi moji ko je taj što neće kad može, nema tu nikakvog straha, većina koja nije sela za računar, nema ga, i nemože da ga sebi priušti, jer je na listi prioriteta pri kraju liste ili nije ni upisan, jer se bavi problematikom preživeti. Ona druga manja polovina onih koji nisu seli za računar razmišlja o njemu kao baba-rogi. A i sama potrošačka edukacija ide u smeru priče koju početnici, ili namernici ne mogu razumeti, koristeći izraze tipa pentijum 1, 2, 3 ili četiri, vindovs, pover point, gafička karta, hard disk, dial-up, pa onda megabajt, ram, itd. Umesto da početnicima koji nisu srednjoškolskog uzrasta, ili studentskog, kažu da je to jedna lepa malo komplikovana za rukovanje mašina koja može omogućiti mnogo toga što nije svakodnevica. Pa da mašina ne mora biti top model, već i sa skromnim parama može da odradi ono što odgovara zahtevu tako obrazovno i starosno profilisanih ljudi.