Istina o jednorogu
Njegov je mitoloski izgled ovakav: belo ili zagasito zuto krzno, vitko misicavo telo, kratka razigrana griva, hitrina i cilost u pokretima i, ono najvaznije, poduzi uvrnuti rog koji izrasta iznad ociju...
Kada bi uistinu na nasoj planeti ziveli jednorozi, oni bi verovatno na nas ostavljali veoma prijatan utisak. Elegantna zivotinja laganog hoda, vitkog tela, duge grive, ponosita vrata, plemenitih krupnih ociju. Hitra i neukrotiva. U svakom slucaju, jednorog zacelo ne bi ni izdaleka izazivao onakvo cudenje, kakvo je, u vreme osvajanja Australije, u 18. veku, izazivao kengur. Jer, ako se izuzme rog, jednorog je po svim ostalim telesnim karakteristikama, na ovim prostorima, uobicajna i vec videna zivotinja.
Zbog toga je umesno postaviti pitanje: da li je jednorog postojao u proslosti i otkud mitovi o njemu?
Na ovo je pitanje u opsirnoj temi pokusao da odgovori ugledni nemacki mesecnik "Peter Moosleitners Magazin", iz kojeg koristimo najzanimljivija saznanja.
Otkrice slovackih radnika
O jednorogu se pise vec vise od 3000 godina. Autori su najcesce ljudi od znanstvenog i drustvenog ugleda, kojima se mora verovati. U njihovim ocima, jednorog je uistinu postojao. I to ne samo u antickom vremenu, vec i mnogo kasnije. Cak i u dvadesetom veku!
Godine 1905, slovacki su radnici, prokopavajuci novo okno, u jednom rudniku, otkrili vise neobicnih zivotinjskih kostura za koje se pretpostavilo da su ostaci legendarnih jednoroga. Povod za takvu tvrdnju skrivao se u cinjenici da su neke od kostiju licile na duge, lako zakrivljene rogove. Glasina je bila tako uverljiva da su neki radnici zagonetne kosti krisom odneli kuci i pretvorili ih u prah, iskreno verujuci u drevna predanja da prah od jednorogova roga predstavlja lek cudesnih svojstava.
Kada je vest napokon stigla do sveucilisnog Instituta za istrazivanje starina, u selu je preostalo jos samo nekoliko neostecenih krivih kostiju. Znanstvenici su ih podvrgli temeljitoj analizi i uskoro dosli do nedvojbenog zakljucka: radilo se o kostima davno izumrlih mamuta!
Ali u proslosti je bilo i pojedinaca koji su se sreli sa zivim jednorozima.
Sto su videli nemacki hodocasnici?
Ktesias, glasoviti lecnik perzijskog suverena Artaxerxesa Mnemona, izvestava oko 400. godine pre nove ere, o pojavi nekog grozomornog rogatog bica koje zivi u Indiji, dok je najsvestraniji grcki filozof Aristotel (384-322. pr.n.e) opisivao jednoroga kao zivotinju, koja ima nerascepljena kopita.
Godine 1483. kroz Svetu su zemlju putovala trojica nemackih hodocasnika: otac Bernard Breidenbach iz Meinza sa svojim pratiocima, uglednim grofom Solmsom i fratrom Felixom Faberom.
U svom zanimljivom izvescu trojica hodocasnika se zaklinju kako su 20. rujna, dok su s jednog brezuljka blizu Sinajske gore, promatrali sasuseni pustinjski krajolik, u daljini ugledali neobicnu zivotinju. U pocetku su mislili da je rec o kamili, ali ih je njihov vodic, neki sinajski beduin, odmah ispravio, rekavsi da se radi o jednorogu! U svojim zabileskama s puta po Africi, jedan drugi svetski putnik i hodocasnik, Talijan Ludovico Barthema, tvrdi da je u etiopskom gradu Zeila video citavo krdo jednoroga, ali njihovom neobicnom izgledu nije posvetio niti jedan redak. Barthema je, takoder, tvrdio da je u svetom islamskom gradu Mecci (Saudijska Arabija) u jednom parku video dva jednoroga, poklon etiopskog suverena sultanu od Mecce. No, ono sto su videli drugi misionari, putopisci i istrazivaci prevazilazi i najuzbudljivije izvjestaje o postojanju jednoroga...