Složila bi se sa g.Mementom, trudnoća nije ni grom ni zemljotres, nego, ako si odlučio sa nekim da stupiš u odnos, trebao si voditi računa i o mogućim daljim ''posledicama''. Znači, pamet u glavu!
Druga strana cele priče je o mladima koji stupaju u odnose ne vodeći računa o kontracepciji, nego misle da znaju sve. Kada se posle par nedelja utvrdi trudnoća, onda je priča skroz promenjena. Sećam se članka iz novina da je ove godine u S.Mitrovici bilo preko 350 slučajeva maloletnih devojčica koje su zatrudnele, a samo njih desetak je iznelo trudnoću. (mislim da nisam pogrešila za grad ).
Problem današnjih devojčica jeste brzopletost i srljanje u nešto o čemu nisu dovoljno i adekvatno obaveštene i informisane ili jednostavno i ne razmišljaju o tome. Na toj edukaciji treba poraditi, jer je to evidentan problem...
Pitanje je bilo kakvi bi bili moji postupci kada bi došlo do neželjene trudnoće. S obzirom da sam moju prvu (i jedinu-za sada) trudnoću planirala, ne vidim neki poseban problem ukoliko bi se to desilo. Naravno, trebalo bi sagledati i sve zdravstvene i ostale posledice, ali bebe , kako god došle, planirano ili ne, su samo mala bića koja traže šansu da odrastu... Mislim da ne bi nikog terala ni ucenjivala ni na šta, ali bi volela da i dotična persona zna da će postati otac.
Šansu treba svakom pružiti, ali bez nekih ucena.