Iako sam rodjena i odrasla u Vojvodini... jednoj i jedinoj... živim dugo u Beogradu.
Ovako trapavi, kakvi već jesmo - teškom mukom organizujemo i sastanke skupštine stanara, a kamoli život u ovako velikom, od početka loše započetom gradu...
Kulturnih dešavanja ima, prodavnica ima, da ne nabrajam škole i fakultete, muzeje i ostale birtije
... Ali. Ako je čovek prosečnih materijalnih mogućnosti, ako nema auto - i ako ima, ne prolazi mnogo bolje, osim što bar sedi u istom, sate i sate provodi u prevozu od tačke A do tačke B. Još ako menja više prevoza, odnosno linija GSB-a, to je kataklizma!
Kada se, tako samleven, konačno nadješ u domu svome - topovi ne mogu da te nateraju da uveče izidješ u grad, kojim god povodom... Zato se Beogradjani mogu videti kako gluvare po centru, čekajući neko vreme za pozorište, koncert i slična dešavanja... Jedu usput, na brzaka, natrpaju se kojekakvim džanki-glupostima, snabdeju adekvatnom količinom vode i muvaraju se tu i tamo...
Dogodi se, na sreću ne tako često, da djubretari zaborave da isprazne kontejnere u mojoj ulici... Kakav je to tek ugodjaj! Nezamisliv.
Nikom ne kažeš "dobar dan", niti tebi iko kaže bilo šta, osim što te, na primer, neka neotesana spodoba zamalo sruši u trku do prepunog tramvaja iz koga vise ljudi na gelenderu koji samo što se nije otkinuo...
A tek parkiranje... Pa to je svakodnevna avantura. Prodjem mesto, sa sve uključenim žmigavcem kao znakom da želim da se parkiram iz rikverca, k'o svet - kad se lik koji mi dolazi u susret - zaleti baš na to mesto! Uredno se uparkira i izidje iz auta da se raspravlja sa mnom... "Gospodine, da li Vi vidite da sam dala znak da hoću da se parkiram, pobogu?!" "Otkud ja znam dje si ti šćela... Ima, bona, mjesta niz ul'cu, dolje pa se parkiraj... Vidiš tamo dje je ono bijelo auto...? E, tu ti je mjesto k'o bombona. I drugi put nemoj 'vatati ajnšlag k'o da voziš FAP-a..." Šta reći...
Pa, lepo nam je. Kvalitet života je odličan. Dišemo isto kao i Pančevci - na škrge. Kada bi nas, ovako djuture, prebacili na Ozren kod Sokobanje, mislim da bi se podavili od viška kiseonika i njegove alotropske modifikacije...
Neka nas ovde. I nismo za bolje.