Branko Miljković
(1934-1961)

Rođen je u Nišu. Godine 1953. se preselio u Beograd, gde počinje da piše pesme i da se bori za njihovo objavljivanje. Njegove pesme pokazuju uticaj francuskih simbolista Valerija i Malarmea, kao i filozofije Heraklita. Pored poezije, pisao je eseje i kritike i bavio se prevođenjem ruskih i francuskih pesnika. Dobio je Oktobarsku nagradu Beograda 1960. za zbirku Vatra i ništa. Krajem 1960. se preselio u Zagreb. Izvršio je samoubistvo 1961.

Hronika


Prvog dana pomrese ptice i zmije nastanise gnezda i vetrove
Drugoga dana ribe izadjose iz vode i voda otece prazna
Trecega dana suma je posla prema gradu a grada nigde
Cetvrtoga dana sazidase cele-kulu od lobanja i skrguta
Petoga dana suma je skupljala kraj reke obezglavljene leseve
Sestoga dana malo vatre zaljubljeno nalik na sunce
Sedmoga dana ne zapevase andjeli
Osmoga dana u ponedeljak prvi put zapeva ptica
od pepela i zid progovori.

Agon


Dok su obale u svađi
Vode će mirno proticati


Epitaf


Ubi me prejaka reč