Laza Kostić - Strana 2
Strana 2 od 2 PrvaPrva 12
Prikaz rezultata 16 do 23 od ukupno 23

Tema: Laza Kostić

  1. #16

    Odgovor: Laza Kostić

    Pevačka himna Jovanu Damaskinu

    Bogu zefira, bogu oluja
    gospodu sfera zvučnoga ma,
    bogu slavuja i bogu guja,
    gospodu tutnja gromovima:
    ti, kletvo zemne omane,
    ti, pesmo nebnih snova,
    odnes' mu, sveti Jovane,
    i glase naših bola!

    Bogu celiva blažena cika,
    paklenom strašću što piše raj,
    gospodu vriska očajnika,
    rušeći večnim nadama traj:
    ti, kletvo zemne omane,
    ti, pesmo nebnih snova,
    odnes' mu, sveti Jovane,
    i glase naših bola!

    Bogu tišine živoga groblja,
    bogu poretka večnoga sna,
    bogu gospode, gospodu roblja,
    nemome bogu mukloga stra:
    ti, kletvo zemne omane,
    ti, pesmo nebnih snova,
    odnes' mu, sveti Jovane,
    i glase naših bola!

    Gospodu seva britkih mačeva,
    kad se povede poslednji boj,
    bogu, što zvekom skrhanih negva
    pripevne gusli pobedopoj;
    ti, kletvo zemne omane,
    ti, pesmo nebnih snova,
    odnes' mu, sveti Jovane,
    i glase naših bola!

    Bogu zefira, bogu oluja,
    gospodu sfera zvučnoga ma,
    bogu slavuja i bogu guja,
    gospodu tutnja gromovima:
    ti, kletvo zemne omane,
    ti, pesmo nebnih snova,
    odnes' mu, sveti Jovane,
    i glase naših bola!
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  2. #17

    Odgovor: Laza Kostić

    Don Kihotu

    Kad zarede nove bede,
    kad se smrknu beli dani,
    kad potamne i poblede
    zraci nadom izasjani,
    nepogoda nevidovna
    kad mi slomi krila plovna,
    pa, dok snova ne uzletim,
    hoću malo zavetrine,
    tad se navek tebe setim,
    budaline Savedrine.

    Kad me lepo čedo mamne,
    te za njome svest zabludi,
    mrežom gustom kose pramne
    zakloni mi pogled ljudi,
    mrakom svetlim oči tamne
    užgu sunce mi u grudi',
    pa kad mahom sunce zađe,
    a s očiju mrež sađe,
    u oblaku mojih jada
    jedna mi je pavedrina:
    znadem kako i ti strada,
    budalino Savedrina!

    U skupštini kad se graja
    digne na glas mudre reči,
    mora da se um pritaja
    kad se ludost pred njim peči,
    u žestini okršaja
    vetrenjača mnoga zveči,
    kad je glavi drugo mesto,
    a trbuh se za sve brine:
    sećam te se vrlo često,
    budaline Savedrine.

    Kad se posle duge noći
    jave zraci nove zore,
    te pomislim sad će doći
    sloboda na naše gore,
    da će hteti, ko će moći,
    dići naron Bogu gore,
    te će biti srećan, jedan,
    neće biti Save, Drine,
    i opet se tebr sećam,
    budaline Savedrine.

    Al' kad vidim pametare
    gde s' klanjaju šupljoj sili;
    kad junake vidim stare
    gde ih skotska naslad gnjili,
    te sad ono pale žare,
    čem' su bili borci čili;
    da želudcu nije smetnje,
    mač otpašu sa bedrine: -
    takve slike nisu vredne
    budaline Savedrine.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  3. #18

    Odgovor: Laza Kostić

    Ej, ropski svete!

    Ej, ropski svete!
    kuda ću pobeći s obraza tvoga,
    s obraza tvoga trpežljivoga?
    Da propadnem u zemlju
    od ljute sramote sa tvoje grehote?
    Il' u nebo da skačem?
    U nebo?
    Ta tu je tek
    najropskije blaženstvo
    blaženih robova,
    najveća samovolja -
    Bog!
    A nebo?
    Nebo je samo
    ugnuta stopa gospoda boga,
    njome da zgnječi samrtnog roba
    do poslednjeg droba.
    A što se diglo tako visoko,
    to bi da vidi, pa da uživa
    kako se roblje
    previja, kida.
    Ej, ropski svete, pod otim nebom!
    ej, zvezdice sjajne,
    štrecavi žuljevi na božjoj stopi!
    Valjda kroz vas probi
    cikut i vapaj mučenički,
    pa kroz svako tako prociknuto mesto
    proviru zraci božje milosti
    tanko, štedljivo, kao što vladari na zemlji
    kolajne dele,
    kolajne sjajne i reči lepe
    tebi, ropski svete!
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  4. #19

    Odgovor: Laza Kostić

    9. juna 2009. se puni tacno 100 godina od prvog objavljivanja pesme "Santa Maria della Salute".

    izvor : Santa MariJa ...
    Poruku je izmenio zrNce, 05.12.2009 u 13:54 Razlog: ispravljen link

  5. #20

    Odgovor: Laza Kostić

    Razbolela se ljubav
    u tvome draganu,
    razbolela se časkom
    i časkom izda'nu.

    Da vide kako mi je
    u tuzi velikoj,
    povešću sjajan pogreb
    umrloj jedinoj.

    U ljubavna ću pisma
    obaviti je svu,
    da čuva tajna tajnu
    i kletva zakletvu.

    Položicu joj telo
    na čudna nosila,
    od pokidanih žica
    i starih gusala.

    Za nosili' će ići
    rodbina njena sva:
    Lepota, mati njena,
    i Vera, sestrica.

    A kraj nje će da idu
    sve sitna siročad,
    skorašnjih poljubaca
    ljubavni porod mlad.

    Pred nosili' će ići
    po redu popovi,
    u odeždama crnim
    sa sveti krstovi.

    Ti popovi su stari,
    sve večni bolovi,
    sve uzdisaji crni,
    ti crni popovi.

    Pred popovi' će biti
    djačića koji red,
    da poju "svjati bože!"
    da bude pogreb svet.

    Ti djačići su pesme
    što za njom uzdišu,
    što teše dušu njenu
    i bogu uzdižu.

    Stihari im se svetle
    na mladih rameni,
    a barjaci se viju
    s čiraci' plameni'.

    Nad grobom su joj dali
    opelo popovi,
    "So svjatimi" se ori
    nad mladi grobovi.

    "So svjatimi" se ori
    k'o pripev iz raja,
    naposletku još djaci
    otpoju "Vječnaja".

    Poskakala je za njom
    rodbina njena sva;
    i njojzi moji djaci
    otpoju "Vječnaja".

    Još i sad k'o da čujem
    to sveto "Vječnaja",
    a k'o da ću ga slušat
    životu do kraja.

    I sinoć baš ga čujem,
    vec dockan pred zoru,
    a neko k'o da kucnu
    na tamnom prozoru.

    Zablista mesečina
    sa bleda pokrova: -
    ljubavni vampir to je
    i pratnja njegova.


    U Pešti, 14. februara 1860. [/LEFT]
    Poruku je izmenio Cecara, 22.04.2011 u 15:32 Razlog: sh ch zz

  6. #21

    Odgovor: Laza Kostić

    Snio sam te


    Snio sam te u gradini,
    de o smilju ruža drema,
    da smo sami, dušo moja,
    a macije tvoje nema.

    Gledalo nas tiho veče
    de se tiho milujemo,
    cveće vene pa nas gledi
    de se venuć` rastajemo.

    Cvece vene, kanda znade,
    ispod suza setno gledi:
    stislo mu se srce malo,
    lekovito bilje cedi.

    Pod tu rosu lekovitu
    iz srdašca ružinoga
    podmeto sam bonu dušu
    iz srdašca bolanoga.

    Kapalo je na to srce,
    kapalo je na tu dušu,
    kapalo je da razgali
    tu paklenu, žednu sušu.

    Iz tvog oka kapalo je
    u tu žednu, kobnu čašu,
    a ja sam ti napio je
    u ljubavnu srecu našu.

    U ljubavnu srecu našu
    ti si čašu zaiskala,
    kako si je žedna bila,
    i čašu si progutala.


    1859
    Poruku je izmenio Cecara, 22.04.2011 u 15:25 Razlog: ch sh zz

  7. #22

    Odgovor: Laza Kostić

    U NOĆI

    Oj ljubavniče, meseče!
    oj, ljubo, noćice!
    oj, zvezde, poljupcem njegovim
    užežene joj očice!

    Oj noći! oj zvezde! oj meseče!
    te jeste l' vi tek san
    što vas iz plama žešćeg svog
    uspavan sniva dan?

    Bar ljubav moja taka je:
    - oh, al' ste joj prikladni! -
    i ona je, ko noćni san,
    iz žarkih nikla dni.
    NavlaÄim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  8. #23

    Odgovor: Laza Kostić

    DANICI

    Od davna su slavuji
    u noći pevali,
    od davna o Danici,
    o zori snevali;

    priželjkuju u želji,
    u tuzi suviše,
    priželjkuju od davna,
    i gle! - priželiše.

    Priželiše; - već želja
    i zvezdu do'vati,
    al' želja će je opet
    u zvezde kovati.
    NavlaÄim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Strana 2 od 2 PrvaPrva 12

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •