ovo da mi je netko pricao, ne bih mu vjerovala, ali meni se desilo, pa mi je opet tesko da povjerujem. dakle, u onim mojim studentskim danima, davala sam casove engleskoga. i tako, krenem da dajem casove jednom klincu koji je tada isao u 8 mi razred. njegova mama mi ga je u pocetku nahvalila, kako on ide na casove jos od 4 razreda, bla, bla, samo mu treba mala pomoc. i ja sad u startu skontam da mali onda garant zna englrski bolje nego ja. i tako, krenemo mi polako sa casovima, pa vidim da mali pojma nema. ne znam bas gdje je problem, i ja mu jednom uvalim blic da mi procita tekst (na srpskom) i skontam da mali srice, tj. jedva cita, a pri tom ni ne zna sta je procitao. tu mi je vec sve bilo jasno, ali je bilo kasno da se ispravljaju krive drine, na kraju je imao 4 iz engleskog (naravno, naduvana ocjena, ucili smo napamet, jer samo je na kraju krajeva njegovima i bila ocjena bitna).
ne kazem da svatko mora imati petice, ali da netko u 8 om razredu ne zna citati, e to mi bas nije jasno. a ne vjerujem da je taj klinac usamljen slucaj. i koga okriviti; roditelje, skolu, njega samog ili sve to zajedno.


Citat



samo da smo mi zivi i zdravi

: Kad god si u prilici, ukazuj na pravopisne i gramatičke greške ne samo nepoznatima, već prvenstveno ljudima koje znaš! Uopšte nema razloga da te zbog toga bude sramota! Ali, prethodno, ispravi ovaj sitan nedostatak u svom načinu pisanja.
... veoma sam samokriticna,te prvo cistim uvek svoje dvoriste 
Od sad pa nadalje i ubuduće, zažmuriću na jedno oko dok budem čitao Tvoje postove.




- na sta prokomentarisem "Neka se tuče, vazno da tebe ne dira" 






