Dulle je odlično primetio koliko su nas sve novija i sve naprednija rešenja koja se primenjuju kod foto aparata iskvarila. Mogućnost beleženja više stotina slika na jednu memorijsku karticu nas čini komotnima i ne pridavamo toliko značaja neophodnim uslovima koji treba da budu ispunjeni da bi dobili korektnu fotografiju. Ona odgovornost prema svakom snimku koju smo izgubili gubitkom filma iz foto aparata primetna je vrlo često i ta tendencija škljockanja bez ozbiljnije pripreme pa čak i bez nekog razmišljanja uzima sve više maha.
Ovde ne mislim na prvom mestu na ljude koji su kupili digitalac da bi zabeležili neki trenutak i nemaju nekih drugih ambicija osim da dobiju korektan snimak, pojava se može uočiti i kod ozbiljnijih fotografa, gomilaju se fotke pa se posle to na računaru krpi i sređuje koliko može ... a kada je Photoshop u pitanju, može jako puno da se uradi, mnogo više nego što se to da pretpostaviti ...
Nekada nije bilo toliko foto aparata, nije ni mogao svako da ih priušti ...
danas skoro u svakoj kući postoji bar jedan digitalac, a često ih ima nekoliko kada računamo i one u telefonima.
Znači tehnika je sišla u narodne mase, približila se da ne može bliže ...
e, sada nam preostaje samo da se mi približimo tehnici, da otvorimo upustva (nema veze što je uređaj ispravan, uputstva se i u tom slučaju čitaju hoću reći kako smo skloni da otvaramo uputstva samo kada nešto zapne zar ne) Treba malo pogledati osnovna podešavanja sprave koju imamo, takođe treba potražiti osnove o fotografiji, nije neka prevelika nauka a na netu ima dovoljno štiva ... pa, čak možda i previše.
PS.
Rekao bih kako je Dulle mislio i da treba imati mere u korišćenju programa za obradu slika, ali to je inače u životu važno umeti ... da se zadrži taj osećaj mere, da se ne treba preterati.
Što se tiče fotografije, sigurno nije lako ... zanese nas igra, povuče još neka senka i sl. Danas imamo mogućnosti da uradimo za par minuta izmene za koje je trebalo nekada poznavati celu nauku, recimo spravljanje tonera i toniranje slike je danas samo jedan do dva klika, nekada je bilo potrebno nabaviti određene hemijske komponente, potom ih sjediniti (da ne eksplodiraju ) pa zatim znati kad, kako i koliko primeniti.
Očigledno imamo mnogo više vremena i mogućnosti nego što su to imali zaljubljenici u fotografiju do skoro, mogućnosti saznavanja su takođe mnogo veće ... mogao bih još štošta da nabrojim ali poenta je u tome da sve manje imamo izgovora za loše fotke.