gdanjsk osamdesete
kada je jesen rekla
ne
gdanjsk osamdesete
drzali smo palceve
rudari
studenti
brodogradiliste
svi mi
gdanjsk osamdesete
uzavrele tvornice
dva puta se ne salju
tenkovi na radnike
nisu se usudili
pobjedili smo
svi mi
poljska
u mome srcu
mazurka
poljska
nikad nije dala quislinga
svaki dan
poloneza
zvoni na mojim vratima
poljski jantar
narukvice
volodjine cuke
siber u pola cijene
papa wojtyla
i ja
gdanjsk osamdesete
redovi za novine
nezavisni sindikati
komiteti zastite
gdanjsk osamdesete
uzavrele tvornice
dva puta se ne salju
tenkovi na radnike
tenkovi na radnike
tenkovi na nas
To je stil stari moj
ljubio sam hrpetinu zena
ali ni jedna nije bila kao ona
volio sam sve na njoj
stanovala je preko puta
imala me uvijek kad je htjela
ulice
naduvani grad
cudne misli u njezinoj glavi
svijet
ni dobar ni los
nema mjesta za nove ideje
za nas
ljudi me zovu po imenu
ja im odgovaram u dobrom raspolozenju
proklete lazi za naivne
i nije me briga
nije me strah
ne mogu pomoci nikome od nas
nije me briga za gadarije prepucavanja
i lovu bez koje se ne moze
i nije me briga
ne bojim se
ne mogu pomoci nikome od
nas
jesi li sama veCheras
da li ti nedostajem
da li ti je zhao
za recimo san
da li ti sjetjanje luta
sve do mora
i jutra na obali
gdje sam prespavao put
da li ti stvari u sobi
gube vrijednost
i blijede
da li zurish u svoja vrata
i Chekash na mene
je li ti tijelo puno bola
dal` te zebe oko stola
kazhi dusho - jesi li sama ovu notj?
(pitam se jesi li sama veCheras
ponekad chujem da je svijet pozornica
i da svatko dobiva po zasluzi)
kao shto to pjesnik kazhe:
sudbina se poigrala udijelivshi mi ljubav s tobom -
moja draga
scena prva:
nash susret
zavolio sam te na prvi pogled
ti si znala svoj put
nikada ne gubetji iz vida shto zhelish
ko bi retj`
a onda - scena druga:
izgledala si promijenjeno
igrala chudno
a da ja nikada ne saznam zashto
dusho - lagala si kad si rekla da me volish
a ja nijesam imao razloga da ti ne vjerujem jer -
to je to
no ja tju radije zhivjet` bez tebe
nego slushati tvoje lazhi
nu! -
pozornica je onamo
ja stojim sam sa prazninom
svuda oko sebe
a ti se, vjere mi - netjesh vishe osladiti
...
A ja znam da je vrijeme
I da se zavjesa spušta.
Je li ti tijelo puno bola
Dal' te zebe oko stola
Kaži dušo jesi li sama ovu noć…?
djete
strašno mi se sviđaš
ovu noć
zapamti
želim da te ljubim
svu noć
riječi su isto kao i gomile Ijudi
nije nužno znati za sve
odaberi za sebe samo one prave
volim te
ako dobro gubi pred sobom svoju snagu
ako više ne poznaješ smijeh
kakvo zlo to onda može biti loše
volim te
ona jadna a njih dva pijana gadna
djete
u očima ti suze
plačeš li to u noći poput ove
kada zvona zvone
i kada zamire grad
čija krv to kola venama hrabrih
za čiji račun lady prikrivaš strah
probudi me kad naglo osjetiš želju u sebi
negdje prije odlaska
čija krv tada kola venama hrabrih
kaži zbogom i nek te proguta noć
vaše veličanstvo
snaga i moć
čije Iice nosi kameno vrijeme
usred boli naviknute da vrišti u snu
poljubiš li me zadnjim naporom rolje
upisati ću to kao svoju pobjedu
od nebrojeno mogućnosti ds se ubije čovjek
kaži zbogom i nek te proguta noć
vaše veličanstvo
snaga i moć
čiju samoću kriju mozak i tema
cijelom dužinom praznog hola
na vjetru miris lavande izmiješan sa zlatom
i fragmenti Ijubavi
i što god da se mijenja isti su Ijudi
i neumitna pravda za slijepce u mraku
i žrtve što tako lijepo pristaju kolažu na tvom zidu
vaše veličanstvo
kada guzim staru koku
i kada mrzim smrdljivi radio
na kome stalno traže harač
a uz to mi opet daju krivu informaciju
samo da mi sjebu imaginaciju
I can't get no
oh no no
kada gledam na tv
i kada čujem iz prve ruke
kako kondom glavu čuva
i kako kancer više nitko ozbiljno ne fura
jer svi su prešli u sidaše
I can't get no
oh no no
kada uzmem telefon
i kad mi jebu sve po spisku jer sam fin
i jer molim za njenu adresu
nešto kao baby baby come back maybe next week
zar ne vidiš beno da si ista ka oni
doktore što se to događa sa mnom
osjećam se čudno
imam 37 godina i vrijednu diplomu
uznemiruju me noćne polucije
boli me glava
profesor sam na srednjoj školi
tamo predajem neka lijeva prava
onanija mi je redovna
mjesečna plaća mizerna
što da radim bez akcije čitavi dan
dok sam bio student
ružio sam često
čitao praxis
polemizirao vješto
anarhizam mi je bio u krvi
svi na barikade
sanjao sam kako vodim proletere mlade
a danas doktore pomozi mi
teško mi je vjeruj mi
što da radim bez akcije čitavi dan
moje društvo ordinira od 19 do 22
ono niti eksaniti galami
zuri u prazno i truli
šljakeri spavaju po tramvajima
djeca se ljube na ulicama
noći su frajerske i uvijek na smetnji
noći su samo na smetnji
ja sada idem iz ovih stopa da se bacim
ravno u savu
šezdesetosam šezdeset
vratit će se opet
osam šezdeset
jednog dana saznat ćeš
za sve učinjene gadosti
ne prepuštaj se melankoliji
idi dalje
kad me više ne bude
i kad dođu po mene
ne prepuštaj se melankoliji
idi dalje
netko noću uvijek nastrada
čovjek u dnu ulice čita krive novine
ne prepuštaj se melankoliji
idi dalje
slabo igraš bakice
zar su tvoji poroci strah od smrtii loše sjećanje
kao da se ništa nije dogodilo
hvala bogu
krivi su oni drugi