Pre izvesnog vremena momku moje prijateljice je umro otac (od srčanog udara). Kada smo posle nekog vremena nas dve razgovarale o tome, ona mi je pomenula da se navodno nešto sumnjivo izdešavalo sa telom nakon što su ustanovili smrt, da ih niko nije pitao da li bi eventualno pristali da doniraju organe pokojnika, ali da oni ipak sumnjaju da je to svejedno učinjeno. Da ne zalazim dalje u tu priču, šuplja je sa svih strana i uopšte nije logična, ali ono što je meni bilo interesantno je ton kojim je ona meni to ispričala, kao i stav njegove porodice koja je bila užasnuta samom idejom da je neko izvadio zdrave organe iz tela pokojnika...
Mene zanima, da li biste zaveštali svoje organe za života, da li biste svojoj porodici savetovali da to učini nakon ne daj Bože vaše smrti ili niste pristalica ove vrste donacije, iz bilo kod razloga? Smatrate li ovo humanim činom najvišeg nivoa, ili vas možda plaši činjenica da vas neko u slučaju bolesti "prerano otpiše" jer ste donator organa... Čula sam zaista mnogo stavova, pa samo navodim primere iz života.
Dakle?