Jovan Jovanović Zmaj - Strana 2
Strana 2 od 4 PrvaPrva 1234 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 16 do 30 od ukupno 52
  1. #16

    Odgovor: Jovan Jovanovic Zmaj

    ZIMSKA PESMA

    Zima, zima - e, pa šta je,
    Ako j' zima, nije lav!
    Zima, zima - pa neka je,
    Ne boji se ko je zdrav!

    Hajd napolje momak ko je,
    Tamo veje krupan sneg,
    Vi'š en' onde navejo je
    Čitav bedem, čitav breg.

    A šta može zima meni,
    Šta mi može, šta mi sme?
    Nek mi nosić pocrveni,
    Eto to je, to je sve!

    Seka Zorko, nemoj stati,
    Tvoj nek bude prvi red;
    Sad ćemo se zagrejati -
    Čučni samo na taj led!

    Gle sad žive železnice -
    To je trka, to je let!
    Zbogom, ptice krilatice,
    Naš je sada ceo svet!

    Iz nosa nam para liže,
    - Hajd u goste ko je zvan! -
    A Campa nas jedva stiže -
    Tika-taka, ajzliban!
    You're not your job. You're not how much money you have in the bank. You're not the car you drive. You're not your fucking khakis. You're the all-singing, all-dancing crap of the world.

  2. #17

    Odgovor: Jovan Jovanovic Zmaj

    Pod ambrelom


    Napolju je kiša,
    A malena Lela
    U sobi je svojoj
    Ambrel razapela.

    Pod ambrelom stoji,
    Pa kroz prozor gledi.
    Eto, tako s' radi
    Kad se ambrel štedi.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  3. #18

    Odgovor: Jovan Jovanovic Zmaj

    Pesma o Maksimu


    Kad je Maksim čuvo stado,
    Premišljo je uvek rado
    O pričama starih baka,
    O četama vilenjaka.

    Bilo podne tiho, nemo,
    Maksim seo, pa zadremo;
    Najedanput - nuto čuda -
    Skoči neki starac s duda.

    Na starcu je bilo džube
    Od šalimse svetle čoje;
    Seda brada do kolena
    Od varamte bele boje.

    Imo j' krila ko u raka,
    A rogove ko u miša -
    Oko pasa crven pojas
    Od zelena nevidiša.

    U ruci mu zlatan kovčeg -
    Tvrdo zlato (sve se giba) -
    On Maksimu poče zborit
    Tako glasno kao riba:

    Oj, Maksime, čedo moje,
    Il' unuče - šta li si mi,
    Preni skokom, skoči okom,
    Pa kovčežić ovaj primi!

    U kovčegu Laždipaždi
    Amulet je Bilbiliti -
    Ko pročita šta j' u njemu,
    Doveka će srećan biti!

    Maksim prima, starac daje
    Uzdišući: ihahaj!
    Ko mi i sad još veruje,
    Neka čita pesmi kraj.

    Kad otvori Maksim kovčeg,
    Od miline sav pretrnu,
    Jer tu nađe hartijicu
    Tako belo, čisto crnu.

    Hartija je bila mala,
    Jedva veća od tri hvata,
    Na hartiji behu slova
    Od mokroga suvog zlata.

    E sad, samo nek pročita,
    Pa je srećan. Ali, jao!
    Još jedanput, dvaput jao!
    Maksim nije čitat znao.

    Ja bih sada mogo svršit
    Ovu pesmu šalozbiljnu,
    Jer je pesma stigla metu.
    Onu metu kuda ciljnu.

    Al' još vidim onog starca
    Gde se ceri iza luga. -
    Ko god danas čitat ne zna,
    Tom se svaki đavo ruga.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  4. #19

    Iz "Djulica uveoka"

    SMRTI, SMRTI, CRNA SMRTI,
    SAD SI DOSLA PO NJI, JE LI?
    NE PRESECI BOGA RADI - NASU VEZU,
    A SMRT VELI:

    "jA RAZUMEM TVOJU STREPNJU,
    PRESEKLA SAM VEZU MNOGU,
    VASA J` VEZA TAKO JAKA,
    PRESECI JE JA NE MOGU...!"

    ALI CU JOJ, TO MIS` MOZE,
    SAMO DRUGO IME DATI,
    DO SADA SE LJUBAV ZVALA
    OD SAD CE SE TUGA ZVATI....

    Zmaj

  5. #20

    Odgovor: Jovan Jovanovic Zmaj

    KAD BI

    Kad bi jelen im'o krila,
    to bi brza ptica bila.

    Kad bi lutka znala šiti,
    mogla bi mi švalja biti.

    Kad bi hlebac pad'o s neba,
    svak' bi im'o kol'ko treba.

    Kad bi mlekom tekla Sava,
    sir bi bio za badava.

    Kad bi uvek bio maj,
    pećima bi bio kraj.

    Kad bi Dunav bio vreo,
    svak' bi riblje čorbe jeo.

    Kad bi al' što ne mož' biti,
    o tom nemoj govoriti
    Possibility of dream come true makes life worth living.....

  6. #21

    Odgovor: Jovan Jovanovic Zmaj

    MALO I MNOGO

    Ako činis malo
    i ne možeš više,
    mnogo ti se piše.

    Ako činis mnogo,
    a mogo bi više,
    malo ti se piše.
    Possibility of dream come true makes life worth living.....

  7. #22

    Odgovor: Jovan Jovanovic Zmaj

    OBELEŽJA

    Po svom perju ptica,

    Po čistoći domaćica,

    Po ukusu so,

    Po rogovma vo,

    Po toploti leto,

    Po lajanju pseto,

    Po govoru luda -

    Poznaju se svuda.
    Possibility of dream come true makes life worth living.....

  8. #23

    Jovan Jovanovic Zmaj

    Tiho noći

    Tiho, noći,
    Moje sunce spava;
    Za glavom joj
    Od bisera grana;
    A na grani
    K'o da nešto bruji -
    To su pali
    Sićani slavuji:
    Žice predu
    Iz svilenog glasa,
    Otkali joj
    Duvak do pojasa,
    Pokrili joj
    I lice i grudi, -
    Da se moje
    Sunce ne probudi.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  9. #24

    Odgovor: Jovan Jovanovic Zmaj

    Коњ и мазга


    Јован Јовановић Змај

    У једној штали хранио газда свог јахаћег коња. Коњ је имао лепа јасла, а у њима увек свежа сена и довољно зоби. А у истој штали, у једном куту, била је привезана и мазга коју нису неговали и тимарили, а хранили су је тек да не скапа од глади.
    Једаред, усуди се мазга па рече коњу:
    - Ја знам да си нешто друго него ја, па нећу с тобом да се барабарим*. Али ипак не знам зашто нећеш никад ни да ме погледаш, а камоли са мном коју проговориш. Зашто се тако поносиш?


    Коњ се и не осврну на њу, али ипак одговори:
    - На мојим прецима јахали су цареви и краљеви и најславније војсковође кад су ишли у рат. Ја се, дакле, не могу дружити ма с киме.
    - Тако је - одговори мазга и уздахну.
    Мило бејаше коњу чути да му се признају такве заслуге, пак се обрну да погледа мазгу. И одмах опази да на леђима има крст, пак је запита:
    - А откуда теби тај крст на леђима?
    - То је спомен из старих времена - одврати мазга скромно.
    - А какав је то спомен?
    - Та знаш, на једноме моме претку јахао је Христос Спаситељ кад је улазио у Витлејем. Па од тога доба ми се рађамо с крстом на леђима.
    Коњ се застиде и поче премишљати како је гадна претерана гордост, а како је лепа питома скромност.

    *) Барабарити се - равнати се, упоређивати се, мерити се

  10. #25

    Odgovor: Jovan Jovanovic Zmaj

    Jututunska Juhahaha

    U kraljevstvu Jutututu
    Kralj trinajsti Balakaha
    Obećao svom narodu
    Da će dati juhahaha.

    Samo neka budu verni,
    Nek vojuju o svom kruhu,
    Neka ćute i nek žmure,
    Nek plaćaju juhuhuhu.

    Poslušni su Jututunci,
    Plaćali su juhuhuhu,
    Ćutali su, žmurili su,
    Vojevali o svom kruhu.

    A prolećem svakog goda
    Popne s' na breg Balakaha,
    Pa poviče gromoglasno:
    Dobićete juhahaha!

    U kralja su jake prsi,
    Grlat li je Balakaha,
    Kad poviče, brda s' ore -
    Juhahaha, haha, haha!

    Svi se grotom smejat stanu,
    Sve se trese brat do brata,
    A od smeha, teška smeha,
    Za trbuh se i kralj hvata.

    A šta im je tako smešno?
    Il' je smešan Balakaha?
    Il' su smešni Jututunci?
    Il' je smešno "juhahaha"?

    Sve troje je dosta smešno,
    Ponajviše Balakaha,
    Kad ozbiljno, milostivo,
    Progovori: Juhahaha!

    Srećni su ti Jututunci,
    Srećan li je Balakaha,
    Kad ih tako razveseli
    Prazna rečca: Juhahaha!
    Ko je mene poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.

  11. #26

    Odgovor: Jovan Jovanovic Zmaj

    Svetli grobovi


    Bejaste li, braco moja mlada,
    Da l' bejaste vi na groblju kada,
    Aj, na groblju, na golemu!
    - Ta uvek smo mi na njemu!
    Groblje j' zemlja kom se hodi,
    Groblje j' voda kom se brodi,
    Groblje, vrti i gradine;
    Groblja, brda i doline;
    Svaka j' stopa
    Grob do groba.
    Groblje j' spomen doba sviju;
    Groblje, knjige sto se stiju; -
    Povesnica svih zemalja,
    Starostavnik cara, kralja,
    I citulja visih slika,
    Izbranika, mucenika,
    Od pocetka, pamtiveka;
    Sve j' to groblje -
    Al je i kolevka.

    Nema broja, ni imena,
    U visinu zvezdam' svima,
    Kamo l' broja i spomena
    U zemljici grobovima!
    Milione progutala j' tama,
    Crna tama mnogih tisucleca,
    Niko ih se vise i ne seca...
    - Na pogdekom uvek gori sveca!
    Il' je sveca, il' je ime svetlo,
    Il' su dela koja se ne gase,
    Pa redove nedoglednog groblja
    Svojom zrakom krase.
    Ti grobovi,
    Stari, novi,
    Oni sjaju
    Svakom narastaju -
    Kad se umlje u proslost udubi,
    U tamnini da se ne izgubi;
    Kad se pustis u davnine svete,
    U davnine i svete i klete,
    Da ti mis'o puta ne pomete.
    To su vatre doglasnice,
    Pruzajuc' se iz daljnih eona,
    U povorci onoj dugoj,
    Dosvetljujuc jedna drugoj,
    Strujom koja napred leti,
    Tezec samo jednoj meti.
    Pa se tako svetle mlazi-
    Pa se vide svetli trazi
    Jednog duha raznih doba,
    Duha kome nema groba.
    - U grob samo srusi kosti,
    Strese pep'o koj' mu smeta
    Brzem buju visa leta
    K uzvisenoj buducnosti.

    Ko s' osvrne da pogledi
    Bistrim okom i pogledom
    Na grobove ove svetle,
    - Povesnice dugim redom, -
    Mora cuti kako j' zivo,
    Kroz vekove, kroz maglinu,
    Ded unuku, otac sinu,
    Borac borcu dovikiv'o:
    "Gde ja stadoh - ti ces poci!"
    "Sto ne mogah - ti ces moci!"
    "Kud ja nisam - ti ces doci!"
    "Sto ja poceh - ti produzi!"
    "Jos smo duzni - ti oduzi!" -
    To su zbori, to su glasi,
    Kojima se proslost krasi,
    Sto prodiru kroz svet mracni
    Sa grobova onih zracni',
    Spajajuci gromkom jekom,
    I bozanskom silom nekom,
    Spajajuci vek sa vekom
    I coveka sa covekom.

    Oko svakog svetlog groba
    -Bas ka' gore oko zvezda-
    Povesnica prica ovo:
    Hvatalo se neko kolo,
    Kolo mlado, kolo novo,
    Novo cvece, stabla stara;
    Duse ciste, srca mlada,
    Naslednici sveta zara; -
    Tu se sleg'o zivot mladi
    Da se s grobom razgovara.
    "I ti pade, dragi brate!"
    - "Nisam, deco, vas dok traje!"
    "Je l' ti borba bila teska?"
    "Pokusajte, milina je!"
    "Sta si hteo? Kud si pos'o?"
    - "Tamo gde se stici mora!"
    "Zar je vera tako jaka?"
    - "Uvek jaca od zlotvora!"
    "Malo nas je koj' bi smeli!"
    - Al' vas jaka sila krece!"
    "Zar ko moze stici celi?"
    - "Ko posumnja, nikad nece!" -
    "A ko behu oni divi,
    Koji su te napred zvali,
    Koji su te ojacali,
    Koji su ti krila dali?"-
    - To bejahu ideali!
    Bez njih nema vise leta
    Nad oblakom mraka gusta;
    Bez njih bi se malaksalo,
    Bez njih bi se brzo palo,
    Svet bi bio grob bez cveta,
    Zivot prazan, - mladost pusta!"

    Oko svakog svetlog groba
    Prikuplj'o se zivot novi,
    Naslednici svetog zara,
    Kupili se sokolovi,
    Pijuc' dusom svetle zrake-
    Jest, tako je, braco draga,
    Ti grobovi nisu rake,
    Vec kolevke novih snaga!

    I vam je, jaoj, pao
    Stegonosa dicnog stega-
    Al' je sin'o grobak novi:
    Vi stojite oko njega.
    Tu pogleda brat na brata,
    P'onda gore, p'onda u se,
    Grudi drkcu, usta cute,
    Ali duse razumu se.
    Da l' to snaga nice nova?
    Daruj, Boze, blagoslova,
    Da vas zdruzi bratska sloga,
    Zavetnike koji s' kupe
    Oko groba Djurinoga!

  12. #27

    Odgovor: Jovan Jovanovic Zmaj

    ПЕСМА

    једног најлојалнијег грађанина



    Све сам жеље ишчуп'о,

    Па чувам захвалност;

    Црква ми је династија,

    Молитва лојалност.

    Удрите ме на муке,

    Став'те ме на пробу,

    Спустите ми најцрњи

    Комадић у торбу;

    Метните ме гладнога

    Да чувам кордоне,

    Ал' допуст'те једино

    — Да мрзим шпионе!



    Учићу се ћутању,

    Да ми буде дика,

    Слободу ћу избрисат

    Из мога речника.

    Владаћу се к'о да сам

    У ком прошлом веку,

    Намигните, спалићу

    Сву библиотеку;

    Погорећу Шилере, Миље и Бајроне,

    Ал' допуст'те једино

    — Да мрзим шпионе!



    Ако ј' дужност грађанска,

    Хранићу се травом,

    Научићу климати

    Препокорном главом,



    И курјук ћу оплести,

    К'о у мандарина,

    И сркаћу само сласт

    Званичних новина.

    Побећи ћу кад ми ко

    Спомене Прудоне,

    — Ал' допуст'те једино

    — Да мрзим шпионе!



    За шампањац вели се:

    Рђав пример даје,

    Како луфта добије,

    Стегу не признаје.

    Клонићу се брижљиво

    Те француске моде,

    Нећу пити шампањца,

    Па ни саме соде,

    Нећу сести ни за сто,

    Где спазим сифоне,

    — Ал' допуст'те једино

    — Да мрзим шпионе!



    Нећете ме видети

    Да се на што дурим,

    Кад опазим неправду,

    Ја ћу да зажмурим.

    Од бога су званија,

    Од бога су власти,

    Па баш да ме оглобе,

    Нећу ником каз'ти.

    Кад бог хоће, и правој",

    Бер'те милионе,

    — Ал' допуст'те једино

    — Да мрзим шпионе!



    Кад министри намигну,

    Лећи ћу да спавам,

    А у сну ћу шаптати:

    »Ја се покоравам!«

    Док не рекну: »Устани!«

    Донде устат нећу,

    Заповеде л' да умрем,

    Добро,и умрећу.

    Ако фалим, немојте

    Дават ми пардоне,

    Ал' допуст'те једино

    да мрзим шпионе!
    Moj ego pie čekove koje moje telo ne moe da unovči

  13. #28

    Odgovor: Jovan Jovanovic Zmaj

    ALA SU TO GRDNE MUKE


    Ala su to grdne muke,
    Tako gledat u jabuke!
    Jabuke su tako blizu,
    Samo usta da zagrizu.
    A lepe su rumene su,
    Samo ruke da su duže,
    Kad bi mogle da se pruže!
    Ala da je trska kaka,
    Il' udica i pecaljka,
    Ili vetar da nasrlja,
    Pa da koju dokotrlja.
    Ala su to grdne muke,
    Tako gledat u jabuke!
    Ne treba ovaj zivot shvatati suvise ozbiljno kada ionako nećemo zivi iz njega izaci.

  14. #29

    Odgovor: Jovan Jovanovic Zmaj

    Pođem, klecam...


    Podjem, klecam, idem, zastajavam,
    Šetalicu satu zadržavam,
    Jurim, bežim, ka' očajnik kleti,
    Zborim reči, reči bez pameti:
    "Ne, ne sme umreti!"
    Vičem Bogu: Ona je još mlada!
    Vičem pravdi: Ona se još nada!
    Anđelima: Vi joj srca znate!
    Vičem zemlji: Ona nije za te!
    Ni otuda nema mi odjeka...
    Vičem sebi: Zar joj nemaš leka?...
    Idem, stanem, ka' očajnik kleti,
    Opet zborim reči bez pameti:
    "Ne sme nam umreti!"
    Idem, stanem, pa mi klone glava
    Nad kolevkom gde nam čedo spava.
    Čedo s' budi, pa me gleda nemo;
    Gledamo se, pa se zaplačemo;
    Pa i njemu, ka' očajnik kleti,
    Zborim reči, reči bez pameti:
    "Ne sme nam umreti!"
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  15. #30

    Odgovor: Jovan Jovanovic Zmaj

    U novom kaputu

    Dobio je kaput nov
    pa šeta po sredi,
    kad opazi sirotinju -
    ni da je pogledi.
    Ko sam, ja sam - misli on
    šta ja za kog marim!
    Nek zavide koji dršću
    u traljama starim!
    Dva sirotna deteta
    stajala kraj puta,
    dva sirotna deteta,
    bez toplih kaputa.
    Kad je holi kaputlija
    doš'o do njih blizu,
    oni su ga gledali, -
    zavideli nisu.
    Moj oholko, tvom kaputu
    cena zdravo bledi, -
    čisto srce, bez zavisti,
    mnogo više vredi.

    Slon

    Podiglo se šest drugova
    u Indiju, u daleku,
    želja im je videt slona, -
    ne vid'li ga u svom veku.
    Rekao im jedan starac:
    "Priznajem vam prohtev lepi,
    al' vi, ljudi, videt slona
    ne možete, jer ste slepi."
    Jer odista, slepi behu
    sva šestor'ca - valja znati,
    al' odgovor njihov beše:
    "Mi ćemo ga opipati."
    E, pa dobro kad je tako.
    I odoše šest drugova
    i stigoše u Indiju
    do slonova.
    Primače se jedan bratac
    jednom slonu, i to s boka.
    Opipa ga, onda reče:
    "Vala, stvar je to široka.
    Ne treba mi očnji vid:
    slon izgleda kao zid!"
    Drugi bratac, taj je opet
    spreda stao,
    pa je slonu zub dugački
    opipao.
    I on reče: "E, sad mi je
    stvar poznata,
    slon izgleda kao direk
    mojih vrata!"
    I treći je spreda doš'o
    svome cilju,
    on je slonu opipao
    samo rilju.
    Čim opipa, odmah reče:
    "Znam sad i ja,
    slon izgleda kao neka
    grdna zmija!"
    A četvrti, on je opet
    drukče stao.
    Pa je slonu samo nogu
    opipao.
    I on reče: "Hvala Bogu,
    znam već sada.
    Slon izgleda, slon izgleda
    kao klada!"
    Dođe peti pa ti ruku
    gore diže,
    opip'o je slonu uvo, -
    ništa više.
    Pa sad mu je sud izreći
    bilo lako:
    "Slon izgleda ko lepeza,
    isto tako!"
    A šesti se primakao
    odostraga,
    njemu opet rep tog zvera
    pade šaka.
    Čudeći se pip'o ga je
    ponajduže,
    onda reče: "Slon izgleda
    kao uže!"
    Posle su se prepirali
    dugo zdravo,
    koji od njih šest slepaca
    ima pravo.
    Ta svaki je im'o pravo
    nešto malko,
    al' celinu nije pozn'o
    baš nijedan,
    baš nikako.
    Ko je mene poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.

Strana 2 od 4 PrvaPrva 1234 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Paja Jovanović
    Autor DrinChe u forumu Umetnost
    Odgovora: 15
    Poslednja poruka: 02.01.2013, 00:52
  2. Gimnazija Jovan Jovanovic Zmaj u Novom Sadu
    Autor thekutko u forumu Obrazovanje
    Odgovora: 36
    Poslednja poruka: 10.08.2011, 17:33
  3. Gimnazija "Jovan Jovanović Zmaj"
    Autor Kitty u forumu Novi Sad
    Odgovora: 25
    Poslednja poruka: 05.03.2010, 10:52
  4. Paja Jovanović
    Autor memento u forumu Biografije poznatih ličnosti
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 26.05.2009, 09:37
  5. Dragan Jovanović
    Autor Goga u forumu Film, pozorište i televizija
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 14.03.2009, 18:08

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •