Kupanje
Ala je to divota,
kad se ko okupa!
- što se ne bi kupali,
voda nije skupa.
Moramo se kupati,
prljavštinu stresti,
- nečistoća navlači
rđu i bolesti.
Zato j' majka spremila
vodu, ali mlaku,
zato je okupala
svoga malog Laku.
A sad veli: "Cicu mi
puštati ne smete,
jer će mislit' da je sir,
poješće mi dete!"
Kucovu je slobodno,
nek se zaigrava,
on će Laku čuvati
kad legne da spava.
A stariji, Andrija,
on se većem svuko,
što ga već ne kupaju,
čisto bi se tuko.
Čekaj, čekaj, Andrija,
dok obrišu Laku,
ti ćeš onda dobiti
drugu vodu mlaku.
Laka će s' u kolevci
topiti od slasti,
a što bude snevao
neće nikom kasti.
Zašt' je vojska ućutala
Igrala se deca mala
boja i vojnika,
a u boju ima uvek
vike i usklika.
Dušmana su nadjačali,
grad su mu oteli;
pobeda je njina bila,
njom su se zaneli.
Pa eto ih, vratiše se
još od boja vrući,
vratiše se pod zastavom
kući pevajući.
Al' u sobu kad uđoše
sa teškoga puta,
najedared cela vojska
ko nema zaćuta.
Mogao bi čovek čuti
kako raste trava. -
A zašto su ućutali?
- Mali braca spava!