Sergej Aleksandrovič Jesenjin
Strana 1 od 7 123 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 95
  1. #1

    Sergej Aleksandrovič Jesenjin



    Sergej Aleksandrovič Jesenjin
    (1895-1925)

    Rodjen je septembra 1895. godine u selu Konstantinovu, u Rusiji. Kako je sam govorio, detinjstvo mu je proteklo: 'Kao i kod svih seoskih derana". Zaista, detinjstvo je proveo na selu, uz stari ruski sat, i blistavi samovar u "niskom domu sa plavim oknima". Za njegov dalji rad najzasluznije je skolovanje na univerzitetu gde je upoznao mnoge pesnike koji ce kasnije uticati na njega. Uvek je govorio da njegovim pesmama ne treba predgovor, jer posle citanja svaki ce citalac vec sam sve shvatiti, mada su se mnogi trudili da ga proprate kritikom. Sergej nikoga nije ostavljao ravnodusnim. Ljudi su ga ili voleli ili mrzeli. Cesto je sedeo sam i zamisljen, uz casu zestokog pica i "safo" cigaretu, pa su ga mnogi proglasavali cudakom ili cak alkoholicarem. Neki su cak i zazirali od njega jer je bio prilicno preke naravi. Neshvacen i progonjen sa mnogih strana, nemogavsi vise da se bori, i ne videvsi izlaza iz otuzne svakodnevice, Sergej Aleksandrovic Jesenjin, izvrsio je samoubistvo 28. decembra 1925. godine u hotelu "Angleterre" u Lenjingradu. Pred samoubistvo, sopstvenom je krvlju napisao jednu od svojih najlepsih pjesama, Do vidjenja druze moj.
    Poruku je izmenio SQUAW, 04.04.2006 u 16:34
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #2

    Odgovor: Sergej Aleksandrovič Jesenjin

    DO VIĐENJA DRUŽE


    Do vidjenja druze, dovidjenja!

    U zivotu ima mnogo zala

    svaki korak prati nova patnja

    na ovom svijetu srece nemam ja.


    Do vidjenja! Tiho gasnu svijece

    pred moj put u mrak i vjecni san.

    citav zivot cekah malo srece

    al' u noci ipak ostah sam...


    Do vidjenja bez stiska, bez rijeci

    cemu bol i vrelih suza zar?

    Za nas nije nista novo mrijeti

    ni sam zivot nije nova stvar!
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  3. #3

    Odgovor: Sergej Aleksandrovič Jesenjin

    PESMA O KUJI

    Jutros je kuja pri štali,
    gde rogoz se zlati pod gredom,
    oštenila sedmoro mladih,
    riđih štenadi redom.

    I jezikom, sve do tmine,
    mati ih češljala nežna;
    od trbuha njene topline
    voda se topila snežna

    A uveče, kao i vazda,
    kad koke na legala kreću,
    tmuran je stigao gazda
    i strpao štenad u vreću.

    Trčati snegom je stala
    sledeć mu tragove hoda
    i dugo uz val do vala
    hladna se mreškala voda.

    A kad se od trcanja vruća
    i znojna probi kroz sene,
    njoj se mjesec vrh kuća
    ko njeno pricini štene.

    U plavet je zurila jasnu
    i cvilila nasred druma,
    a mesec na putu kasnu
    sakri se iza huma.

    I tiho, kao kad s brega
    za bacenim kamenom kreće,
    ko zlatne zvezde sred snega
    kotrljahu oči se pseće.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  4. #4

    Odgovor: Sergej Aleksandrovič Jesenjin

    TI NE VOLIŠ I NE ŽALIŠ MENE


    Ti ne voliš i ne žališ mene,
    nisam više mio srcu tvom?
    Gledajuć u stranu strast ti vene
    sa rukama na ramenu mom.

    Smiješak ti je mio, ti si mlada,
    riječi moje ni nježne, ni grube.
    Kolike si voljela do sada?
    Koje ruke pamtiš? Koje zube?

    Prošli su ko sjena kraj tvog tijela
    ne srevši se sa plamenom tvojim.
    Mnogima si na koljena sjela,
    sada sjediš na nogama mojim.

    Oči su ti poluzatvorene
    i ti sanjaš o drugome nekom,
    ali ljubav prošla je i mene,
    pa tonem u dragom i dalekom.

    Ovaj plamen sudbinom ne želi,
    plahovita bješe ljubav vruća--
    i ko što smo slučajno se sreli,
    rastanak će biti bez ganuća.

    Ti ćeš proći putem pored mene
    da prokockaš sve te tužne zore.
    Tek ne diraj one neljubljene
    i ne mami one što ne gore.


    I kad s drugim budeš jedne noći
    u ljubavi, stojeći na cesti,
    možda i ja onuda ću proći
    i ponovo mi ćemo se sresti.

    Okrenuvši drugom bliže pleći
    ti ćeš glavom kimnuti mi lako.
    "Dobro veče", tiho ćeš mi reći.
    "Dobro veče, miss", i ja ću tako.

    I ništa nam srca neće ganut,
    duše bit će smirene posvema --
    tko izgori, taj ne može planut,
    tko ljubljaše, taj ljubavi nema.


    1925.
    (Golob)
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  5. #5

    Odgovor: Sergej Aleksandrovič Jesenjin

    ŠTO SAM? TKO SAM? JA SAM SAMO SANJAR


    Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
    čiji pogled gasne u magli i memli,
    živio sam usput, ko da sanjam,
    kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.

    I tebe sad ljubim po navici, dijete,
    zato što sam mnoge ljubio, bolećiv,
    zato usput, ko što palim cigarete,
    govorim i šapćem zaljubljene riječi.

    "Uvijek" i "ljubljena" i "upamtit ću",
    a u duši vazda ista pustoš zrači;
    ako dirneš strast u čovjekovu biću,
    istine, bez sumnje, nikad nećeš naći.

    Zato moja duša ne zna što je jeza
    odbijenih želja, neshvaćene tuge.
    Ti si, moja gipka, lakonoga brezo,
    stvorena i za me i za mnoge druge.

    Ali, ako tražeć neku srodnu dušu.
    vezan protiv želje, utonem u sjeti,
    nikad neću da te ljubomorom gušim,
    nikad neću tebe grditi ni kleti.

    Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
    čiji pogled gasne u magli i memli,
    i volim te usput, ko da sanjam,
    kao mnoge druge na toj zemlji.

    1925.
    ( Gerić )
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  6. #6

    Odgovor: Sergej Aleksandrovič Jesenjin

    O PROBUDI ME...


    O, probudi me rano sutra,
    strpljiva, brižna moja mati!
    Poći ću iza humke puta
    dragoga gosta dočekati.

    Ja vidjeh danas kraj gušćaka
    širokih kola trag u lugu.
    Vjetar ispod šatre oblaka
    vije njegovu zlatnu dugu.

    Proći će sutra u ranoj zori,
    kaput-mjesec prignut pod granom,
    a kobila će da vijori
    crvenim repom nad poljanom.

    O, probudi me rano, mati,
    osvijetli naš sobičak uski.
    Govore da ću ja postati
    uskoro slavni pjesnik ruski.

    Tebe i gosta ću opjevati,
    našu peć, krov i pijevca, brava...
    Na pjesme će se prolijevati
    mlijeko tvojih riđih krava.

    1917.
    ( Vitez )
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  7. #7

    Odgovor: Sergej Aleksandrovič Jesenjin

    CRNI ČOVJEK


    Dragi moj, dragi moj,
    jako sam, jako bolan!
    Sam ne znam odakle dolazi ova bol.
    Da li to vjetar vije
    nad pustim i mrtvim poljem
    ili, ko gaj u septembru,
    zasipa mozak alkohol.

    Glava moja maše ušima
    ko krilima ptica.
    Na vratu joj noge,
    sve više gube moć.
    Crni čovjek,
    crni, crni.
    crni čovjek
    na postelju uza me sjeda,
    crni čovjek
    spavat mi ne da
    svu noć.

    Crni čovjek prstom
    po odvratnoj knjizi vuče
    i, mrmljajući nada mnom
    kao nad umrlim monah
    čita mi život
    nekoga raspikuće,
    u duši budeći tjeskobu i strah.
    Crni čovjek,
    crni, crni!

    ---- Slušaj, slušaj ----
    gunđa on meni
    i oči mu sjaju ----
    u knjizi je mnogo najljepših
    misli i planova.
    Taj je čovjek
    živio u kraju
    najogavnijih
    hulja i lopova.

    U decembru u tom kraju
    snijeg je đavolski čist
    i mećave počinju
    vesele pređe.
    Taj čovjek bijaše avanturist,
    no marke visoke i najrijeđe.

    Bio je divan, usto poeta,
    ako ne s velikom,
    to s drskom snagom
    i jednu je ženu
    od četrdeset ljeta
    zvao djevojčurom
    i svojom dragom.

    Sreća je -- reče on --
    okretnost uma i ruke.
    Sve nespretne duše
    ko nesretne su znane.
    Ništa nije
    što mnoge muke
    donose kretnje
    lažne i strane.

    U buri, oluji,
    sjeni svaki dan,
    kada stalno gubiš
    i kad te nevolje biju,
    biti prijazan i nasmijan
    najveća je umjetnost od sviju.

    ---Crni čovječe!
    Ne čini toga!
    da spasavaš druge
    nije ti posao, znaj!
    Što mi je do života
    pjesnika propaloga!
    Molim te, drugima
    čitaj i pripovijedaj.

    Crni čovjek
    uporno u mene gleda,
    Na oči mu plava
    bljuvotina pala ---
    sigurno želi mi reći
    da sam lopuža blijeda
    koja je drsko i bestidno
    nekoga opljačkala.

    .................................................. ............

    Dragi moj, dragi moj,
    jako sam, jako bolan.
    Sam ne znam odakle dolazi ova bol.
    Da li to vjetar vije
    nad pustim i mrtvim poljem
    ili, ko gaj u septembru,
    zasipa mozak alkohol.

    Hladna je noć.
    raskršće tiho spava.
    Ja, sam na prozoru,
    ne čekam gosta draga.
    Na bijeloj poljani
    vapno se rasipava
    i stabla su ko jahači
    skupljeni kraj mog praga.

    negdje plače
    zloguka noćna ptica.
    Drvenih jahača
    zvuk kopita rida.
    Evo, opet taj crni
    na moj naslonjač sjeda,
    podiže cilindar
    i bezbrižno kaput skida.

    ---- Slušaj, slušaj! ----
    hriplje on i u lice me gleda,
    glava mu sve niže
    i niže pada ---
    ja ne vidjeh još
    nitkova prvog reda
    da tako suvišno, glupo
    od nesanice strada.

    Ah, recimo, varam se!
    Sano svijetli luna.
    Što još treba
    u svijetu pjanom od snova?
    Možda će debelih butina
    tajno doći "ona",
    a ti ćeš joj čitati
    gomilu mračnih stihova.

    Ah, volim ja pjesnike!
    Zabavna čeda.
    U njih se uvijek nađe
    historija srcu znana ---
    kako studentici prištavoj
    dugokosa bijeda
    o svjetovima govori,
    zapravo spolno zagrijana.

    U nekom selu,
    možda u Kalugi,
    a možda u Rjazanu,
    ne znam, zaboravih,
    živio je dječak
    žutokosi,
    a očiju plavih.......

    I eto, naraso je,
    usto poeta,
    ako ne s velikom,
    to sa drskom snagom,
    i neku je ženu
    od četrdeset ljeta
    zvao djevojčurom,
    i svojom dragom.

    --- Crni čovječe!
    Ti goste prokleti.
    Taj glas se odavno
    o tebi rodi. ---
    Ja sam lud i bijesan
    i palica moja leti
    ravno u njušku
    i nos da ga zgodi........

    .......Mjesec je umro,
    kraj okna zora drijema.
    Ah, ti noći!
    Što si to noći spetljala?
    Ja u cilindru stojim.
    nikoga samnom nema,
    ja sam........
    kraj razbitog zrcala........

    1925.
    ( Golob )
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  8. #8

    Odgovor: Sergej Aleksandrovič Jesenjin

    SNJEŽNO POLJE



    Snježno polje, bijele mjesečine sjaj,
    mrtvački je pokrov prekrio moj kraj.
    Po šumama breze sada plaču, znam.
    Ko li je tu umro? Da nisam ja sam?


    1925.
    ( Cesarić )
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  9. #9

    Odgovor: Sergej Aleksandrovič Jesenjin

    PISMO MAJCI

    Jesil' ziva, starice moja?

    Sin tvoj zivi i pozdrav ti salje.

    Nek' uvecer nad kolibom tvojom

    Ona cudna svjetlost sja i dalje.



    Pisu mi, da vidjaju te cesto

    Zbog mene veoma zabrinutu

    I da ides svaki cas na cestu

    U svom trosnom starinskom kaputu.



    U sutonu plavom da te cesto

    Uvijek isto prividjenje muci:

    Kako su u krcmi finski noz

    U srce mi zabili u tuci.



    Nemaj straha! Umiri se draga!

    Od utvare to ti srce zebe.

    Tako ipak propio se nisam,

    Da bih umro ne vidjevsi tebe.



    Kao nekad, i sad sam njezan,

    I srce mi zivi samo snom,

    Da sto prije pobjegnem od jada

    I vratim se u nas niski dom.



    Vratit cu se kad u nasem vrtu

    Rasire se grane pune cvijeta.

    Samo nemoj da u ranu zoru

    Budis me k'o prije osam ljeta.



    Nemoj budit odsanjane snove

    Nek' miruje ono cega ne bi !

    Odvec' rano zamoren zivotom,

    Samo cemer osjecam u sebi.



    I ne uci da se molim. Pusti !

    Nema vise vracanja ka starom.

    Ti jedina utjeha si moja,

    Svjetlo, sto mi sija istim zarom.



    Umiri se ! Nemoj da te cesto

    Vidjaju onako zabrinutu,

    I ne idi svaki cas na cestu

    U svom trosnom starinskom kaputu.

  10. #10

    Odgovor: Sergej Aleksandrovič Jesenjin

    RASTANAK

    Vece crne obrve natuce
    Usnule ptice pred kanonom stoje
    Da nisam mladost popio juce
    Da se juce nismo rastali nas dvoje

    Zaboravi mracne sile
    Sto me bez milosti kidale i klale
    Lik tvoj njezni i oci tvoje mile
    U dusi su mi jedino ostale

    Pa i ako se zaljubim u drugu
    I s njom ljubljenom, shvati
    Pricacu o tebi svoju tugu
    I kao nekad opet drugom zvati

    Pricacu joj o nama koje kuda
    I o zivotu sve sto bude htela
    Glavo moja neizmerno luda
    Do cega si ti mene dovela

  11. #11

    Odgovor: Sergej Aleksandrovič Jesenjin

    DO VIDJENJA...

    Do vidjenja, dragi, do vidjenja;
    Ti mi prijatelju jednom bijese sve.
    Urecen rastanak bez naseg htjenja
    Obecava i sastanak, zar ne?

    Do vidjenja, dragi, bez ruke, bez slova
    Nemoj da ti bol obrve povije-
    Umrijeti nije nista na ovom svijetu nova,
    Al' ni zivjeti bas nije najnovije

  12. #12

    Sergej Aleksandrovič Jesenjin

    HALJINA MODRA I PLAVE OČI

    Haljina modra i plave oči.
    Lagao sam dragoj jedne noći.

    Draga pitala:"Mećava vije?
    Spremit ću postelju, peć se grije."

    Odgovorih dragoj:"Netko sa visine
    cvjetovima bijelim pokriva daljine.

    Postelju spremi peć se grije,
    bez tebe u srcu mećava vije."
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  13. #13

    Sergej Aleksandrovič Jesenjin

    NE SMIJEŠI SE TAKO

    Ne smiješi se tako, srce me ne zebe.
    jer ja ljubim drugu,a ne više tebe.

    Znadeš ti i sama, slučajno sam prošo
    i ne gledam tebe, nisam tebi došo.

    Prošao sam tuda, srcu je svejedno-
    virnuo sam, usput, kroz okance jedno.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  14. #14

    Sergej Aleksandrovič Jesenjin

    Osećam


    Osećam, draga, osećam
    kosu tvoju što blista,
    ali nisam srećan
    što odlazim zaista.

    Jesenjih se noći sećam
    dok senke breza kruže.
    Što dan nije bio večan,
    a mesec blistao duže.

    Još čujem dok patiš:
    "Proći će godine u letu
    i zaboravićeš me sasvim
    uz neku drugu na svetu."

    I danas lipa cveta
    i osećanja gore ko plamen.
    Ja sručih toga leta
    cvetove na tvoj pramen.

    Ne gubi srce, snagu.
    S drugom će poljupce tkati.
    I ja ću ko priču dragu
    tebe njoj spominjati.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  15. #15

    Odgovor: Sergej Aleksandrovič Jesenjin

    Necemo vise



    Necemo vise gazit po lobodi,
    lutati grmljem, ni traziti trag.
    Sa snopom vlasi svojih poput zobi
    iz snova mojih nesta lik tvoj drag.

    S bojom na kozi jagoda rumenih,
    ko rujni suton kad tone za brijeg,
    njezna i lijepa ti si bila meni,
    nalik na bijeli i blistavi snijeg.

    Ociju tvojih zrna uvenula,
    zvonko ti ime iscezlo ko poj,
    no ipak osta u naboru sala
    nevinih ruku medni miris tvoj.

    A kad na krovu zora njusku svoju
    ko mace mije, dok u vjetru poju,
    o tebi krotki donose mi glas.

    Da si mi bila san, pjesma i sreca,
    cesto mi plava dosaptava noc.
    Tko sebi sazda gipki stas i pleca,
    taj svijetle tajne otkrio je moc.

    Necemo vise gaziti po lobodi,
    lutati grmljem, ni traziti trag.
    Sa snopom vlasi svojih poput zobi
    iz snova mojih nesta lik tvoj drag.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

Strana 1 od 7 123 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Aleksandar Aleksandrovič Blok
    Autor SQUAW u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 11
    Poslednja poruka: 06.05.2012, 14:45
  2. Sergej Cetkovic
    Autor bebagm u forumu Domaći spotovi i tekstovi
    Odgovora: 22
    Poslednja poruka: 07.12.2008, 19:15

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •