Jovan Jovanović Zmaj - Strana 3
Strana 3 od 4 PrvaPrva 1234 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 31 do 45 od ukupno 52
  1. #31

    Odgovor: Jovan Jovanovic Zmaj

    Dva zeca

    Sedela je bez brige
    naša mala Mira,
    ručala je lepo
    iz svojeg tanjira.
    Blizu naše Mirice,
    tu se premetalo
    veselo i čilo
    jedno zeče malo.
    Sve dok jedno za drugo
    nisu ništa znali,
    veseli su bili
    ovi naši mali.
    Al' kad spazi Mirica
    zeku pored sebe,
    sva se usplahiri,
    srce joj zazebe.
    A kad zeka opazi
    ovo strašno dete,
    potrese ga drhat
    od glave do pete.
    Mira bi da pobegne,
    al' kuda i kome?
    I zeca je stego strah
    pa človi pred njome.
    Uh, goleme nevolje!
    Uh, goleme bede!
    Izbečenim očima
    jedno drugo glede.

    Mali brata

    Dočepo se mali brata
    očevoga sata,
    a sat je od zlata
    pa ima i vrata,
    - ala je to lepo!
    A na uvo kad ga metne,
    tad se čuje neka zveka,
    sat govori: tika-taka!
    Brata misli: hoće mleka.
    - Ala je to mudro!
    Zalio ga slatkim mlekom
    nekoliko puti,
    brata misli: sat se najo
    pa sad zato ćuti.
    - Al' se razumemo!
    Sad su puni obadvoje,
    i satić i brata,
    obadvoje sada ćute.
    A kad dođe tata,
    - al' će biti gužve!
    Ko je mene poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.

  2. #32

    Odgovor: Jovan Jovanovic Zmaj

    Srda

    Ja se često namrštim
    i stanem za vrata,
    pa se srdim i srdim
    po dva do tri sata.
    Pitaju me i otac,
    i tetka i mama:
    "Šta je tebi, Evice?"
    - Ja ne znam ni sama.
    A kad čelo razvedrim
    (to me stane truda),
    onda pitam samu sebe:
    "Što si bila luda?"

    Uf!

    Uf, muzike gadne,
    uf sramote velje!
    Gledaj kako plaču,
    kako se krevelje!
    Pružite im ogledalo,
    nek vide izreda
    da l' to deci dolikuje,
    kako to izgleda.
    Nit ih kogod psuje
    nit im čini žao.
    Zašto onda plaču?
    - A ko bi ih znao!
    Nit su gladni, žedni
    nit ih štogod boli,
    takve knjeze niko,
    baš niko ne voli.
    Od ovakvih lica
    svi se živi klone.
    Ovakvoj se deci
    ne daju bombone.
    Ko je mene poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.

  3. #33

    Odgovor: Jovan Jovanovic Zmaj

    Leni Rava

    "Nisam nešto voljan," -
    reče leni Rava,
    iznese ćilimac,
    pa leže da spava.
    Kad je ust'o on se
    seti šta je sniv'o;
    snivao je da je
    rasadnik zaliv'o.
    Mrzi on i u snu
    što mrzi na javi,
    pa zlovoljan poče
    češat' se po glavi:
    "Kad u bašti radim,
    umorim se jako, -
    moram opet leći
    da s' odmorim malko!"

    Kako bi to stajalo

    Kako bi to stajalo
    kad bi čovek zreo
    najedared seo
    na drvena hata -
    pa da se klimata?
    Kako bi to stajalo
    kad bi stari deka
    napio se mleka
    pa zavijen u jastučak -
    prespavao ručak?
    Kako bi to stajalo
    kad bi mesto đaka
    spremala se baka
    da u školu pođe -
    među decu dođe?
    Kako bi to stajalo?
    Pogodit' je vrlo lako
    stajalo bi isto tako
    ko što stoji Kržljaviću Ljubi -
    cigara u zubi!
    Ko je mene poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.

  4. #34

    Odgovor: Jovan Jovanovic Zmaj

    Kupanje

    Ala je to divota,
    kad se ko okupa!
    - što se ne bi kupali,
    voda nije skupa.
    Moramo se kupati,
    prljavštinu stresti,
    - nečistoća navlači
    rđu i bolesti.
    Zato j' majka spremila
    vodu, ali mlaku,
    zato je okupala
    svoga malog Laku.
    A sad veli: "Cicu mi
    puštati ne smete,
    jer će mislit' da je sir,
    poješće mi dete!"
    Kucovu je slobodno,
    nek se zaigrava,
    on će Laku čuvati
    kad legne da spava.
    A stariji, Andrija,
    on se većem svuko,
    što ga već ne kupaju,
    čisto bi se tuko.
    Čekaj, čekaj, Andrija,
    dok obrišu Laku,
    ti ćeš onda dobiti
    drugu vodu mlaku.
    Laka će s' u kolevci
    topiti od slasti,
    a što bude snevao
    neće nikom kasti.

    Zašt' je vojska ućutala

    Igrala se deca mala
    boja i vojnika,
    a u boju ima uvek
    vike i usklika.
    Dušmana su nadjačali,
    grad su mu oteli;
    pobeda je njina bila,
    njom su se zaneli.
    Pa eto ih, vratiše se
    još od boja vrući,
    vratiše se pod zastavom
    kući pevajući.
    Al' u sobu kad uđoše
    sa teškoga puta,
    najedared cela vojska
    ko nema zaćuta.
    Mogao bi čovek čuti
    kako raste trava. -
    A zašto su ućutali?
    - Mali braca spava!
    Ko je mene poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.

  5. #35

    Odgovor: Jovan Jovanovic Zmaj

    Čupoglavac iz kutije

    Otvoriše kutijicu
    Janjica i Nata
    koju im je sa vašara
    sinoć don'o tata.
    Iz kutije iskočio
    čupoglavac mali
    pa je stao ko da pita:
    No - što ste me zvali?
    "Zvali smo te - da nam pevaš",
    htede reći Janja,
    htede reći, al' ne može
    od teška smejanja.
    A Nata bi rado rekla:
    "Ja te nisam zvala!"
    Al' od straha stisla joj se
    ta ustašca mala.

    Mali div

    Ja sam sada najveći
    u svoj okolini,
    svi ste moji dečaci, -
    tako mi se čini.
    Ima ljudi visokih,
    al' ovakvih nema:
    i moj otac sad bi mi
    bio do kolena!
    Pop'o sam se na drvo, -
    to je cela tajna,
    al' ta moja visina
    neće biti trajna.
    Moram sići, gladan sam,
    kraj će biti hvali,
    pa ću opet, ko i pre,
    biti dečak mali.
    Ko je mene poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.

  6. #36

    Odgovor: Jovan Jovanovic Zmaj

    Evo naših lasta

    Evo idu, kao zvani,
    naši lanjski sukućani.
    Evo naših lasta mili',
    baš smo vas se zaželili.
    Hod'te hod'te, ptice vite,
    da s' od puta odmorite!
    Hod'te, hod'te, gosti moji,
    vaše staro gnezdo stoji!
    Porušit' ga nismo dali,
    mi smo vam ga sačuvali.
    Ne idite drugoj strani,
    hod'te k nama ko i lani!
    Pod našim je krovom mirno,
    niko nije u vas dirno.
    Mi pevamo i igramo,
    al' se nikad ne svađamo.
    Živećemo u radosti, -
    dobro došli, naši gosti!

    Žaba čita novine

    Sedi žaba sama
    na listu lokvanja,
    od žarkoga sunca
    štitom se zaklanja
    Da novine čita
    to vam slika kaže
    al' ne mož' da nađe
    što joj oči traže.
    Znate već o čemu
    žabe brigu vode:
    hoće li se skoro
    odseliti rode.
    Ko je mene poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.

  7. #37

    Odgovor: Jovan Jovanovic Zmaj

    Magarac i frula

    Pogledajte našeg malog Đuricu,
    od trske je napravio frulicu.
    Svirao je lepo, sitno, šaljivo,
    a magarac slušao ga pažljivo.
    Đurka misli magarcu se prohtelo
    pa bi i on da posvira veselo, -
    tu mu radost zakratiti ne htede,
    pruži frulu, magarac je - pojede!
    A po tome zaključiti valjda smem
    da magarac ne uživa ni u čem.
    Magarac se ne zna lepše provesti,
    on prezire što ne može pojesti.

    Aratos takve ljubavi

    Sestra Jeca
    i njen bratac Neca
    dobili su zeca.
    Sestra Jeca
    i njen bratac Neca
    baš su luda deca!
    Već ne znaju šta će s njime
    u vel'koj radosti;
    vuci tamo, vuci amo, -
    pucaju mu kosti.
    Zeca vole, - ali kako?
    da je zecu naopako:
    bratac za rep vući stade
    da mu vode dade;
    za uši ga vuče seka
    da mu dade mleka.
    Teško zeki kad je pao
    u te četir' šake! -
    pa se mora ratosiljat
    i ljubavi take!
    Ko je mene poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.

  8. #38

    Odgovor: Jovan Jovanovic Zmaj

    Vrabac i mačka

    "Gde ćeš, vrapče, zimovati?"
    - pita mačka vrapca stara.
    "Ovde, onde, -
    tuda, svuda!"
    - tako vrabac odgovara.
    "Gde ćeš, vrapče, danas ručat?"
    - pita mačka vrapca stara.
    "Na kraj šora,
    navrh ora!"
    - tako vrabac odgovara.
    "A gde ti je konak, vrapče?"
    - pita mačka vrapca stara.
    "Šta te briga?
    Pogodi ga!"
    - tako vrabac odgovara.
    "Znaš li, more, zašt' te pitam?"
    "Jer si mačka, a ja ptica!"
    - To je reko
    pa uteko, -
    osta mačka tužna lica.

    Brodari na vezanom čamcu

    "Zbogom, majko, mi idemo!" -
    "Ako bog da tako?" -
    "U Aziju, u Afriku
    i još dalje malko.
    Zbogom, majko, lađa s' kreće!
    Mi smo sad brodari.
    Što je more tako plitko,
    to ništa ne mari.
    Iz Azije donećemo
    datula, smokava;
    iz Afrike jednog malog
    tigra ili lava.
    Gde najlepšeg bude cveća,
    uzbraćemo stručak,
    vratićemo s' jošte danas -
    i to baš na ručak."
    Ko je mene poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.

  9. #39

    Odgovor: Jovan Jovanovic Zmaj

    Dobri susedi

    "Dobar veče, susedice!
    Uh, ala sam žedan!
    Bi l' mi dala malo vode,
    samo gutljaj jedan?"
    "Hoću, hoću, - drage volje,
    voda nije skupa.
    Kad si žedan, evo ti je,
    evo cela ćupa."
    "Hvala, hvala, susedice!
    E, baš se razblaži'.
    Kad vam od nas što zatreba,
    samo meni kaži."

    Naš junak

    Pogledajte amo,
    deco, sa svih strana,
    eto, to je naš čuveni
    junak od megdana.
    U ruci mu koplje,
    kome nema para
    (ništa zato ako je
    oklagija stara).
    O bedru mu sablja,
    ni njoj nema mane
    (slučajno je opasao
    sad sa desne strane).
    Na glavi mu klobuk,
    s njime paradira
    (na slici se ne vidi
    da je od papira).
    I trumbetu ima
    kad treba da svira
    (dok ne stekne svoju četu
    sam se egzercira).
    Na avanu stoji,
    na sve strane varda, -
    ko ga pita, odgovara:
    "Ja sam avan-garda!"
    Ko je mene poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.

  10. #40

    Odgovor: Jovan Jovanovic Zmaj

    Mali filozof

    Ljuljao se, ljuljao
    naš veseli druže,
    najedared, - eto ti ga,
    prekinu se uže.
    Tom kolaču, verujte,
    nije se ni nado;
    da je bilo malo više,
    i većma bi strado.
    Al' on zato ne plače,
    filozof je pravi,
    sedeć' mirno na zemlji
    češka se po glavi.

    Aca guščar

    Još sam nejak, još sam mali,
    zato su mi guske dali
    da ih čuvam, brigu moju,
    da ostanu sve na broju.
    Ako budem dobre sreće,
    pa kad budem momče veće, -
    tad će čuvat' braca Aca
    čopor svinja i prasaca.
    Neka, neka, Bog će dati,
    još ću i to dočekati
    da proteram kroz dolove
    same krave i volove!
    Ko je mene poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.

  11. #41

    Odgovor: Jovan Jovanovic Zmaj

    Vetar

    Ja sam vetar, dižem prah,
    zar vas nije, deco, strah?!
    Sad sam dete ko i vi,
    pa ćarlijam kojegdi;
    sad sam vihor, momče holo,
    igram kolo naokolo;
    sad vam cičim kao guja,
    sad sam vetrić, sad oluja.
    Zatvorite prozor, vrata
    da vas vetar na zamlata!
    Ja sam vetar, dižem prah,
    zar vas nije, deco, strah?!

    Poziv u komendiju

    Javljamo ti ja i Mija:
    sutra biće komendija.
    Neka dođe kome prija
    kalamandarija.
    U trumbetu ja ću svirat',
    Kastor će mi sekundirat.
    Malog mopsa većem uče
    da skakuće kroz obruče.
    Stevica će pamuk jesti
    pa iz usta trake presti.
    Anđelija biće dama
    u dugačkim haljinama,
    pa će igrat' na štulama.
    Andrija će biti deda,
    brada će mu biti seda,
    pa će da nam pripoveda
    o zelenom žapcu,
    o crvenom vrapcu.
    Joja će se pajac zvati,
    - on se ume premetati.
    Krajcara se plaća samo,
    požuri se dok imamo
    još sedišta,
    - lutka neće platit' ništa.
    Ko je mene poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.

  12. #42

    Odgovor: Jovan Jovanovic Zmaj

    Pesma o pesmi


    Gde je bola, gde je jada,
    Pesma blazi;
    Gde se klone, gde se pada,
    Pesma snazi;
    Gde su ljudi dobre cudi,
    Pesma s ori;
    Shto ne mozesh drukche reci,
    Pesma zbori;
    Gde utehe nema druge,
    Pesma stize;
    A gde sumnja sve obara,
    Pesma dize.

    Jer u pesmi nema mrznje,
    Ljubav vlada,
    U pesmi je cvetak vere,
    Melem nada.

    Ko ne shvati pesma shta je,
    Shta li moze,
    Za njega si zaman cerku
    Poslo, Boze!
    Do k'o rajskoj sreci sneva
    Dusha zivlja,
    On ce, kletnik, da se sledi
    Il podivlja.

    Neguj pesmu, njom cesh skrotit
    Ljuta tigra
    Ali pesma ne sme biti
    Pusta igra.
    Pesma mora biti sveta,
    Biti chista,
    Bash ko zvezda u visini
    Shto se blista.
    Mora biti bogomdana,
    Plemenita,
    Mora biti obasjana,
    Istinita,
    Mora teci iz dubina
    Srca zdrava,
    Takva pesma sve osvaja,
    Pokorava.
    Takvu pesmu gaji, neguj
    Dok te traje!
    Ne skrvni je laznom dushom,
    Svetinja je!
    Progonite l takve pesme,
    Chiste, svete,
    Zbogom sreco, zbogom nade,
    Zbogom svete!
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  13. #43

    Odgovor: Jovan Jovanovic Zmaj

    Koncert

    Na ovoj je slici
    jedna vešta ruka
    nacrtala mačke
    celog komšiluka,
    kako drže probu
    svog krasnog mauka.
    Vitlaju se čile
    od krova do krova,
    raskidaju sanak
    zemaljskih sinova, -
    tu ti ima raznih
    i čudnih glasova.
    Tu ti ima skale,
    trile svakojake, -
    no, sačuvaj, Bože,
    harmonije take!
    Ali crtač mora biti
    baš đavolan pravi,
    jer eno pred mačke
    još i note stavi.
    Tim je hteo na sliku
    šalu da namota, -
    ko, bajagi, mačke ne bi
    umele bez nota!


    Patak i žabe

    Ako ste dokoni
    pročitajte ovo:
    patak ukraj bare
    držao je slovo.
    Slušale ga žabe
    velike i male,
    slatke su mu reči
    jedva dočekale.
    Govorio patak
    o vrlini mira
    i da niko nikog
    ne treba da dira.
    Svako ima prava
    da slobodno živi,
    ne sme tlačit' one
    što mu nisu krivi.
    Sloga, mir i ljubav
    blagoslov je pravi,
    zato neka niko
    nikoga ne gnjavi.
    Slušale su žabe
    ovo krasno slovo,
    kad patak ućuta,
    desilo se ovo:
    Jedan žabac mali
    pobliže je stao, -
    a patak ga zgrabi,
    pa ga progutao.
    Iz ovog se nešto
    i naučit' dade:
    hulje lepo zbore,
    al' nitkovski rade.
    Ko je mene poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.

  14. #44

    Odgovor: Jovan Jovanović Zmaj

    Sunce s' rodi pa zaviri

    Sunce s' rodi, pa zaviri
    U ponore mojih grudi;
    Užasne se, pa me mane,
    Pođe dalje putem svojim.
    ja ostanem s jadom mojim
    U užasno vel'kom svetu
    Sam;
    Sunce s' diže, spušta, zađe, -
    To se zove dan.

    Sve se tiša, sve se miri,
    - Svet je kanda sad još širi -
    A beskrajnost u crnini
    Želi negde da odane,
    Pa na moju dušu pane,
    Tu preblede, kao da je
    Crnja rani moć, -
    Gledi na me, ostavlja me, -
    to se zove noć.

    ~~~~~~~~~~~~~~~~~


    Probudio s' orkan ljuti


    Probudio s' orkan ljuti,
    Iščupao vrtu cvete;
    Otud dalje - ko da riče:
    Teško tebi, jadni svete!

    Podig'o se u visinu,
    Pa oblake razderao;
    Stogodišnjem hrastu reče:
    'Eto vidiš, sad si pao!

    Traži more, pa ga nađe.
    Tresnu, smrvi bele brode;
    Pa uzdahnu urnebesno, -
    Nasmeja se, dalje ode.

    Grom ga prati, a on leti!
    Kuda leti, kud li bega?
    Ode crkvi, pa tu sruši
    Krst sa hrama božijega.

    Što to činiš? - pitali ga,
    Kad je klono pa se stišo....
    'Ko bi čuo moju tajnu,
    Taj bi smesta s uma siš'o!'


    Što je java tako kivna,
    Da ti veru svu potresa!
    Otkud sanku sila divna
    Da otvori sva nebesa?

    Zasijaju zračne staze,
    Ka da s' u duž zvezde sjate,
    Vidiš svoje kako slaze,
    - Same duše - al poznate.

    Raj sa zemljom zagrli se
    I hladnoća sa toplotom;
    One međe rastope se
    Među smrti i životom.

    Čuješ večnost kako bruji,
    Na njenom se suncu zgrevaš;
    Kroz dušu ti vera struji
    - I ti ne znaš da to snevaš.

    ~~~~~~~~~~~~~~~~~


    Moje nebo, jer je mutno


    Moje nebo, jer je mutno;
    Moje sunce, jer je selo;
    Moje cveće, gde god koje, -
    Jer je tako neveselo.

    Moji vrti, moja polja, -
    Jer je tako suzna trava;
    Moje zvezde, - jer se kriju;
    Moje doba, jer svet spava.

    Moje staze, jer su puste,-
    Kad su moje, idem njima;
    Moja gora, - jer se sada
    Niko o nju ne otima.

    Gora strepi na sve strane,
    Ka' da propast svetu sluti;
    samo lišće kašto šane:
    Slobodno je uzdahnuti!

    ~~~~~~~~~~~~~~~~~


    Otkide se

    Jedna mis'o, kao munja,
    Tako brza, tako sjajna,
    Otkide mi s' ispred duše
    I postade duši tajna.

    Ka' da ode uvis gore -
    Ne da s' videt oku mome;
    Ja osećam bol otkida
    I žalim za njome.

    Hoćeš mi se ikad vratit,
    Da te bolje čuvam tade,
    Misli moja... ili željo...
    Il' spomene...šta bijade?

    A ona mi kanda šapće
    Kroz tišinu blage noći:
    "neću ti se nikad vratit -
    Ti ćeš k meni doći."
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  15. #45

    Odgovor: Jovan Jovanović Zmaj


    Mesecina

    Mesecina, - al' meseca nema:
    Moja mila zelen venac svila,
    Pa se malo u snu nasmijala -
    Od toga se ponoc zasijala.
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

Strana 3 od 4 PrvaPrva 1234 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Paja Jovanović
    Autor DrinChe u forumu Umetnost
    Odgovora: 15
    Poslednja poruka: 02.01.2013, 00:52
  2. Gimnazija Jovan Jovanovic Zmaj u Novom Sadu
    Autor thekutko u forumu Obrazovanje
    Odgovora: 36
    Poslednja poruka: 10.08.2011, 17:33
  3. Gimnazija "Jovan Jovanović Zmaj"
    Autor Kitty u forumu Novi Sad
    Odgovora: 25
    Poslednja poruka: 05.03.2010, 10:52
  4. Paja Jovanović
    Autor memento u forumu Biografije poznatih ličnosti
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 26.05.2009, 09:37
  5. Dragan Jovanović
    Autor Goga u forumu Film, pozorište i televizija
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 14.03.2009, 18:08

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •