Ribolov ili ljubav prema vodi?
Prikaz rezultata 1 do 11 od ukupno 11
  1. #1

    02 Ribolov ili ljubav prema vodi?

    Da li nas ribolov kao hobi privlaci zbog iskonskog prozimanja coveka u prirodu i prirode u coveka ili da bi postigli materijalno zadovoljenje za ribom, upropastili okruzenje ili zadovoljili nagon za lovom, po meni sve je vrlo jednostavno, oseti lepotu zivota oko sebe slusaj prirodu i bit ce ti lepo!?

  2. #2

    Odgovor: Ribolov ili ljubav prema vodi?

    Ja sam odrasla u prirodi, svaki letnji raspust provodila sam pored reke, ali se ne bavim ribolovom. Moj otac je strastveni ribolovac. Kada je bio mlađi, dešavalo se da ode na pecanje po nedelju, dve nedelje... Napravio je čamac sa kabinom i tu je spavao. Znam, sad bi mnogi rekli - ko zna bre gde je on bio dve nedelje. Elem, nekada sam mislila da je njegov glavni cilj da ode na pecanje i upeca što više ribe, ali sam vremenom shvatila da mu ulov uopšte nije toliko bitan koliko mu u stvari prija taj boravak na reci... priroda, tišina, uživanje... Jednog leta iz određenih razloga nije mogao na reku i čovek se bukvalno razboleo. Oduvek je spajao lepo i korisno, uzivao u prirodi i zarađivao pare. Oduvek je imao dozvolu za pecanje, jedno vreme je čak imao i profi dozvolu za bacanje mreža, vrški i ostalog... pa je znao da provede i više od dve nedelje na vodi. Ja se kao što rekoh ne bavim ribolovom, ali je on uspeo da na mene prenese tu ljubav prema prirodi.

  3. #3

    Odgovor: Ribolov ili ljubav prema vodi?

    priroda, voda, tisina.. ko nebi voleo to? ja sam veliki ljubitelj vode, ali nikad nisam pecala ribe, niti mi to pada na pamet.. moj brat obozava ribariti, i kao sto kaze ladys, kad nije mogao iz odredjenih razloga ici pecati, bukvalno se razbolio moja majka je veliki ljubitelj riba i verovali ili ne, ide sa bratom ribariti kada dodje na dopust, a ja ih samo pomatram.. volim prirodu nevidjeno, ali jesti i loviti ribe

  4. #4

    Odgovor: Ribolov ili ljubav prema vodi?

    Ribolov ili ljubav prema vodi?


    I jedno i drugo. Strastveni sam ribolovac još od malena. Rođen sam u selu koje je oko dva metra ispod prosečnog nivoa okolnih reka, sa puno kanala i močvara. Svoju karijeru sam počeo kao dete, kada se posle svakog letnjeg pljuska kanali po selu napune vodom, a koji su spojeni sa mrežom kanala oko ribnjaka. Riba nagrne u selo, a mi kao klinci jedva čekamo. Neko ponese šuplju šerpu ili kantu i košara-, neko iskoristi priliku i kada nema nikog kod kuće skine čipkanu zavesu, i od nje napravimo mreže i vučemo gore dole po kanalima, o kasnijim batinama zbog toga malo ko brine....kada napunimo sve posude koje nađemo u kući ribama, radosni čekamo da nam ih baba spremi. Mislim da je ta riba bila najslađa u mom životu. I danas se sećam predivnog mirisa koji predveče obavija našu staru kuću od naboja, sa trščanim krovom, a mi nestrpljivi, besni što se moramo oprati pre večere. Struje još nije bilo u selu...uveli su je 74-e
    Sutradan ili koji dan kasnije kada voda u kanalima opadne, i riba počne da pliva po površini, tražeći kiseonik, idemo u akciju dva...opet ribolv, ali ovaj put da bi ih preneli van sela u neko jezerce ili veliki kanal, da još malo porastu....

