Branislav Petrović - Strana 2
Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 16 do 30 od ukupno 37
  1. #16

    Odgovor: Branislav Petrović

    Hod po mukama

    Oslepeće me tvorac, samo da proveri
    slep šta ću ispevati.
    Posebnu zmiju gaji u zmijarniku svom -
    mojom je krvlju napaja.
    Zver, njegova ljubimica, posebno obučena
    da me što duže raskida, ne odvaja se
    od čizme njegove.
    I ljubav je tvorac izmislio
    da me liši nade i spokoja.
    Trave je otrovne zasejao po poljima
    za moju ubogu trpezu.
    Kakva sve čudesa nije izmislio
    da me pokori!
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #17

    Odgovor: Branislav Petrović

    Kada te ostavi ona koju voliš

    Kada te ostavi ona koju voliš
    Kada te ostavi ona koju voliš
    Kada te ostavi ona koju voliš
    Kada te ostavi ona koju voliš

    Prvo osetiš jedno ništa
    Prvo osetiš jedno ništa
    Prvo osetiš jedno ništa
    Prvo osetiš jedno ništa

    Zatim osetiš jedno ništa
    Zatim osetiš jedno ništa
    Zatim osetiš jedno ništa
    Zatim osetiš jedno ništa

    Idem da prošetam idem da prošetam
    Idem da prošetam idem da prošetam
    Idem da prošetam idem da prošetam
    Idem da prošetam idem da prošetam

    Kud ćeš po kiši kud ćeš po kiši
    Kud ćeš po kiši kud ćeš po kiši
    Kud ćeš po kiši kud ćeš po kiši
    Kud ćeš po kiši kud ćeš po kiši

    Ja volim kišu ja volim kišu
    Ja volim kišu ja volim kišu
    Ja volim kišu ja volim kišu
    Ja volim kišu ja volim kišu

    Ponesi kišobran ponesi kišobran
    Ponesi kišobran ponesi kišobran
    Ponesi kišobran ponesi kišobran
    Ponesi kišobran ponesi kišobran

    Ne treba mi kišobran ne treba mi kišobran
    Ne treba mi kišobran ne treba mi kišobran
    Ne treba mi kišobran ne treba mi kišobran
    Ne treba mi kišobran

    E pa idi kad si lud
    E pa idi kad si lud
    E pa idi kad si lud
    E pa idi kad si lud

    I šetaš i šetaš i šetaš i šetaš
    I šetaš i šetaš i šetaš i šetaš
    I šetaš i šetaš i šetaš i šetaš
    I šetaš i šetaš i šetaš i šetaš

    I svi gledaju kako šetaš

    I kisneš i kisneš i kisneš i kisneš
    I kisneš i kisneš i kisneš i kisneš
    I kisneš i kisneš i kisneš i kisneš
    I kisneš i kisneš i kisneš i kisneš

    I već ti je bolje i već ti je bolje
    I već ti je bolje i već ti je bolje
    I već ti je bolje i već ti je bolje
    I već ti je bolje i već ti je bolje

    Ne boli te ništa ne boli te ništa
    Ne boli te ništa ne boli te ništa
    Ne boli te ništa ne boli te ništa
    Ne boli te ništa ne boli te ništa

    Ne boli ništa

    Samo malo ništa
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  3. #18

    Odgovor: Branislav Petrović

    SRCE

    O srcetu najviše znam.
    Kad god poželim mogu da osetim njegovo kucanje, u grudima, na levoj strani.
    Srce je uvek levo.
    Imao sam ga i u detinjstvu.
    Srce je pumpa.
    Ali i Mozak lično ima da zahvali toj pumpi za sve svoje nestašluke. Toj pumpi koja radi radi. Slavna radilica beskraja!
    Od kako sam se rodio srce mi nikada nije stalo. To je zadivljujući podatak iz moje biografije. Važniji od godine rođenja, objavljenih knjiga, pročitanih ljubavi, gradova u kojima sam gladovao, bitaka u kojima sam junački poginuo.
    Kad kažemo osobi koju volimo TI SI MOJE SRCE nismo je mogli ni sa čim toplijim uporediti. Jer reći nekome TI SI MOJE SUNCE zaista je preterivanje. Još nije utvrđeno da li je Sunce Mozak ili Srce sveta. Ili i jedno i drugo.
    Meni je sve jasno u vezi sa Srcem sem jednog malog maleckog ovolickog pitanja: ŠTA JE TO ŠTO NJEGA GONI NA PRAĆAKANJE BEZ ODMORA KAKVA TO SILA KOMANDUJE NJEGOVIM RITMIČKIM POKRETIMA TIKA TAKA TIKA TAKA NIJE LI TO NEKA NJEGOVA VLASTITA SVEST NEKI NJEGOV VLASTITI CILJ KOJI JE ZAVEŠTAN NEGDE DUBOKO DUBOKO MNOGO DUBLJE OD ČOVEKA?
    Istraživati u tom pravcu.

    Ovo je bila istrgnuta stranica iz beležaka od pre desetak godina kada sam, jedne nerazumne jeseni, pokušao da odgonetnem ono što nije uspelo učenjacima kroz vekove. To je bio period koji se u mom skromnom revolucionarnom i reformatorskom životu mirne duše može nazvati SRCE. Ispitivao sam Mozak, Jetru, Bubrege, Oči, Uši, Ruke. Pa ipak, bilo je to razdoblje SRCA.
    Mozak, čarobnjak iza čela, taj šašavko, neuporedivi šarlatan, obasipa nas novim i novim čudima - čovek je već nemoćan pred sopstvenim moćima.
    Ali postoje večna čuda, neshvatljiva, nepojmljiva divna i neponovljiva, tu, u nama, u našem trošnom organizmu, u našim krhkim životinjama.
    Pitanja navode na prapočetke, na lukavstvo Sunca, na razum dalekih sazvežđa, na mudrost Magline i Pustarstva, pitanja kroz divne predele rasuđivanja vode u tamu očaja, nespoznaje, mraka.
    Rodio si se i majka stavlja ruku na tvoje grudi - guče mala golubica u tebi, nemirno trčkara mali tigar u kavezu grudi.
    I živiš sto godina, a mali lavić ne otpočine nikada.
    U mesarskoj radionici vidiš srce bića bliskog krave konja žirafe ovce svinje i pitaš se to li je to. I skoro da jekneš: Zar je moguće!
    Pre desetak godina ni slutio nisam da će moj period SRCE postati obeležje veka. Zaista, prijatelji, šta će naš vek značiti u ponorima budućih vekova ako ne SRCE.
    Ovo je pravi vek, ovo je vek SRCA.
    Čovek na mesecu, naš brat, i to je podvig po kome smo slavni zauvek, kao Stari Grci, ali srce jednog čoveka u grudima drugog - može li se i pronalazak vatre meriti s tim?
    Moje srce u tvojim grudima, brate.
    Tvoje u mojim!
    Oslušni moje srce u tvojim grudima... tika taka tika taka.
    Moj mali tigar, moje putasto magare!
    Tvoja golubica u mom snu!
    Lavić tvoje majke.
    Srce sestre brata tvoje srce!
    Pesnici odavno rekoše POKLONIĆU TI SVOJE SRCE, ali čak ni pesnici, ti večni maloletni prestupnici, nisu mogli naslutiti: POKLONIĆU TI SVOJE SRCE postaje stvarnost bukvalna bolna jezovita i iznad svega - divna.
    Tragika je neminovna: kad zakuca moje srce u tvojim grudima, druškane, ja ću biti daleko od tebe, u nekim pustim zvezdarama, i ti nećeš moći sa mnom da podeliš radost zbog novog antilopčeta u tvojim grudima.
    Ja ću biti odsutan.
    Zato ti brate čuvaj moje srce.
    Čuvajući moje srce ti mene spasavaš od ništavila, ti mene braniš od glupe smrti, ti tegliš prema besmrtnosti. Tegliš za obojicu.
    Nemoj se plašiti moga srca u tvojim grudima. Dobro je to moje srce. Neće ono tebi ništa. Ono samo malo tuguje za mnom. Ali i to će proći. Ti poštuj njegovu tugu za mnom. Ipak je to, kroz tolike doživljaje, ustanke, revolucije, poplave i zemljotrese, bilo moje srce. Ni jedan ustanak nije podignut bez srca, ni jedna revolucija nije uspela ako nije bilo srca. Sloboda bez srca nije sloboda. Čak i dželati imaju srce.
    Čuvaj moje srce.
    A kad i tebi kucne čas predaj ga sledećem. Neka bar srce bude besmrtno.
    Skeptici su požurili: lov na srca, hajke na mladiće po zabačenim pokrajinama sveta. Spasavanje izmišljenih veličina, bankara, trgovaca, zlih vođa.
    Ne tuguj srce moje!
    Šta je izmislio čovek, a da od toga nije stradao. Ti to najbolje znaš, srce moje.
    Ali MOJE SRCE U TVOJIM GRUDIMA eto, to je naš vek.
    Po tome će nas pamtiti u ponorima vekova.
    Već čujem učitelja istorije: BILO JE TO, DECO, U VEKU SRCA...
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  4. #19

    Odgovor: Branislav Petrović

    NOĆNA PESMA

    Hulje mi neke poručiše piće
    da vide kako
    u pesniku
    sviće

    I taman kad poče sunce da se rađa
    izbi neka gužva
    neka tuča
    svađa

    Oko moga sjaja staše da se glože
    potegoše čaše
    revolvere
    nože

    Tu behu i neke Zalutale žene
    staše da vrište
    laju
    ko hijene

    Za njima tragom gorki nespavači
    ko da su svu noć
    spali
    na lomači

    Tada i u meni već poče da sviće
    zastave razvih
    i postadoh
    piće

    Jedan od onih što se prvi napi
    nagnu me iz čaše
    ne osta
    ni kapi.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  5. #20

    Odgovor: Branislav Petrović

    IMA JEDNA ZVEZDA

    Ima jedna zvezda
    lukava lepa nevidljiva drska i zla
    krije se kao da je nekog opljačkala
    kao da je nekom kuću zatrla

    Šta sve ne čine astronomi
    šta sve ti šašavci u svom fanatizmu
    pentraju se po sazvežđima zaviruju u pakao
    ali te zvezde nigde nema

    Zapostavili porodice
    i danju i noću zure u nebesa
    žene ih varaju sa trgovcima
    žene na zemlji i nebesima

    Nabavili najskuplje instrumente
    konsultuju proroke jurodive na smrt osuđene
    zmijama se pod jezike zavlače
    evo već hiljadama godina pa ništa

    Ekipe hemičara i fizičara
    najpoznatiji svetski stručnjaci i nobelovci
    iznose neverovatne dokaze i argumente
    ali zvezde nema pa nema

    Ni ciganke nisu pomogle
    ni čuveni starci proslavljeni na lomačama
    ni vlasnik svinje sa glavom pantera
    ni svinja ni panter nisu pomogli

    Ni muzičari nisu pomogli
    još manje sobarice u novim hotelima
    ako iko policija bi ukazala na neki trag
    ali ni policija nije mogla

    Ima jedna zvezda
    ne samo u pesmama ne samo u snu
    mađije i čini na nas je bacila
    i daleko nas mlade odvela.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  6. #21

    Odgovor: Branislav Petrović

    PROLEĆNA STRADALSTVA

    Divna prilika da se plače
    zbog lepe veštice sa lomače

    Il da se u tajnoj krčmi do smrti pije
    zbog buduće pogibije

    Pa otići na groblje i s pravim mudracima
    provesti sat-dva kao učitelj s đacima

    Postati izvor žuboriti pevati
    postanuti tica odleteti nestati

    Sve ponore uma sve podvige srca
    kuka divna tica kukavica

    Što ne može ljubav što ne mogu reči
    moj dragi brate smrt će da izleči.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  7. #22

    Odgovor: Branislav Petrović

    ***

    Kaći


    Voz iz Kragujevca za tren nas osvetli,
    spojene sa svetom u vanvremen val!
    Sa neba kuriču zemaljski petli,
    ljubavi ali ljubavi.

    Ljubeći mene ljubiš tvorca sveta.
    Lešina svemira gadno zaudara.
    Da uklonim svemir ako ti smeta,
    ljubavi ali ljubavi.

    Idućeg proleća našu carevinu
    posetiće Kuga i Kugin sin -
    gledaćemo kako ljudi ginu,
    ko u staro vreme, ljubavi.

    A tako malo trajemo ko ljudi.
    A tako dugo živimo ko zemlja.
    Jesen je zaposela oči i grudi,
    jesen si ti izmislila, ljubavi.

    Hoćeš li leto, za grob, il' proleće?
    Il' bi da budeš ravnica snežna?
    Hoćeš li donositi cveće
    na groblje gde ja počivam, ženo.

    Ljubim te, na zemlji, diveći se sebi
    kako te tako savršenu stvorih:
    za besmrtnost te menjao ne bih
    besmrtnosti moja ljubavi.

    Koža ti topla ko ždral kad poleti
    u zelene vode, šume i sjaj.
    Vo vjeki vjekov da su prokleti
    koji te ne ljube, ljubavi.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  8. #23

    Odgovor: Branislav Petrović

    Kako Ana rešava ukrštene reči

    Kakve su njene namere,
    kad sve druge sahranjuje,
    samo mene oživljava?

    Ima li, Ana, stvarnog razloga
    da tako lepo spava?

    Priznajem Pesnika,
    al, znam:
    niko ne može
    žešće da opravda vazduh
    od njene tamne kože.

    Kad ana plače!
    (o ne lažem vas)
    to je lepše
    od voća!
    Od kiše!
    Od... rakova na žaru!
    Od... čega god hoćete!
    Od ptice u galopu!
    pa nisam ja valjda vica radi
    prokockao celu evropu!

    A kad se svlači!
    Slobodan i proklet prisustvujem
    (a ne znam kako da preživim)
    najvećem čudu u svetlosti!
    Zaklinjem se:
    da bih tebe ogrejao,
    Ana, zapalio bih i svoje kosti.

    Kad lađu crta! Kad ječam seje!
    Kad objavljuje rat! Kad se smeje!
    Kad školjke hrani! Kad se prehladi u lovu!
    Kad čita magnet! Kad kupi haljinu novu!
    Kad pije pivo! Kad iznenada dođe!
    Kad ljubi proleterske vođe!

    Kad je moja desna ruka!
    Kad je grčka azbuka!
    Kad sanja cveće!
    Kad NEĆE!

    Sećanje na Nepojmljivog Dečka
    uvek će moći vatru da zameni:
    zato su mi oblaci zeleni, pa zeleni!
    Pa rumeni!

    Pa kad se vokali spoje!
    Dragi Bože,
    usijane glavurde moje!

    Ja mogu na njenoj usni da spojim more s cvetovima!
    Mogu u njenoj državi da budem referent za kišu!
    Mogu pod njenim prozorom da imitiram dunav,
    il neke druge vulkane,
    mogu da se zakunem
    u sve što imam,
    i nemam,
    da svet postoji zbog Ane.

    Kakve su njene namere
    kad sve druge sahranjuje
    samo mene oživljava -
    ima li Ana
    stvarnog razloga
    da bude tako lepa kad spava?

    I cvetovi i puževi i englezi
    svi već znaju:
    ona poljupcem može
    od svake bolesti da izleči!
    Ali ja nju naj, naj, naj volim
    kad spaja svetlosti,
    kad rešava ukrštene reči.

    Ona to izvodi kao da se igra!
    A mani izgleda kao da svet stvara!
    Ko Vergilijev najmlađi konj:
    u jednoj ruci drži svet,
    a drugom ga osvetljava!
    Traži se, na primer, reč, koja može
    vodu da pije,
    samu sebe da izgovara,
    da gori,
    da leti,
    i da spava.
    Neka reč
    koja nije kao ostale reči:
    reč koja ume da rešava ukrštene reči!

    Tada nastaje mala drama:
    voda otiče za svojim obalama:
    Ana, naga,
    na mom dlanu,
    večnost osmišljava!
    (A mogla bi baš nju briga da se razboli
    ili da spava.)
    I dddok je tttako
    ooo opasnu
    ddddržim u zzzz zagrljaju
    rrrreči se
    reči se
    sssssame rrrrrr
    rešavaju!

    Kakve su njene namere
    kad sve druge sahranjuje
    samo mene oživljava?

    Što se bar ne pokrije kad spava!?
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  9. #24

    Odgovor: Branislav Petrović

    ***

    Ne umem da živim a živi mi se
    kad umrem rodiću se čini mi se

    O bože bože šta učini tvoj sin
    ti mu dade liru on je okači o klin

    I jauknu strašno ko niko pre njega
    odričući se i pesme i sebe i svega

    Srbija je zemlja u kojoj za pića
    pesnike tuku za nova otkrića

    Kad postignem cilj i dospem u tminu
    nek se zna da nisam im'o otadžbinu

    Vreme je svemoćno ono zvezde melje
    da se zna da nisam im'o roditelje

    Pa i majku svoju najsvetiju zoru
    sam sam izmislio kao metaforu

    Majku to sazvežđe što kroz beskraj brodi
    dugo sam molio da me živog rodi

    I rodila me živog ko žarulju
    al me bez oružja pustila u rulju

    I budući da sam prvi put van tmine
    ne umedoh da se branim od svetine

    I dotle je došlo o majko oprosti
    vraćam se natrag u Tebe kroz kosti

    Samo sazvežđa mudra pamte u svom sjaju
    kako mi je bilo tesno u beskraju.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  10. #25

    Odgovor: Branislav Petrović

    ...Isto tako kad je sebar Luka
    za Dušana reko da je pseto –
    sedam novih izmisliše muka
    i mučiše Luku celo leto.

    Prebiše mu i noge i ruke –
    Dušan lično pi njegove krvi –
    sada Dušan leži pored Luke –
    davno su ih izmirili crvi

  11. #26

    Odgovor: Branislav Petrović

    Jutro pod lipama

    Nemoj zaboraviti jutro pod lipama.
    Već mrtav, a srce radi, radi.
    Srce u ljudima, hobotnicama i sipama,
    srce ljubavi
    i srce
    gladi.

    Noć dugu probdih sa ludama gradskim.
    Sa lažnim pesnicima, šarlatanima, uljezima.
    Sa kraljevićima, jadnim, maloumnim, skoro danskim,

    po podrumima
    mrtvačnicama
    i ćumezima.

    Svetlost dalekih polja, dah kafilerije!
    Miris, nestvaran, lipa, procvalih tek!
    O, kao da sam ovoga jutra sa teške pušten robije,

    sve postojeće iznad sebe
    ispijam
    kao
    lek.

    Moći biti budan, u svitanje, s gradom!
    Motati se po pekarama, kasapnicama, lunjati pijacama!
    srce, žabu iz grudi, izvaditi, kradom,
    i baciti ga paščadiji
    i njihovim
    pticama.

    Postati spomenik na trgu - o bede!
    Nek te kroz jaruge zabačene seoski proslave džukci!

    Najgladniji nek te u večnost uvede
    i nek se na kraju
    pomokri
    na tvojoj
    humci.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  12. #27

    Odgovor: Branislav Petrović

    PRILOG ZA EVROPSKU ISTORIJU


    (Iz dnevnika)


    Orijentisali smo se prema zvezdama
    vodile nas trube i ključevi tamnica
    osluškivali savete onih ispod zemlje
    nismo se zaustavljali

    Prvo smo otkrili kožu jedne žene
    finu negovanu od mladih zmija izatkanu
    zatim smo pronašli krila anđela
    koja je neki vojnik izgubio

    Naišli smo na selo napušteno
    prepoznavali stvari iz detinjstva
    dočekao nas je samo jedan starac
    koji nije uspeo da umakne

    Hteli smo se snabdeti pijaćom vodom
    ali su bunari bili zagađeni
    do vrha puni ljudi uginulih
    i njihovih vernih životinja

    Pa smo naišli na crkvu razvaljenu
    tu smo se pomokrili
    pa smo produžili sve do prve škole
    koju smo zapalili da se ogrejemo

    Probudio nas je školski poslužitelj
    krikom neopisivim
    izgazili smo ga čizmama
    i bacili u pepeo

    Naišao je učitelj sa đacima
    zaprepašćenje ih je odalo
    učitelja smo kao i poslužitelja
    đake smo silovali

    Ugledali smo zelenu livadu
    tu smo zastali da predahnemo
    klali smo se malo među sobom
    ćaskali prebirali po sećanju

    Onda smo krenuli dalje
    za zvezdom koja nas je vodila
    imali smo zadatak da nas po zlu zapamte
    narodi koje posetimo

    Naišli smo na čoveka bez obe ruke
    i bez noge na raskršću
    zahtevali smo da propisno salutira
    kad nije mogao streljali smo ga

    Prolazili smo kroz velike gradove
    činili se nevešti
    ostavljali konzerve sa epidemijama
    i odlazili dalje

    Naišli smo na ženu udovicu
    sa troje dece u naručju
    decu smo ponovo u majku vratili
    a majku bacili našim psima

    Pa smo krenuli dalje
    ispred leleka koji nas je pratio
    tako smo stigli do jednog izvora
    gde smo se umili

    Naišao je vlasnik izvora
    i nazvao nas poganim psima
    videlo se da je naš čovek
    poveli smo ga s nama

    Da ga proverimo
    našli smo dete s jagnjetom u naručju
    zubima ih je oboje zaklao
    stekao je naše puno poverenje

    Imali smo jednog osteljivog mladića
    bez prestanka je plakao
    postepeno smo ga čeličili
    stvarali od njega čoveka

    Sve je zadatke izvršavao
    kao najbolji među nama
    ali kad je svešteniku jezik čupao
    urlikao je on a ne sveštenik

    Davali smo mu lakše zadatke
    da strelja đake po školskim dvorištima
    ni to ga nije ispunjavalo radošću
    oduzeli smo mu činove i ispljuvali ga

    Naiđosmo na groblje zabačeno
    u grobove ubacismo bombe sa suzavcem
    mrtvaci su iz grobova iskakali
    mi smo ih ponovo ubijali

    Za nama nerazuman lelek nedostojnih
    ispred nas ciljevei uzvišeni
    iznad Zver koja nas vodi
    putevima Gospodnjim

    Naiđosmo na ženu bremenitu
    koja drsko ličaše na Bogorodicu
    dete iščupasmo da ga gajimo
    a nju nedostojnu štakorima

    Naiđosmo na ljudsko oko
    oslobođeno od očne duplje čovekove
    umismo se njegovim pogledima
    i kretosmo dalje

    Naiđosmo na ljudsku ruku
    oslobođenu od nedostojnog
    ta ruka nas je ko sestra milovala
    i mahala nam pri polasku

    Naiđosmo na mozak čovekov
    izvađen iz lobanje
    spoznasmo čistu misao
    i upamtismo je

    Naiđosmo na jedno srce
    nismo znali čije je
    bacakalo se oko naših nogu
    htelo je u naše grudi

    Bacismo bombu na to srce
    isekosmo ga noževima
    ali ono ne odustade
    skakalo je za nama

    Uhvatismo ga i vezasmo
    polismo sumporom i zapalismo
    ali ono je bivalo sve snažnije
    žilavo neko srce

    Ponudismo grudi štakora
    pa zatim grudi psa
    ali ono nije htelo
    htelo je samo u naše grudi

    Dadosmo mu grudi mladića
    koga smo raščinili i ispljuvali
    sa takvim srcem
    mogao je sa nama

    Naiđosmo na dojku dojilje
    koju su odsekle naše prethodnice
    klekosmo i napismo se mleka ponuđenog
    i nastavismo okrepljeni

    I još smo dugo putovali
    iza nas lelek i štakori
    ispred nas čista misao
    i poruka narodima

    Nepredviđeno zađosmo u neka brda
    u brdima naiđosmo na bistru vodu
    ugledasmo u bistroj vodi naša lica
    i iznenada briznusmo u plač.


    Iz knjige


    MOĆ I PRAH,
    Dnevnik, Novi Sad, 1992.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  13. #28

    Odgovor: Branislav Petrović

    PREDOSEĆANJE BUDUĆNOSTI


    Njihove su noći surove i dolge
    jao
    gde su sada burlaci sa Volge
    U Serbiji sebri
    svuda
    ista tuga
    istorijo strašna
    bolna i preduga
    Proleće je opet!
    Kiša poljubaca!
    Ljubeći me ljubiš budućeg
    mrtvaca.

    O reci mi reci
    Da li si u stanju
    Da zamisliš moju
    Glavu ko lobanju?
    U pustome polju
    Prazno
    I duboko
    I mrava što živi gde je
    Bilo oko
    I poljskoga miša
    Što potajno
    Želi
    Da istera mrava
    Pa da se useli
    I pčelu!
    Što sleti
    Kada vetar duva
    Na cvet što je niko
    Iz bivšega uva!
    Budućnosti strašna
    Sudbo nevesela
    Kad bih bar mogao
    Da budem ta pčela...

    Kad gori čovek
    Ceo svet se
    Greje -
    Kad izgori
    Čovek
    Tad
    Pepeo sve je.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  14. #29

    Odgovor: Branislav Petrović

    PLAČ ZA MAJČICU NAŠU DRAGU
    ALEKSIJU LEKU SIMEUNOVIĆ


    Sad u grobu leži majčica naša draga Aleksija Leka Simeunović
    Sa starim Kinezima, Grcima, Srbima, Turcima i Ciganima.
    Izmirena sa velikim Zločincima, Filosofima i Pesnicima,
    koji su, svako na svojoj lomači, stvarali ovaj svet.

    Lažni bi pesnici sa mnogo metafora opevali njenu
    preblagu smrt.
    A to je bilo jednostavno kao velika poezija.
    Ona je umrla kao da se kod Filipa Vidovitog školovala:
    sklopila je oči i sama skrstila ruke svoje blage na grudima.

    Iznad njenog Lica kao iznad Tajne,
    sinovi, davno izginuli, nevidljivi, plaču.
    Druge u crnini sa porukama svojima, gore.
    Sestre lepe, starci, deca, braća iz daleka.

    O ništa nije neshvatljivo kao život.
    I smrt u ružama u svetlosti jutarnjoj.
    Umrla je majčica, naš vidar i naša intimna pravda.
    Ne, ne pristajemo da se nestaje zauvek!
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  15. #30

    Odgovor: Branislav Petrović

    PA STA, PA STA

    O prolecu se, priznajem, pise svasta!
    Pa ipak...nemoj...PROLECE, PA STA?

    I uopste taj stil PA STA PA STA -
    JOS JE MODERNO BITI COVEK KOJI
    UME DA MASTA.

    Pa mastaj! Caroliji dodaj caroliju vecu!
    (Ne, nije rec samo o pticama i cvecu.)

    Naaajmanja bubica (jedva je vidis golim okom)
    Za tebe tajnu taji u srcu svom dubokom.

    A ko ce se, ako ti ne smes, do vrha sveta dici?
    A ko ce, ako se ti kolebas, u ponor sveta sici?

    U buduci vek ti sada putujes, kao kuci:
    Iz veka buduceg u vek naaaajbuduci!

    U veku najbuducem sta te novo ceka?
    - Ptice i cvece iz ovoga veka.

    Prepoznace ih tvoje oci ciste:
    To su, eto, ove ptice, ljubicice ove iste.

    Ti medju zvezdama, ti od zvezda visi,
    Zapevaj kroz njih, mirisi, mirisi...

    U beskrajne svetove kad krenes (pun treme)
    Od OVOG PROLECA ponesi dragoceno seme.

    Kad naidjes na pejzaze grube -
    Tu su tvoje pcele, tu su tvoje bube.

    Ako se nameris na nevolje gore -
    Tu su tvoje reke, divlje kruske, more.

    Kad li te spopanu kosmicke samoce -
    Tu su tvoje strele, magnet, juzno voce.

    Kada ti postave teske zagonetke -
    U pomoc prizovi svoje mudre pretke.

    I nemoj sad s njima PA STA PA STA -
    Jos je moderno biti covek koji ume da masta.

Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Ratko Petrović
    Autor vladapera u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 20
    Poslednja poruka: 04.11.2015, 10:37
  2. Branislav Crnčević
    Autor Mish u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 8
    Poslednja poruka: 27.03.2013, 11:25
  3. Rastko Petrović
    Autor maqa u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 30
    Poslednja poruka: 30.07.2011, 01:07
  4. Branislav Nušić
    Autor Goga u forumu Književnici
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 27.06.2009, 14:06
  5. Branislav Petronijević
    Autor memento u forumu Filozofi
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 17.03.2009, 10:06

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •