Koliko poverenja tinejdžeri imaju u svoje roditelje?
Jesu li im najbolji prijatelji ili zakleti neprijatelji od kojih se sve prećutkuje i skriva?
Koliko poverenja tinejdžeri imaju u svoje roditelje?
Jesu li im najbolji prijatelji ili zakleti neprijatelji od kojih se sve prećutkuje i skriva?
I may not be perfect but I'm always me
Dakle. Ja to apsolutno mrzim. Nervira me. Ne vidim poentu toga. Ne volim sa mojom kevom da pricam o svemu sto mi se desava jer imam osecaj da me ne razume. Ali ona i dalje... Stalno me kontrolise.
Poruku je izmenio makilli, 20.05.2007 u 20:16
Moja vrata su uvek otvorena... Neka ti ne bude neugodno izaci.
Recimo kod mene je slucaj da i nemam neko poverenje u njih..samo oko nekih stvari..znci jedno 30% stvari mogu da im kazem...jer navaljuju da im kazem pa ja puknem i tako to ide...
mene keva svaki dan kad dodjem kuci pita "stta ima novo u skoli" itako svaki dan ja puknem od besa
Pricam dosta sa kevom o problemima ali vise sa sestrama. Nekako imam osjecaj da ona ne konta toliko kako se ja osjecam.... Kao da me ne poznaje toliko... Ne znam,nervira me cesto...
And even though you're fed up, you got to keep your head up.
Ja mojim mogu da kazem 80% stvari samo ne mogu da pricam o ljubavnom zivotu sa njima!!
ONE AND ONLY!!!
Sta se nalazi iza nas i sta se nalazi ispred nas su male stvari u odnosu na ono sta se nalazi u nama!
poverenje sto posto dvosmerno
pričam im sve , čim ukoračim u kuću i pre nego što me bilo šta pitaju.
samo ponekad
malkice prećutim ili slažem kada sam tužna kao juče i danas da se ne brinu
što da im ja zagorčavam živote ?
Ja sam se jako rano "suocio" sa zivotom i video i onu njegovu losu stranu tako da sam naucio da svoje probleme resavam sam....a i mislim da je bolje da im se nepoveravam puno jer da saznaju neke stvari odrali bi me zivog.....