    Nekoliko godina kasnije stric me poveo na pecanje na Stari Begej...prvo ozbiljno- iskustvo. Krenuli smo u svitanje, izmaglica je bila svugde, ali samo meni do pojasa, kao beli paperjasti pokrivač nad celom ravnicom, naslućivao se predivan, sunčani dan, idealno za izlet u prirodu.
    Išli smo biciklovima, tada još niko u selu nije imao auto. Usput smo svratili u depba-, kako smo zvali prodavnicu pića u selu, ta prodavnica je bila centar sela, tu je uvek bilo ljudi ispred, polako ispijajući svako svoje piće dogovarajući se pre odlaska na poslove. Tu si svakog sreo i tu se sve odvijalo.Pričalo se uglavnom Slovački, Mađarski i Srpski, kako ko je krenuo i svi su sve razumeli.
    U prodavnici je bilo svakojakih flasa na policama na 7 spratova, koliko se sećam, jako visoka polica, prodavac, čijeg se imena na žalost više ne sećam, krupan čovek, sa crnim gustim obrvama, proćelav, iako visok oko dva metra morao je merdevinama da skida pojedina pića. I natpis na velikoj tabli na zidu, kojeg se i danas dobro sećam Pij Malo, Pij Dobro- Badel- (neka mi i naplate reklamu, ali tako je bilo..)
    Tu sam ja dobio Coctu, a stric je popio pivo, i poneo ( za svaki slučaj, ako se neko poseče) dva fićoka...
    Stigli smo do dolme nakon jedno pola sata vožnje, i tu na dolmi ostavili biciklove, pošto do vode ima da se probija kroz kupine i trsku. A između dolme i reke morali smo preći i jedan kanal širok oko 6 metara, i dubok skoro 2. (to sam tog dana saznao).
    Preko kanala su ribolovci ranije postavili nekoliko stabla. Prelaz je bio strašan. Drvo se ljuljalo na vodi, iako su bili pobodeni oslonci, kao čamci. Naravno jedan pogrešan korak i ja se nađoh u vodi, glavom nadole, a desna nogavica zakačena za jednu granu gore...panično pokušavajući da se uspravim.Na svu sreću opremu je nosio stric, i kada je video šta se desilo, brzo me izvukao iz vode...lep početak...
    Napravili smo malu pauzu, da malo iscedim odeću, i nastavili dalje pored same obale, kroz vrbovu šumu, tražeći odgovarajuće mesto.
    Par stotina metara dalje od prelaza smo i našli mesto. Sa leve strane trska skoro do polovine Begeja, a sa desne srušena vrba, koja je nastavila da raste iz vode. Idealno, zaklonjeno, mirno mesto. Zabacili smo pecaljke blizu trske i granja sa mladim kukuruzom na udici. I čekali.
    Stric je upalio vatru u međuvremenu, i posadio me pored da se osušim. Nije mi bilo hladno, bio sam presrećan zbog pecanja i ništa mi drugo nije bilo bitno.
    Dan je zaista bio prelep, bez daška vetra, voda kao ogledalo, koje su remetile čaplje i kormorani, u potrazi za svojim doručkom, i, kako mi stric objasnio, -bacanja- šarana...
    A bila su to bućkanja, pljasss... i koncentrični krugovi, još dugo nakon toga, koji su se širili čak i sa druge strane do nas, poigravajući se našim laganim plovcima...
    Šta ako se neka od ovih grdosija zakači na udicu..pomislim ja i zaista se uplašim, jer u to vreme nije bilo ni lako, a ni jeftino doći do pribora.
    I riba je krenula, veliki Karaši (ne babuške, već pravi žuti Karaši) po kilu komad, jedna za drugom, pa pokoji Linjak -predivna riba, zlatno-smeđe-zelenkaste boje, crvene oči, telo glatko kao da nema krljušti, i Čikovi..
    Oko podne se začula crkvena zvona iz okolnih sela, riba je, kao po komandi prestala da radi, i stric je samo promrljao, -sada je vreme da krene i Šaran.
    Meni je bilo svejedno, jer sada smo već imali ribe možda više nego što bi mogli poneti kući, i krenem da malo izvidim- terene.
    U toku šetnje naiđem na veliki deo obale, bez ikakve trske, samo vodena drezga, i lokvanji, sa puno belih cvetova udaljeni oko desetak metara od obale, i na svega nekoliko metara od mene, ogroman, Šaran golać-Špigler, kako smo ga zvali, bočno je plutao na površini vode, i prva pomisao je bila da nije živ, međutim, kako sam ja krenuo prema njemu, lenjo se pomerio, kao da želi da me osmotri bolje...zastao sam kao ukopan. Na suncu mi je delovao kao najveći zlatni disk, koji sam u životu video, i imao sam samo želju da ga što duže gledam, i uživam.
    Tako je i bilo. Ja sam se lagano povukao nazad, van vode i seo na jedan panj, a on je natavio da se sunča, polako prilazeći sve bliže obali...ne znam koliko sam sedeo tako i uživao u prizoru, ali jednog trenutka sam začuo stricov glas, i korake kako dolazi.
    -Pa gde si ti toliko dugo, već sam se zabrinuo za tebe-, reče on, a ja mu samo odmahnem i pokažem prema Šaranu. I on je zastao..a riba se polako okrenula, kao da nas je pogledala, uspravila, i lenjo nestala u dubini......Ni stric nije nista više komentarisao, ćutke smo se vratili do našeg mesta, skupili pribor, i desetak komada najkrupnijih Karaša, ostale je stric vratio u vodu, -za drugi put-.....

    Bio sam još puno puta na Starom Begeju, nekoliko narednih godina, ali nijednog Šarana nisam poneo kući...vraćao sam ih nazad, da još rastu...-za drugi put....i da ih još koji put vidim kako se sunčaju, uživaju u svom predivnom svetu...

    Taj svet je nestao zauvek, stric je umro, ja sam odrastao, pojavili su se neki novi ljubitelji ribolova, sa elektrikom, dinamitom, brzim čamcima, sonarom, otrovima, mrežama, grabuljama, razbacanim otpadom, flašama....

    Odlazim i danas, ponekad, kada stignem, ali takve Šarane više ne vidim, ni tu prirodu.
    Ali se ne predajem, i nije mi teško da, kada već odem, i ako već nema takvih Šarana, da bar pokupim smeće koje tamo zateknem, i tiho osluškujem šum vetra kako struji kroz vrbe, i gledam u vodu...ništa više. Ja sam imao sreće da doživim tako nešto, i priliku da to podelim sa svima koje to interesuje, da pričam o tome unucima, ali o čemu će pričati oni, svojim naslednicima.....

    I na kraju, Ribolov, ili ljubav prema vodi? Ako ste doovde pročitali, odgovor vam je jasan....
    Ako ne mogu da pomognem, necu da odmognem

  5. #5

    Odgovor: Ribolov ili ljubav prema vodi?

    vojvodjan
    Svaka čast za tekst i ja obožavam i ribolov i prirodu

  6. #6

    Odgovor: Ribolov ili ljubav prema vodi?

    Sada već slobodno mogu reći da je to jedno od mojih životnih opredeljenja i velikih ljubavi.

    Samo poimanje ribolova i boravka uz vodu i na vodi je za sve nas veoma različito ... kao i mnogo toga u realnom životu.

    Odgovor na pitanje iz naslova nije težak i moglo bi se reći:
    i jedno i drugo i još štogod drugo ...

    Ribolov
    Lov ribe udicom na plovak, dubinkama i varaličarenjem.

    U najranijem detinjstvu sam odlazio sa ocem na vojvodjanske kanale i strašno se dosadjivao ...
    zašto me je vodio, pa najverovatnije na nagovor majke da se istrčim i nadišem svežeg vazduha kao kuče

    Kasnije ni sam ne znam kako i kada ali svakako pre puberteta sam zavoleo ribolov i počeo sam da odlazim ...
    Godinama se ta ljubav samo povećavala ...

    Ljubav prema vodi
    jutarnja izmaglica, miris njiva, zvuci ...

    Mnogo toga je značajno i bitno sadržano u toj ljubavi,
    volim jutarnje izmaglice nad vodom,
    krike fazana, žaba, liski ...
    volim sveže uzorane njive ...
    polja sa pšenicom, kukuruzom, suncokretom ...
    volim žubor dunava, tise, jegričke ...
    mreškanje talasa na kanalima, jezerima i barama ...

    koraci uz reku, vetar u mislima, zalasci u očima ...
    muzika, boje, osećanja ...

    Da li mi to pričamo o nekom umetničkom delu?

    Štogod drugo
    neki davni dragi likovi, priče iz daleka, igre misli i vetra ...

    Ako osećate i umete da prepoznate, senke, boje, pokrete i zvuke ...
    onda posedujete delić moći o kojima ako pričate rizikujete da budete shvaćeni kao drugačiji.



    Ovde ću stati, ponešto mora da se prećuti, ponešto da se sačuva za Blog i Ranojutarnja razmišljanja.

  7. #7

    Odgovor: Ribolov ili ljubav prema vodi?

    Trenutno je zavrsena sezona na Stuke i ocekujemo kraj Maja da krenemo u nove takmicarske pohode.
    Dotle savet svim novim ili amaterima da obnove svoje Stapove i pribor i spremno docekaju novu sezonu.
    Pocinjemo kod Beske pocetkom juna i taj dan cekamo sa nestrpljenjem

  8. #8

    Odgovor: Ribolov ili ljubav prema vodi?

    Kada se spoje ta dva,nema lepseg uzitka.Nema lepseg osecaja kada zabacish dubinku,posmatrash vrh shtapa,pored tebe rakija i paklica duvana,mozda neka knjiga i cekaash...a cekanje ispunish mislima i pogledima na reku,mozda i neka nadanja da ce doci neshto vece od bele ribe ,ali ono gore navedeno nekako me svaki put ispuni
    I can wash dishes faster than mashina


    http://fliiby.com/folders/289899/my_music.html

  9. #9

    Odgovor: Ribolov ili ljubav prema vodi?

    Citat lenjivica kaže: Pogledaj poruku
    Kada se spoje ta dva,nema lepseg uzitka.Nema lepseg osecaja kada zabacish dubinku,posmatrash vrh shtapa,pored tebe rakija i paklica duvana,mozda neka knjiga i cekaash...a cekanje ispunish mislima i pogledima na reku,mozda i neka nadanja da ce doci neshto vece od bele ribe ,ali ono gore navedeno nekako me svaki put ispuni
    Jedino što ja volim da zabacim dubinku i zakačim majmunČe...još nisam prešao na bipere, nekako mi je mnogo jači osećaj kad ga vidim kako igra ili kad se samo zalepi za štap...e da, plovak najBolje obožavam, zato sam pre par godina i kupio ultralagani karbonac od 5 metara i koristim ga kad god sam u prilici...izbacio bih i deo o rakiji i paklici duvana, čak ne volim ni da čitam ništa, jer ako pecam - pecam. U principu, volim da se, kad radim nešto, u potpunosti posvetim tome.

    Voda nosi sa sobom sve ono negativno što vam se izdešavalo tog ili prethodnih dana, spira vaše biće iznutra čineći ga čistijim, spremnijim za neke lepe stvari koje su eventualno pred vama...slaže vam misli na pravi način, umiruje, čini da se na trenutak stopite sa njom
    i zemljom
    i oblacima...

  10. #10

    Odgovor: Ribolov ili ljubav prema vodi?

    80% priroda 20% nada da će zagristi neka veća Svakako ako bude veća neću je prodati, gotovo sigurno ću je vratiti u vodu, osim... Osim ako je neka baš lepa i ješna, ta bi se mogla i pojesti.
    Owyn: I heard a rumour that you're an idiot, is there any truth to that?

  11. #11

    Odgovor: Ribolov ili ljubav prema vodi?

    ...jedino što bi me privuklo ovom sportu je neizmerna ljubav prema ribolovcu.
    Zaista su retki trenuci u kojima poželim da se isključim na takav način...To je za mene ribolov.
    Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti

Slične teme

  1. Lov Ili Ribolov?
    Autor Becar u forumu Lov i ribolov
    Odgovora: 18
    Poslednja poruka: 06.09.2015, 17:35
  2. Noćni ribolov
    Autor Nenad_DPb u forumu Lov i ribolov
    Odgovora: 7
    Poslednja poruka: 06.12.2010, 00:03
  3. Ribolov u Srbiji
    Autor Lady S u forumu Lov i ribolov
    Odgovora: 7
    Poslednja poruka: 12.06.2010, 12:14
  4. Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 17.05.2010, 14:27
  5. Ima 99 godina, a vodi ljubav svaki dan!
    Autor DanijElla u forumu Spomenar
    Odgovora: 18
    Poslednja poruka: 23.05.2007, 13:04

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •