BERNARDINAC [FCI No. 61]
Originalni naziv rase: SAINT-BERNARD
Zemlja porekla: ŠVAJCARSKA
Kratak istorijat: Monasi su u 11. veku na planinskom prevoju Velikog Sv. Bernarda, na 2469 metara nadmorske visine, osnovali prenoćište kao utočište za putnike i hodočasnike. Tamo su se već sredinom 17. veka za zaštitu i čuvanje gajili veliki planinski psi. Postojanje takvih pasa dokumentovano je već 1695. godine slikom i pisanom reci u jednom aktu prenoćišta iz 1707. godine. Gajeni su kao psi za pratnju, a posebno kao spasioci u snegu i magli izgubljenih putnika. Na mnogim jezicima objavljene su hronike o psima koji su spasili mnoge ljude od bele smrti, a i usmena predanja Napoleonovih vojnika koji su 1800. godine, prešli ovaj prevoj, kazuju o ulozi bernardinca, pri tome nazvan "Earrz" pas.
Legendarni Beri bio je izvorna slika psa spasioca. Direktni preci bernardinca bili su u okolini veoma rasprostranjeni, veliki seoski psi, koji su u nekoliko generacija, na osnovu čvrsto postavljenog idealnog tipa, uzgajeni do današnjih dana.
Heinrich Schumacher iz Holligena-a kod Berna počeo je kao prvi 1867. godine da izlaže svoje pse. U februaru 1884. godine otvorena je izdvojena rodovna knjiga (SHSB), a kao prvoupisani bernardinac bio je Leon, a i sledećih 28 upisa bili su bernardinci. U Bazelu je 15.03.1884. osnovan matični klub (Schweizerische St. Bernhards Club). Na internacionalnom kinološkom kongresu bernardinac je 02.06.1887.god. priznat kao Švajcarska rasa i usvojen je i standard. Od tada je bernardinac nacionalan pas u Švajcarskoj.