Omiljen stih - Strana 3
Strana 3 od 29 PrvaPrva 1234513 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 31 do 45 od ukupno 429

Tema: Omiljen stih

  1. #31

    Odgovor: Omiljen stih

    ...Upisano: Nedelja Maj 20, 2007 3:15 pm Naslov komentara:

    --------------------------------------------------------------------------------

    Ljubavna pesma






    Ti si moj trenutak i moj san
    i sjajna moja rec u sumu
    i samo si lepota koliko si tajna
    i samo istina koliko si zudnja.

    Ostaj nedostizna, nema i daleka
    jer je san o sreci vise nego sreca.
    Budi bespovratna, kao mladost.
    Neka tvoja sen i eho budu sve sto seca.

    Srce ima povest u suzi sto leva,
    u velikom bolu ljubav svoju metu.
    Istina je samo sto dusa prosneva.
    Poljubac je susret najlepsi na svetu.

    Od mog prividjenja ti si cela tkana,
    tvoj plast suncani od mog sna ispreden.
    Ti bese misao moja ocarana,
    simbol svih tastina, porazan i leden.

    A ti ne postojis, nit' si postojala.
    Rodjena u mojoj tisini i cami,
    na Suncu mog srca ti si samo sjala
    jer sve sto ljubimo - stvorili smo sami.





    Jovan Ducic

    Ducic je za mene bio i ostao pesnik broj jedan
    "Tamo gde prestaje moć reči - počinje muzika."

  2. #32

    Odgovor: Omiljen stih

    Podne






    Nad ostrvom punim cempresa i bora,
    Mlado, krupno sunce przi, puno plama;
    I trepti nad sumom i nad obalama
    Slan i modar miris proletnjega mora.

    Ljubicaste gore, granitne, do svoda,
    Zrcale se u dnu; mirno i bez pene,
    Povrsina susti i celiva stene;
    Svod se svetli topal, staklen, iznad voda.

    Prah suncani trepti nad ispranim peskom,
    I srebrni galeb ponekad se vidi,
    Svetluca nad vodom. I mirisu hridi
    Mirisom od riba i modrijem vreskom.

    Sve je tako tiho. I u mojoj dusi
    Produzeno vidim ovo mirno more:
    Sume oleandra, ljubicaste gore,
    I bled obzor sto se proteze i pusi.

    Nemo stoje u njoj srebrnaste, rodne
    Obale i vrti; i svetli i pali
    Mlado, krupno sunce; i ne suste vali,-
    Galeb jos svetluca. Mir. Svuda je podne.




    Jovan Ducic
    "Tamo gde prestaje moć reči - počinje muzika."

  3. #33

    Odgovor: Omiljen stih

    ... Medju mojim omiljenim pesnicima svoje mesto je nasao i Lorka sa svojom pesmom
    Zeleno volim te zeleno

    Zeleno, volim te, zeleno.
    Zelen vetar, zelene grane.
    Brod na moru
    i konj u planini.
    Opasana senkom
    ona sanja na verandi,
    zelene puti, kose zelene,
    sa ochima od hladnog srebra.
    Zeleno, volim te, zeleno!
    Pod lunom Cigankom
    stvari pilje u nju
    a ona ih ne vidi.

    Zeleno, volim te, zeleno!
    Velike zvezde od inja
    dolaze sa ribom senke
    shto otvara put zori.
    Smokva trlja vetar
    korom svojih grana,
    a breg, machak lupezh,
    jezhi svoje ljute agave.
    Ali ko ce doci? I odakle?
    Ona cheka na balkonu,
    zelene puti, kose zelene,
    sanjajuci gorko more.

    -Kume, dacu ti
    konja za kucu,
    sedlo za njeno ogledalo,
    nozh za njen ogrtach.
    Kume, dolazim krvareci
    iz Kabrinih klanaca.
    -Kad bih mogao, mladicu,
    lako bi se nagodili.
    Ali ja vishe nisam ja
    niti je moj dom vishe moj.

    Kume, hocu da umrem
    pristojno u svojoj postelji
    od chelika i, ako je moguce,

    sa holandskim charshavima...
    Zar ne vidish moju ranu
    od grudi do grla?

    -Trista crnih ruzha
    pokrivaju tvoj beli grudnjak.
    Krv ti vri i mirishe
    oko pojasa.
    Ali ja vishe nisam ja
    niti je moj dom vishe moj.

    -Pusti me bar
    na visoke verande,
    pusti me da se popnem! Pusti me
    na zelene verande.
    Verandice mesecheve,
    gde kaplje voda.

    Vec se penju dva kuma
    na visoke verande.
    Ostavljajuci trag krvi.
    Ostavljajuci trag suza.
    Drhtali su krovovi,
    fenjerchici od lima.
    Hiljadu staklenih defova
    ranjavalo je zoru.

    Zeleno, volim te, zeleno!
    Zelen vetar, zelene grane.
    Dva kuma su se popela.
    Shirok vetar ostavljao je
    u ustima chudan ukus
    zhuchi, mentola i bosiljka.

    -Kume, gde je, reci mi,
    gde je tvoje gorko devojche?
    -Koliko puta te je chekala
    svezha lica, crne kose,
    na toj zelenoj verandi.
    Nad ogledalom bunara
    Ciganka se njiha.
    Zelene puti, kose zelene,

    sa ochima od hladnog srebra.
    Mesechev stalaktit od leda
    drzhi je nad vodom.
    Noc je postala intimna
    kao mali trg.

    Pijani su zhandari
    lupali na vrata.
    Zeleno, volim te, zeleno!
    Zelene vetar, zelene grane.
    Brod na moru
    i konj u planini.
    "Tamo gde prestaje moć reči - počinje muzika."

  4. #34

    Odgovor: Omiljen stih

    U smiraju lahora

    U smiraju lahora,
    zamah dalekog zvona,
    mah i uzvisivanje kiparisa,
    nad ogradama.

    Jedna ruza u vazduhu
    sto jecajuc zove,
    sto tamjanom odise,
    glas je suzonosac,

    pokojnickih grudi glas,
    grudi belih pod tokom belom,
    ljiljanom glas natapan,
    i molitvom skrhan glas.

    Za taj glas ja imam,
    u dnu duse, drugi glas,
    ranjenoga svetla glas,
    sa suzama za suze.
    Huan Ramon Himenes
    "Tamo gde prestaje moć reči - počinje muzika."

  5. #35

    Odgovor: Omiljen stih

    Tuge

    Sivi spoj slepih casova
    opkoljava nas i lovi,
    kao talasi, kao oblaci,
    grozomorni, teski,
    kao tuge,
    kojim nas daruju.

    Gde smo?
    Sta hoce ove tuge?
    Zasto nam prilaze,
    i kuda vode...
    Uvek iste,
    na isti nacin.

    Nagota im tolika
    da to vise i nije.
    Na nejav i na nenad
    lice, i na stud,
    koji nista ne nudi,
    i nista ne ceka.

    Niti ih ubijamo,
    niti nas ubijaju!
    Samo rastu, bez predaha,
    u ne znam sta,
    bez iceg u sta bi zurile,
    i slepe...

    Huan Ramon Himenes
    "Tamo gde prestaje moć reči - počinje muzika."

  6. #36

    Odgovor: Omiljen stih

    DVA OKA TVOJA, DVE RUKE MOJE

    Ovo more je more,
    koje sam presao petnaest puta,
    ali danas,
    to je vec tvoje more,
    tvoje, u meni, u meni,
    ne more moga okrsaja,
    ne more cekanja tebe,
    ne more koje rekoh
    da je pokret i vecna promena,
    vec more,
    koje sam ja stvorio.
    po liku mom,
    da bi na tebe licilo.
    Gospode zeljni i zeljeni,
    more,
    more sam nadom odojio, more,
    u leji vere, u slatku gorcinu.

    I niko me vise nece otrgnuti,
    iz te vere,
    osim one druge vere, u nebo,
    kome talasi ovog neba
    podrivaju stenu.

    Na ovom moru, kao na oblacima,
    sreli smo se,
    na ovom moru,
    mom ognjistu,
    ti i ja, sigurni da smo braca
    i ljudi, dva brata, dva bica,
    kao sto su dva oka tvoja,
    dve ruke moje.
    Huan Ramon Himenes
    "Tamo gde prestaje moć reči - počinje muzika."

  7. #37

    Odgovor: Omiljen stih

    ... Teach me half the gladness
    That thy brain must know,
    Such harmonious madness
    From my lips would flow,
    The world should listen then
    As I am listening now ...


    Percy Bysshe Shelley To a Skylark
    When life hands you lemons, ask for tequila and salt

  8. #38

    Odgovor: Omiljen stih

    stojan simic krpica

    SVE
    ZA
    LJUBAV

    Mogao sam
    biti
    svestenik,
    ali
    kada
    sam
    direktno
    dozivio
    Boga
    u
    svima,
    svemu
    i
    sebi
    bilo
    je
    suludo
    da budem
    iciji
    posrednik
    do
    Boga,

    Mogao sam
    biti
    kaludjer,
    ali
    kada
    sam dozivio
    ljubav
    u
    svima,
    svemu
    i
    sebi,
    bilo je
    uludo
    da
    je
    trazim
    u
    manastririma
    i
    pustinjama

    i
    umjesto
    da zavrsim
    na
    Svetoj
    gori,
    zavrsio sam
    na
    svetom,
    presvetom
    carobnom
    brijegu
    moje
    djevojke
    voleci
    je
    kao
    Boga.

  9. #39

    02 Odgovor: Omiljen stih

    Chaterska ljubav

    Ja ne znam kako izgledaš,
    al' zamišljam ti glas,
    jer nitko nikad ljepše
    šaputao mi je nije..
    Zamišljam ti oči,
    no to su samo boje,
    a ruke, ah ruke tvoje
    što igraju se zvijezdama
    u jednom sjajnom snu.
    Kad varao me život
    ti vratio si bajku
    i obećano nebo
    iz dalekog djetinjstva,
    i dok se glasno smijem,
    i kažem : to je ludo,
    zbog svih onih noći
    što proveli smo skupa
    odričem se sebe..
    Odričem se svijeta
    i nemam više ništa,
    ništa da ti dam..
    Al' ako se i tebi jednom
    zaljulja sav svijet,
    dajem ti obećanje
    jedan će bijeli galeb
    sletjeti u tvoj san
    i pozvati te..u svoj let.

    "Tamo gde prestaje moć reči - počinje muzika."

  10. #40

    Odgovor: Omiljen stih

    Lost Love

    It's night time and the wind is blowing in my ear
    It's evening and I'm wishing that you were here
    But the fates changed, lives for ever rearranged
    What was once ment, will never be.

    It's you dear, my heart belongs all to you
    My passion, it burns in the morning dew
    But it can't be, it'll never be the same
    Our paths crossed, but not ment for the game.

    It's morning and the leaves are shedding their first tears
    It's daytime and you are still on my mind
    The time is strange, wondering where you are
    My world has changed, are you near or far?

    I'll move on dear, but never leaving you behind
    I'll remember, you'll always be on my mind
    Must move on now, but never knowing how.


    Sandra Palazzo

  11. #41

    Odgovor: Omiljen stih

    Konstantin Simonov - Čekaj me
    Čekaj me, i ja cu doći,
    samo me čekaj dugo.
    Čekaj me i kada žute kiše
    noći ispune tugom.
    Čekaj me i kada vrućine zapeku,
    i kada mećava briše,
    čekaj i kada druge nitko
    ne bude čekao više.
    Čekaj i kada čekanje dojadi
    svakome koji čeka.

    Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
    Ne slušaj kad ti kažu
    kako je vreme da se zaboraviš
    i da te nade lažu.
    Nek poveruju i sin i mati
    da više ne postojim,
    neka se tako umore čekati
    i svi drugovi moji,
    i gorko vino za moju dušu
    nek piju kod ognjišta.
    Čekaj i nemoj sesti s njima,
    i nemoj piti ništa.

    Čekaj me, i ja cu sigurno doći,
    sve smrti me ubit neće.
    Nek kaže tko me čekao nije
    Taj je imao sreće!
    Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
    niti će znati drugi
    da si me spasila ti jedina
    čekanjem svojim dugim.
    Nas dvoje samo znat će mo kako
    preživjeh vatru kletu -
    naprosto, ti si čekati znala
    kao nitko na svetu...

    "Tamo gde prestaje moć reči - počinje muzika."

  12. #42

    Odgovor: Omiljen stih

    Rabindranat Tagore Čeznem da ti kažem najdublje riječi
    Čeznem da ti kažem najdublje riječi koje ti imam reći
    ali se ne usuđujem, strahujući da bi mi se mogla nasmijati.
    Zato se smijem sam sebi i odajem tajnu svoju u šali.
    Olako uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti.

    Čeznem da upotrebim najdragocjenije riječi sto imam za te;
    ali se ne usuđujem, strahujući da mi se neće vratiti istom mjerom.
    Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću.
    Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada saznati šta je bol.

    Čeznem da sedim nemo pored tebe, ali bi mi inače srce iskočilo na usta.
    Zato brbljam i ćaskam olako, i zatrpavam svoje srce riječima.
    Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti.

    Čeznem da te ostavim zauvijek, ali se ne usuđujem,
    strahujući da bi mogla otkriti moj kukavičluk.
    Zato ponosno dižem glavu i dolazim veseo u tvoje u tvoje društvo.
    Neprekidne strijele iz tvojih očiju čine da je moj bol vječito svjež.
    "Tamo gde prestaje moć reči - počinje muzika."

  13. #43

    Odgovor: Omiljen stih

    Rabindranat Tagore - 65
    Zoveš li me ti to ponovo?
    Dođe veče. Umor se obavija oko mene kao ruke žedne ljubavi.
    Zoveš li me ti to?
    Sav svoj dan dao sam ti,svirepa vladarko,moraš li me lišiti i noći moje?
    Negde se sve završava, a nama pripada samoća tame.
    Zar je morao glas tvoj da je probije i mene da pogodi?
    Zar veče ne svira svoju svirku sna pred tvojim vratima?
    I krilate zvezde zar se nikada ne pružaju tiho na nebu iznad tvoje nemilosrdne kule?

    Ne umire li cveće u tvom cvetnjaku nikada blago u prašini?
    Moraš li me zvati, nemirnice?
    Neka onda tužne oči ljubavi uzalud bde i plaču.
    Neka žižak gori u samotnoj kući.
    Neka splav vrati domovima umorne radnike.
    Ja se otimam od svojih snova i hitam na tvoj poziv.
    "Tamo gde prestaje moć reči - počinje muzika."

  14. #44

    Odgovor: Omiljen stih

    Pero Zubac - Mostarske kiše
    U Mostaru sam voleo neku Svetlanu
    Jedne jeseni
    Jao kad bih sada znao sa kim sada spava
    Ne bi joj glava, ne bi joj glava
    Jao kad bih znao ko je sada ljubi
    Ne bi mu zubi, ne bi mu zubi
    Jao kad bih znao ko to u meni bere
    Kajsije još ne dozrele

    Govorio sam joj
    Ti si derište, ti si balavica
    Sve sam joj govorio
    I plakala je na moje ruke, na moje reči
    Govorio sam joj
    Ti si anđeo, ti si đavo
    Telo ti zrelo, šta se praviš svetica
    A padale su svu noć neke modre kiše
    Nad Mostarom

    Nije bilo sunca, nije bilo ptica
    Ničeg nije bilo
    Pitala me je imam li brata,
    Šta studiram
    Jesam li Hrvat, volim li Rilkea
    Sve me je pitala
    Pitala me je da li bi mogao sa svakom
    Tako sačuvaj Bože
    Da li je volim tiho je pitala
    A padale su nad Mostarom neke modre kiše
    Ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini
    Ali nije htela to da čini, nije htela
    Ili nije smela, vrag bi je znao

    Jesen je ta mrtva, jesen na oknima
    Njene oči ptica, njena bedra srna
    Imala je mladež, mladež je imala
    Ne smem da kažem
    Imala je mladež mali, ljubičasti
    Ili mi se čini
    Pitala me je da li sam Hrvat
    Imam li devojku
    Volim li Rilkea, sve me je pitala
    A na oknu su ko Božićni zvončići moga detinjstva
    Zvonile kapi
    A noćna pesma tekla tihano niz donju mahalu
    Ej, Sulejmana othranila majka

    Ona je prostrla svoje godine po parketu
    NJene su oči bile pune kao zrele breskve
    NJene su dojke bile tople kao mali psići
    Govorio sam joj da je glupava
    Da se pravi važna
    Svetlana, Svetlana
    Znaš li ti da je atomski vek
    De Gol, Gagarin i koještarije
    Sve sam joj govorio
    Ona je plakala, ona je plakala

    Vodio sam je po kujundžiluku, po aščinicama
    Svuda sam je vodio
    U pećine je skrivao, na čardak nosio
    Pod mostovima se igrali žmurke
    Neretva žderbica
    Pod starim mostom crnjanskog joj govorio
    Što je divan, šaputala je, što je divan

    Kolena joj crtao u vlažnom pesku
    Smejala se tako vedro, tako nevino
    Ko prvi ljiljani
    U džamije je vodio
    Karađoz beg mrtav, premrtav
    Pod teškim turbetom
    Na grob Šantićev cveće je odnela
    Malo plakala kao i sve žene.
    "Tamo gde prestaje moć reči - počinje muzika."

  15. #45

    Odgovor: Omiljen stih

    Dobriša Cesarić
    Slap

    Teče i teče, teče jedan slap;

    Što u njem znači moja mala kap?
    Gle, jedna duga u vodi se stvara,
    I sja i dršće u hiljadu šara.

    Taj san u slapu da bi mogo sjati,
    I moja kaplja pomaže ga tkati.

    Tiho, o tiho govori mi jesen
    Tiho, o tiho govori mi jesen:
    Šuštanjem lišća i šapatom kiše.
    Al zima srcu govori još tiše.
    I kada sniježi, a spušta se tama,
    U pahuljama tišina je sama
    x x x x x x
    Povratak

    Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
    Krhko je znanje!)
    Možda je pao trak istine u me,
    A možda su sanje.
    Još bi nam mogla desiti se ljubav
    Desiti-velim,
    Ali ja ne znam da li da je želim,
    Ili ne želim.

    U moru života što vječito kipi,
    Što vječito hlapi,
    Stvaraju se opet, sastaju se opet
    Možda iste kapi -
    I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem
    Jedna vječnost pusta,
    Mogla bi se opet u poljupcu naći
    Neka ista usta.

    Možda ćeš se jednom uveče pojavit
    Prekrasna, u plavom,
    Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
    Mojom davnom javom,
    I ja, koji pišem srcem punim tebe
    Ove čudne rime,
    Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
    Niti tvoje ime!

    Pa ako i duša u tome trenutku
    Svoje uho napne,
    Sigurnim će glasom zaglušiti razum
    Sve što slutnja šapne;

    Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
    Pogledat ko stranci,
    Bez imalo svijesti koliko nas vežu
    Neki stari lanci

    No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
    Ko sunce u krugu,
    I nosi nam opet ono što je bilo:
    I radost, i tugu.
    I sinut će oči, naći će se ruke,
    A srca se dići -
    I slijepi za stope bivšega života
    Njima ćemo ići
    "Tamo gde prestaje moć reči - počinje muzika."

Strana 3 od 29 PrvaPrva 1234513 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Omiljeni stih
    Autor love hunter u forumu Muzika
    Odgovora: 40
    Poslednja poruka: 11.09.2019, 17:57
  2. Reč, pa stih
    Autor cvishna u forumu Igre bez granica
    Odgovora: 2344
    Poslednja poruka: 10.07.2016, 08:08
  3. Najgluplji narodnjački stih/refren
    Autor Kunic u forumu Muzika
    Odgovora: 269
    Poslednja poruka: 11.09.2013, 08:56
  4. Protumači stih
    Autor DrinChe u forumu Poezija
    Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 22.05.2012, 21:17
  5. Reč...stih... strane pesme
    Autor maksimilijan u forumu Igre bez granica
    Odgovora: 126
    Poslednja poruka: 21.07.2010, 22:59

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •