POMAKNUTE PJESME
ODA RATNICIMA
Oni se kao igraju rata
Da bi ostvarili ideale
U borbu idu iz inata
Glumeći idiote i budale.
Oni se promeću u osvajače
U grozne silnike i junačine
Slabije od sebe do smrti tlače
Dokazujući se na ružne načine.
Oni se bore protiv snova
Ne mareći zato što drugi ginu
Oni su lovci iz krivolova
Na tuđe kuće i domovinu.
Oni se kao karcinom gnijezde
U organizmu društva bez reda
Oni su otpale nebeske zvijezde
Što žive na zemlji bez izgleda.
S njima smo svi na niskoj grani
Koju pilaju bez milosti
Oni su uvijek na krivoj strani
Bog nek im grijehe ne oprosti.
ILI TE IMA ILI TE NEMA
Ili te ima ili te nema
Lakše smrkava nego što svane
Ne budi izvor tuđih problema
Ne kradi drugima ni Bogu dane.
Ljubi bližnjega i budi fer
Svima ne možeš ugodit brate
Ne laj kao što laje ker
Zapadni ljudi vjerno te prate.
Ako ne pamtiš riješi se brige
Ne mozgaj puno pusti nauku
Uzmi kompjuter odjebi knjige
One nikome ne idu na ruku.
Zapjevaj kad ti nije do pjesme
Kada te žena voljena izda
Pij ispred šanka - ne ispod česme
Dok ti u oko ne padne zvizda.
Ne huli na sveto jer Bog sve vidi
Čuvaj se kletvi i obećanja
Kad zadnju popiješ u krevet idi
Ne radi drugima poznata sranja.
NAKON BURE
Dan bez sunca noć bez zvijezda
Oblaci se nebom vuku
Napustile ptice gnijezda
Uplovio brod u luku.
Sa zvonika zvuk se širi
Ulicama pustog grada
Mornar čeka da se smiri
Bura koja morem vlada.
Na pučini boca plovi
puna praznih obećanja
Ribar zadnji trajekt lovi
Dok ribicu zlatnu sanja.
Dan se gasi - mjesec pali
Zadnje zvijezde na vidiku
Slikar čisti papir žali
Privodeći kraju sliku.
Iz daljine promalja se
Svjetionik bez svjetlosti
Dok se zadnje lampe gase
Iz očiju vadim kosti.
DUGOVANI
Cijeloga života
Bježimo od smrti
Nek nas je sramota
Bijedni smo i škrti.
U bezglavom trku
Strah nas obuzima
Slažemo si frku
Ništa nam ne štima.
Svojim najdražima
Stvaramo probleme
Dosadni smo svima
Tu nema dileme.
Od rane mladosti
Cehove plaćamo
Ljuti do radosti
Dugove vraćamo.
A onda na kraju
Nesretni i tužni
Sanjamo u raju
Da smo Bogu dužni.