Imamo 14 godina i tada već treba da donesemo zrelu odluku da li hoćemo da idemo u neku srednju stručnu školu ili u gimnaziju koja nas obavezuje na studiranje. Posle gimnazije sa 18-19 god. odlučujemo čime ćemo se baviti u životu. Izbor je veliki i pitanje je da li ćemo da idemo za onim što nam srece želi ili za nekim zanimanjem koje bi moglo da bude profitabilno.
Koliko ste bili informisani o srednjo školi koju ste upisivali? Koji su bili razlozi da upišete baš tu školu?
Za one koji su nastavljali dalje posle škole kako su se odlučivali za određeni fakultet? Koliko entuzijazma, a koliko računice ili kompromisa je bilo uključeno? Kada kažem kompromis mislim npr. "Ne ide mi matematika pa ću da preskočim sve tehniček fakultete i odem na prava iako me prava uopšte ne zanimaju"
Koliko nam je prostora ostavljeno da radimo ono što volimo?
Koliko smo znali šta ustvari upisujemo i šta ćemo moći da radimo kada to završimo?
Kakve su misli bile kada smo počinjali, a kakve kada smo završavali?
Šta uopšte mislite o našem sistemu školstva u tom smislu?
Da li nas animiraju i informišu dovoljno o našim mogućnostima?
Da li biste nešto menjali da možete? Kakvo bi bilo vaše idejno rešenje?