***
Kaći
Voz iz Kragujevca za tren nas osvetli,
spojene sa svetom u vanvremen val!
Sa neba kuriču zemaljski petli,
ljubavi ali ljubavi.
Ljubeći mene ljubiš tvorca sveta.
Lešina svemira gadno zaudara.
Da uklonim svemir ako ti smeta,
ljubavi ali ljubavi.
Idućeg proleća našu carevinu
posetiće Kuga i Kugin sin -
gledaćemo kako ljudi ginu,
ko u staro vreme, ljubavi.
A tako malo trajemo ko ljudi.
A tako dugo živimo ko zemlja.
Jesen je zaposela oči i grudi,
jesen si ti izmislila, ljubavi.
Hoćeš li leto, za grob, il' proleće?
Il' bi da budeš ravnica snežna?
Hoćeš li donositi cveće
na groblje gde ja počivam, ženo.
Ljubim te, na zemlji, diveći se sebi
kako te tako savršenu stvorih:
za besmrtnost te menjao ne bih
besmrtnosti moja ljubavi.
Koža ti topla ko ždral kad poleti
u zelene vode, šume i sjaj.
Vo vjeki vjekov da su prokleti
koji te ne ljube, ljubavi.