Moj otac je bio radioamater, pa smo za napad saznali nekih deset minuta pre nego sto je prva bomba pala na NS.Javili su amateri iz Bosne da su avioni preleteli.
Samo tu prvu noc sam osetila strah i bespomocnost, kad su se prozori zatresli i kad su zaurlale sirene.
Kada sam videla strah i u ocima mojih bliznjih.
A posle se pojavio neki inat u meni, nijedan jedini dan nisam provela u sklonistu,
menjala sam se sa tatom dok on malo odspava i bila uz radio stanicu, znali smo svaki nalet aviona i kad da ga ocekujemo kod nas.
Kuca nam je bila puna ljudi i nikad nismo bili bliskiji.
U nevolji ... jedino onda ....